Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data članom V Aneksa 10 (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u vezi tumačenja pomenutog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada ocijeni da je to neophodno, u pronalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije Vijeća za implementaciju mira održane 9. i 10. decembra 1997. godine u Bonu, u kojima je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za navedene probleme “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) ovog stava) “mjere kojima se osigurava implementacija civilnog dijela Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Smatrajući da je za poslovno okruženje potreban zdrav i pouzdan bankarski sistem u kojem banke podliježu strogim pravilima koja se, između ostalog, odnose na uplaćeni dioničarski kapital, investiranje u pravne osobe, upravljanje, sigurnost sredstava javnih prihoda, borbu protiv pranja novca i odgovornost vlasnika i direktora banaka;
Konstatirajući da su u februaru 2002. godine organi vlasti Republike Srpske dobili u cilju usklađivanja tekstova rezultat rada radne grupe, osnovane radi dogradnje Zakona o bankama Federacije Bosne i Hercegovine;
Konstatirajući takođe da je prečišćeni tekst Zakona o bankama odobren u prvom čitanju u Narodnoj skupštini Republike Srpske;
Imajući na umu potrebu da se usklade entitetski zakoni o bankama i time ojača povjerenje javnosti i investitora u kredibilitet bankarskog sistema i volju da se izbjegne stečaj ili privremena uprava banaka zbog nedostataka u regulatornim odredbama;
Uzevši u obzir cjelovitost svih navedenih pitanja, Visoki predstavnik donosi sljedeću:
ODLUKU
kojom se donosi ZAKON O BANKAMA REPUBLIKE SRPSKE
Zakon koji slijedi i koji predstavlja sastavni dio ove Odluke stupa na snagu u skladu sa članom 132. istog, na privremenoj osnovi dok ga zakonodavni organ Republike Srpske ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta. Ova Odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Sarajevo, 21. oktobar 2002 Paddy AshdownVisoki predstavnik