Gospodine Lagumd`ija, predsjedavaju}i Vije}a ministara, premijeru Ivani}u, profesore Sadikovi}u, profesore Paji}u, dame i gospodo, Shvatio sam da tokom dvije i pol godine otkako sam postao visoki predstavnik neprekidno ponavljam fraze poput ” izgradnja institucija” i “vladavina prava” – ne zbog toga {to ove rije~i mo`da posjeduju neku mo} poput mantre, nego zbog toga {to one predstavljaju simbol za zakonodavstvo i praksu koja je potrebna za funkcioniranje moderne demokratije. Ove rije~i predstavljaju si`e mehanizma vlasti. Tema ove konferencije glasi: lekcije o me|unarodnoj podr{ci koje su – ili nisu – nau~ene u BiH. Smatram da su ovdje nau~ene veoma pozitivne lekcije. One se u velikoj mjeri ti~u izmjena mehanizma vlasti, odnosno izmjena koje su zemlji omogu}ile da napravi pozitivne pomake od konflikta do ponovne uspostave normalnog stanja. Mehanizam vlasti u Bosni i Hercegovini je {est godina bio gra|en oko Daytonskog mirovnog sporazuma. U~imo tokom rada, {to ponekad ide te{ko, i svjedoci smo izuzetnih potencijala Daytonskog sporazuma da odgovori promjenjivim okolnostima. U ovom trenutku put u Evropu ide ukorak sa implementacijom Daytona i sada{nja politi~ka debata se na najbolji na~in vodi oko osiguravanja mjesta za stanovni{tvo Bosne i Hercegovine u prosperitetnim evropskim tokovima. Postoji svjestan napor da se prevazi|u jazovi koji postoje u Daytonu. Jednostavna provedba slova sporazuma nije dovoljna. Potrebno ga je razraditi kako bi mogao odgovoriti na nove izazove. Jedna stvar kojom se potrebno hitno pozabaviti je pitanje izuzetno slo`enog dr`avnog aparata u Bosni i Hercegovini koji se sastoji od vi{e kompleksnih slojeva. Usporedbe se redovno prave sa slo`enim sistemima vlasti koji su se pokazali dobrim u zemljama kao {to su [vicarska i Belgija. Osnovna razlika je u tome {to javne institucije u Belgiji i [vicarskoj funkcioniraju na odgovaraju}i na~in. Druga osnovna razlika je u tome {to su Belgija i [vicarska bogate zemlje, a Bosna i Hercegovina nije. Slo`en dr`avni aparat zahtijeva mnogo novca. Za Bosnu i Hercegovinu je skupo da ima tri predsjednika dr`ave, predsjednike i podpredsjednike dva entiteta i hijerarhiju kabineta od Vije}a ministara do kantona, op}ina, ni`ih nivoa vlasti i ministara. Prije sedmicu dana odr`ao sam sastanak Gra|anskog foruma u Mostaru. Jedan od u~esnika je naveo da na putu od Livna do Mostara, koji je dug oko 80 kilometara, morate pro}i tri kantona od kojih svaki ima svoju vladu i kabinet – tako ispada da jedan ministar do|e na svaka dva do tri kilometra. Ovaj vi{eslojni administrativni sistem mora biti reorganiziran ako Bosna i Hercegovina `eli da opstane kao dr`ava. Kombinacija nesposobnosti i birokratskog nadmudrivanja slabi i potkopava vladavinu prava i predstavlja plodno tlo za korupciju. Ista kombinacija nagriza integritet sudova, regulatornih organa, {kola, policije i drugih institucija. U tom smislu, Bosna i Hercegovina je potvrdila lekciju koja se u~i otkad postoje pisani ustavi –administrativna struktura se ne ocjenjuje prema svojoj formulaciji, ve} po svojoj funkcionalnosti. Lideri ove zemlje trenutno razgovaraju o sporazumu koji }e ukloniti nedostatke u entitetskim ustavima i normalizirati politiku ove zemlje. Treba naglasiti da se ne radi o nekom Daytonu II. Moj posao je da implementiram Dayton. Govorimo o evoluciji Daytona, o o~uvanju sna`nih elemenata sporazuma – sporazuma koji je sa~uvao mir {est godina u Bosni i Hercegovini i koji mo`e sa~uvati mir generacijama, kao i otklanjanju nedostataka u sporazumu putem konsenzusa. Daytonski ustav pru`a mogu}nost za svoje izmjene i dopune ukoliko izabrani predstavnici ove zemlje odlu~e da su iste potrebne ili ako je, na primjer, potrebna izmjena i dopuna da bi se odgovorilo zahtjevima Vije}a Evrope ili Evropske unije. Odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda Bosne i Hercegovine u oba entiteta predstavlja jo{ jedan primjer kako Daytonski sporazum