Poštovana gospodo,
Iako Ustav Bosne i Hercegovine, kako je sadržano u Aneksu 4. Općeg sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (GFAP), predviđa potpuno poštivanje slobode izražavanja kao osnovnog ljudskog prava zaštićenog u skladu sa članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i drugim odgovarajućim međunarodnim instrumentima, brojne preporuke sadržane u dokumentima Vijeća za implementaciju mira (donesenim u Sintri, Bonu, Luksemburgu i Madridu) koji se odnose na slobodu medija predstavljaju jasan signal konstantnog nedostatka jasnoće u pristupu pravnog sistema Bosne i Hercegovine pitanjima od vitalnog značaja, kao što su javno emitiranje, sloboda istraživačkog novinarstva i pravo javnosti da bude informirana o radu vladinih organa.
Uprkos velikim naporima mog osoblja, rukovodstvo i vlasti i Bosne i Hercegovine i dva entiteta se u najvećem dijelu nisu pridržavali svojih obaveza u pogledu takvih pitanja. Ovo je glavna prepreka razvoju demokracije u zemlji, te očigledno odbacivanje odgovornosti koje je rezultiralo znatnim uskraćivanjem ustavnih prava svih građana Bosne i Hercegovine i grubim zanemarivanjem njihovih informativnih, kulturnih i lingvističkih potreba.
Odbijanje nadležnih političkih subjekata da usvoje neophodne mjere, koje su već bile predmetom sveobuhvatnih javnih debata, se više ne može tolerisati. Zbog toga sam odlučio da iskoristim svoja ovlaštenja kako bih na privremenoj osnovi donio dvije grupe zakonodavnih i drugih mjera, sa ciljem daljeg unapređivanja prava svih ljudi u Bosni i Hercegovini da se slobodno izražavaju i pri tome ne budu izloženi nijednom obliku diskriminacije.
1. ODLUKA O RESTRUKTUIRANJU SISTEMA JAVNOG EMITIRANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Cilj prvog paketa mjera, obuhvaćenih mojom Odlukom o restruktuiranju sistema javnog emitiranja u Bosni i Hercegovini, je da se svim građanima Bosne i Hercegovine omogući siguran pristup RTV medijima, u skladu sa ustavnim okvirom, preporukama Vijeća za implementaciju mira i obavezama koje su strane prihvatile.
Zakonski i ustavni okvir za radio i televizijsko emitiranje
Zbog ograničenosti frekvencijskog spektra, svi uspostavljeni demokratski režimi su prihvatili princip po kojem javni monopol nad dodjelom frekvencija u svrhe emitiranja predstavlja ključnu stvar kako bi što veći broj mišljenja bio zastupljen u RTV medijima. Takav monopol u Bosni i Hercegovini predstavlja jednu od osnovnih nadležnosti države, u skladu sa Zakonom o telekomunikacijama Bosne i Hercegovine usvojenom od strane Parlamentarne skupštine BiH, čiji članovi 1.(2), 4.(1).(c) i 6.(2).(c) jasno regulišu dodjelu frekvencija u svrhe emitiranja i daju Agenciji za telekomunikacije BiH ovlaštenje da utvrdi odgovarajuće uslove. Dok se ne osnuje Agencija za telekomunikacije, ovu funkciju trenutno obavlja Nezavisna komisija za medije (IMC).
Pored toga, član III.1.(h) Ustava Bosne i Hercegovine jasno ovlašćuje institucije BiH da uspostave i upravljaju zajedničkim i međunarodnim komunikacionim objektima, uključujući objekte za radio i televizijsko emitiranje. Dajući mogućnost institucijama i Bosne i Hercegovine i entiteta da uspostave i upravljaju komunikacionim objektima, član 3. Aneksa 9. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini daje mogućnost entitetima da uspostave i upravljaju, posebno ili zajedno, svojim radio i televizijskim stanicama, koje moraju proći kroz postupak dobivanja dozvole za emitiranje od nadležnih vlasti BiH (što trenutno u njihovo ime radi IMC).
Preporuke Vijeća za implementaciju mira
U skladu sa gore pomenutim, a naročito u smislu značaja uloge koju GFAP daje javnoj radio-televiziji, stav 63. Deklaracije, izdate u Luksemburgu nakon ministarskog sastanka Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) od 9. juna 1998. godine, kaže:
Upravni odbor ističe važnost sistema javnog emitiranja u Bosni i Hercegovini i u ovom kontekstu apeluje na Visokog predstavnika da što je prije moguće okonča restruktuiranje RTV BiH, uključujući integraciju prenosnog sistema. Upravni odbor ne odobrava taktiku odlaganja koju primjenjuju vlasti i pozdravlja namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoja ovlaštenja ukoliko se rok ne ispoštuje….od Visokog predstavnika se traži da u saradnji sa SRT-om i RTV BiH istraje u svom planu uspostave sistema javnog emitiranja koji će pokrivati cijelu zemlju.
Vijeće za implementaciju mira je 16. decembra 1998. godine još jednom ponovilo pitanja od značaja u svojoj Madridskoj deklaraciji od 16. decembra 1998. godine, u čijem se stavu 21. Poglavlja V. traži
da se usvoje zakoni u oba entiteta koji će poštovati principe uredničke nezavisnosti, vjerske tolerancije i finansijske transparentnosti u svim medijima koji se finansiraju iz javnih fondova. Takvi zakoni moraju sadržavati odredbe kojima će se svaka politička stranka spriječiti u pokušaju da preuzme veću kontrolu nad javnim emitiranjem, te kojima će se omogućiti javnim RTV servisima da u programu koji pokriva aktuelna zbivanja zadovolje interese svih konstitutivnih naroda;
kao i uspostavljanje
Javne korporacije za emitiranje i prijenos, uključujući sisteme javnog prijenosa i releja u oba entiteta.
Takođe, u Poglavlju V, stav 24. Madridske deklaracije PIC-a poziva na
uspostavu integrirane televizijske mreže Federacije, koja svim zajednicama omogućuje ostvarenje njihovih prava i čije je finansiranje transparentno. Visoki predstavnik imenuje međunarodnog supervizora koji će nadgledati uspostavu mreže;
Na kraju, u istom stavu Madridske deklaracije, jasno se zahtijeva od
Hrvatske radio-televizije (HRT) u Hrvatskoj i Radio-televizije Srbije (RTS) u SRJ da poštuju međunarodne norme emitiranja, zakone BiH, Kodeks rada IMC-a i naknadne odluke. Svaki pristup medijskom tržištu u BiH se mora regulirati propisanim poslovnim ugovorima u skladu sa zakonom BiH. Vijeće podsjeća potpisnike Mirovnog sporazuma da Visoki predstavnik zadržava pravo da ograniči ili suspendira rad svih medija u BiH koji prijete implementaciji Mirovnog sporazuma;
Nije ni potrebno reći da nijedan od gore pomenutih ciljeva nije postignut u roku predviđenom različitim sporazumima koje su strane potpisale.
Domaći zakonodavni procesi i nesposobnost strana da postignu sporazum
Vlada Republike Srpske je 13. februara 1998. godine potpisala sporazum kojim se uspostavlja paket privremenih aranžmana za restruktuiranje Srpske radio-televizije (SRT) u skladu sa evropskim standardima javnog emitiranja. Sa Vladom RS-a je 17. avgusta 1998. godine potpisan još jedan Memorandum o razumijevanju (MOU), kojim se osigurava mehanizam za transparentno i pouzdano finansiranje SRT-a. Privremeni aranžmani i MOU su trebali biti na snazi sve dok ne budu obuhvaćeni novim zakonom o SRT-u koji je, kako sam to zatražio od Vlade RS-a u pismenoj formi, trebalo usvojiti do 31. decembra 1998. godine. Ovo još uvijek nije urađeno.
MOU je 11. juna 1998. godine odobren od strane Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u skladu sa postupkom utvrđenim u članu V.2.(c) Ustava Bosne i Hercegovine. Glavni elementi ovog MOU su, prije svega: obaveza da se RTV BiH transformira tako da se osigura uspostava javne radio-televizije i za cijelu BiH i za Federaciju. MOU je stoga razmatrao imenovanje privremenog upravnog odbora RTV BiH, koji bi davao prijedloge za uspostavu Javne RTV korporacije za BiH i zalagao se za stvaranje RTV Federacije putem izrade i usvajanja novog zakona. MOU je takođe predvidio da se ove nove strukture osnuju do kraja 1998. godine. Ovo nije postignuto.
Nakon opširnih konsultacija sa osobama koje se profesionalno bave pitanjima medija i sa političkim predstavnicima, Privremeni upravni odbor RTV BiH je pripremio nacrt Zakona o RTV Federacije, koji je razmotrila ekspertna grupa koju je imenovala Vlade Federacije. Vlada Federacije je nacrt Zakona uputila Predstavničkom domu, koji je izrazio svoju podršku ovom Nacrtu, ali je pozvao Vladu da riješi preostala sporna pitanja. Premijer i zamjenik premijera su na sastanku Foruma Federacije koji je održan 11. maja 1999. godine usaglasili kompromisan tekst o spornim pitanjima, koji je nakon toga podržala cijela Vlada. Međutim, Predstavnički dom je usvojio zakon sa izmjenama i dopunama koje su u suprotnosti sa prijedlogom zakona koji je dala Vlada, i protiv kojih je bila većina hrvatskih poslanika. Kao Visoki predstavnik, dao sam Domu naroda – koji prije toga nije održao svoju sjednicu i nije razgovarao o ovom prijedlogu – rok da se do 21. jula 1999. godine izjasni o prijedlogu Zakona. Nakon sjednice Doma naroda održane 21. jula, bilo je jasno da ova dva Doma nisu mogla mogla postići dogovor o finalnom tekstu Zakona.
