Koristeći seovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu obezbjeđenja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa sastanka u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine, na kojem je jasno rečeno da pomenuto Vijeće smatra da je uspostava vladavine zakona, u koji će svi građani imati povjerenja, preduslov za trajni mir, kao i za samoodrživu privredu koja će biti u stanju da privuče i zadrži strane i domaće investitore;
Imajući na umu osnaženu strategiju za reformu pravosuđa kako bi se pojačali napori u postizanju vladavine zakona u Bosni i Hercegovini u periodu 2002/2003. godine koju je podržao Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 28. februara 2002. godine i konstatirajući da je pomenuta strategija osmišljena kao odgovor na pozive vlasti u Bosni i Hercegovini za odlučnijim djelovanjem međunarodne zajednice u rješavanju kriminaliteta u privredi, korupcije i problema prisutnih u osnovama pravosudnog sistema;
Imajući nadalje na umu činjenicu da u kominikeu izdatom u Sarajevu 7. maja 2002. godine od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira stoji da će osnivanje jedinstvenog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća “položiti temelje za daljnu reformu pravosuđa, kao što je reorganizacija sudskog i tužilačkog sistema”;
Razmatrajući činjenicu da je u kominikeu izdatom u Sarajevu 31. jula 2002. godine Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira pozvao organe vlasti u Bosni i Hercegovini da pruže pomoć u blagovremenom osnivanju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i reorganizaciji sudskog i tužilačkog sistema;
Svjestan neophodnosti nastavljanja procesa reorganizacije i odabira nakon uspostavljanja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća za Federaciju Bosne i Hercegovine, te da ova reorganizacija predstavlja temeljni korak ka reformi i jačanju tužilačkog sistema;
Primjećujući da kriminalne aktivnosti i dalje ugrožavaju ekonomska, fiskalna, tržišna i druga socijalna prava i interese građana Bosne i Hercegovine, te da će reorganizacija tužilačkog sistema u Federaciji Bosne i Hercegovine unaprijediti odlučnu borbu protiv kriminala u Bosni i Hercegovini;
Uvjeren u vitalni značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje da se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se stvorila osnova za privredni rast i strana ulaganja;
Imajući u vidu kako hitnost tako i potrebu reorganizacije tužilačkog sistema Federacije Bosne i Hercegovine, te iz svih gore navedenih razloga
ovim donosim slijedeću
ODLUKU
Kojom se donosi Zakon o Federalnom tužilaštvu Federacije Bosne i Hercegovine,
koji se ovim prilaže kao sastavni dio ove odluke. Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa odredbama člana 40. istog, na privremenoj osnovi, sve dok Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućem obliku, bez amandmana i bez dodatnih uvjeta.
Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se bez odlaganja u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.
ZAKON O FEDERALNOM TUŽILAŠTVU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
I OPĆE ODREDBE
Član 1.
Federalno tužilaštvo je samostalno državno tijelo koje, u okviru prava i dužnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) preduzima zakonom određene mjere u pogledu istražnih radnji i gonjenja potencijalnih učinilaca krivičnih djela i privrednih prijestupa, i vrši druge poslove određene federalnim zakonom.
Član 2.
Federalno tužilaštvo vrši svoju funkciju u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije, a na osnovu zakona Bosne i Hercegovine i Federacije.
Član 3.
U okviru svojih nadležnosti, Federalno tužilaštvo štiti ostvarivanje ljudskih prava i građanskih sloboda garantovanih Ustavima Bosne i Hercegovine i Federacije, kao i prava i interese pravnih lica u skladu sa zakonom, te obezbjeđuje ustavnost i zakonitost.
Član 4.
Federalno tužilaštvo se osniva i ukida zakonom.
Član 5.
(1) Funkciju Federalnog tužilaštva vrši glavni federalni tužilac i zamjenici glavnog federalnog tužioca, te federalni tužioci.
(2) Glavni federalni tužilac ima dva zamjenika glavnog federalnog tužioca. Broj federalnih tužioca određuje Visoko sudsko i tužilačko vijeće Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Visoko sudsko i tužilačko vijeće).
