br. 19/25
Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku dana članom V Aneksa 10. (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Opći okvirni sporazum za mir), prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, i članom II.1.(d) prethodno navedenog Sporazuma, koji od visokog predstavnika zahtijeva da “olakša rješavanje bilo kojih poteškoća koje se pojave u vezi sa civilnom provedbom Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kada visoki predstavnik ocijeni neophodnim”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu s gore navedenim, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2. „mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Podsjećajući takođe da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u više navrata potvrdilo svojim rezolucijama donesenim na osnovu poglavlja VII Povelje Ujedinjenih naroda da uloga visokog predstavnika kao konačnog autoriteta u zemlji u pogledu implementacije Aneksa 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma uključuje “ovlaštenje za donošenje obavezujućih odluka kada ocijeni da je to neophodno o pitanjima koja je Vijeće za implementaciju mira razmatralo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine”;
Zabrinut zbog toga što se Bosna i Hercegovina suočava sa brojnim tužbenim zahtjevima iz arbitraža po osnovu bilateralnih sporazuma o zaštiti investicija te da ovi zahtjevi predstavljaju značajan rizik za finansijsku održivost Bosne i Hercegovine i konstatirajući da ne postoji zakonski mehanizam za izvršenje arbitražnih odluka na način na koji se osigurava očuvanje institucionalnog integriteta i funkcionalne stabilnosti države;
Napominjući da ovakvo stanje ukazuje na sistemski nedostatak u osiguravanju da obaveze koje proizlaze iz djelovanja odgovornog subjekta preuzima taj subjekt i da pokretanje izvršnih postupaka protiv Bosne i Hercegovine, naročito onih kojim se traži isplata iz državnog budžeta, direktno ugrožava finansijske interese i imovinu ključnih institucija, uključujući Centralnu banku Bosne i Hercegovine i Agenciju za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA). Takvi postupci ugrožavaju ne samo normalno funkcioniranje ovih institucija nego i status države u međunarodnim finansijskim odnosima;
Napominjući takođe da ovi izvršni postupci imaju negativan utjecaj na raspodjelu sredstava koja su potrebna Centralnoj izbornoj komisiji za uvođenje izbornih tehnologija u izborni proces – prijeko potrebnih za jačanje izbornog integriteta i transparentnosti u skladu s međunarodnim demokratskim standardima. Ovu zabrinutost dodatno pojačava i činjenica da budžet institucija Bosne i Hercegovine i njenih međunarodnih obaveza za 2025. godinu još nije usvojen, te da u postojećem nacrtu Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine nije predviđeno finansiranje za potrebe nabavke izbornih tehnologija;
Imajući u vidu nedavne događaje u vezi s odlukom Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u arbitražnom predmetu Viaduct d.o.o. Portorož, Vladimir Zevnik i Boris Goljevšček protiv Bosne i Hercegovine (predmet br. ARB/16/36), koja uključuje odluku od 18. aprila 2022. godine i odluku ICSID-a o zahtjevu za poništenje iz maja 2024. (u daljem tekstu: Odluka ICSID-a), u kojima je potvrđeno pravo podnosilaca tužbenog zahtjeva na naknadu štete u iznosu od 39,8 miliona EUR, sa kamatom koja se obračunava po ponderiranoj prosječnoj cijeni kapitala (engl. WACC rate) od novembra 2021. godine i od maja 2024. godine do datuma konačne isplate;
Svjestan da ova obaveza naknade proizlazi iz bilateralnog Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Slovenije o recipročnom unapređenju i zaštiti investicija, ratificiranog u januaru 2002. godine (“Službeni glasnik BiH”, br. 2/02), koji je zaključen u cilju unapređenja i zaštite investicija garantiranjem pravičnog i ravnopravnog tretmana i izričitim priznavanjem nadležnosti ICSID-a za rješavanje investicionih sporova u kojima nije postignuto sporazumno rješenje;
Prisjećajući se da je Odlukom ICSID-a nedvosmisleno utvrđeno da su organi vlasti Republike Srpske isključivo odgovorni za štete nastale dodjelom koncesije u 2004. godini u svrhu izgradnje dvije hidroelektrane na rijeci Vrbas i za jednostrani raskid te koncesije u 2016. godini; te da Bosna i Hercegovina i njene institucije nisu imale učešća u ovim radnjama, niti je dato odobrenje za spomenute radnje, dok s druge strane Republika Srpska nikada nije ni osporavala vlastitu ulogu ili odgovornost po tom pitanju;
Napominjući da su 2017. godine, Bosna i Hercegovina (koju je zastupao tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara, g. Denis Zvizdić) i Republika Srpska (koju je zastupala tadašnja predsjednica Vlade Republike Srpske, gđa. Željka Cvijanović) zaključili Sporazum o međusobnim pravima i obavezama u vezi s arbitražnim postupkom u ovom predmetu (objavljen u “Službenom glasniku BiH”, No. 54/17; u daljem tekstu: Sporazum iz 2017. godine);
Napominjući takođe da je prema ovom Sporazumu iz 2017. godine Vlada Republike Srpske preuzela punu odgovornost za pokriće svih troškova pravnog i arbitražnog postupka, uključujući i sve finansijske obaveze proistekle iz konačne odluke ICSID-a, te se izričito obavezala da će isplatiti sve iznose naknada u ime Bosne i Hercegovine u utvrđenim rokovima, po prijemu dokumentiranog zahtjeva od Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine;
S obzirom da, uprkos ponovljenim zahtjevima za isplatu koje je u skladu sa Sporazumom iz 2017. godine podnosilo Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, Republika Srpska nije postupila u skladu sa preuzetim obavezama, što je dovelo do pokretanja izvršnog postupka protiv Bosne i Hercegovine, u kojem se traži naplata iz budžeta Bosne i Hercegovine i utječe na međunarodnu finansijsku odgovornost države, te da ove izvršne mjere takođe ugrožavaju imovinu i finansijske interese Bosne i Hercegovine i njenih institucija;
Uzimajući u obzir da se izvršnim mjerama – kako domaćim tako i međunarodnim – dovodi u opasnost ne samo redovno funkcioniranje državnih institucija, nego i imovina Centralne banke Bosne i Hercegovine, uključujući i zgrade njenih regionalnih ureda, kako je potvrđeno prvostepenim sudskim odlukama u Mostaru (20. marta 2025. godine) i Banja Luci (4. juna 2025. godine), te finansijski interesi Bosne i Hercegovine, kako je potvrđeno u prvostepenoj odluci u Sarajevu, kao i finansijski interesi Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA), čiji prihod je blokiran od strane organizacije EUROCONTROL na osnovu odluke nadležnog organa u Briselu;
Uvažavajući napore koje su preduzeli organi vlasti Bosne i Hercegovine na provedbi Odluke ICSID-a, nastojeći da izdvoje sredstva za isplatu iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. Ti napori su imali za cilj ne samo da se eliminira neposredna opasnost za funkcioniranje ključnih državnih institucija, nego i to da se spriječi akumuliranje kamate na iznos glavnice finansijske obaveze – t.j. akumuliranje koje svakim proteklim danom sve više ograničava mogućnosti Bosne i Hercegovine da ispuni ovu obavezu;
Napominjući međutim da takvi napori nisu doveli do namjeravanog rezultata. Konkretno, Centralna banka Bosne i Hercegovine nije provela prijedlog Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine da se utvrđena finansijska obaveza namiri iz profita Centralne banke. Naime, Centralna banka je takvu odluku utemeljila na zakonskoj dužnosti da zašiti svoju imovinu i poslovanje, imajući u vidu izvršne postupke koji se trenutno vode pred nekoliko domaćih sudova, uključujući i sudove u Mostaru i Banja Luci, a koji predstavljaju neposredan rizik po imovinu Centralne banke;
S obzirom da do sada budžet institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 2025. godinu još uvijek nije usvojen, te da nacrt Budžeta ne predviđa izdvajanje sredstava namijenjenih za isplatu obaveza u vezi s odlukom ICSID-a, budući da je takva obaveza nastala uslijed postupanja organa vlasti Republike Srpske; te da u budžetu Republike Srpske za 2025. godinu takođe nije predviđeno ispunjavanje ove obaveze;
Uzimajući u obzir takođe da su rezerve za poravnanja prihoda od putarina koje su akumulirane na posebnom računu kod Centralne banke Bosne i Hercegovine i dalje blokirane, budući da metodologija za raspodjelu tog prihoda između entiteta nije usaglašena u Upravnom odboru sistema indirektnog oporezivanja.
Naglašavajući da ovdje nije svrha priznavanje niti poravnanje potraživanja stranog investitora, budući da je navedeno potraživanje već priznato i prihvaćeno od strane nadležnih domaćih sudova i Sporazumom između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Srpske iz 2017. godine, nego je svrha utvrđivanje izvora finansijskih sredstava potrebnih za ispunjavanje obaveza Republike Srpske, te uklanjanje prepreka za usvajanje budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 2025. godinu.