Moja odluka da nametnem prijelazno rješenje
Iako strane nisu mogle postići dogovor o detaljima, gore pomenuta dešavanja jasno pokazuju da postoji velika podrška za opću tranformaciju sistema javnog emitiranja u Bosni i Hercegovini u skladu sa najboljom međunarodnom praksom.
Što se tiče reforme SRT-a, Vlada Republike Srpske se 13. februara 1998. godine potpisivanjem MOU-a, koji sadrži jasne principe za usmjeravanje neophodnog zakonskog procesa, jasno obavezala na postizanje tog cilja. U vezi sa uspostavom RTV Federacije, jasno je da taj cilj podržava velika većina političkih snaga u Federaciji, što se pokazalo i u zakonodavnom procesu kao i tokom značajnih javnih rasprava koje su se o ovoj temi vodile od potpisivanja MOU tj. od 11. juna 1998. godine. Tokom rasprave najviši nivo saglasnosti postignut je oko teksta koji je ponudila Vlada i koji su podržali predstavnici konstitutivnih naroda ovog Entiteta, i o kome su sve političke stranke mogle dati svoj komentar. Konačno, MOU od 11. juna 1998. godine je kao cilj jasno naveo uspostavu radio-televizije na državnom nivou. Političko rukovodstvo do sada nije ostvarilo taj cilj.
Uzimajući u obzir gore navedeno, i imajući u vidu sve veću hitnost pitanja sveobuhvatne reforme sistema javnog emitiranja u cilju unapređenja političkog i ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine, odlučio sam da iskoristim ovlaštenja koja su mi data Aneksom 10 Mirovnog sporazuma (GFAP) kako bih ispravio ovu situaciju putem donošenja prijelaznih mjera koje će javno emitiranje uskladiti sa GFAP-om, obavezama koje su preuzele strane, preporukama Vijeća za implementaciju mira i međunarodnim standardima općenito. Ove mjere će:
n Uspostaviti novi zakonski okvir za rad Javne radio-televizije Bosne i Hercegovine i Radio-televiziju Federacije BiH (gdje i jedna i druga nastaju kao rezultat likvidacije RTV BiH ), i zahtijevati uspostavu javne radio-televizije za Republiku Srpsku (kao reformirana verzija SRT-a), u skladu sa GFAP-om i najvišim međunarodnim standardima;
n Uspostaviti principe transparentnog i adekvatnog financiranja javnih radio-televizija u Bosni i Hercegovini, putem dobro planiranog sistema pretplate i drugih sredstava;
n Opisati proces likvidacije RTV BiH, rješavanje svih preostalih zahtjeva u odnosu na SRT i poboljšanje saradnje između javnih radio-televizija u BiH s ciljem uspostave javne korporacije za cijelu zemlju sa zajedničkom upravom nad prenosnim kapacitetima.
n Donijeti dodatne propise kako bi se racionalizirale i legalizirale aktivnosti stranih radio-televizija na teritoriji Bosne i Hercegovine, pridajući posebnu pažnju sadašnjim aktivnostima Hrvatske radio-televizije (HRT).
S obzirom da je ova Odluka donesena na način koji je od uzajamnog interesa za sve strane, vjerujem da će biti u potpunosti i na vrijeme ispoštovana. U suprotnom, zadržavam pravo da se i dalje koristim ovlaštenjima koja su povjerena Visokom predstavniku kako bi rješavao probleme i opstrukcije.
2. ODLUKA O SLOBODI INFORMIRANJA I UKIDANJU KRIVIČNE KAZNE ZA KLEVETU I UVREDU
Postoji razlog za zabrinutost s obzirom da je potpuno uživanje osnovnog ljudskog prava na slobodu izražavanja, zagarantovano Ustavom BiH, i dalje u opasnosti zbog pravnih, sudskih i drugih prepreka. Sadašnja primjena postojećih odredbi entitetskog zakonodavstva koje se tiču klevete i uvrede predstavlja ozbiljnu opasnost za istraživačko novinare.
Preporuke Vijeća za implementaciju mira koje se tiču slobode medija i principa transparentnosti u radu organa vlasti naglašavaju ovaj problem. Poglavlje V, paragraf 24. Madridske deklaracije Vijeća za implementaciju mira je posebno pozvalo na:
usvajanje zakonskih akata iz oblasti slobode informiranja u BiH, koji bi javnosti dali pravo pristupa informacijama koje imaju organi vlasti.
Pored toga, Madridska deklaracija je izrazila neophodnost:
usvajanja zakona koji štiti slobodu izražavanja i kretanja novinara.
Međutim, organi vlasti na državnom i entitetskom nivou do sada nisu usvojili zakonodavstvo koje rješava ova pitanja.
Prema tome, na osnovu ovlaštenja koja su mi data Aneksom 10 GFAP, namjeravam ispraviti ovu situaciju putem donošenja dodatne odluke koja ukida primjenu zatvorske kazne kao sankcije koja je u skladu sa zakonskim odredbama koje se tiču klevete i uvrede, zahtijeva reguliranje ovog pitanja novim zakonskim aktima i nadležnim državnim i entitetskim organima daje rok za usvajanje novih zakona o slobodi informiranja.
Sarajevo, 30. juli 1999. godine
Carlos Westendorp Visoki predstavnik
U sklopu primjene svojih ovlasti koje su mi date članom 5 Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir (u daljem tekstu: GFAP), prema kojemu je Visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje svoga mandata; te posebno imajući u vidu član II.1.(d) istog Sporazuma, prema kojemu je Visoki predstavnik ovlašten da omogući, onako kako smatra potrebnim, rješavanje svih teškoća koje se jave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Sporazuma; pozivajući se na tumačenje takvih ovlaštenja koje se navodi u stavu XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonnu 10. septembra 1997. godine, posebno u tački (b) ovoga stava, prema kojemu je Visoki predstavnik ovlašten da donosi obavezujuće odluke, kako smatra potrebnim, o usvajanju mjera koje imaju za cilj osiguranje implementacije GFAP-a u cijeloj Bosni i Herceovini (u daljem tekstu: BiH), uključujući i privremene mjere, koje stupaju na snagu kada strane nisu u stanju da postignu sporazum;
Uviđajući da, u skladu sa nadležnostima institucija Bosne i Hercegovine za dodjelu frekvencija u svrhe emitiranja programa, kako je predviđeno Zakonom o telekomunikacijama Bosne i Hercegovine, članom III.1.(h) Aneksa 4 i članom 3 Aneksa 9 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini jasno se uspostavlja mogućnost da institucije Bosne i Hercegovine i Entiteta osnuju i upravljaju, pojedinačno ili zajednički, komunikacijskim sredstvima u obliku javnih radio i televizijskih preduzeća;
Imajući u vidu preporuke koje navodi Vijeće za implementaciju mira (u daljem tekstu: PIC) u stavu 63 Luksemburške deklaracije od 9. juna 1998. godine, u kojem se stranama skreće pažnja na važnost sistema javnog emitiranja u Bosni i Hercegovini i u kojem se strane pozivaju, s ciljem ostvarenja ovog cilja, na saradnju sa Visokim predstavnikom u restruktuiranju RTV BiH i integriranju prijenosnog sistema; podsjećajući također na daljnje preporuke PIC-a u poglavlju V, stav 21 i 24 Madridske deklaracije od 16. decembra 1998. Godine, u kojima se ponovo potvrđuju oba cilja sa naročitom pažnjom na uspostavljanje integrirane televizijske mreže Federacije koja će svim zajednicama u potpunosti omogućiti ostvarenje njihovih prava i koja će imati transparentno financiranje, te osnivanje javne korporacije za emitiranje i prijenos programa. Dalje se podsjeća da je u gore navedenom stavu 24 PIC skrenuo pažnju svim stranama potpisnicama GFAP-a na potrebu da strane radio-televizije kao što je Hrvatska radiotelevizija (u daljem tekstu: HRT) i Radiotelevizija Srbije reguliraju svoje aktivnosti u BiH prema važećim zakonskim propisima.
