human rights coordination centre a cooperative effort of OHR, OSCE, OHCHR, UNMiBH AND UNHCR within the OFFICE OF THE HIGH REPRESENTATIVE HRCC-OV MJESECNI IZVJESTAJ O LJUDSKIM PRAVIMA FEBRUAR 1999 SUMMARY Povratak 100 bosanskih Srba u Mostar Bomba u Travniku ozlijedila policajca-bosanskog Hrvata Pregled provedbe imovinskih zakona Federacije Pocela provedba imovinskih zakona Republike Srpske Nevladina organizacija izdala izvjestaj o diskriminaciji i segregaciji u obrazovanju u Federaciji Policajci iz Stoca na probnom radu od 3 mjeseca po odluci IPTF-a

PRAVO NA POVRATAK POSJETE U CILJU PROCJENE STANJA I POVRATAK (Ovaj dio se odnosi na posjete i povratke koji su osobito znacajni iz perspektive ljudskih prava). Opci pregled U periodu koji je bio predmet pregleda su bile pojacane aktivnosti medjunarodnih i lokalnih organizacija ukljucenih u povratak. 15. februara je u Travniku (FBiH) odrzan Okrugli sto o obnovi i povratku. OHR je predsjedavao okruglim stolom na kojem su ucestvovali guverner i zamjenik guvernera Srednjebosanskog kantona, ostali lokalni duznosnici i predstavnici zainteresiranih medjunarodnih organizacija. Iako je Okrugli sto bio zakazan prije napada na policajca bosanskog Hrvata koji se desio 10. februara u Travniku (vidi stav 10), to je bila prilika da se zajednica povratnika jos jednom uvjeri da ce se povratak u Srednjebosanski Kanton nastaviti uz obezbjedjenje sigurnosnih uvjeta. U cilju sagledavanja sigurnosnih pitanja za buduce povratnike, osnovana je Kantonalna komisija za sigurnost povratka, kako bi se razmjenjivale informacije o povratku koji je u toku i koji se ocekuje, i razmatrale sigurnosne mjere u vezi s tim. Takodje su razmatrana pitanja u vezi sa imovinom. Organizirane posjete s ciljem procjene stanja se tokom februara nastavljaju u svim djelovima BiH i u vecini slucajeva su prosle bez incidenata. Tokom vikenda, 13. - 14. februara, (Pravoslavni dan mrtvih) posjecen je jedan broj grobalja diljem BiH. Te posjete su ukljucivale posjetu 160 bosanskih Srba, raseljenih osoba, koji trenutno zive u Petrovom (RS), selima Krtova i Dizje (FBiH) i 200 bosanskih Srba, raseljenih osoba, koji trenutno zive u Janji (RS) Srebreniku (FBiH). Lokalna policija je osigurala da posjete prodju bez incidenata, osim posjete Sarajevu (FBiH) gdje je grupa zena Bosnjakinja palicama napala grupu bosanskih Srba, raseljenih osoba, na groblju Rogacici. UNHCR trenutno pregovara o povratku u opcine kao sto su Pale, Sokolac, Han Pijesak (sve u istocnoj RS), gdje do sad nije bilo manjinskog povratka. Posjete/povratak u istocnu RS Oko 100 Bosnjaka se od pocetka 1999. godine vratilo u Klisu, selo u opcini Zvornik bez vecih incidenata (vidi Mjesecni izvjestaj HRCC-a, oktobar 1998. stav 9). Oko 50 Bosnjaka, raseljenih osoba, je 15. februara posjetilo Kosluk, selo koje se nalazi 20 km sjeverno od Zvornika. Posjeta je planirana kao posjeta s ciljem procjene stanja kuca, ali zbog tenzija u tom podrucju pretvorena je u posjetu groblju. 