Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V. Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1. (d) prethodno navedenog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o implementaciji mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno” o određenim pitanjima uključujući (prema tački (c) ovog stava) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uvjeren u vitalni značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje da se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se stvorila osnova za privredni rast i strane investicije;
Pozivajući se na uspostavljanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine, Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine u maju 2002. godine u cilju jačanja nezavisnosti pravosuđa i ponovnog imenovanja sudija i tužilaca u skladu sa reorganizacijom sudova i tužilaštava;
Pozivajući se na Komunike Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira od 25.-26.09.2003. godine u kojem se Upravni odbor: “složio da produži mandat Nezavisne pravosudne komisije, kao i prelazni period za Visoka sudska i tužilačka vijeća do 31.marta 2004. godine. Upravni odbor je dao punu podršku osnivanju jednog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća na državnom nivou i apelirao na vlasti BiH da daju svoj doprinos u rješavanju ovog pitanja bez odlaganja”;
Imajući u vidu potrebu za produženjem prelaznog perioda kako bi se dovršilo imenovanje sudija i tužilaca u skladu sa reorganizacijom sudova i tužilaštava;
Pozivajući se na prethodne odluke Visokog predstavnika, odluku broj 168/02 o donošenju Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske objavljenu u “Službenom glasniku Republike Srpske”, 31/02, odluku broj 31/02 o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske, objavljenu u “Službenom glasniku Republike Srpske”, 55/02.
Ovim donosim slijedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske,
koji je priložen kao sastavni dio ove odluke.
Ovaj zakon stupa na snagu kao zakon Republike Srpske, danom određenim u članu 2. ovog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Narodna skupština Republike Srpske ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i dodatnih uvjeta.
Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se bez odlaganja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Sarajevo, 20.11.2003. Paddy AshdownVisoki predstavnik
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM SAVJETU REPUBLIKE SRPSKE
Preambula
Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske, br. 31/02), u svojoj izmijenjenoj formi (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 55/02) (u daljem tekstu: “Zakon”), ovim dobija slijedeće nove izmjene i dopune:
Član 1.
U članu 75, stav 3, riječi “do 31.12.2003. godine” zamjenjuju se riječima “do 31.03.2004. godine”.
Član 2.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske bit će objavljen u “Službenom glasniku Republike Srpske” i stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja .