Reagirajući na odluke koje je NATO jučer donio na Samitu u Istambulu u vezi sa zahtjevom BiH za priključenje programu Partnerstvo za mir, visoki predstavnik je dao sljedeću izjavu:
“Samit u Istambulu je pokazao da je NATO uspješno završio svoju misiju uspostave stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Međutim, Bosna i Hercegovina nije uspjela da uvjeri NATO da je odlučna u ispunjavanju svojih međunarodnih obaveza prema Međunarodnom krivičnom tribunalu u Hagu.
Čelni ljudi zemalja članica NATO-a su konstatirali značajan napredak koji je BiH postigla u reformi odbrane. Ali, kako su to jučer jasno naznačili, BiH nije pozvana da se priključi programu Partnerstvo za mir zbog toga što nije ispunila svoje međunarodne obaveze prema Međunarodnom krivičnom tribunalu u Hagu i neće biti pozvana sve dok se te obaveze ne ispune. Za taj propust su posebno javno izdvojili opstrukcioniste u Republici Srpskoj.
Dozvolite mi da tačno citiram riječi iz komunikea koji su jučer pospisali čelni ljudi zemalja članica NATO-a:
“Nadamo se da ćemo pozdraviti Bosnu i Hercegovinu i Srbiju i Crnu Goru u Partnerstvu za mir kada ispune uslove koje je utvrdio NATO. Želimo im uspjeh u priključenju euro-atlantskim strukturama i u tim nastojanjima ćemo im pružiti pomoć. Spremni smo im pružiti pomoć time što ćemo ih uključiti u odabrane aktivnosti u sklopu programa Partnerstvo za mir. Svaka zemlja će se ocjenjivati na osnovu vlastitih dostignuća na putu ka Partnerstvu za mir.
Pozdravljamo značajan napredak koji je BiH postigla u odbrani reforme što predstavlja ključni uslov za članstvo u programu Partnerstvo za mir. Apeliramo da se nastave aktivnosti na uspostavljanju jedne vojske. Dogovorili smo se da odredimo jednu ambasadu u Sarajevu u kojoj će se moći dobiti više informacija o NATO-u. Zabrinuti smo činjenicom da Bosna i Hercegovina, posebno opstruktivni elementi u Republici Srpskoj, nije ispunila svoju obavezu da u potpunosti sarađuje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom u Hagu, uključujući hapšenje optuženih za ratne zločine i njihovu predaju Haškom tribunalu, što predstavlja osnovni uslov za priključenje BiH Partnerstvu za mir. Također očekujemo sistemske promjene koje su neophodne da bi se uspostavile efikasne strukture za sigurnost i provođenje zakona.”
Šta ovo znači za BiH? Pa, to je očigledno veliko razočarenje za sve one koji žele da ova zemlja postane stabilna i prosperitetna evropska demokratija koja će se okrenuti budućnosti, umjesto da ostane zarobljena u svojoj prošlosti.
Članstvo u Parnerstvu za mir, i jednog dana u NATO-u, je najbolja garancija za dugoročni mir i stabilnost u ovoj zemlji. Međutim, Bosni i Hercegovini je to uskraćeno onim što su uradili, ili propustili da urade, opstrukcionisti koji vjeruju da je pružanje pomoći Radovanu Karadžiću i ostalim optuženicima važnije od sigurnosti i prosperiteta običnih građana.
Kao što je i rečeno u Istambulu, NATO ocjenjuje svaku zemlju na osnovu postignutih rezultata. NATO je odlučio, zbog jedinstvene i tragične nedavne istorije ove zemlje, da BiH ne može ući u Partnerstvo za mir dok ne bude potpuno sarađivala sa Haškim tribunalom. NATO određuje uslove, a ne ja. Ja podržavam takvu odluku. Radovan Karadžić snosi veliku ličnu odgovornost za ono što se desilo ovoj zemlji u ranim 90.-im. Njegovo hapšenje ili predaja predstavljaju ne samo zakonsku obavezu i potrebu da se zadovolji pravda, već je to ključni akt kojim bi se zaključila nedavna prošlost, i koji se jednostavno mora dogoditi prije nego BiH započne sa stvarnom izgradnjom svoje budućnosti. Ukoliko BiH želi otvoriti novo poglavlje i pomiriti se sa prošlošću, Karadžić i ostali optuženici moraju biti izvedeni pred Haški sud i suočiti se sa pravdom.
Posao koji se nalazi pred vlastima BiH je da učine sve što je u njihovoj moći da NATO-vo “Ne” pretvore u “Da”. Takođe razmišljam koje aktivnosti bih ja mogao poduzeti kako bih podržao ovaj proces. Imam pred sobom samo jedan cilj: da BiH uđe u Parnerstvo za mir što je prije moguće, što znači da je potrebno ubijediti NATO, ponovo što je prije moguće, da opstrukcionizam u odnosu prema Haškom tribunalu više ne postoji. S tim u vezi, pripremam mjere koje će smanjiti uticaj onih koji žele opstruirati napredak ove zemlje ka stabilnosti, prosperitetu i vladavini prava. Takođe, razmatram mjere koje bi potakle one koji imaju informacije i mogućnost da pruže pomoć Haškom tribunalu da to i urade.
Suočavamo se sa donošenjem važnih i teških odluka u BiH u narednom periodu. Od njih zavisi buduća sigurnost i prosperitet svakog građanina ove zemlje. Ne smijemo olako donositi ove odluke – ali isto tako ne možemo sebi priuštiti njihovo nedonošenje. U narednim danima, pažljivo ću razmotriti mjere koje moram poduzeti. Čim zaključim svoja promišljanja, o tome ću informisati građane BiH, kao i one na koje će se ove mjere odnositi.”