(3) Glavnog federalnog tužioca, zamjenike glavnog federalnog tužioca i federalne tužioce bira i imenuje Visoko sudsko i tužilačko vijeće.
(4) Visoko sudsko i tužilačko vijeće, na prijedlog glavnog federalnog tužioca, imenuje jednog od dva zamjenika glavnog federalnog tužioca kao prvog zamjenika glavnog federalnog tužioca.
Član 6.
(1) Glavni federalni tužilac predstavlja Federalno tužilaštvo i rukovodi njegovim radom.
(2) Zamjenici glavnog federalnog tužioca i federalni tužioci vrše poslove i zadatke koji su im povjereni od strane glavnog federalnog tužioca, i u pogledu izvršavanja tih poslova odgovorni su glavnom federalnom tužiocu.
(3) Zamjenici glavnog federalnog tužioca i federalni tužioci mogu vršiti svaku radnju u postupku pred sudom i drugim vladinim tijelima, za koju je po zakonu ovlašten glavni federalni tužilac.
Član 7.
1. Glavnom federalnom tužiocu i zamjenicima glavnog federalnog tužioca mandat traje šest (6) godina uz mogućnost ponovnog imenovanja. Ovaj mandat može prestati usljed podnesene ostavke, navršene starosne dobi propisane za obavezan odlazak u penziju ili smjenjivanja s funkcije iz opravdanih razloga. Po isticanju mandata, glavni federalni tužilac i zamjenici glavnog federalnog tužioca nastavljaju da obavljaju svoje dužnosti kao federalni tužioci.
2. Federalni tužioci se imenuju za vršenje funkcije bez ograničenja trajanja mandata. Ovaj mandat međutim može prestati usljed podnesene ostavke, navršene starosne dobi propisane za obavezan odlazak u penziju ili smjenjivanja s funkcije iz opravdanih razloga.
Član 8.
Kolegij tužilaca Federalnog tužilaštva čine glavni federalni tužilac, zamjenici glavnog federalnog tužioca i federalni tužioci.
Član 9.
(1) Glavni federalni tužilac nadzire rad kantonalnih tužilaštava u cilju garantovanja zakonitosti i efikasnosti postupaka. Na zahtjev glavnog federalnog tužioca, kantonalna tužilaštva dostavljaju izvještaje o predmetima sa detaljnim opisom preduzetih mjera.
(2) Glavni kantonalni tužioci redovno, a najmanje jednom u šest mjeseci, Federalnom tužilaštvu podnose izvještaje o stanju kriminaliteta i rješavanju predmeta.
Član 10.
Federalno tužilaštvo ima pravo i dužnost da, u okviru ostvarivanja svojih funkcija, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, izvještava predsjednika Federacije i zamjenika predsjednika Federacije, Parlament Federacije i Vladu Federacije o primjeni krivičnog zakona u Federaciji, kao i o svom radu.
Član 11.
(1) Federalno tužilaštvo putem sredstava informiranja i na drugi način obavještava javnost o stanju kriminaliteta u Federaciji.
(2) U granicama svojih zakonom određenih nadležnosti i u skladu s interesima postupka, Federalno tužilaštvo može obavještavati javnost i o pojedinim predmetima u kojima postupa, ako su te informacije od javnog interesa. Prilikom obavještavanja javnosti, Federalno tužilaštvo se rukovodi interesima pravde, imajući na umu standarde propisane članom 6.(1) Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Član 12.
(1) Federalno tužilaštvo prati i proučava probleme iz prakse tužilaštva u Federaciji, koji su od značaja za primjenu krivičnog zakona u Federaciji.
(2) O pitanjima iz djelokruga Tužilaštva koja su od značaja za primjenu krivičnog zakona u Federaciji, a u okviru ovlašćenja iz člana 20. ovog zakona, glavni federalni tužilac i glavni kantonalni tužioci mogu zauzimati zajedničke stavove na sastancima koje saziva glavni federalni tužilac na vlastitu inicijativu ili na prijedlog glavnog kantonalnog tužioca.