mo`e pru`iti mogu}nosti za razvoj i evoluciju. Sada{nji razgovori o ustavnim pitanjima moraju rezultirati dogovorom u roku od nekoliko sedmica kako bi se amandmani na entitetske ustave i na Izborni zakon BiH mogli izraditi u vremenskom okviru potrebnom da bi se op{ti izbori, koji su planirani za oktobar, odr`ali u skladu sa odredbama Izbornog zakona. Prije tri dana gospodin Walter Schwimmer je naglasio da ne treba razmi{ljati o odlaganju izbora. Narod o~ekuje da }e glasati. Obe}anja data Vije}u Evrope obavezuju vlasti na odr`avanje izbora u oktobru. Lideri Bosne i Hercegovine su uklju~eni u intenzivnu debatu. Oni se bore sa vremenom. Vjerujem da zajedni~ki posjeduju znanje i viziju kako da prona|u izvodljivo i trajno rje{enje. Sama ~injenica da se 8 lidera politi~kih stranaka sastaju bez me|unarodnog posredovanja u poku{aju da rije{e pitanje koje je su{tinsko za budu}nost zemlje predstavlja ohrabruju}i i pozitivan znak. Neki ljudi }e re}i da se proces harmoniziranja entitetskih ustava sa Ustavom BiH ve} suvi{e dugo odugovla~i – jo{ od ljeta 2000. godine. Me|utim, ne treba zaboraviti da se treba izgraditi potpuno nova vrsta svijesti– taj proces je vremenski zahtjevniji i kompleksniji nego proces obnove gra|anskog dru{tva i jednostavni pregovori. Na~in razmi{ljanja se mora promijeniti. Potrebno je vrijeme kako bi ‘isparila’ ja~ina ekstremnog nacionalizma; on treba biti zamijenjen gra|anskom alternativom, politi~kom kulturom u kojoj se kompromis, konsenzus i saradnja ne smatraju slabo{}u. Vladavina prava i uspostavljeni integritet dr`avnih institucija – kao centralna tema dana{njeg razgovora – predstavljaju proizvod normalne politike i, istovremeno, osnovne stubove normalne politike. Treba napomenuti da }e reorganizacija me|unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, za {to je zadu`en moj Ured, obuhvatati uspostavu jedne radne grupe koju ~ine vode}e me|unarodne organizacije i koja }e se baviti isklju~ivo vladavinom prava, te druge radne grupe koja }e se baviti isklju~ivo izgradnjom institucija. Ja zagovaram te stvari od samog po~etka. Tako|er trebam naglasiti da je funkcija normalne politike da razvije odgovornu i kriti~ku parlamentarnu opoziciju. U BiH se preko toga olako prelazi. Vlasti Alijanse su postigle mnogo u toku zadnje godine. Postigle bi i vi{e da je opozicija svoje parlamentarne aktivnosti usmjerila ka konstruktivnom u~e{}u. Umjesto toga vidjeli smo djetinjaste bojkote i odugovla~enja na proceduralnoj osnovi. To nije samo pitanje apstraktnog problema. Propusti politi~ara – ovdje mislim na te propuste op}enito – mogu stra{no utjecati na `ivot stanovni{tva. Tri ~etvrtine zvani~nika koje sam smijenio sa njihovih funkcija tokom svog mandata – sada govorim isklju~ivo o Bosni i Hercegovini – odgovorni su za sprje~avanje povratka izbjeglica i raseljenih osoba na svoja ognji{ta. To je {okantan obrt stvarne uloge politi~ara. U normalnom politi~kom sistemu lideri poma`u gra|anima da ostvaruju svoje opravdane zahtjeve, a ne sprje~avaju ih u tome. Ovdje, o~igledno, to pravilo jo{ ne va`i. Povratak predstavlja sr` normalizacije stanja u Bosni i Hercegovini. Povratak zavisi od vladavine prava, uklju~uju}i i imovinske zakone, te od integriteta institucija, uklju~uju}i efikasne i nepristrasne lokalne vlasti i profesionalno obavljanje policijskih du`nosti u zajednici. Sada se postavlja pitanje koje smo lekcije nau~ili. Zadnji statisti~ki podaci ukazuju da adekvatna kombinacija politike i prakse poma`e u eliminiranju politi~kih i birokratskih prepreka. Prema podacima UNHCR-a, ukupno 81.000 izbjeglica i raseljenih osoba se u prvih 11 mjeseci 2001. godine vratila u svoje domove u podru~jima u kojima predstavljaju manjinsko stanovni{tvo. Ovo predstavlja pove}anje od 37% u odnosu na podatke iz prvih 11 mjeseci 2000. godine. A 2000. godina je sama po sebi predstavljala godinu preokreta u kojoj je ukupan broj manjinskih povrataka – skoro 68.000 – ukazivao