100 lokalnih stanovnika, bosanskih Srba, se okupilo i protestvovalo protiv posjete. Grupa Bosnjaka, raseljenih osoba, je 22. februara prvi put organizirano posjetila opcinu Visegrad s ciljem procjene stanja. Bosnjaci se se sastali sa nacelnikom opcine, lokalnom policijom i IPTF-om i razgovarali o slobodi kretanja i ponovnoj uspostavi posjeta grobljima, koje su bile obustavljene od hapsenja generala Krstica, bosanskog Srbina, od strane SFOR-a u decembru 1998. godine (vidi Mjesecni izvjestaj HRCC-a, decembar 1998. godine, stav 10) i od slucaja kada je SFOR u januaru 1999. godine prilikom pokusaja hapsenja ubio Dragana Gagovica, bosanskog Srbina optuzenog od strane ICTY (vidi Mjesecni izvjestaj HRCC-a, januar 1999. godine, stav 20). Medjunarodna zajednica smatra da su opcine Zvornik i Visegrad prioritetna podrucja za povratak s obzirom da je prakticno cijela bosnjacka populacija izbjegla ili protjerana iz ovih podrucja tokom rata. Medjutim, vlasti u ovim podrucjima su posebno nepopustljive kad je u pitanju povratak. Posjete/povratak u Federaciju U Tuzli (FBiH) je 6. februara odrzan sastanak izmedju Bosnjaka raseljenih osoba iz Srebrenice (RS) i bosanskih Srba koji trenutno zive u Srebrenici. Sastanak je organiziran bez medjunarodne zajednice. Po povratku u Srebrenicu, jedan broj bosanskih Srba je bio izlozen neprijateljskom tretmanu kojom prilikom su ih bosanski Srbi otvoreno vrijedjali i provocirali. Nadalje, na televiziji bosanskih Srba u Srebrenici je procitana izjava Srpske radikalne stranke (SRS) data nakon sastanka i odnosila se na: "Ustase koji su isli posjetiti Muslimane koji su tokom rata klali Srbe". Oko 100 bosanskih Srba, raseljenih osoba, koji trenutno zive u Nevesinju (RS) i FRJ se 13. februara vratilo u Rastane u mostarskoj opcini Zapad. Oko 70 osoba je ostalo preko noci kako bi ocistili svoje kuce, dok su ostali dosli posjetiti kuce. SFOR i lokalna policija su bili prisutni i posjeta je prosla bez incidenata. Raniji pokusaj povratka u Rastane krajem 1998. godine je propao kada su stanovnici, bosanski Hrvati, blokirali ceste koje vode ka naselju. Iako ovo nije prvi povratak bosanskih Srba u Mostar (drugi se se vec vratili u opcinu Mostar Jug), ovaj povratak je vazan zbog toga sto je nacelnik opcine Mostar Zapad (bosanski Hrvat) bio u Rastanima i pozdravio bosanske Srbe, time dajuci svoj zvanicni pristanak na povratak, ukljucujuci i izabranu rutu kroz zapadni Mostar. Oko 30 raseljenih osoba, bosanskih Srba, koji trenutno zive u Srebrenici i Bratuncu (RS) je 17. februara posjetilo svoje predratne domove u Bugojnu. Za vrijeme posjete raseljene osobe su se sastale sa opcinskim duznosnicima i razgovarali o trenutnoj situaciji u opcini kao i o mogucnostima za povratak.