Primajući k znanju da je, u skladu sa gore pomenutim preporukama, Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: RS) potpisala 13. februara 1998. godine sporazum kojim se uspostavlja niz privremenih aranžmana za restruktuiranje Srpske Radio-televizije (u daljem tekstu: SRT) u skladu sa evropskim standardima za javno emitiranje, koji je dopunjen Memorandumom o razumijevanju (u daljem tekstu: MoU) od 17. avgusta 1998. godine po kojemu se Vlada RS obavezuje na poštivanje mehanizama za transparentno i pouzdano finansiranje SRT-a. Privremeni aranžmani i MoU su trebali ostati na snazi sve dok se ne ugrade u novi zakon za SRT, koji je, kako sam izvjestio Vladu RS u pisanoj formi, trebalo usvojiti do 31. decembra 1998. godine. Također primajući k znanju da je drugi MoU bio usvojen 11. juna 1998. godine od strane Predsjedništva BiH, u kojemu se izražava obaveza za uspostavljanje javne radio-televizije za cijelu BiH. MoU predviđa imenovanje privremenog Upravnog odbora RTV BiH koji bi dao prijedloge za uspostavljanje takve radio-televizijske službe za cijelu teritoriju BiH, uključujući integriranu prijenosnu mrežu i prijedloge za osnivanje javne radio-televizije za Federaciju BiH. MoU također predviđa da ove nove strukture treba da budu uspostavljene do kraja 1998. godine. Zakoni za osnivanje RTV Federacije, zasnovani na prijedlozima Upravnog odbora RTV BiH, su razmatrani u oba doma Parlamenta Federacije, koji nisu mogli usvojiti finalni tekst. Prema tome, ni jedan od gore navedenih ciljeva nije ostvaren.
Uviđajući, imajući na umu i primajući k znanju gore navedeno, donosim
ODLUKU
o restruktuiranju Sistema javnog emitiranja u Bosni i Hercegovini
Član 1
Osnivanje javnih radio-televizija
Ovom Odlukom se osniva Sistem javnog emitiranja u Bosni i Hercegovini koji se sastoji od tri javne radio-televizije kako je predviđeno niže u tekstu.
(A) Osniva se Javna RTV služba Bosne i Hercegovine (Public Broadcasting Service of Bosnia-Herzegovina; u daljem tekstu: PBS BiH) u skladu sa Aneksom I ove Odluke koja je njegov sastavni dio. PBS BiH je javno preduzeće Države Bosne i Hercegovine čija je djelatnost emitiranje radio i televizijskog programa. Uz to, da bi se:
(1) omogućilo da Visoki predstavnik imenuje članove prijelaznih tijela PBS BiH, zahtijeva se da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine bez odlaganja ispune obaveze iz Aneksa I ove Odluke.
(2) omogućilo da PBS BiH počne sa emitiranjem programa čim to bude izvodivo, te u ostvarenju svoga prava da kao državna javna radio-televizija dobije dozvolu za emitiranje od IMC-a, PBS BiH podnosi zahtjev za izdavanje takve dozvole. Ukoliko se tako traži u zahtjevu, IMC će za PBS BiH osigurati pristup frekvencijama koje pokrivaju teritoriju cijele zemlje. IMC će razmotriti kako se prenosi program PBS BiH, putem parcijalne upotrebe frekvencija koje su već dodijeljene javnim radio-televizijama Entiteta ili na drugi način.
(3) što je prije moguće ukinula pravosnažnost privremenih mjera donesenih ovom Odlukom, Visoki predstavnik poziva sve zainteresirane da surađuju sa Osnivačkim odborom PBS BiH u izradi zakona koji će se podnijeti Vijeću ministara BiH.
(B) Osniva se Radio-Televizija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: RTV FBiH) u skladu sa Aneksom II ove Odluke koja je njegov sastavni dio. RTV FBiH je javno preduzeće Federacije Bosne i Hercegovine čija je djelatnost emitiranje radio i televizijskog programa. Uz to, da bi se:
(1) omogućila brza provedba ove Odluke, zahtijeva se od Vlade i Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da bez odlaganja ispune svoje obaveze prema Zakonu koji je donesen na privremenoj osnovi kao Aneks II ove Odluke.
(2) omogućilo da RTV FBiH počne sa emitiranjem programa čim to bude izvodivo, RTV FBiH podnosi zahtjev za izdavanje dozvole za emitiranje programa Nezavisnoj komisiji za medije, koja će uzeti u obzir identitet podnosioca zahtjeva kao javne radio-televizije.
(3) što je prije moguće ukinula pravosnažnost privremenih mjera donesenih ovom Odlukom, zahtijeva se od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da što je prije moguće usvoji tekst Zakona o RTV FBiH koji je usvojen ovdje na privremenoj osnovi kao Aneks III ove Odluke. Amandmani ili dopune, iako su dobrodošli, morat će dobiti prethodnu saglasnost Visokog predstavnika.
(C) Zahtijeva se da Narodna skupština RS do 15. avgusta 1999. godine usvoji tekst zakona, koji će joj biti dostavljen u odgovarajuće vrijeme od Vlade RS, kojim se uspostavlja jedna javna radio-televizija za RS, koja će u pravnom smislu biti nasljednik SRT-a. Sadržaj Zakona će naročito:
(1) poštovati međunarodno priznate standarde javnog emitiranja;
(2) biti usklađen sa “Privremenim aranžmanima za upravljanje SRT-om” od 13. februara 1998.;
(3) utvrditi odgovarajući mehanizam za naplaćivanje pretplate, koji će uključivati i aranžmane sa elektroprivredom Republike Srpske.
Član 2.
Finansiranje javnih radio-televizija
Finansiranje javnih radio-televizija se vrši putem kombinovanog sistema finansiranja, što može uključivati pretplatu, uzimanje sredstava iz javnog budžeta i prihode od oglašavanja.
(A) Naplaćivanje pretplate:
(1) Od elektroprivreda u FBiH i Republici Srpskoj se zahtjeva da do 1. septembra 1999. zaključe ugovore sa RTV FBiH odnosno SRT-om (ili njenim pravnim nasljednikom) za naplaćivanje pretplate i prebacivanje tih sredstava na bankovne račune pod međunarodnom supervizijom.
(2) Do 1. septembra 1999. godine RTV FBiH će PBS BiH isplatiti iznos jednak dvije trećine, a RTV RS iznos jednak jednoj trećini privremenog budžeta PBS BiH, kako bi se obezbjedio udio potreban za održavanje obaveznog minimuma programa (u trajanju od jednog sata). Dodatni doprinosi od entitetskih javnih radio-televizija u privremeni budžet PBS BiH će se izvršavati u istom omjeru, u skladu sa odredbama ugovora koji odobrava IMC, u okviru kojih će entitetske javne radio-televizije zauzvrat dobijati strane programe i druge privilegije od PBS BiH. Ove odredbe će se primjenjivati do stupanja na snagu Zakona o Javnoj RTV službi BiH, kojim se može utvrditi način za naplaćivanje pretplate za PBS BiH.
(C) Uzimanje sredstava iz javnog budžeta: javnim radio-televizijama u Bosni i Hercegovini će biti dozvoljeno da dobijaju dodatna sredstva za budžet odobrena od strane nadležnih zakonodavnih tijela, pod uslovom da se za to dobije saglasnost IMC-a ili njegovog nasljednika u cilju očuvanja nepristrasnosti javnog emitiranja i njegove uloge kao javne službe.
(D) Prihodi od oglašavanja: javnim radio-televizijama u Bosni i Hercegovini je dozvoljeno da prikupljaju prihode od oglašavanja, pod uslovom da se to vrši u skladu sa njihovom ulogom javnih službi, sa odredbama ove privremene Odluke i u skladu sa propisima i odlukama IMC-a.
Član 3.
Rješavanje međusobnih imovinskih i finansijskih zahtjeva javnih radio-televizija
Ovom Odlukom se Privremeni upravni odbor RTV BiH raspušta 6. avgusta 1999. godine, pošto je uspješno ispunio svoj mandat u skladu sa Memorandumom o razumijevanju o RTV BiH od 11. juna 1998. godine. U skladu s tim, sva aktiva i pasiva RTV BiH se prenosi na javne radio-televizije osnovane u skladu sa članom 1. ove Odluke do potpunog ukidanja RTV BiH kao pravnog subjekta, i to u skladu sa sljedećom procedurom:
(A) S ciljem upravljanja procesom raspuštanja RTV BiH, Visoki predstavnik će uz konsultacije sa IMC-em imenovati zastupnika za prenos imovine i ekspertni tim, koji će zastupniku za prenos imovine pružiti relevantnu tehničku pomoć. Zastupnik za prenos i Ekpertni tim će se konsultovati sa predstavnicima PBS BiH, RTV FBiH i RTV RS kao stranama (u daljem tekstu: strane) u postupku raspuštanja.
(B) Čim to bude izvodivo, i to najkasnije do 1. oktobra 1999. godine, zastupnik za prenos imovine će donijeti privremenu nadzornu mjeru stavljanja na raspolaganje RTV-u FBiH značajnog udjela kontrole nad programom i kapacitetima emitiranja RTV programa RTV BiH, i manjeg udjela PBS BiH. RTV FBiH i PBS BiH će imati pravo upotrebe programa i kapaciteta za emitiranje pod privremenim nadzorom do završetka postupka raspuštanja. Ova mjera ni na koji način neće prejudicirati ishod postupka raspuštanja utvrđenog u dolje navedenim tačkama(C) i (E).
(C) Najkasnije do 1. novembra 1999. godine zastupnik za prenos imovine će uz pomoć ekspertnog tima izraditi konkretan opis aktive i pasive RTV BiH koja će se raspodijeliti i prenijeti stranama.