Neovisno o propisanoj namjeni ovih sredstava utvrđenoj odredbama člana 21., stav (3) Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 55/04, 34/07, 49/09 i 91/17), ova rezerva predstavlja jedini raspoloživi izvor sredstava dovoljan za provedbu Odluke ICSID-a. Pretpostavlja se da iznos neophodan za izvršenje približno odgovara udjelu Republike Srpske u ovom prihodu, te da korištenje ovih sredstava neće poremetiti fiskalnu ravnotežu na bilo kojem nivou vlasti. U ovom izuzetnom slučaju mora se uzeti u obzir korištenje ovog izvora sredstava;
Uvažavajući mogućnost da, nakon što bude usvojena metodologija za raspodjelu prihoda od putarina, izmirenje obaveze Republike Srpske iz trenutno raspoloživih sredstava prihoda od putarina – koja obuhvataju udjele Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine – može dovesti do isplate iznosa koji je veći od iznosa na koji Republika Srpska ima pravo. U tom slučaju, Republika Srpska ne bi dobila nikakve dalje isplate iz ovog izvora sve dok eventualna potraživanja Federacije Bosne i Hercegovine ili Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ne budu u potpunosti izmirena , u skladu s konačnim poravnanjem;
Izražavajući zabrinutost što Odluka ICSID-a predstavlja ne samo neposredan rizik po budžet institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, nego i što ukazuje na odsustvo zakonski uspostavljenog mehanizma u Bosni i Hercegovini kojim bi se omogućilo izvršenje takvih odluka bez ugrožavanja integriteta i funkcioniranja državnih institucija. Ovim se naglašava postojanje sistemskog nedostatka u osiguravanju da obaveze koje proizlaze iz radnji odgovornog subjekta budu propisno izmirene od strane tog subjekta. Pored toga, na osnovu akta br. 01-07-2-PBiH-63/25, kojeg je 24. aprila 2025. godine Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine dostavilo Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, država se suočava sa još nekoliko tužbenih zahtjeva iz investicionih arbitraža po osnovu bilateralnih investicionih sporazuma, koji podrazumijevaju moguća potraživanja novčanih naknada u iznosu koji premašuje 1,5 milijardu konvertibilnih maraka;
S obzirom da Bosna i Hercegovina nema pravni mehanizam kojim bi se organ odgovoran za povredu bilateralnih investicionih sporazuma mogao prinuditi na isplatu naknade – a u svjetlu odbijanja Republike Srpske da postupi u skladu s arbitražnim odlukama u predmetu Viaduct, uprkos njenim obavezama prema Sporazumu iz 2017. godine sa Bosnom i Hercegovinom o međusobnim pravima i obavezama u tom postupku;
Napominjući takođe činjenicu da se bilateralnim investicionim sporazumom od Bosne i Hercegovine zahtijeva da osigura pravnu zaštitu investicije, i da se Ustavom [član III/2.b)] obavezuju entiteti da će pružiti svu potrebnu pomoć državi u ispunjavanju njenih međunarodnih obaveza, neophodno je da Bosna i Hercegovina donese zakonodavne mjere kojima se garantira puno izvršavanje arbitražnih odluka od strane nižih nivoa vlasti u interesu investitora;
Uzimajući u obzir i imajući u vidu sve prethodno navedeno, visoki predstavnik ovim donosi sljedeću odluku:
ODLUKA
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 61/04, 49/09, 42/12, 87/12, 32/13 i 38/22)
- Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje se na službenoj internet stranici Ureda visokog predstavnika i u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine, koji čini sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu na način predviđen članom 10. navedenog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u propisanoj formi.
- Nakon izvršenja upute predviđene u stavu 7. ove Odluke, smatrat će se da razlozi kojima se opravdava uskraćivanje isplate profita Centralne banke Bosne i Hercegovine više ne postoje i da će shodno tome sredstva profita biti raspodijeljena u skladu s relevantnim odredbama Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 1/97, 29/02, 8/03, 13/03, 14/03, 9/05, 76/06 i 32/07”. Profit Centralne banke Bosne i Hercegovine utvrđen od strane Upravnog vijeća Centralne banke raspodjeljuje se:
– Centralnoj izbornoj komisiji i Bosne i Hercegovine u iznosu predviđenom u Završnom izvještaju provedenih pilot projekata uvođenja novih tehnologija u izborni proces u Bosni i Hercegovini i studiji izvodljivosti za uvođenje specifičnih izbornih tehnologija u izborni proces Bosne i Hercegovine od 28. februara 2025. godine. Ova raspodjela će poslužiti za pokriće svih troškova nabavke izbornih tehnologija koje se uvode za potrebe Općih izbora u 2026. godini.