INCIDENTI VEZANI ZA POVRATAK (Ovaj dio se odnosi na nekoliko najznacajnijih incidenata vezanih za povratak o kojima je medjunarodna zajednica informirana i koja je istrazila. ) Federacija februara, otprilike oko 2150 sati bosanski Hrvat, policajac, je zavrsio svoju smjenu i krenuo prema svom privatnom vozilu koje je bilo parkirano u blizini policijske stanice u Travniku (FBiH). Kada je usao u vozilo eksplodirala je eksplozivna naprava postavljena ispod vozila. Policajac je povrijeden i odvezen u travnicku bolnicu sa povredama koje nisu bile opasne po zivot. Policija je osigurala mjesto zlocina, ali lose vremenske prilike su ometale istragu. Kantonalna policija je zapocela istragu u vezi sa eksplozijom koju ce nadgledati IPTF. Motiv napada nije jasan, ali su vlasti iz reda bosanskih Hrvata izjavili da je to dio dirigovanih napora da se blokira povratak bosanskih Hrvata u to podrucje. Proslog ljeta su dva policajca, bosanski Hrvati, ubijena u dvije posebne prilike, slicnim metodom i napravom sto je povecalo tenzije u podrucju i pospjesilo privremeni odlazak policajaca bosanskih Hrvata u Novu Bilu (FBiH) (dzep koji se nalazi u blizini i u kojem su bosanski Hrvati vecinsko stanovnistvo) (vidi Mjesecne izvjestaje HRCC-a, juni 1998. stav 1, i juli 1998. godine, stav 1). U toku su istrage ovih incidenata. Predstavnici HDZ-a su 11. februara napustili sjednicu Doma naroda Federacije, zahtijevajuci izvjestaj o ovom i ranijim incidentima. Republika Srpska Oko 10 snajperskih hitaca je 21. februara ispaljeno u pravcu grupe Bosnjaka koji su cistili teren za obnovu kuca u podrucju Gajeva, opcina Lopare. Dvanaestogodisnje djete bosnjacke nacionalnosti je snajperskom vatrom ozbiljno povrijedeno u bedro i odvezeno u bolnicu u Tuzli (FBiH). Lokalna policija provodi istragu. VLADAVINA ZAKONA U skladu sa zahtjevom OHR-a upucenom Vijecu Evrope da osigura ekspertno misljenje o nacrtu entitetskih Zakona o Komisiji za sudsku sluzbu, u februaru su odrzani sastanci na kojima su ucestvovali predstavnici oba Entiteta, ukljucujuci i ministre pravde, sudije Ustavnog suda i Vrhovnih sudova, javni tuzioci, clanovi udruzenja sudaca i tuzilaca i strucnjaci iz OHR-a i OSCE-a. Nacrt zakona Republike Srpske, koji se temelji na slovenackom modelu, se treba dopuniti i ponovo dostaviti zainteresiranim medjunarodnim organizacijama, dok je u Federaciji Ministartsvo pravde uspostavilo radnu grupu za izmjene i dopune predlozenih zakona. Narodna skupstina Republike Srpske je usvojila izmjene i dopune Zakona o amnestiji iz 1996. godine glasanjem u omjeru 45 naprema 30 (1 suzdrzan). Medjunarodna zajednica je insistirala na donosenju amandmani kako bi se zakon uskladio sa Aneksom 7 Opceg okvirnog sporazuma za mir (Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama). Stupanjem na snagu, dopunjeni zakon predvidja da neodazivanje na vojni poziv i dezerterstvo budu uvrsteni u spisak zlocina koji se trebaju amnestirati i produzuje period amnestije u kojem su zlocini koji podlijezu amnestiji bili pocinjeni u periodu od 14. decembra 1995. godine, potpisivanje GFPA-a, do 22. decembra 1995. godine, zvanicni datum prekida neprijateljstava. Usvajanje ovog zakona bi trebalo podstaci povratak izbjeglica u RS. (Napomena autora: Predsjednik RS Poplasen je 4. marta odbio da potpise amandman. Amandman ce u tom obliku trebati biti ponovo donesen od strane Narodne skupstine RS. Ako bude usvojen sa najmanje 50% glasova prisutnih zastupnika, za stupanje na snagu amandmana nece biti potreban potpis Predsjednika.) RATNI ZLOCINI Ponovno sudjenje Miodragu Andricu za ratne zlocine je zapocelo 28. aprila 1998. godine (vidi Mjesecni izvjestaj HRCC-a, april 1998. stav 6). Kantonalni sud u Sarajevu (FBiH) je u augustu 1997. godine, u sudjenju u kojemu nisu primjenjeni medjunarodni standardi pravicnog sudjenja, proglasio Andrica krivim za pocinjene ratne zlocine protiv civilnog stanovnistva i osudio ga na dvadeset godina zatvora. Nakon toga je ulozena zalba Vrhovnom sudu Federacije. Vrhovni sud Federacije je u februaru 1998. godine vratio slucaj Kantonalnom sudu u Sarajevu na ponovno sudjenje zbog, inter alia, cinjenice da je u prvobitnom sudjenju (1) Federalnom branitelju bilo uskraceno da izvrsi rekonstrukciju dogadjaja zlocina u RS i; (2) svjedoci iz RS nisu bili u mogucnosti da prisustvuju sudjenju i svjedoce. Prema zahtjevu optuzenog, OHR je zajedno sa Helsinskim komitetom za ljudska prava u RS omogucio da Andrica zastupa advokat iz RS, koji od tada radi na ponovnom sudjenju zajedno sa Federalnim advokatom. Saslusanja u ponovnom sudjenju su odrzavana tokom 1998. godine u kojima su saslusavani ocevidci i ostali svjedoci optuzbe. Nakon dvije rekonstrukcije dogadjaja, koje su izvrsene u septembru i decembru prosle godine, nedosljednosti u svjedocenjima ocevidaca su otkrivene. Zato su u februaru odrzana saslusanja na kojima su se ponovo ispitali ocevidci kako bi razjasnili nedosljednosti u svojim izjavama. Na saslusanjima u februaru odbrana je ulozila zahtjev da sarajevsko sudsko vijece saslusa 12 svjedoka sa prebivalistem u RS u Osnovnom sudu u Rogatici (RS). Sud se saglasio da cetvorica od dvanaest svjedoka mogu biti saslusana u Rogatici, s tim da predsjednik suda u Rogatici da svoj pristanak za to i saslusanje je zakazano za 1. mart u Osnovnom sudu u Rogatici. Od OHR-a i IPTF-a je zatrazeno da 1. marta prate predsjedavajuceg sudiju i tuzioca na saslusanje u Rogaticu. (Napomena autora: Saslusanja su odrzana kako je i zakazano i dobro su protekla. Kantonalni sud u Sarajevu je 17. marta oslobodio Andrica. Detalji ce biti izneseni u Mjesecnom izvjestaju HRCC-a za mart 1999. godine). IMOVINSKI ZAKONI Najnovije informacije o imovinskim zakonima Federacije OSCE je 1. februara organizirao sastanak u Trebinju (RS) na kojem se razmatrala provedba Sarajevske deklaracije ( o manjinskom povratku u Sarajevo, usvojena u februaru 1998. godine) i imovinskih zakona Federacije. Sastanak je bio namjenjem bosanskim Srbima, raseljenim osobama iz Sarajeva, koje trenutno zive u Trebinju. Na sastanku su se obratili duznosnici Kantona Sarajevo, ukljucujuci kantonalnog Premijera, a razmatrano je podnosenje zahtjeva za povrat imovine u drustvenom i privatnom vlasnistvu; prodaja i razmjena imovine; obnova kuca i nadoknada za unistenu imovinu. Svi prisutni su dobili detaljne informacije o relevantnim vladinim uredima koji pruzaju pomoc povratnicima u ostvarivanju njhovog prava na povratak. Provedba imovinskih zakona Federacije Pregled provedbe imovinskih zakona Federacije je zavrsen. OSCE, UNHCR i OHR su u svakoj opcini u Federaciji vrsili preglede s ciljem dobijanja detaljne slike o napretku, preprekama i glavnim izvorima ogranicavanja u proceduri podnosenja imovinskih zahtjeva. Ovi rezultati su u procesu spajanja i analiziranja i bice koristeni za odredjivanje da li je potrebno produziti roka, 4. april 1999. godine, za podnosenje zahtjeva za povrat stanova u drustvenom vlasnistvu u Federaciji. Takodje ce se koristiti kao osnova za intervencije kako bi se poboljsao proces povratka u 1999. godini. Preliminarna analiza ukazuje da je za preko 80% stanova, koji su bili zvanicno proglaseni napustenim, podnesen zahtjev za povrat, i da je sagledana vecina ili sve prepreke