Član 13.
(1) U Federalnom tužilaštvu su u ravnopravnoj upotrebi bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik.
(2) Pored toga, Federalno tužilaštvo može koristiti i ostale jezike kao sredstvo komunikacije.
(3) U Federalnom tužilaštvu su u ravnopravnoj upotrebi latinično i ćirilično pismo.
Član 14.
(1) Federalni propisi o radnim odnosima radnika u organima uprave shodno se primjenjuju i na radnike Federalnog tužilaštva, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Federalni propisi o državnoj upravi koji se odnose na rukovođenje i odgovornost funkcionera i njegovog zamjenika shodno se primjenjuju i na glavnog federalnog tužioca, zamjenike glavnog federalnog tužioca i federalne tužioce, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 15.
(1) Federalno tužilaštvo ima pečat u skladu sa Zakonom o pečatu Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/94).
(2) Na zgradi u kojoj je smješteno Federalno tužilaštvo mora biti istaknut naziv Federalnog tužilaštva i grb Federacije.
(3) Sjedište Federalnog tužilaštva je u Sarajevu.
II OPĆA NADLEŽNOST I OVLAŠTENJA
Član 16.
(1) Federalno tužilaštvo sprovodi istražne radnje i goni potencijalne učinioce krivičnih djela i privrednih prijestupa, te vrši druge poslove određene federalnim zakonom.
(2) Federalno tužilaštvo ima prvostepenu nadležnost za sprovođenje istražnih radnji i gonjenje potencijalnih učinilaca krivičnih djela terorizma, međukantonalnog kriminala, nezakonite trgovine drogama ili organizovanog kriminala, koje su u skladu sa Zakonom o Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/95, 9/96 i 33/99) u nadležnosti tog suda.
Član 17.
(1) Glavni federalni tužilac u ostvarivanju funkcije gonjenja za krivična djela postupa pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud) i, u skladu sa članom 20. ovog zakona, drugim sudovima Federacije.
(2) U postupku pred Vrhovnim sudom, kantonalnim i općinskim sudovima, glavni federalni tužilac, u skladu sa federalnim zakonom, ulaže pravna sredstva, prisustvuje sjednicama i sudskim pretresima i preduzima druge radnje za koje je ovlašćen.
(3) Glavni federalni tužilac u ostvarivanju funkcije gonjenja za federalna krivična djela, u skladu sa Ustavom Federacije i federalnim zakonodavstvom, postupa pred Vrhovnim sudom sa istim ovlašćenjima kao što ih u skladu sa federalnim Zakonom o krivičnom postupku imaju kantonalni tužioci. Što se tiče ostalih krivičnih djela, glavni federalni tužilac postupa pred svim sudovima u skladu sa odredbama ovog zakona.
Član 18.
(1) Kada zaključi da zbog kršenja federalnog zakona ili međunarodnog ugovora postoje osnovani razlozi da upotrijebi pravno sredstvo protiv izvršne sudske odluke ili odluke donesene u upravnom ili drugom postupku, glavni federalni tužilac može zahtijevati da se odloži, odnosno prekine izvršenje takve odluke, ako bi njenim izvršenjem mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.
(2) Ako glavni federalni tužilac podnese zahtjev iz stava 1. ovog člana, izvršenje odluke će se odložiti, odnosno prekinuti. Odlaganje, odnosno prekidanje izvršenja odluke traje do donošenja odluke o pravnom sredstvu glavnog federalnog tužioca.
(3) Odluka o odlaganju, odnosno prekidanju izvršenja, prestaje da važi ako glavni federalni tužilac u roku od 30 dana od dana prijema odluke ne upotrijebi pravno sredstvo.
Član 19.
Glavni federalni tužilac rješava o sukobu nadležnosti između dva kantonalna tužilaštva.
Član 20.