(D) Najkasnije do 1. decembra 1999. godine strane će sa zastupnikom za prenos imovine, kome će pomoć pružiti ekspertni tim, zaključiti odgovarajuće ugovore za raspodjelu i prenos aktive i pasive RTV BiH, uključujući i sve nadoknade koje će se utvrditi u okviru raspodjele, kao i postupak i vremenski raspored prenosa. Ovi aranžmani, koji će se uputiti IMC-u u svrhu pribavljanja saglasnosti prije nego se izvrše, će uzeti u obzir sljedeće činjenice:
(1) da će sve javne radio-televizije nakon završenog postupka djelovati kao tehnički održiva RTV preduzeća;
(2) da će krediti javnih pravnih lica biti otpisani u što većoj mjeri;
(3) da je cilj stvaranje zajedničkog sistema za prenos programa za cjelokupnu teritoriju BiH.
(F) Najkasnije do 1. januara 2000. godine strane će potpuno izvršiti odobrene aranžmane za prenos imovine, i dostaviti potvrdu o izvršenju obaveza IMC-u.
Član 4.
Dodatne mjere vezane za aktivnosti stranih javnih radio-televizija u BiH (HRT)
Re-emitiranje programa stranih radio-televizija na teritoriji Bosne i Hercegovine bez dozvole je nezakonito, te se odmah mora prekinuti. U skladu s tim:
(A) HRT će trenutačno prekinuti sa svojim djelovanjem u Bosni i Hercegovini od 1. oktobra 1999. godine. Na taj datum:
(1) Frekvencije koje se trenutno koriste za re-emitiranje programa HRT-a u Bosni i Hercegovini će se u potpunosti staviti na raspolaganje IMC-u, koji će ih preraspodjeliti sa ciljem osiguranja adekvatne i pravične upotrebe frekvencijskog spektra koja je neophodna za aktivnosti u oblasti javnog emitiranja, posebno uzimajući u obzir potrebe RTV FBiH.
(2) Vlasnička prava nad kapacitetima za prijenos programa koji se koriste za re-emitiranje programa HRT-a u Bosni i Hercegovini će se staviti pod pravnu brigu zastupnika za prenos imovine, koji će moći tražiti njihovo oduzimanje u svrhu preraspodjele sa ciljem osiguranja adekvatnog i pravičnog pristupa kapacitetima za prijenos programa neophodnog za aktivnosti u oblasti javnog emitiranja, posebno uzimajući u obzir potrebe RTV FBiH.
(B) Bez obzira na gore navedene odredbe, a u interesu svih građana BiH da imaju pristup kvalitetnim programima i građana BiH hrvatske nacionalnosti da imaju pristup programima na svom jeziku, HRT se ovim putem podstiče da sklopi nove aranžmane putem kojih će se njegovi programi legalno re-emitirati na teritoriji BiH. Ured Visokog predstavnika će nadgledati sklapanja takvih aranžmana, koji moraju dobiti konačnu saglasnost i dozvolu IMC-a.
Sarajevo, 30. juli 1999. godine
Carlos Westendorp Visoki predstavnik
ANEKS I
ODLUKA O JAVNOJ RADIO-TELEVIZIJI BOSNE I HERCEGOVINE
– Prvi dio –
PRINCIPI
Član 1
Ovim se osniva Javna radio-televizijska služba Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: PBS BiH) kao javno preduzeće čija je djelatnost emitiranje radio i televizijskog programa na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Član 2
PBS BiH proizvodi i emitira najmanje jedan sat programa o aktuelnim zbivanjima dnevno na radiju i televiziji, pri čemu se najviše pažnje pridaje aktivnostima i informacijama koje se odnose na institucije Bosne i Hercegovine te međuentitetska pitanja, uključujući i jedinstveni program vijesti za cijelu zemlju.
Član 3
Na program PBS BiH primjenjuje se princip ravnopravnosti tri jezika i dva pisma konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. PBS BiH također omogućava pristup svom programu osobama koje pripadaju manjinskim narodima koji nisu konstitutivni, te drugim građanima Bosne i Hercegovine.
Član 4
PBS BiH predstavlja Bosnu i Hercegovinu u međunarodnim organizacijama za emitiranje RTV programa, i podnijeće zahtjev za članstvo u Evropsko unija za emitiranje (European Broadcasting Union – EBU).
Član 5
PBS BiH vodi koordinaciju između javnih radio-televizija na teritoriji Bosne i Hercegovine o pitanjima od zajedničkog interesa, uključujući program i tehnički razvoj. Osobito, PBS BiH je zadužen za otkup prava na emitiranje stranih programa, nadzire razmjenu informativnog i sportskog programa preko Evrovizije putem jedinstvenog tehničkog punkta te po potrebi organizira zajedničko praćenje značajnih lokalnih i međunarodnih događaja.
Član 6
PBS BiH surađuje sa Komisijom za javne korporacije i drugim javnim radio-televizijama u Bosni i Hercegovini, sa ciljem uspostavljanja zajedničkog upravljanja javnim kapacitetima za emitiranje na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Član 7
Sastav administrativnog i uređivačkog kadra PBS BiH generalno predstavlja narode Bosne i Hercegovine, a u njega su uključene i osobe koje pripadaju manjinskim narodima koji nisu konstitutivni, te druge građane Bosne i Hercegovine.
– Drugi dio –
PRIJELAZNE ARANŽMANI
Član 8
Dok se konačno ne uspostavi Zakonom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, PBS BiH funkcionira u skladu sa prijelaznim aranžmanima preciziranim u ovom dijelu.
U toku prijelaznog perioda, organi PBS BiH sastoje se od Osnivačkog odbora, Savjetodavnog vijeće za program, i Izvršne komisije Osnivačkog odbora.
Član 9
Osniva se Osnivački odbor koji se sastoji od devet članova, kao glavno tijelo za donošenje odluka u PBS BiH. Članovi Osnivačkog odbora se imenuju na sljedeći način:
(1) Visoki predstavnik direktno imenuje šest članova Osnivačkog odbora. Tri člana – koji ne mogu biti građani Bosne i Hercegovine niti susjednih zemalja – uključuju jednog predstavnika Ureda Visokog predstavnika, jednog predstavnika EBU, te međunarodnog supervizora, koji mora biti medijski stručnjaka. Ostala tri člana su građani Bosne i Hercegovine – po jedan iz svakog konstitutivnog naroda – i imaju odgovarajuće stručno ili poslovno iskustvo.
(2) Visoki predstavnik imenuje još tri člana Osnivačkog odbora koje kandiduje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, i to po jednog iz svakog konstitutivnog naroda. U roku od 30 dana od stupanja ove Odluke na snagu, svaki član Predsjedništva predložiće kandidate sa odgovarajućim stručnim ili poslovnim znanjem, koji ne obavljaju niti jednu izabranu ili imenovanu političku dužnost.
Član 10
Osnivačkim odborom će predsjedavati Međunarodni supervizor koji, u konsultacijama sa drugim članovima, utvrđuje dnevni red. Pri donošenju odluka, Osnivački odbor postupa na sljedeći način:
(1) Minimalni kvorum za bilo koju odluku koju donosi Osnivački odbor iznosi pet članova, uključujući Međunarodnog supervizora i najmanje po jednog člana iz svakog konstitutivnog naroda.
(2) Članovi Osnivačkog odbora poduzeće sve napore da sve odluke donesu konsenzusom. Ukoliko ne može da se postigne konsenzus, Međunarodni supervizor može zatražiti donošenje odluke kvalificiranom većinom. Kvalificirana većina podrazumijeva većinu svih prisutnih članova koji učestvuju u glasanju, uključujući i glas Međunarodnog supervizora.
Član 11
(1) Osniva se Savjetodavno vijeće za program, kao savjetodavni organ koji pomaže Osnivačkom odboru da njegove aktivnosti na proizvodnji i koordiniranju programa budu u skladu sa duhom i slovom Opšteg okvirnog sporazuma za mir te kao i najboljom međunarodnom praksom.
(2) Savjetodavno vijeće za program sastoji se od 15 osoba koje imenuje Visoki predstavnik u konsultacijama sa Predstavničkim domom Bosne i Hercegovine. Sastav Savjetodavnog vijeća za program odražava stranački pluralizam te raznolikost građanskog društva u BiH.
(3) Sve preporuke Savjetodavnog vijeća za program, uključujući i izbor predsjednika ovog vijeća, donose se nadpolovičnom većinom, s tim što oni članovi koji imaju različito mišljenje mogu zahtijevati da se njihovo neslaganje prenese Osnivačkog odboru pismenim putem, kao dio same preporuke.
Član 12
(1) Osniva se Izvršna komisija Osnivačkog odbora, kao organ koji je zadužen za vršenje odluka Osnivačkog odbora te održavanje kontakta sa Savjetodavnim vijećem za program.
(2) Izvršna komisija Osnivačkog odbora sastoji se od Međunarodnog supervizora i tri člana iz Bosne i Hercegovine koje direktno imenuje Visoki predstavnik.
