Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi s implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi s tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu s gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i prema tački (c) ovog stava, “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se na stav 4 Rezolucije 1174 (1998) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od 15. juna 1998. godine, prema kojem Vijeće sigurnosti, u skladu s poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda “…ponavlja da je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje Aneksa 10 o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora i da u slučaju spora može davati svoja tumačenja i preporuke, te donositi obavezujuće odluke, kako god ocijeni da je neophodno, o pitanjima koja je obrazložilo Vijeće za implementaciju mira u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine”;
Konstatirajući da je, prema poglavlju VII Povelje Ujedinjenih naroda, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izričito potvrdilo gore spomenute zaključke Vijeća za implementaciju mira u nizu rezolucija, uključujući, na primjer, rezolucije 1247 (1999), 1423 (2002), 1491 (2003), 1551 (2004), 1575 (2004), 1639 (2005), 1722 (2006), 1785 (2007), 1845 (2008), 1895 (2009) i 1948 (2010);
Prisjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, svojom Deklaracijom donesenom 24. septembra 2004. godine na nivou političkih direktora, zahtijevao iznalaženje trajnog rješenja u vezi s pitanjem državne imovine;
Prisjećajući se takođe Odluke Vijeća ministara Bosne i Hercegovine kojom je u decembru 2004. godine uspostavljena „Komisija za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u upravljanju državnom imovinom” (u daljem tekstu: Komisija), u čijem se sastavu nalaze stručnjaci predstavnici iz oba entiteta Bosne i Hercegovine, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine, (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 10/05, 18/05, 69/05 i 70/05);
S obzirom da je Komisija, prema članu 3. gorespomenute Odluke Vijeća ministara Bosne i Hercegovine zadužena, između ostalog, da predlaže “kriterije koji će se primjenjivati da bi se utvrdilo koja imovina je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta” i da izradi “nacrte zakonskih akata za usvajanje, kojima se osigurava da utvrđeni kriteriji budu provedeni”;
Ponovo potvrđujući da je visoki predstavnik, s ciljem da interese Bosne i Hercegovine i administrativnih jedinica u njenom sastavu zaštiti od moguće štete koju predstavljaju daljnja raspolaganja državnom imovinom prije donošenja odgovarajućeg zakonodavstva, donio zakone na nivou države i entiteta kojima se privremeno zabranjuje raspolaganje državnom imovinom, to jest Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 18/05), Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 20/05) i Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 32/05) (u daljem tekstu pod zajedničkim nazivom: Zabrana raspolaganja državnom imovinom);
Prisjećajući se da je 27. februara 2008. godine Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira definirao “prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između državnog i drugih nivoa vlasti” kao prvi od pet ciljeva koje vlasti Bosne i Hercegovine trebaju realizirati prije tranzicije Ureda visokog predstavnika, te je zahtijevao od “visokog predstavnika da preduzme sve neophodne mjere kako bi osigurao ispunjenje navedenih ciljeva”;
Prisjećajući se takođe da je gorespomenutom Zabranom raspolaganja državnom imovinom privremeno zabranjen prijenos vlasništva “do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, koji će se donijeti na preporuke Komisije, odnosno do potvrđivanja prihvatljivog i održivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči”;
Imajući na umu kominikee Vijeća za implementaciju mira od 30. juna i 1. decembra 2010. godine, kojima je Upravni odbor zahtijevao od nadležnih organa vlasti “konstruktivan angažman na postizanju sporazuma između vlada o rješavanju pitanja prava vlasništva između državnog i drugih nivoa vlasti”, te je pozvao organe vlasti u BiH da se “suzdrže od preduzimanja jednostranih mjera, te podsjetio da takve mjere jedino imaju efekat sprečavanja iznalaženja rješenja za cilj državne imovine”;
S obzirom da je, 14. septembra 2010. godine, Narodna skupština Republike Srpske usvojila Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja, (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 135/10), prema čijem članu 3. sva državna imovina koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja predstavlja vlasništvo tog entiteta i kao takva upisuje se u zemljišne i druge javne knjige, pa će nakon toga, u skladu s članom 4., Vlada Republike Srpske biti ovlaštena da upravlja i raspolaže državnom imovinom koja se nalazi u tom entitetu;