(1) U okviru djelokruga svog rada određenog članom 9. ovog zakona, glavni federalni tužilac može davati opća ili pojedinačna obavezna uputstva kantonalnim tužilaštvima, sprovoditi krivične istrage i gonjenje pred kantonalnim i općinskim sudovima, kad god glavni federalni tužilac ima razloga da posumnja da kantonalna tužilaštva nisu primijenila krivični zakon Federacije, ili da se gonjenje krivičnih djela ne može efikasno sprovesti u nadležnosti kantonalnog tužilaštva.
(2) Glavni federalni tužilac neke predmete ili radnje iz djelokruga jednog kantonalnog tužilaštva može povjeriti drugom kantonalnom tužilaštvu. Bez obzira na nadležnost određenog kantonalnog tužilaštva, glavni federalni tužilac takođe može povjeriti pojedine predmete pojedinim glavnim tužiocima, zamjenicima glavnih tužioca, federalnim tužiocima ili kantonalnim tužiocima.
Član 21.
(1) Zamjenik glavnog federalnog tužioca ili federalni tužilac mogu i bez svog pristanka biti privremeno upućeni u kantonalno tužilaštvo na period od najviše šest mjeseci unutar perioda od pet godina.
(2) Glavni kantonalni tužilac, zamjenik glavnog kantonalnog tužioca, ili kantonalni tužilac mogu i bez svog pristanka biti privremeno upućeni u drugo kantonalno tužilaštvo ili Federalno tužilaštvo na period od najviše šest mjeseci unutar perioda od pet godina.
(3) Odluku o privremenom upućivanju u drugo tužilaštvo donosi glavni federalni tužilac i o tome shodno obavještava Visoko sudsko i tužilačko vijeće.
(4) Glavni tužilac, zamjenik glavnog tužioca ili tužilac koji je privremeno upućen u drugo tužilaštvo ima pravo na platu, naknadu ili drugu vrstu dohotka u skladu sa zakonom.
Član 22.
Glavni federalni tužilac ima pravo i dužnost da daje obavezujuća uputstva zamjenicima glavnog federalnog tužioca i federalnim tužiocima u vezi njihovog rada, a pored toga može učiniti i slijedeće:
a. preduzeti određene radnje iz djelokruga zamjenika glavnog federalnog tužioca ili federalnih tužilaca;
b. ovlastiti zamjenika/e glavnog federalnog tužioca ili federalnog/e tužioca/e da vode pojedine predmete iz djelokruga nekog drugog zamjenika glavnog federalnog tužioca ili federalnog tužioca; i
c. ovlastiti zamjenika/e glavnog federalnog tužioca ili federalnog/e tužioca/e da preduzimaju određene radnje iz djelokruga nekog drugog zamjenika glavnog federalnog tužioca ili federalnog tužioca.
Član 23.
(1) U smislu ovog zakona, obavezna uputstva za rad podrazumijevaju uputstva općeg karatera u pogledu rada i aktivnosti zamjenika glavnog federalnog tužioca, federalnih tužilaca, glavnih kantonalnih tužilaca, zamjenika glavnih kantonalnih tužilaca i kantonalnih tužilaca, kao i uputstva za preduzimanje radnji u određenim predmetima.
(2) Glavni federalni tužilac daje obavezna uputstva za rad općeg karaktera u skladu sa Pravilnikom o radu.
III ORGANIZACIJA I RAD FEDERALNOG TUŽILAŠTVA
Član 24.
Federalno tužilaštvo se osniva i ima nadležnost za cijelu teritoriju Federacije.
Član 25.
(1) Kada je glavni federalni tužilac odsutan ili spriječen da obavlja svoje dužnosti, zamjenjuje ga prvi zamjenik glavnog federalnog tužioca, a nakon njega zamjenik glavnog federalnog tužioca. Ako su glavni federalni tužilac i njegovi zamjenici odsutni ili spriječeni u obavljanju svojih dužnosti, federalni tužilac koji ima najveće radno iskustvo preuzima poslove kao privremeni tužilac. Ako su glavni federalni tužilac i njegovi zamjenici odsutni ili spriječeni u obavljanju svojih dužnosti u periodu dužem od jednog mjeseca, Visoko sudsko i tužilačko vijeće imenuje vršioca dužnosti glavnog federalnog tužioca za period koji nije duži od šest mjeseci. Po isteku ovog perioda Visoko sudsko i tužilačko vijeće može oglasiti upražnjeno mjesto u Federalnom tužilaštvu.