u registraciji zahtjeva za povrat koje su utvrdjene u pregledu izvrsenom u septembru 1998. godine (kao sto su bespravna naplata taksi, nepriznavanje osobnih dokumenata, nepravilno trazenje dodatne dokumentacije) (vidi Mjesecni izvjestaj HRCC-a, septembar 1998. godine, stav 24 - 25). Medjutim, takodje je jasno da jos uvijek mogu postojati ugrozene kategorije kojima je potrebna zastita, posebno izbjeglice koje su u inostranstvu i koje se mogu suociti sa poteskocama pri podnosenju zahtjeva. U martu ce se donijeti odluka vezana za rok. Pregled je takodje otkrio da je broj podnesenih zahtjeva za privatnu imovinu veoma mali. Zato je medijska kampanja u vezi sa imovinom prilagodjena kako bi se povecao profil i poboljsale informacije o procesu podnosenja zahtjeva za povrat privatne imovine. Rezultati istrazivanja pokazuju da implementacija kasnijih faza postupka podnosenja zahtjeva - donosenje rjesenja, upravne zalbe i provedba odluka - tece veoma sporo. Rokovi za donosenje rjesenja se rutinski izbjegavaju u svim podrucjima Federacije i, sveukupno, manje od 25% podnosilaca zahtjeva je dobilo pozitivno rjesenje. Cak i podnosioci koji pribave potvrdu za svoja imovinska prava su rijetko u mogucnosti da obezbjede delozaciju sadasnjih korisinika njihove imovine. Mada je zakonom odredjeno drugacije, organi vlasti veoma rijetko izvrse delozaciju, osim u slucajevima kada su u mogucnosti da ponude alternativni smjestaj sadasnjem korisniku. Istovremeno, organi vlasti ne ulazu velike napore u otkrivanju visestrukog koristenja i drugih oblika nezakonite dodjele stambenog fonda, cime bi se povecao broj jedinica za alternativni smjestaj koje se koriste za omogucavanje povratka. Specificni problemi se i dalje pojavljuju u Zenici, gdje je opcina uvela praksu da odbija zahtjeve u skladu sa clanom 3(2) Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima, sa obrazlozenjem da odlazak prvobitnog stanara nije bio vezan za rat (pogledati Mjesecni izvjestaj HRCC-a iz novembra 1998., stav 18.). U izvjestajima OSCE-a se kaze da se ova praksa prosirila i za podnosioce zahtjeva koji su napustili grad tokom rata u konvojima organizovanim od strane opcine. Bolesnim i starijim osobama koje su napustile grad sa konvojima su odobreni zahtjevi, a odbijeni su zahtjevi osoba koje nisu bile bolesne niti stare.

Pregled zakonodavstva: Izmjene imovinskih i stambenih zakona Federacije Rok za otkup stana u skladu sa planom privatizacije, prvobitno odredjen za 6. mart 1999. god., je pomjeren za 12 mjeseci, tj. na 6. mart 2000. god. Ombudsmeni Federacije su objavili nekoliko izvjestaja u kojima su naznacili da postupak otkupa stana tece krajne sporo, do cega je doslo npr. uslovljavanjem da podnosioci zahtjeva za otkup predoce veliki broj dokumenata koji se veoma tesko mogu pribaviti. Konstatirani su i drugi vidovi odugovlacenja, nezakonitih naplata i nerazumnih zahtjeva od strane preduzeca koja prodaju stanove. Sve u svemu, cini se da je manje od 5% osoba koje su stekle pravo na otkup stana bilo u mogucnosti da to i uradi. Federalni parlament je odbio prijedlog Vlade Federacije da se izmjeni Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo u cilju obavezivanja izbjeglica da cekaju pet godina po povratku prije otkupa svog stana. Time sadasnji zakoni ostaju na snazi, kojima se dozvoljava otkup sest mjeseci nakon povratka, ali se nakon toga zabranjuje prodaja stana od strane povratnika za narednih pet godina. Amandman na Zakon o stambenim odnosima predlozen od strane OHR-a, vec usvojen od strane Doma naroda Federacije u januaru 1999., jos uvijek ceka na usvajanje od strane