(3) Međunarodni supervizor vodi rad Izvršne komisije Osnivačkog odbora, vrši podjelu zadataka te donosi sve odluke u konsultacijama sa ostalim članovima istog organa.
Član 13
Mandat svih članova prijelaznih organa PBS BiH je šest mjeseci, i u njegovom trajanju treba da se ispune sljedeće obaveze:
(1) Najkasnije 15 dana od početka rada, Osnivački odbor određuje budžet, te imenuje rukovodstveno i ostalo osoblje za izvršenje navedenih zadataka PBS BIH. Osnivački odbor ima ovlasti da otpusti postojeće osoblje RTV BIH ukoliko to bude potrebno.
(2) Najkasnije 30 dana od osnivanja, Osnivački odbor usvojiće privremenu povelju u kojoj su navedeni principi uređivačke nezavisnosti, financijske transparentnosti i etničke i religijske tolerancije, u skladu sa najvišim međunarodnim standardima.
(3) Najkasnije 1. januara 2000. Izvršna komisija Osnivačkog odbora podnijeće Vijeću ministara Bosne i Hercegovine nacrt Zakona o Javnoj radio-televizijskoj službi Bosne i Hercegovine, koji odobrava Osnivački odbor, a koji će biti pripremljen u konsultacijama sa međunarodnim stručnjacima. Nacrt Zakona poštivaće principe navedene u Prvom dijelu ove Odluke.
ANEKS II
ZAKON O RADIO-TELEVIZIJI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se pitanja u vezi osnivanja i organizacije Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: RTV FBIH), naziv preduzeća, djelatnost, organi RTV FBIH, njen program, načela ekonomske propagande i sponzoriranja, način finansiranja i druga pitanja u vezi njene djelatnosti.
Član 2.
Zakon o preduzećima se primjenjuje na rad i djelatnost RTV FBIH ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
RTV FBIH dužna je u potpunosti pridržavati se “Kodeksa za uređivanje televizijskog i radio programa”, kao i drugih akata donesenih od strane Nezavisne komisije za medije (IMC), u skladu sa ovim zakonom, drugim propisima, statutom i drugim općim aktima RTV FBIH.
II OSNIVANJE RTV FBIH
Član 3.
Radi ostvarivanja prava konstitutivnih naroda zajedno sa Ostalima kao i prava građana Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) na informiranje, kao i zadovoljavanje njihovih kulturnih, obrazovnih i drugih potreba, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Parlament), osniva Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, prenos i emitiranje programa RTV FBIH.
RTV FBIH neće izravno biti članica Evropske unije za radio-difuziju (EBU), nego će sarađivati sa institucijom Bosne i Hercegovine koja provodi odgovarajuće aktivnosti.
Član 4.
Naziv preduzeća RTV FBiH je:
“Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine”- Društvo sa ograničenom odgovornošću
Skraćeni naziv preduzeća je RTV FBIH d.o.o. Sarajevo
Sjedište RTV FBIH je u Sarajevu.
Član 5.
Osnivački kapital RTV FBIH iznosi 100.000 KM u novcu i osigurava se iz federalnog budžeta.
Član 6.
Djelatnost, kojom RTV FBIH ispunjava zadatke iz člana 3. stav 1. ovog zakona je:
1. pripremanje, proizvodnja, reprodukovanje, difuzija i prenos vlastitih radio i televizijskih programa namijenjenih javnosti u Federaciji, Bosni i Hercegovini i svijetu;
2. prenos i difuzija radio i televizijskih programa drugih radio-televizijskih stanica u zemlji i u svijetu za javnost u FBIH;
3. učešće u zajedničkim programima radio i televizijskih stanica u Bosni i Hercegovini i svijetu, u saradnji sa Radio-televizijom BiH;
4. arhiviranje fonografskih i videografskih zapisa.
Statutom RTV FBIH mogu se odrediti i druge djelatnosti, pod uslovom da nisu u suprotnosti sa osnovnom djelatnošću RTV FBIH određenom ovim zakonom.
Član 7.
RTV FBIH može stvarati i razvijati vlastitu mrežu za prenos i emitiranje programa.
Član 8.
RTV FBIH je ovlaštena da prenosi programe putem zemaljske mreže, satelita, kabla ili bilo kog drugog tehničkog sredstva, kako je to naznačeno u dozvoli za rad Nezavisne komisije za medije (u daljem tekstu: IMC) ili njenog nasljednika.
RTV FBIH može davati i usluge teleteksta, kao i angažirati se na svakom polju tehnologije emitiranja programa.
Član 9.
RTV FBiH može objavljivati i distribuirati štampani materijal koji se odnosi na njen program ili na druga pitanja proizvodnje i emitiranja radio i televizijskog programa.
Član 10.
Pored obaveza utvrđenih ovim Zakonom, u cilju unapređivanja preostalog vremena emitiranja, RTV FBiH može pružati dodatne programske usluge, bez obzira na načine njihove isporuke ili finansiranja.
U cilju osiguranja dodatnih programskih usluga iz stava 1. ovog člana, RTV FBiH može sarađivati sa drugim pravnim i fizičkim osobama ili sticati članstvo u istim.
Član 11.
RTV FBiH može osnivati ovisna preduzeća kao i ostvarivati interes u profitabilnim i neprofitabilnim organizacijama čije se aktivnosti odnose na funkcije RTV FBiH, posebno na područjima proizvodnje, korištenja i distribucije programa.
Član 12.
Aktivnosti RTV FBiH iz članova 10. i 11. ovog Zakona moraju biti u skladu sa djelatnošću RTV FBiH.
Član 13.
RTV FBiH je dužna organizirati prikupljanje, čuvanje i arhivsku obradu svih proizvedenih i prikupljenih audio-vizuelnih snimaka na savremen način arhiviranja, u skladu sa Zakonom.
Klasifikacija i kategorizacija audio-vizuelnih snimaka određivaće se u zavisnosti od njihove kulturne, istorijske i programske vrijednosti.
Zaštita i korištenje audio-vizuelnih snimaka osiguraće se posebnim općim aktom.
III PROGRAM RTV FBiH
Član 14.
RTV FBiH neće obavljati bilo kakve operacije emitiranja programa izuzev onih koje su navedene u dozvoli ili dozvolama koje je izdala Nezavisna komisija za medije ili njen nasljednik. IMC će razmotriti i preduzeti aktivnosti na zahtjevima za dozvolu RTV FBiH u skladu sa odredbama ovog Zakona i sa pravilima i propisima IMC. Od RTV FBiH će se tražiti da sačini periodične informacije i ostale podneske po zahtjevu IMC u unaprijeđivanju njegovih odgovornosti u vezi sa izdavanjem dozvole RTV FBiH ili koji inače proističu iz Zakona. Ispunjavanje odredbi ovog Zakona od strane RTV FBiH je neophodan uslov za odobravanje ili produžavanje dozvole za emitiranje RTV FBiH od strane IMC.
RTV FBiH je dužna osigurati visoko kvalitetan, raznovrstan i izbalansiran program za konstitutivne narode zajedno sa Ostalima, i građane Bosne i Hercegovine sa teritorija Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući korektan udio posebnih programskih sadržaja za razne manjinske grupe, u skladu sa općim aktima RTV FBiH.
U programu RTV FBiH koristit će se ravnopravno jezici i pismo koji su u službenoj upotrebi u FBiH.
Određeni programski sadržaji emitirat će se na jezicima manjina koje žive u FBiH, a mogu se emitirati i na stranim jezicima, u skladu sa statutom RTV FBiH.
Član 15.
Program RTV FBiH mora služiti interesima javnosti i obuhvatati, naročito, informiranje, obrazovanje, kulturu, umjetnost, sport i zabavu.
Program RTV FBiH proizvodi se i uređuje na način koji odaje poštivanje umjetničkih i stvaralačkih sloboda i koji je u skladu sa profesionalnim kriterijima.
Program ne smije biti u funkciji povlaštenih ili uskih interesa bilo koje organizacije, grupe, političke stranke, udruženja, religije ili ideologije.
Član 16.
RTV FBiH će od IMC zatražiti dozvolu za emitiranje svog programa na dva radio-kanala i dva televizijska kanala koji moraju biti jednako dostupni korisnicima (slušaocima i gledaocima) na cijeloj teritoriji Federacije i čiji programi moraju odgovarati standardima koji važe za javnu radio-televiziju.
Programi na kanalima će biti komplementarni i u funkciji šire programske ponude javnosti, s tim što programske šeme za oba kanala utvrđuje Vijeće RTV FBiH.
U programskoj šemi RTV FBiH mora biti osigurana ravnopravnost jezika konstitutivnih naroda FBiH, a posebno u informativnim programima i programima iz kulture.
Jedan od kanala će, u pravilu, koristiti hrvatski jezik, a drugi, u pravilu, bosanski jezik. Dopisnička mreža RTV FBiH ima zajedničku osnovu na oba kanala.
Član 17.
Programski sadržaji moraju biti zasnovani na istini, poštivanju ljudskog dostojanstva i različitosti mišljenja i uvjerenja, te promovirati najviše standarde i načela o ljudskim pravima, miru i socijalnoj pravdi, međunarodnom razumijevanju, zaštiti demokratskih sloboda i zaštiti okoline.