(2) Odredbe iz stava 1. ovog člana shodno se primjenjuju i na kantonalna tužilaštva u slučaju da su glavni kantonalni tužilac i njegovi zamjenici odsutni ili spriječeni u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju da su i glavni kantonalni tužilac i zamjenici glavnog kantonalnog tužioca odsutni ili spriječeni, glavni federalni tužilac određuje vršioca dužnosti glavnog kantonalnog tužioca za period od najviše šest mjeseci. Po isteku tog perioda glavni federalni tužilac obavještava Visoko sudsko i tužilačko vijeće o upražnjenom mjestu u kantonalnom tužilaštvu, koje nakon toga oglašava to upražnjeno mjesto.
Član 26.
Glavni federalni tužilac, zamjenici glavnog federalnog tužioca i federalni tužioci ne mogu biti pozvani na krivičnu ni građansko-pravnu odgovornost ni za jedno djelo učinjeno u vršenju službe.
Član 27.
(1) Federacija odgovara za štetu koju u vršenju službe načini glavni federalni tužilac, zamjenici glavnog federalnog tužioca i federalni tužioci, građaninu ili pravnom licu svojim nepravilnim i nezakonitim radom.
(2) Federacija može od glavnog federalnog tužioca, zamjenika glavnog federalnog tužioca i federalnih tužilaca zahtijevati naknadu isplaćene svote samo ako je šteta učinjena namjerno ili iz krajnje nepažnje.
(3) Zahtjev za naknadu štete iz stava 2. ovog člana zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade.
Član 28.
(1) Na kraju svake budžetske godine glavni federalni tužilac sastavlja statistički pregled svojih aktivnosti koje se odnose na;
a) neriješene i riješene predmete (opis krivičnog djela, datum izvršenja djela, ime, prezime i datum rođenja navodnog izvršioca, datum evidentiranja),
b) broj predmeta koji pristižu u tekućoj godini (vidi tačku a),
c) datum i vrstu konačne ili privremene odluke u neriješenim predmetima u Tužilaštvu,
d) datum i vrstu konačne ili privremene odluke u predmetima pod optužnicom na sudu, odnosno nakon izricanja sudske presude.
(2) Na kraju svake budžetske godine, na osnovu statističkog pregleda, glavni federalni tužilac shodno izvještava Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. Glavni federalni tužilac obrazlaže stanje kriminaliteta u Federaciji Bosne i Hercegovine i ukazuje na tendencije u njegovom kretanju. U zaključnom dijelu ove informacije glavni federalni tužilac može iznijeti prijedloge zakonskih reformi. Ovi zaključci se objavljuju putem medija i ostalih odgovarajućih sredstava.
(3) Glavni kantonalni tužioci Federacije Bosne i Hercegovine dostavljaju glavnom federalnom tužiocu neophodne podatke u svrhe navedene u stavu 2. ovog člana.
(4) Glavni federalni tužilac je odgovoran za dostavljanje spomenutih podataka glavnom tužiocu Bosne i Hercegovine u skladu sa Zakonom o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
IV INTERNA ORGANIZACIJA TUŽILAŠTVA
Član 29.
(1) Pravilnikom Federalnog tužilaštva se između ostalog reguliše organizacija Federalnog tužilaštva, broj administrativno-tehničkog osoblja i uvjeti obavljanja tih poslova.
(2) Pravilnik Federalnog tužilaštva donosi glavni federalni tužilac uz odobrenje Kolegija tužilaca Federalnog tužilaštva i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Član 30.
(1) Upravom Tužilaštva rukovodi glavni federalni tužilac. Glavni federalni tužilac donosi opća uputstva za rad tužilačkih i administrativnih odjela Tužilaštva u skladu sa Pravilnikom.
(2) Početkom svake godine glavni federalni tužilac sastavlja Opći plan o raspodjeli predmeta i upravnim stvarima. Po pitanju raspodjele predmeta planom se obavezno utvrđuju objektivni kriteriji prema kojima se provodi raspodjela. Tokom godine u plan se mogu unijeti izmjene i dopune ukoliko to zahtijeva promjena broja predmeta koji pristižu, odnosno srodnih upravnih stvari, ili usljed pojave ostalih nepredviđenih okolnosti.
Član 31.
(1) Federalno tužilaštvo ima sekretara kojeg imenuje Kolegij tužilaca Federalnog tužilaštva. Federalno tužilaštvo ima ostalo osoblje odgovorno za stručne, administrativne i tehničke poslove.
(2) Sekretar Federalnog tužilaštva pomaže glavnom federalnom tužiocu u obavljanju administrativnih poslova i pri izradi administrativnog dijela općeg plana iz člana 30, stav 2.
(3) Poslove sekretara može obavljati diplomirani pravnik sa najmanje dvije godine odgovarajućeg pravnog iskustva.
(4) Sekretar Federalnog tužilaštva pomaže glavnom federalnom tužiocu kod pripreme i izvršenja budžeta Federalnog tužilaštva.
Član 32.
(1) Federalno tužilaštvo vodi evidenciju predmeta. Pri podnošenju predmeta Tužilaštvu, predmet se upisuje u registar u kojem su, između ostalog, utvrđeni slijedeći podaci, ako su poznati:
– ime, prezime osobe protiv koje je podnesena krivična optužba,
– državljanstvo optužene osobe,
– adresa optužene osobe,
– datum izvršenja krivičnog djela,
– pravna kvalifikacija krivičnog djela,
– odnosne odredbe Krivičnog zakona,
– evidencijski broj Tužilaštva,
– evidencijski broj organa za provođenje krivičnog zakona,
– datum evidentiranja u Tužilaštvu.
(2) Glavni federalni tužilac utvrđuje administrativne pojedinosti u Pravilniku koji se izrađuje u saradnji sa sekretarom, u mjeri u kojoj iste nisu obrađene u općim uputstvima i planu raspodjele.
Član 33.
(1) Na mjesto pripravnika u Federalnom tužilaštvu može biti primljen državljanin Bosne i Hercegovine koji je diplomirani pravnik i koji ispunjava opće uslove za prijem na mjesto u državnim organima.
(2) Pripravnici se zapošljavaju u Federalnom tužilaštvu i postepeno im se dodjeljuju razne vrste poslova kako bi stekli praktično iskustvo na svim poljima rada u Federalnom tužilaštvu.
(3) Pripravnici se zapošljavaju na određeno vrijeme koje nije duže od dvije godine.
(4) Pripravnici se u određenom periodu svoje službe upućuju na praktični rad u općinske i kantonalne sudove.
(5) Trajanje praktičnog rada pripravnika, uslovi koje moraju ispuniti da bi mogli polagati pravosudni ispit, te program i način polaganja pravosudnog ispita regulišu se posebnim propisima.
Član 34.
Odredbe posebnih propisa kojima se regulišu pozicije, prava i obaveze zaposlenih u federalnim tijelima shodno se primjenjuju i na zaposlene u Federalnom tužilaštvu, ako ovim ili nekim drugim zakonom nije drugačije određeno.
V SREDSTVA ZA RAD FEDERALNOG TUŽILAŠTVA
Član 35.
(1) Federalno tužilaštvo ima svoj budžet koji je sastavni dio budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Prije početka budžetske godine glavni federalni tužilac podnosi prijedlog budžeta Visokom sudskom i tužilačkom vijeću. Glavni federalni tužilac ima pravo prisustvovati i zastupati prijedlog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća na sjednicama Parlamenta i odgovarajućih odbora Parlamenta kad god se vodi rasprava i odlučuje o pitanjima budžeta koja se odnose na Federalno tužilaštvo.