na nezaustavljiv zamah u ovom procesu. Osnovna obaveza iz Daytona je na putu da bude izvr{ena. Ulo`eni su detaljni i savjesni napori kako bi se normalizirala administracija u Bosni i Hercegovini. Nezavisna sudska komisija koju sam osnovao po~etkom 2001. godine je uklju~ena u ambicioznu reviziju rada sudova. Sveobuhvatan pregled sudske prakse }e iz pravnog sistema ukloniti ‘beskorisne i suvi{ne elemente’ i na njihovo mjesto postaviti po{tene i kompetentne sudije i pravnike. Ponovo nagla{avam da smo, iako poprili~no kasno u procesu implemetacije mirovnog sporazuma, nau~ili lekciju da sna`na intervencija na operativnom nivou mo`e imati pozitivne strate{ke posljedice. Sada je potpuno jasno da pravna reforma ima ekonomske, kao i dru{tvene i politi~ke implikacije. Strani investitori `ele da znaju da li su sudovi kompetentni i po{teni. Oni tako|er `ele da znaju da li su statutarna tijela, kao {to je Regulatorna agencija za komunikacije, oslobo|ena politi~ke kontrole; oni `ele da znaju da li dr`ava slijedi me|unarodno prihva}ene norme pona{anja – oni `ele vidjeti funkcionalnu dr`avu. Jedna posljedica globalizacije je da preduze}a ne}e ulagati u dr`ave koje kr{e ljudska prava ako ni{ta onda samo zbog toga {to to nije dobro za imid` preduze}a. Osnovna uloga nezavisnih regulatornih tijela je nagla{ena u izvje{taju o ekonomijama u tranziciji koji je nedavno objavila Svjetska banka* – Joe Ingram mo`e re}i ne{to vi{e o tome u svom izlaganju koje }e odr`ati kasnije. Iako se ne odnosi direktno na situaciju u Bosni i Hercegovini, taj izvje{taj artikulira op}i princip da privatizacija ne mo`e uspjeti bez jakih zakonodavnih i regulatornih ustanova koje nadziru rad preduze}a. Slobodno tr`i{te nije Divlji zapad. Moraju postojati regulative koje osiguravaju ravnote`u me|u institucijama koje {tite radnike i potro{a~e i, istovremeno, daju mogu}nost po{tenim poduzetnicima da otvaraju radna mjesta i ostvaruju dobit. To je uloga koju ima CRA i druga nezavisna regulatorna tijela u Bosni i Hercegovini. U poslednjih {est godina Bosna i Hercegovina je pro{la kroz trostruku tranziciju – od rata do mira, od komunizma do demokratije, od planske ekonomije do slobodnog tr`i{ta – a nemojmo zaboraviti da je, kao i mnoge druge zemlje, uklju~uju}i i one koje su nastale raspadom biv{e Jugoslavije, morala samu sebe- po prvi put u modernoj historiji – definirati kao nezavisnu dr`avu. To je moderna, suverena dr`ava. Iskusila je fizi~ku rekonstrukciju i, istovremeno, izgradnju modernog pravnog sistema, te razvoj modernog politi~kog i dru{tvenog na~ina razmi{ljanja. Koordinirane me|unarodne i doma}e aktivnosti su urodile plodom: nedavni uvodnik u britanskom listu Economist, koji ne daje uvijek veliki podsticaj multinacionalnoj pomo}i, sugerira da je visoki predstavnik ono {to je potrebno Afganistanu u ovom trenutku. Economist preporu~uje model me|unarodne intervencije u BiH, a ne model na Kosovu, na primjer, ili model primjenjen u nekim drugim podru~jima poput Isto~nog Timora. Postalo je kristalno jasno da se zemlje ne mogu oporaviti od rata jednostavno putem finansijske ili vojne pomo}i. Potrebne su im funkcionalne institucije kao i “kultura” u kojoj se na odgovaraju}i na~in razgovara o zakonima i u kojoj se oni univerzalno primjenjuju i provode. U Afganistanu i drugim “neuspje{nim dr`avama” ~ak i skeptici prihvataju da je izgradnja institucija najva`niji element uspje{ne intervencije. To je lekcija koju druge zemlje mogu nau~iti od Bosne i Hercegovine. To je lekcija koju je Bosna i Hercegovina – a i me|unarodna zajednica- nau~ila kroz iskustvo. Proces jo{ nije zavr{en. On }e zna~ajno krenuti naprijed ako u sada{njoj diskusiji o ustavnim reformama politi~ari u BiH u narednim sedmicama poka`u svoje dr`avni~ke sposobnosti i {irinu vizije koju njihov narod sa pravom o~ekuje od njih. Hvala. * Tranzicija: Prvih deset godina, analiza i lekcije za isto~nu Evropu i biv{i Sovjetski Savez
09.02.2002