Sredstva preostala nakon raspodjele izvršene u skladu sa stavom 3. ove Odluke će biti raspoređena u budžet institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 2025. godinu, u korist institucija Bosne i Hercegovine.
- Nakon podnošenja specificiranog budžetskog zahtjeva od strane Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine će biti u obavezi da bez odlaganja stavi na raspolaganje zahtijevana sredstva na predmetnim ili namjenskim računima, bez obzira na status postupka usvajanja budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 2025 godinu. Ukoliko ministar raspodjelu ne izvrši u roku od sedam (7) dana od dana prijema relevantnog zahtjeva, zamjenik ministra će biti u obavezi da izvrši navedenu raspodjelu.
- Iznos određen u skladu s ovom Odlukom bit će uvršten u prijedlog kao i u budžet institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 2025 godinu.
- Bez obzira na predviđenu namjenu prihoda od putarina propisanu članom 21., stav (3) Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 44/03, 52/04, 32/07, 34/07, 4/08, 50/08, 49/09, 32/13 i 91/17), a isključivo u svrhu provođenja Odluke Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u predmetu br. ARB/16/36 – Viaduct d.o.o. Portorož, Vladimir Zevnik i Boris Goljevšček protiv Bosne i Hercegovine od 18. aprila 2022. godine, uključujući i naknadnu odluku ICSID-a od 1. maja 2024. godine, iznos od 120 miliona konvertibilnih maraka, koji bi približno trebao odgovarati obavezi utvrđenoj u ovim odlukama, a koji uključuje glavnicu duga, kamatu i troškove postupka, odbija se od akumuliranog iznosa rezerve za poravnanje iz prihoda od putarina koji se drži na posebnom računu Centralne banke Bosne i Hercegovine. Ovaj odbitak će se smatrati iznosom koji odgovara udjelu Republike Srpske i bit će prenesen na Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine isključivo u svrhu provedbe odluke ICSID-a kako je ovdje navedeno.
- Nakon prijenosa navedenih sredstava na račun koji dostavi Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine, smatrat će se da su ova sredstva dostupna predlagatelju izvršenja (Viadukt et al) i neće se obračunavati niti isplatiti dodatna kamata, u skladu sa ovom Odlukom. Ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine će, postupajući s dužnom pažnjom, izvršiti isplatu ovih sredstava bez odlaganja nakon zaprimanja validnog zahtjeva od predlagatelja izvršenja. Centralna banka Bosne i Hercegovine će izvršiti prijenos Ministarstvu finansija i trezora Bosne i Hercegovine ekvivalentnog iznosa iz istog izvora koji će se odmah dodijeliti Federaciji Bosne i Hercegovine. Ukoliko ministar ne izvrši raspodjelu sredstava u roku od sedam (7) dana od prijema validnog zahtjeva, ili po prijemu podataka o računu od Ministarstva finansija Federacije Bosne i Hercegovine, zamjenik ministra dužan je izvršiti raspodjelu sredstava.
- Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, Centralna banka Bosne i Hercegovine i BHANSA će odmah preduzeti aktivnosti sa ciljem obustave izvršnih postupaka protiv finansijskih interesa i imovine Bosne i Hercegovine i njenih institucija.
- Iznosi isplaćeni predlagatelju izvršenja u skladu sa stavom 7. ove Odluke, kao i svaki preostali iznos od 120 miliona konvertibilnih maraka, koji će poslužiti za izmirenje svih troškova postupka nastalih iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, neće se smatrati budućim potraživanjem Republike Srpske sa računa namijenjenog za prikupljanje putarina ili od Federacije Bosne i Hercegovine ili Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Tako isplaćeni iznosi smatrat će se utrošenim od strane Republike Srpske, a sva sredstva potrebna za ostvarenje namjena propisanih Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini, u iznosu čija je isplata izvršena u skladu sa stavom 7. ove Odluke, bit će osigurana iz vlastitih finansijskih izvora Republike Srpske, uključujući njen budžet.