Zastupnickog doma Federacije. Ovim amandmanom ce se ponistiti sve sudske odluke kojima se ukidaju stanarska prava izbjeglica i raseljenih osoba na stanove u drustvenom vlasnistvu u periodu njihovog odsustva, i omoguciti ce se osobama na koje su se odnosile ove odluke da izvrse povrat stana putem istog administrativnog postupka koji se primjenjuje za ostale podnosioce zahtjeva. Od sustinske je vaznosti da se ova mjera usvoji prije isteka roka za podnosenje zahtjeva za povrat stana u drustvenom vlasnistvu (4. april 1999.). Vlada Federacije je provizorno usvojila prijedlog nacrta Zakona o restituciji. OHR i druge zainteresovane medjunarodne organizacije trenutno razmatraju nacrt da bi osigurale njegovu kompatibilnost sa medjunarodnim standardima ljudskih prava i procijenile njegov efekat na postupak privatizacije preduzeca u drustvenom vlasnistvu. Imovinski zakoni Republike Srpske O amandmanu na Zakon o stambenim odnosimaRepublike Srpske, slicnom onome koji trenutno razmatra Parlament Federacije (vidi stav 24. gore), su detaljno raspravljali OHR i Vlada Republike Srpske, i on se sada nalazi na dnevnom redu Narodne skupstine Republike Srpske. OHR je takodje trazio od Vlade RS da ponisti amandman na Zakon o stambenim odnosima iz 1993., kojim se omogucilo stambenim organima da dodjeljuju manje stanove porodicama u svrhu racionalnog koristenja prostora. Samo u Banja Luci se nalazi najmanje 150 porodica cija su prava pogodjena ovim Zakonom. Narodna Skupstina RS je prihvatila amandman na Zakon o gradjevinskom zemljistu, cije je dejstvo u kombinaciji sa Instrukcijom Ministarstva da ukine ovlast opcina da ponovno dodjeljuju zemljiste u drustvenom vlasnistvu koje se prethodno koristilo od strane izbjeglica i raseljenih osoba u stambene, vjerske ili kulturne svrhe. Ministarstvo izbjeglica i raseljenih lica Republike Srpske je pri kraju postupka organizacije svojih ureda na opcinskom nivou, koji ce biti nadlezni za primitak i rjesavanje zahtjeva za povrat privatne imovine i stanova u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o koristenju napustene imovine (vidi Mjesecni izvjestaj HRCC-a iz decembra 1998., stav 18.). Sa evidentiranjem zahtjeva se pocelo u vecini opcina, mada se uocio veliki broj pocetnih problema. Ministarstvo je pripremilo listu adresa svojih ureda u svakom opcinskom odjelu i sluzbenika zaduzenih za postupak rjesavanja zahtjeva, koja ce se imati siroku distribuciju svim zainteresovanim organizacijama i udruzenjima izbjeglica i raseljenih osoba. Ministarstvo je takodje organizovalo seriju kurseva o postupku povrata imovine za nadlezne sluzbenike. Relevantne medjunarodne organizacije su zapocele sa zajednickom javnom informativnom kampanjom u vezi sa novim imovinskim zakonima RS. Izradjen je pamflet koji ce distribuirati udruzenja izbjeglica i raseljenih lica i relevantne medjunarodne organizacije i unutar BiH i medju izbjeglicama u inostranstvu. U pamfletu se daju osnovne informacije vezane za postupak podnosenja zahtjeva u skladu sa Zakonom. Takodje su finalizirani programi za TV i radio, koji ce se emitovati u cijeloj BiH. Napravljen je i peti Informativni list i distribuiran za upotrebu od strane pravnih savjetnika koji se bave pitanjima imovine i povratka. List br. 5 pruza detaljne informacije o postupku povrata privatne imovine u RS, a br. 5b o povratu stanova u drustvenom vlasnistvu. EKONOMSKA, DRUSTVENA I KULTURNA PRAVA Medjunarodna grupa za zakon o ljudskim pravima (IHRLG) je 25. februara 1999. god. objavila izvjestaj pod naslovom Segregacija i diskriminacija u obrazovanju u Federaciji BiH. U izvjestaju je dat pregled