Ekselencije, dame i gospodo,
Danas smo se okupili ovdje da odamo po~ast grupi od dvanaest mu{karaca i `ena koji su izgubili `ivote dok su izvr{avali svoju du`nost kao ~lanovi me|unarodne mirovne misije u Bosni i Hercegovini.
Mnogo razli~itih razloga mo`e potaknuti jednog pojedinca da otputuje u drugu zemlju i radi za mir. Me|u tim razlozima, sigurno mora postojati i jednostavna `elja da se pomogne drugima.
Dvanaest osoba koje su prije ~etiri godine poginule na ovoj planini dale su svoje `ivote poma`u}i da se u~vrsti mir u Bosni i Hercegovini. Ovu grupu ljudi u helikopteru, tog jutra je povezivala nesebi~nost.
Oni su obavljali ~astan posao i bili su ~asni ljudi.
Sje}amo ih se s osje}ajem gubitka. Tako|er, sje}amo ih se s osje}ajem odlu~nosti. @elja da se pomogne drugima mora krasiti rad svake osobe ovdje, svake osobe koja je aktivno anga`irana u pru`anju pomo}i Bosni i Hercegovini u cilju njenog oporavka od rata. Rad na implementaciji mira moraju pokretati vi{i motivi – motivi koji prevazilaze svaku materijalnu korist ili li~no veli~anje! To nije lak posao, ali je vrijedan posao.
Po{tujemo sje}anje na one koji su poginuli ovdje. Sa ovog mjesta odlazimo jo{ odlu~niji da uspje{no privedemo kraju posao koji je ovih dvanaest dobrih ljudi doveo u Bosnu i Hercegovinu, daleko od njihovih domova.