- Nakon što Upravni odbor usvoji metodologiju za raspodjelu prihoda od putarina u skladu sa Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 55/04, 34/07, 49/09 i 91/17), bit će izvršena neophodna poravnanja između entitetâ i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, uzimajući u obzir iznose isplaćene u skladu sa stavom 7. ove Odluke. U slučaju da je zbog izvršenja Odluke ICSID-a isplaćen veći iznos iz rezerve za poravnanje od onoga koji bi pripao Republici Srpskoj nakon konačnog poravnanja zasnovanog na metodologiji za raspodjelu prihoda od putarina usvojenoj od strane Upravnog odbora, sredstva prikupljena iz prihoda od putarina neće se raspoređivati Republici Srpskoj dok se u cijelosti ne izmire eventualna potraživanja Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, a što je Uprava za indirektno oporezivanje dužna realizirati neovisno o dodatnim nalozima ili instrukcijama nadležnih organa.
Sarajevo, 17. jula 2025. Christian Schmidt
Visoki predstavnik
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine
Član 1.
U zakonu o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 61/04, 49/09, 42/12, 87/12, 32/13 i 38/22), u članu 2. (Definicije), stavu (1), tačka j) mijenja se i glasi:
“j) Rashodi: predstavljaju umanjenje budžetskih resursa i čine ih, između ostalog: tekući troškovi (plaće i naknade za zaposlene, materijalni troškovi i usluge, troškovi osiguranja, bankarske usluge i ugovorene usluge), sva servisiranja duga, kao i servisiranje finansijskih obaveza iz pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka ili pravosnažnih i izvršnih odluka drugih relevantnih tijela, u kojima je Bosna i Hercegovina određena kao dužnik, tekući grantovi, kapitalni izdaci, grantovi dodijeljeni ostalim nivoima vlasti, subvencije i donacije.”
Član 2.
U članu 8. (Sadržaj Budžeta), stavu (2), pod tačkom b), alineja 3. mijenja se tako što se dodaje sljedeći tekst na kraju postojeće odredbe, koji glasi:
“uključujući i podatke o servisiranju finansijskih obaveza iz pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka ili pravosnažnih i izvršnih odluka drugih relevantnih tijela, u kojima je Bosna i Hercegovina određena kao dužnik, ukoliko se izvršenje takve obaveze vrši iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.”
Član 3.
Član 14. (Rashodi) mijenja se tako što se dodaje novi stav (9), koji glasi:
“(9) U slučajevima kada je Bosna i Hercegovina određena kao dužnik u skladu sa pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom ili pravosnažnom i izvršnom odlukom drugih relevantnih tijela, donesenom na osnovu međunarodnog bilateralnog ili multilateralnog sporazuma čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina, kojom je sama obaveza utemeljena na investicionom ili komercijalnom ugovornom odnosu između organa vlasti entiteta, Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ili organa na nižem nivou vlasti sa stranim investitorom, te je ista rezultat činjenja ili nečinjenja tog organa kako je utvrđeno navedenom odlukom, organ odgovoran za takvo činjenje ili nečinjenje (u daljem tekstu: stvarni dužnik) dužan je bez odlaganja, a najkasnije u roku od trideset (30) dana od dana pravosnažnosti i izvršnosti navedene odluke, osigurati sredstva neophodna za izvršenje te odluke ili direktno izmiriti finansijsku obavezu predlagatelju izvršenja. Rashodi po osnovu izvršenja tih finansijskih obaveza mogu se realizirati preko Centralne banke Bosne i Hercegovine, korištenjem sredstava osiguranih u skladu sa stavom (7) ovog člana i članom 13., stav (3) ovog zakona, na osnovu ugovora iz stava (8) ovog člana.”
Član 4.
Iza člana 14., dodaje se novi član 14a, koji glasi:
“Član 14a
(Ugovor sa stranim investitorom)
Prilikom sklapanja ugovora sa stranim investitorima, neovisno o tome da li strani investitor ima registrirano pravno lice u Bosni i Hercegovini, Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska, Brčko distrikt Bosne i Hercegovine, ili organ na bilo kojem drugom nivou vlasti, su dužni u ugovor uvrstiti odredbu kojom se izričito i nedvosmisleno utvrđuje da će odgovornosti za eventualno nastalu štetu koja proizlazi iz takvog ugovora snositi isključivo predmetni ugovorni organ.”
Član 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja na službenoj internet stranici Ureda visokog predstavnika ili jedan dan nakon objave u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, u zavisnosti od toga koji od ova dva datuma prije nastupi.