trenutne situacije u obrazovanju, pocevsi od objavljivanja "Dvojnog skolskog programa" u oktobru 1997. U izvjestaju je naznaceno da je odredjeni broj oblika institucionalizovane segregacije i diskriminacije i dalje na snazi u mnogim skolama sirom BiH. To ukljucuje i diskriminatoran pristup vjerskom obrazovanju; npr. u Sarajevu ucenicima je ponudjen samo Islam. Ostali problemi ukljucuju, inter alia, upotrebu jezika u skolama u kojima djeca imaju samo jedan cas sedmicno na kojem se sluze cirilicom i to u cetvrtom i petom razredu, kao i nedostatak prostorija i odgovarajucih sredstava za djecu sa posebnim potrebama. Prije objavljivanja svog izvjestaja, IHRLG je odrzao okrugli sto u cilju diskusije na temu situacije u skolama u Federaciji i da bi se ocijenile neke od mjera koje je poduzela vlada uz pomoc medjunarodne zajednice u cilju rjesavanja ovih problema. Osobe iz BiH, clanovi nevladinih organizacija, nastavnici i ostale zainteresovane strane su ucestvovale na okruglom stolu u Sarajevu u februaru i izradile paket preporuka za nadlezne za izradu obrazovne politike, sto ukljucuje: izradu minimalnog zajednickog programa za cijelu BiH; poduzimanje trenutacnih mjera protiv svih vidova diskriminacije; osnivanje obrazovnih radnih grupa u drugim dijelovima zemlje prema modelu Sarajevske radne grupe za obrazovanje; sadasnja revizija udzbenika u cilju brisanja uvredljivih tekstova treba dobiti podrsku svih relevantnih organa vlade i nastavnici i rukovodni kadar ne bi trebalo nositi izvrsne funkcije unutar politickih stranaka, da bi se osiguralo da sektor obrazovanja ne bude pod politickim uticajem. (Segregacija i diskriminacija u obrazovanju u Federaciji BiH se moze dobiti u uredu IHRLG-a u Sarajevu, tel. 387-71-205 319). INSTITUCIJE ZA ZASTITU LJUDSKIH PRAVA Eksperti OHR-a, OSCE-a i Doma za ljudska prava su u februaru ucestvovali na pariskoj sjednici Radne grupe Evropske komisije za demokratiju putem zakona (Venecijanske komisije) da bi razmotrili buducnost mehanizama za zastitu ljudskih prava u BiH. Razgovarano je o prijedlozima za pojacavanje efikasnosti sadasnjih domacih institucija za zastitu ljudskih prava, sto ukljucuje i obavezu drzavnih i entitetskih vlasti da izvrse razlicite zakonske i ustavne izmjene, koji ce se razmotriti na plenarnoj sjednici Venecijanske komisije marta ove godine. Napredak u radu institucija za zastitu ljudskih prava: do marta 1999., Dom za ljudska prava je evidentirao 1748 slucajeva, odlucio o meritumu u 98. slucajeva i odbio ili ustanovio neprihvatljivost u 42 slucaja. Do marta 1999.,Ured Ombudsmena za ljudska prava je evidentirao 2811 slucajeva, zatvorio ili nije otvorio 325 slucajeva i izdao konacne izvjestaje u 310 slucajeva i izdao 14 "specijalnih" izvjestaja ex officio. Pri tome, uspjesno je primjenio privremene mjere u 117 slucajeva. Do pocetka 1999., CRPC je primio 148.167 imovinskih zahtjeva i donio odluke u vezi sa 25.421 imovinskom jedinicom. Dom za ljudska prava: Tokom svog zasjedanja u februaru, Dom za ljudska prava je odrzao javni pretres o prihvatljivosti i meritumu slucaja Mahmutovic protiv Republike Srpske. U ovom slucaju, osoba bosnjacke nacionalnosti je trazila da se ponisti izvrsenje odluke opcine Prnjavor (RS). Odlukom se nalaze podnosiocu tuzbe da ekshumira tijelo svoje preminule supruge, takodje bosnjacke nacionalnosti, sa gradskog groblja i premjesti ga na novo groblje u istocnom dijelu Prnjavora. Prema iskazu podnosioca tuzbe, novo groblje ne postoji. Podnosilac navodi krsenje svojih osnovnih ljudskih prava, kao i diskriminaciju na osnovu nacionalnosti, porijekla i vjerske pripadnosti.