(2) Glavni federalni tužilac je, u saradnji sa sekretarom, nadležan za pripremu i izvršenje budžeta.
(3) Na kraju svake budžetske godine glavni federalni tužilac obavještava Parlament Federacije Bosne i Hercegovine o izvršenju budžeta Federalnog tužilaštva.
VI PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 36.
(1) Federalno tužilaštvo se u skladu sa ovim zakonom osniva na dan koji ustanovi Visoko sudsko i tužilačko vijeće. Visoko sudsko i tužilačko vijeće javno objavljuje svoju odluku u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.
(2) Danom određenim u stavu 1. ovog člana, svi zakoni i propisi koji se odnose na tužilačka mjesta na općinskom nivou postaju validni za tužilačka mjesta na kantonalnom nivou. Ukidaju se sve odredbe federalnih ili kantonalnih zakona koje su u suprotnosti sa ovim zakonom.
(3) Danom određenim u stavu 1. ovog člana prestaje da važi postojeći Zakon o Federalnom tužilaštvu (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/95, 9/96, 6/97, 14/97, 33/99).
(4) Odredbe iz člana 20. ovog zakona shodno se primjenjuju na postojeća tužilaštva u Federaciji sa danom stupanja na snagu ovog zakona.
Član 37.
Do donošenja propisa o unutrašnjem funkcionisanju Federalnog tužilaštva u skladu sa ovim zakonom, shodno se primjenjuju postojeći propisi o unutrašnjem funkcionisanju Federalnog tužilaštva, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
Član 38.
(1) Glavni federalni tužilac, zamjenici glavnog federalnog tužioca i federalni tužioci imaju pravo na platu i druge naknade utvrđene zakonom.
(2) Glavni federalni tužilac, zamjenici glavnog federalnog tužioca i federalni tužioci imaju pravo na penziono, invalidsko i zdravstveno osiguranje i prava koja iz toga proizilaze po općim propisima, te pravo na plaćeni odmor i dopuste pod istim uslovima kao i za sve ostale zaposlene u Federalnom tužilaštvu, u skladu sa zakonom.
(3) Prava navedena u Poglavlju XI Zakona o sudskoj i tužilačkoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH” br. 22/00, 37/01) shodno se primjenjuju i na glavne tužioce, zamjenike glavnih tužilaca i tužioce, na način kako slijedi:
– propisi koji su se prethodno odnosili na zamjenike općinskih tužilaca sada se primjenjuju na kantonalne tužioce,
– propisi koji su se prethodno odnosili na kantonalne tužioce i zamjenike kantonalnih tužilaca sada se shodno primjenjuju na glavne kantonalne tužioce i zamjenike glavnih kantonalnih tužilaca,
– propisi koji su se prethodno odnosili na federalnog tužioca sada se primjenjuju na glavnog federalnog tužioca, a propisi koji su se prethodno odnosili na zamjenike federalnog tužioca sada se shodno primjenjuju na zamjenike glavnog federalnog tužioca i federalne tužioce.
Propisi iz člana 37. Zakona o sudskoj i tužilačkoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji se odnose na predsjednika i vršioca dužnosti predsjednika suda, shodno se primjenjuju na glavne tužioce i vršioce dužnosti glavnih tužilaca.
Član 39.
(1) Na dan osnivanja novog Federalnog tužilaštva u skladu sa članom 36., stav 1. ovog zakona, postojeće Federalno tužilaštvo predaje svu imovinu i predmete iz svoje nadležnosti, kao i arhivu, novouspostavljenom Federalnom tužilaštvu.
(2) Primopredaju imovine, predmeta i arhive iz stava 1. ovog člana vrše postojeći federalni tužioci koji o tome sačinjavaju zapisnik.
(3) Primjerak zapisnika dostavlja se Federalnom ministarstvu pravde i novoosnovanom Federalnom tužilaštvu.
Član 40.
Ovaj Zakon o Federalnom tužilaštvu stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 21. avgust 2002 Paddy AshdownVisoki predstavnik