Programske sheme za oba kanala radija i televizije utvrđuju se na nivou RTV FBiH.
Član 18.
Informativne emisije moraju biti nepristrasne, sveobuhvatne i nezavisne od bilo čijih utjecaja, uključujući političke i vjerske utjecaje, i urađene u skladu sa profesionalnim standardima pod jedinstvenom i ujedinjenom uređivačkom upravom.
Prije njegovog emitiranja, istinitost, porijeklo i sadržina materijala će se provjeriti sa profesionalnom pažnjom.
Komentari moraju biti jasno odvojeni od informacija.
Član 19.
U svojoj uređivačkoj politici, RTV FBiH je dužna posebno voditi računa o nacionalnoj strukturi stanovništva na teritoriji Federacije i teritorijalnom ustroju Federacije, te promovirati raznovrsnost i bogatstva njenih kultura, religija i običaja.
Najmanje jedna četvrtina programa koji se emitira u toku dana mora se sastojati od emisija koje su proizvedene u Federaciji BiH.
Član 20.
Program ne smije, direktno ili indirektno, poticati nacionalnu, vjersku ili rasnu mržnju, ili bilo kakvu vrstu neravnopravnosti među ljudima, kao ni pozivati na nasilje, nerede i nemire ili izvršenje krivičnih djela.
Član 21.
U programu ne smiju biti zastupljeni pornografija ili sadržaji koji pokazuju nasilje na neprikladan način.
Programski sadržaji koji bi mogli negativno utjecati na maloljetnike (štetiti njihovom emocionalnom, moralnom, fizičkom ili mentalnom razvoju) ne smiju biti emitirani u vremenu od 06-23 sata.
Član 22.
Zaposleni u RTV FBiH koji uređuju programe RTV FBiH dužni su pridržavati se zakona, statuta RTV FBiH i akata kojima su utvrđeni načini obavljanja posla (uređivačka politika, kodeksi usvojeni na nivou RTV FBiH i dr.).
Općim aktom RTV FBiH utvrđuje se disciplinski postupak u slučaju povrede akata iz stava 1.ovog člana od strane zaposlenih na RTV FBiH.
Član 23.
Niko ne smije protiv RTV FBiH i osoblja koje u njoj radi upotrijebiti bilo kakvu vrstu nasilja, pritiska ili zastrašivanja, niti na bilo koji način nezakonito ograničavati slobodu javnog informiranja.
Član 24.
Svaka fizička i pravna osoba ima pravo podnijeti RTV FBiH primjedbe i sugestije u vezi sa njenim programom.
RTV FBiH dužna je osigurati naučno utemeljenu i praktično provodivu provjeru slušanosti i gledanosti svog programa uzimajući u obzir primjedbe i sugestije gledalaca i slušalaca iz stava 1.ovog člana, i poduzimati odgovarajuće mjere.
IV PRISTUP INFORMACIJAMA I POVJERLJIVOST NOVINARSKIH IZVORA
Član 25.
RTV FBiH je ovlaštena da prenosi zasjedanja Parlamenta Federacije u skladu sa njegovim aktima.
U toku izborne kampanje, RTV FBiH je dužna omogućiti političkim strankama i kandidatima da predstave svoje izborne programe pod ravnopravnim uslovima.
Član 26.
Zagarantovana je povjerljivost izvora informacija koje novinari RTV FBiH koriste za svoje izvještaje.
Otkrivanje izvora informacije može naložiti samo nadležni sud.
V EMITIRANJE NA OSNOVU ZAHTJEVA
Član 27.
RTV FBIH će, bez odlaganja i naknade, objaviti saopćenja organa vlasti i međunarodne zajednice, čije je objavljivanje hitne prirode i od posebnog značaja za građane, a posebno saopćenja o opasnostima po život i zdravlje ljudi, imovinu, bezbijednost, javni red i mir.
Član 28.
RTV FBiH može odbiti emitiranje programa i na zahtjev političkih stranaka i kandidata u predizbornoj kampanji i vjerskih zajednica povodom religijskih službi i drugih događaja, u skladu sa zakonom, drugim propisima i općim aktima.
Član 29.
Troškove proizvodnje i emitiranja, kao i odgovornosti za sadržaj programa iz člana 31. ovog Zakona snose podnosioci zahtjeva.
VI PRAVO NA ODGOVOR I ISPRAVKU
Član 30.
Fizička i pravna osoba na koju se odnose navodi izrečeni u emisijama RTV FBiH imaju pravo na odgovor ili ispravku u roku od 30 od dana emitiranja.
Odgovor i ispravka moraju biti u pismenoj formi i svedeni na činjenice.
Ako je fizička osoba na koju se navodi odnose umrla pravo na objavljivanje odgovora ili ispravke imaju njegov bračni drug, djeca, roditelji, braća i sestre te usvojilac, usvojenik, staralac i štićenik.
Član 31.
RTV FBiH dužna je emitirati odgovor odnosno ispravku što je prije moguće, na način i u vremenu kako je dato obavještenje na koje se odgovor odnosno ispravka odnose.
Odgovor i ispravka moraju se objaviti bez izmjena i bez plaćanja naknade.
Ako su odgovor ili ispravka nesrazmjerno dugi, RTV FBiH će zatražiti od podnosioca da ih skrati u roku od pet dana od dana dostavljanja traženja, a ako ovaj to ne učini, RTV FBiH sama izvršiti skraćenje radi emitiranja.
Član 32.
U slučaju da RTV FBiH odbije objaviti odgovor ili ispravku, ili ih ne objavi u roku i na način određen zakonom, podnosilac ima pravo, u roku od 15 dana od isteka roka za objavljivanje odgovora ili ispravke, uputiti zahtjev IMC-u za disciplinsku mjeru u skladu sa dozvolom RTV FBiH. IMC će donijeti odluku po ovom pitanju u skladu sa svojim Poslovnikom i svrhom ovog Zakona i ukoliko zaključi da RTV FBiH nije postupio u skladu sa odredbama i svrhom ovog Zakona nametnuće sankcije koje smatra pravičnim. Nakon donošenje konačne odluke IMC-a po zahtjevu podnesenom u skladu sa ovim članom oštećena strana može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.
VII OSIGURANJE DOKAZA
Član 33.
RTV BiH dužna je praviti potpune snimke svih radio i televizijskih emisija i takve snimke čuvati najmanje 30 dana od dana emitiranja.
Svaka fizička ili pravna osoba koja ima pravni interes ima pravo tražiti da mu se, na njegov trošak, izda kopija snimka.
Zahtjev iz stava 2. ovog člana mora biti u pismenoj formi i obrazložen. U slučaju pokretanja sudskog spora, RTV FBiH je dužna čuvati snimak sve do donošenja sudske odluke.
Član 34.
Odredbe ovog zakona o pravu na odgovor i ispravak shodno se primjenjuju na zahtjev za izdavanje snimka.
VIII MARKETING
(A)- Ekonomska propaganda
Član 35.
Pod ekonomskom propagandom u smislu ovog zakona podrazumijeva se oglašavanje namijenjeno promoviranju prometa proizvoda i usluga ili radi postizanja drugih efekata po želji naručioca, za koje RTV FBiH po ugovorenoj naknadi, daje određeno vrijeme u svom programu.
Član 36.
Zabranjen je bilo kakav utjecaj naručioca emitiranja ekonomske propagande na sadržinu programa, van njegove poruke.
Član 37.
Ekonomska propaganda treba biti jasno odijeljena od ostalih programskih sadržaja i, u pravilu, emitira se u posebnim blokovima.
Član 38.
Ekonomsko-propagandne poruke ne smiju biti duže od 12 minuta unutar jednog sata programa, niti ukupno od 15% ukupnog programa.
Izuzetno od odredbe stava 1.ovog člana, ekonomsko-propagandne poruke mogu biti emitirane u blokovima u dužem trajanju nakon završetka emitiranja programa za određeni dan.
(B)- Sponzoriranje
Član 39.
Pod sponzoriranjem u smislu ovog zakona podrazumijeva se učešće pravne ili fizičke osobe van RTV FBiH u izravnom ili posrednom finansiranju programa, u cilju promoviranja preduzeća, imena ili ukupne predstave o toj osobi.
Sponzoriranje programa mora biti jasno označeno i ne smije imati utjecaja na sadržinu programa.
Sponzoriranje emisija vijesti nije dozvoljeno.
( C)- Cjenovnik usluga
Član 40.
Cjenovnik usluga marketinga (ekonomske propagande i sponzoriranja) utvrđuje se na nivou RTV FBiH.
Član 41.
Emitiranje ekonomsko-propagandnih poruka i sponzoriranje detaljnije će se urediti posebnim općim aktom RTV FBiH.
IX ORGANI RTV FBiH
Član 42.
Organi RTV FBiH su slijedeći:
a) Vijeće RTV FBiH,
b) Nadzorni odbor,
c) Generalni direktor i zamjenik generalnog direktora.
U sastavu svih organa RTV FBiH, kao i prilikom imenovanja urednika i svih nosilaca funkcija sa posebnim ovlaštenjima i njihovih zamjenika, mora biti poštovan princip nacionalne ravnopravnosti u Federaciji.