Na javnom pretresu Dom je donio odluku o prihvatljivosti i meritumu slucaja Onic protiv Federacije BiH. Podnosilac tuzbe posjeduje stanarsko pravo na stan u Sarajevu (FBiH). Nakon posjete Grbavici (FBiH) u maju 1992, podnosilac nije bio u mogucnosti da se vrati u stan zbog sukoba. Stan je proglasen napustenim 1993. i privremeno je dodjeljen L.O. Zahtjev podnosioca tuzbe za vracanje u posjed stana je odbijen 1996., posto nije bio podnesen unutar roka iz Zakona o napustenim stanovima iz 1994. U julu 1998. g-dja Onic je primila rjesenje u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima iz 1998., kojim se potvrdilo njeno stanarsko pravo i pravo na povrat stana i nalozila delozacija L.O. u roku od 90 dana. Medjutim, za L.O. je smatrano da mu je potrebno obezbjediti alternativni smjestaj, u skladu sa zakonom iz 1998. Zahtjev za izvrsenje podnosioca tuzbe iz septembra 1998. nije dao nikakve rezultate. Dom je ustanovio da odbijanje organa vlasti da dozvoli podnosiocu tuzbe da se vrati u svoj stan predstavlja konituirano uplitanje u njegovo pravo vezano za njegov dom, u skladu sa clanom 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (ECHR).Clan 8. Konvencije je prekrsen i odbijanjem u skladu sa Zakonom iz 1994. da se dozvoli podnosiocu tuzbe da se vrati u svoj stan i neizvrsenjem odluke iz jula 1998., donijete u skladu sa Zakonom iz 1998., koja mu omogucuje povratak u tu stambenu jedinicu. Dom je takodje ustanovio krsenje clana 1. Protokola br. 1 ECHR-a putem odbijanja organa vlasti u skladu sa Zakonom iz 1994. da priznaju stanarsko pravo podnosioca tuzbe i da mu dozvole povratak u stan. Nadalje, Dom je ustanovio da neizvrsenje rjesenja iz jula 1998., kojim se podnosilac tuzbe ovlastio da se vrati u stan, nije "podlijegalo uslovima utvrdjenim zakonom", te takodje predstavlja krsenje clana 1. Protokola 1. Dom je nalozio Federaciji da poduzme sve potrebne mjere u cilju omogucavanja brzog povratka podnosioca tuzbe u stan i uputi do 12. aprila 1999. izvjestaj Domu za ljudska prava o koracima koji su poduzeti da bi se ispostovao ovaj nalog. [Odluke i izvjestaji Doma se mogu dobiti od sekretarijata ili pronaci na Internetu, na adresi: http://www.gwdg.de/~ujvr/hrch/hrch.htm]. Implementacija: Agent Federacije je izvjestio o mehanizmu za prenos sredstava, ustanovljenim u svrhu izvrsavanja rjesenja o nadoknadama kojima se trazi nadoknada od strane Federacije. Ona je takodje naznacila da ce podnosioci tuzbe sa jos uvijek neizvrsenim rjesenjem o nadoknadi dobiti svoj novac u bliskoj buducnosti. Agent Republike Srpske jos uvijek nije izvjestio o isplati u slucajevima koji ukljucuju i rjesenja o nadoknadi na teret Republike Srpske, ali se nada da ce uskoro niti u mogucnosti da to i uradi. Nikakav napredak nije konstatovan sto se tice postivanja odluke Doma za ljudska prava u slucaju Matanovic. Matanovic je katolicki svestenik koji je nestao 1995. godine.

Office of the High Representative