Poštovani članovi porodica, Poštovani Potpredsjedniče, Poštovane Ekselencije, Dame i Gospodo,
Prošlo je deset godina od dana kada su na ovom mjestu nastradali ljudi u čiji pomen smo se ovdje okupili.
Danas su sa nama i porodice poginulih, i u ime prijatelja i kolega koji ih ne zaboravljaju želim da iznesem svoju najiskreniju sućut.
Oni koji krenu da čine dobro mogu platiti visoku cijenu; a naših dvanaest prijatelja i kolega su platili najveću cijenu.
Njihova hrabrost leži u činjenici da su oni znali da njihov rad ovdje uključuje i rizik, ali ipak su došli – jer su željelji pomoći ovoj zemlji.
Oni su smatrali da je taj posao vrijedan truda i muke.
Došli su iz drugih zemalja kako bi služili građanima Bosne i Hercegovine.
Upravo iz tih razloga ih poštujemo, i iz tih razloga ćemo ih uvijek poštovati.
Deceniju nakon fatalne nesreće koja se dogodila na ovom mjestu, Bosna i Hercegovina se promijenila.
Ona još uvijek nije zemlja sa dobrim uslovima za život – ali je na putu da postane takva zemlja, zemlja kakvu su ovi ljudi htjeli da se izgradi, i za koju su položili svoje živote.
Svi mi imamo jasan i jedinstven cilj – to je da pomognemo građanima Bosne i Hercegovine da izgrade sigurno, prosperitetno i demokratsko društvo.
To je častan cilj.
Nastavljajući svoj rad da bismo taj cilj pretvorili u stvarnost je najbolji način da svakog dana odamo čast, i sjetimo se žrtve koju su dali Peter Backes, Livio Beccaccio, Andrzej Buler, David Kriskovich, LeahMelnick, CharlesMorpeth, William Nesbitt, Marvin Padgett, Thomas Reinhardt, Jurgen Schauf, Georg Stiebler i Gerd Wagner.