(A)- Vijeće RTV BiH
Član 43.
Vijeće RTV FBiH je organ putem kojeg se na način određen ovim zakonom ostvaruje interes javnosti za rad RTV FBiH.
Vijeće RTV FBiH:
1. utvrđuje programsku politiku (principe, tematsku usmjerenost, obim i strukturu) u skladu sa zakonom i nadzire njeno ostvarivanje;
2. osigurava odgovarajuću nacionalnu strukturu zaposlenih;
3. donosi Statut RTV FBiH, kodekse, opće akte o emitiranju ekonomsko-propagandnog programa i naplati pretplate i druge opće akte;
4. utvrđuje programske šeme RTV FBiH (član 17.stav 2.);
5. donosi finansijski plan i godišnji finansijski izvještaj i periodične obračune;
6. odobrava zaključivanje ugovora kojim bi se RTV FBiH zadužila iznad iznosa od 1.000.000 KM
7. odobrava osiguranje dodatnih programskih usluga (član 9);
8. odlučuje o izboru logotipova RTV FBiH i kanala;
9. imenuju članove Nadzornog odbora;
10. imenuje i razrješava generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora;
11. vrši druge obaveze utvrđene zakonom i Statutom
12. podnosi zahtjev IMC-u za dozvolu za rad, podržava i osigurava njeno poštivanje.
U periodu dok je Federacija BiH jedini vlasnik RTV FBiH, Vijeće vrši i funkciju Skupštine društva sa ograničenom odgovornošću u skladu sa zakonom.
Član 44.
Vijeće RTV FBiH ima 21 člana, od kojih sedam bira Parlament FBiH, a 14 Izborni odbor koji se sastoji od predstavnika kulturnih, obrazovnih, naučnih, privrednih, umjetničkih i sportskih institucija i udruženja.
Odluku o sastavu Izbornog odbora donosi Parlament FBiH, na prijedlog institucija i udruženja navedenih u stavu 1.ovog člana.
Članovi Vijeća RTV FBiH neće vršiti izvršne, zakonodavne ili sudske funkcije u institucijama Bosne i Hercegovine ili njenih entiteta, niti u institucijama kantona, gradova i općina.
Svi članovi Vijeća RTV FBiH imaju mandat od četiri godine, koji se može produžiti samo jednom.
U toku svog mandata članovi Vijeća RTV FBiH mogu biti smijenjeni samo na osnovu odluke samog Vijeća, koja se donosi dvotrećinskom većinom.
Član 45.
Sastav Vijeća RTV FBiH mora održavati princip nacionalne ravnopravnosti i višestranačke zastupljenosti u Federaciji, a kod izbora članova Vijeća vodi se računa i o polnoj, vjerskoj i drugoj strukturi stanovništva.
Svaki kanton mora biti zastupljen sa najmanje jednom osobom koja ima prebivalište u tom kantonu.
Član 46.
Vijeće RTV FBiH bira se iz svog sastava predsjednika i zamjenika predsjednika koji ne smiju biti iz istog konstitutivnog naroda.
Vijeće RTV FBiH donosi Poslovnik o svom radu, kojim se kod donošenja odluka o pitanjima od značaja za nacionalne interese mora osigurati zaštita tih interesa u skladu sa Ustavom Federacije.
(B)- Nadzorni odbor
Član 47.
Nadzorni odbor:
1. donosi opći akt o finansijskom poslovanju RTV FBiH;
2. donosi opći akt o disciplinskom postupku;
3. u ime RTV FBiH zaključuje ugovor o radu sa generalnim direktorom i zamjenikom generalnog direktora;
4. odobrava osnivanje podružnica i ostvarivanje interesa u drugim pravnim osobama (član 11);
5. donosi cjenovnik marketinških usluga;
6. predlaže finansijski plan i godišnji finansijski izvještaj i periodične obračune;
7. donosi opći akt o arhiviranju proizvedenih i prikupljenih fonografskih i videografskih zapisa;
8. vrši druge poslove određene Statutom.
Nadzorni odbor nema ovlaštenja u pitanjima koja se odnose na programe Radija ili Televizije.
Član 48.
Nadzorni odbor ima devet članova.
Mandat Nadzornog odbora je četiri godine.
U Nadzorni odbor ne mogu biti birani članovi Parlamenta Federacije, Vlade FBiH i Vlada kantona, Vijeća RTV FBiH, niti osobe koje zakonom ne mogu vršiti tu funkciju.
Mandat člana Nadzornog odbora koji je izabran umjesto člana kojem nije bio istekao mandat traje do isteka mandata predhodnog člana.
( C)- Generalni direktor i zamjenik generalnog direktora
Član 49.
Generalni direktor zastupa i predstavlja RTV FBiH.
Generalni direktor odgovoran je za zakonitost rada RTV FBiH, a naročito za poštovanje programskih principa utvrđenih zakonom i odlukama Vijeća RTV FBiH.
Generalni direktor, uz saglasnost zamjenika generalnog direktora, postavlja glavnog i odgovornog urednika Radija i glavnog i odgovornog urednika Televizije.
Generalni direktor RTV FBiH, uz saglasnost zamjenika generalnog direktora, donosi opći akt kojim se uređuje postupak i način ostvarivanja prava na emitiranje programa po zahtjevu.
Generalni direktor obavlja i druge poslove određene zakonom, Statutom i drugim općim aktima RTV FBiH.
Član 50.
Mandat generalnog direktora je pet godina, a može se obnoviti samo još jednom.
Generalni direktor ima zamjenika.
Generalni direktor i zamjenik generalnog direktora ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.
Odredba člana 52. stav 3 ovog zakona o nespojivost funkcija odnose se i na generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora.
(D)- Glavni i odgovorni urednik i zamjenik glavnog i odgovornog urednika
Član 51.
Radio i Televizija, svaki zasebno, imaju glavnog i odgovornog urednika i zamjenike glavnog i odgovornog urednika, koji ne smiju biti iz istog konstitutivnog naroda.
Glavni i odgovorni urednik je odgovoran za ukupnu programsku orijentaciju, kao i za svaku informaciju objavljenu u programu, osim saopćenja iz člana 29.ovog zakona.
Radio i Televizija mogu imati više odgovornih urednika za pojedine segmente programa.
X STATUT I DRUGI OPĆI AKTI RTV FBIH
Član 52.
Statutom RTV FBiH, u skladu sa zakonom, uređuju se:
1. adresa sjedišta u Sarajevu;
2. druge djelatnosti;
3. način odlučivanja Vijeća;
4. nadležnost i način odlučivanja Nadzornog odbora;
5. unutrašnja organizacija RTV FBiH i rukovođenje;
6. nazivi kanala;
7. pravila raspodjele finansijskih sredstava unutar RTV FBiH;
8. ovlaštenja i obaveze generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora;
9. ovlaštenja i obaveze glavnog i odgovornog urednika i urednika programa;
10. dužnosti i prava zaposlenih;
11. način utvrđivanja visine naknade za rad članova Vijeća i Nadzornog odbora;
12. odnosi sa sindikatom;
13. čuvanje povjerljivih informacija;
14. druga pitanja od značaja za rad RTV BiH, uključujući, bez ograničenja, način sticanja dozvole za rad od IMC.
Član 53.
Drugi opći akti RTV FBiH donose se u skladu sa zakonom i Statutom RTV FBiH.
XI- FINANSIRANJE
Član 54.
RTV FBiH se finansira prihodima od naknade za RTV BiH (u daljem tekstu: pretplata), ekonomske-propagande, sponzoriranja i donacija, pružanjem usluga iz okvira svoje djelatnosti, kao i na drugi način, u skladu sa Zakonom i Statutom.
U slučaju da prihod RTV FBiH ostvaren pretplatom nije dovoljan za ostvarivanje njene redovne djelatnosti, što utvrđuje Vijeće RTV FBiH, RTV FBiH može se dopunski finansirati iz federalnog budžeta.
Iz federalnog budžeta mogu se finansirati i programski projekti od posebnog značaja za Federaciju.
Finansiranje izgradnje prijenosne i emisione mreže i ključnih infrastrukturnih objekata RTV FBiH, kao i arhivske djelatnosti iz člana 13.ovog zakona, obaveze su Federacije.
Član 55.
Sve fizičke i pravne osobe na teritoriji Federacije koje posjeduju radio i televizijski prijemnik, dužne su RTV FBiH mjesečno plaćati pretplatu, na način i pod uslovima određenim ovim zakonom i općim aktom RTV FBiH.
Član 56.
U cilju osiguranja finansijske transparentnosti i odgovornosti pred javnošću, Nadzorni odbor donosi odobreni godišnji budžet za tekuću godinu najkasnije prvog dana februara svake godine.
Ukoliko se godišnji budžet ne odobri do tog datuma, donosi se privremeni budžet koji se zasniva na prosječnim mjesečnim troškovima iz predhodne godine. U tom slučaju konačni budžet za tekuću godinu donosi se najkasnije sedam dana nakon njegovog odobrenja.