Svjestan da se, i pored toga što Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 18/05 , 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08) i Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 20/05 , 17/06, 62/06, 40/07, 70/07, 94/07 i 41/08) ostaju na snazi, Zakonom o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja efektivno stavlja van snage Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 32/05 , 32/06, 100/06, 44/07, 86/07, 113/07 i 64/08) i da se provedbom Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja, uključujući i provedbu putem daljeg raspolaganja državnom imovinom, eventualno ugrožavaju vlasnički interesi Bosne i Hercegovine;
S obzirom da se, na osnovu kontradiktornih tumačenja Aneksa 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Ustava Bosne i Hercegovine, institucije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske ne slažu u vezi s predmetnim vlasničkim pravima svake od vlada nad imovinom koja je obuhvaćena Zakonom o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja, i da kao takav, zakon koji je donijela Republika Srpska ne može jednostrano rješavati spor oko vlasništva nad državnom imovinom;
Konstatirajući da je najmanje jedan zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja najavljen pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine;
Svjesni da je obaveza na domaćim vlastima da riješe spor oko vlasništva nad državnom imovinom, te da Ustavni sud Bosne i Hercegovine treba utvrditi, između ostalog, da li je Ustavni sud nadležan za donošenje odluke u predmetnoj stvari, te ako jeste nadležan, da li je Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine;
Uzimajući u obzir to da je, sve dok Ustavni sud ne donese konačnu odluku o predmetu koji se tiče osporavanog zakona, za očuvanje vlasničkih interesa države i drugih nivoa vlasti potrebna obustava primjene pravnih akata po kojima se mogu uspostaviti nova prava vlasništva nad državnom imovinom;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve ukupnost prethodno spomenutih pitanja, visoki predstavnik ovim donosi sljedeći:
NALOG
kojim se obustavlja primjena Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja
Član 1.
Primjena Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja, objavljenog u “Službenom glasniku Republike Srpske” br. 135/10, ovim se obustavlja do stupanja na snagu konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o navedenom Zakonu.
Član 2.
Obustava primjene Zakona iz člana 1. imat će, između ostalog, sljedeći učinak:
1. Raspolaganje državnom imovinom definiranom u članu 2. Zakona iz člana 1. ovog Naloga, koje podrazumijeva direktni ili indirektni prijenos vlasništva, ovim se zabranjuje do stupanja na snagu konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o navedenom Zakonu;
2. Svaka promjena prava vlasništva nad državnom imovinom definiranom u članu 2. Zakona iz člana 1. ovog Naloga u zemljišnim i drugim javnim knjigama ovim se zabranjuje do stupanja na snagu konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o navedenom Zakonu;
3. Organi vlasti Republike Srpske i njeni dužnosnici dužni su uzdržavati se od primjene Zakona iz člana 1. ovog Naloga do stupanja na snagu konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o navedenom Zakonu;
4. Svaka odluka, akt, ugovor, ili drugi pravni instrument, koji imaju za cilj raspolaganje državnom imovinom definiranom u Zakonu iz člana 1. ovog Naloga, a koje raspolaganje je suprotno odredbama ovog Naloga, smatrat će se ništavnim i nevažećim ab initio.
5. Ko prekrši bilo koju odredbu ovog člana, može podlijegati pravnim sankcijama.
Član 3.
Nijedna odredba iz ovog Naloga neće se tumačiti u smislu da se njome zabranjuje raspolaganje imovinom na osnovu važećih zakona kojima se uređuje privatizacija ili na osnovu članova 71. do 74. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 88/05).
Član 4.
Ovaj Nalog donosi se na osnovu međunarodnog mandata visokog predstavnika i ne donosi se supstituiranjem bilo kojeg domaćeg organa vlasti. Nalog će imati prvenstvo u odnosu na bilo koje nekonzistentne odredbe bilo kog zakona, propisa ili akta, bilo postojećeg, bilo budućeg. Ovaj nalog izravno se primjenjuje i nije potrebna nijedna dodatna radnja radi osiguranja njegovog pravnog dejstva.
Član 5.
Ovaj Nalog stupa na snagu odmah i objavljuje se na službenim internetskim stranicama Ureda visokog predstavnika.
Ovaj Nalog objavljuje se odmah u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
| Sarajevo, 5. januara 2011. | Dr.Valentin Inzko |
|
| Visoki predstavnik |