U svim slučajevima godišnji budžet se odmah dostavlja Nezavisnoj komisiji za medije ili njenom nasljedniku, i u kraćem roku se objavljuje “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”. Budžet se, također, objavljuje putem štampanih i elektronskih medija.
Nepoštivanje predhodne odredbe podliježe sankcijama koje utvrđuje Vijeće RTV FBiH, bez prejudiciranja daljnih mjera koje će poduzeti Nezavisna komisija za medije ili njen nasljednik.
Član 57.
Smatra se da svaka osoba koja je zaključila ugovor o isporuci električne energije sa preduzećem za distribuciju električne energije posjeduje radio i televizijski prijemnik.
Pretpostavka iz stava 1.ovog člana može se osporiti pismenom izjavom osobe da ne posjeduje radio ili televizijski prijemnik, na način određen pravilnikom iz člana 45.tačka 3.ovog zakona.
Član 58.
Svaka fizička ili pravna osoba dužna je prijaviti RTV FBiH nabavku radio ili televizijskog aparata, ako se tom nabavkom za nju stvara obaveza plaćanja pretplate utvrđena ovim zakonom.
Obaveza plaćanja pretplate nastaje od prvog dana narednog mjeseca od dana nabavke prijemnika.
RTV FBiH ima pravo i obavezu vršiti kontrolu posjedovanja radio i televizijskih prijemnika od strane fizičkih i pravnih osoba, na način koji ne smije ugrožavati ustavna prava građana.
Član 59.
Pravna osoba dužna je platiti pretplatu za svaki radio ili televizijski prijemnik koji koristi.
Fakturisanje i naplatu pretplate od pravnih osoba vrši RTV FBiH.
Član 60.
Visinu pretplate odlukom određuje Vijeće RTV FBiH na prijedlog Nadzornog odbora.
U slučaju da je posebnim propisom utvrđeno postojanje uslova za oslobađanje određenih socijalnih kategorija stanovništva od plaćanja pretplate, odgovarajući iznos nadoknađuje organ u skladu sa Zakonom odnosno drugim propisom.
Član 61.
Preduzeće koje obračunava naknadu za isporučenu električnu energiju uračunaće iznos pretplate uz mjesečni račun za električnu energiju koja se isporučuje domaćinstvima.
Fizička osoba plaća pretplatu samo za jedan aparat, bez obzira na njihov ukupan broj u domaćinstvu.
Preduzeće iz stava 1.ovog člana dužno je iznos naplaćen po osnovu pretplate uplatiti na račun RTV FBiH najkasnije do 10-og u mjesecu za prethodni mjesec, uz odbijanje naknade od 1% za svoje troškove.
U slučaju zadocnjenja sa ispunjenjem obaveza iz stava 2.ovog člana, preduzeće koje obračunava naknadu za isporučenu električnu energiju dužno je RTV FBiH platiti zakonsku zateznu kamatu.
Preduzeće koje obračunava naknadu za isporučenu električnu energiju redovno će obaviještavati RTV FBiH o svim slučajevima neplaćanja pretplate.
Odnos između RTV FBiH i preduzeća koje obračunava naknadu za isporučenu električnu energiju urediće se ugovorom, u skladu sa Zakonom.
XII- KAZNENE ODREDBE
Član 62.
Osoba koja upotrijebom sile ili ozbiljnom prijetnjom spriječi odgovornu osobu u RTV FBiH u izvršavanju prava i obaveza RTV FBiH utvrđenih zakonom ili drugim propisom (član 23.ovog Zakona), kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.
Član 63.
Fizička osoba koja protivno odredbi člana 60. stav 1. ovog Zakona ne prijavi nabavku radio ili televizijski prijemnik, kazniće se novčanom kaznom od 100 do 300 KM.
Član 64.
Pravna osoba koja protivno odredbi člana 60.stav 1.ovog zakona ne prijavi da je stekla svaki pojedinačni radio ili televizijski prijemnik, kazniće se novčanom kaznom od 1.000 – 3.000 KM, a odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 200-500 KM.
XIII- PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 65.
Parlament će izabrati članove Vijeća RTV FBiH u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Do konstituiranja Vijeća RTV FBiH u skladu sa ovim zakonom, njegovu funkciju određenu ovim zakonom, vršiće Privremeni upravni odbor koji je imenovan od strane Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.
Član 66.
Visoki Predstavnik će imenovati 14 članova Vijeća RTV FBiH, u njihovom prvom mandatu, iz reda predstavnika kulturnih, obrazovnih, naučnih, privrednih, umjetničkih i sportskih institucija i udruženja, propisanih članom 46. ovog Zakona, po svom nahođenju, a nakon objavljenih konsultacija sa Vladom Federacije Bosne i Hercegovine.
Član 67.
Vijeće RTV FBiH imenovat će generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora u skladu sa ovim zakonom, najkasnije u roku od 30 dana od dana izbora Vijeća.
Član 68.
Visoki predstavnik imenuje supervizora za RTV FBiH koji je zadužen da nadgleda rad RTV FBiH sve dok to Visoki predstavnik smatra potrebnim kao i da osigurava pravno zastupanje RTV FBiH do vremena dok njena tijela ne postanu operativna.
Član 69.
Statut i drugi opći akti RTV FBiH donijet će se najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona
Član 70.
Počevši od 1. septembra 1999. godine RTV FBiH će uplaćivati Javnoj radio- televiziji Bosne i Hercegovine dio prihoda od pretplate u skladu sa članom 2. Odluke Visokog predstavnika o restruktuiranju sistema javnog emitiranja u Bosni i Hercegovini.
Član 71.
Ovaj zakon predstavlja osnivačku povelju RTV FBiH za njen upis u sudski registar:
Član 72.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.
Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom 5 Aneksa 10 Općeg sporazuma za mir (u daljem tekstu : GFAP), u skladu sa kojim je Visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje svog mandata; i posebno uzimajući u obzir član II.1. (d) ovog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik ima ovlaštenje da pomogne, ukoliko to smatra neophodnim, u rješavanju svih poteškoća do kojih dođe u vezi sa civilnom implementacijom Sporazuma; pozivajući se na tumačenje tog ovlaštenja navedenog u paragrafu XI.2 Zaključaka Bonske konferencije Vijeća za implementaciju mira održane 10. decembra 1997. godine, a naročito podstava (b) tog paragrafa, na osnovu kojeg Visoki predstavnik ima pravo da donese obavezujuće odluke, ukoliko to smatra neophodnim, vezane za usvajanje mjera kojima se osigurava impelementacija GFAP u cijeloj Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu : BiH ), uključujući privremene mjere koje stupaju na snagu onda kada strane ne mogu postići dogovor;
Uzimajući u obzir hitnu potrebu da se podrži sloboda izražavanja koju je priznao Ustav, osigura istinska sloboda medija, i podrži pravo javnosti da bude informisana o aktivnostima izabranih organa vlasti;
Imajući na umu preporuke Vijeća za implementaciju mira, posebno poglavlje V, paragrafa 24. Madridske deklaracije usvojene 16. decembra 1998. godine koji poziva sve organe vlasti da usvoje zakone kojima se štiti sloboda informisanja a naročito sloboda izražavanja i kretanja za novinare, te da se javnosti pruži veći pristup informacijama koje imaju organi vlasti;
Uzimajući u obzir, imajući na umu i primajući k znanju sve gore navedeno, ovim izdajem slijedeću odluku
ODLUKA
o slobodi informisanja i ukidanju krivičnih kazni za uvredu i klevetu
Ovim ukidam zatvorsku kaznu predviđenu u članovima 213 do 220 Krivičnog zakona Federacije i članovima 80 do 87 Krivičnog zakona Republike Srpske – Poseban dio u okviru poglavlja pod naslovom “Krivična djela protiv časti i ugleda”. Ovi članovi predviđaju krivično gonjenje u slučajevima uvrede i klevete (između ostalih prekršaja) i nametanje krivičnih kazni. Postojanje i primjena ovih odredbi ima obeshrabrujući uticaj na novinarske slobode u BiH.
Nadalje zahtijevam da oba Entiteta, pod vodstvom Ureda visokog predstavnika, usvoje neophodne zakone kako bi u građanskoj parnici uspostavili pravne lijekove za klevetu, uvredu i verbalnu klevetu, u skladu sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i – po usvajanju ovih pravnih lijekova u građanskoj parnici – osigurali ukidanje gore pomenutih članova u krivičnim zakonima. Poduzimanje ove mjere mora biti okončano najkasnije do 30. decembra 1999. godine.
Takođe zahtijevam da država Bosna i Hercegovina, entitetske Vlade i Parlamenti pripreme i usvoje zakone o slobodi informisanja (i po potrebi izmijene i dopune postojeće zakone) kojima se podržava pravo građana na informacije, izuzev informacija iz nekoliko usko definisanih kategorija. Takvi zakoni se trebaju pridržavati najviših međunarodnih standarda i biti pripremljeni pod rukovodstvom Ureda visokog predstavnika, Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi-Misija u BiH i međunarodnih pravnih stručnjaka. Ovaj zadatak takođe mora biti ispunjen najkasnije do 30. decembra 1999. godine.
Sarajevo, 30. juli 1999. godine
Carlos WestendorpVisoki predstavnik