Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku dana članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, i članom II 1. (d) prethodno navedenog Sporazuma, koji od visokog predstavnika zahtijeva da olakša rješavanje bilo kojih poteškoća koje se pojave u vezi sa civilnom provedbom Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi olakšao rješavanje bilo kojih poteškoća kao što je gore rečeno „donošenjem obavezujućih odluka kakogod on ocijeni da je neophodno” o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) „mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na tačku 12.1. Deklaracije Vijeća za implementaciju mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. decembra 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduvjet za dugotrajni mir i samoodrživu ekonomiju koja je u stanju da privuče i zadrži strane i domaće ulagače;
Imajući u vidu učinjene napore na ostvarivanju osnažene strategije za reformu pravosuđa kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima u 2002/03, što je odobrio Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 28. februara 2002. godine;
Prisjećajući se Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1503 (2003) i izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti (S/ PRST /2002/21), od 23. jula 2002. godine kojom se daje podrška strategiji Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (“MKSJ”) na osnovu koje će istrage biti završene do kraja 2004. godine, sve radnje u prvostepenom postupku do kraja 2008. godine, a kompletan rad Suda u 2010. godini (S/2002/678), s tim da će se Sud u svom radu koncentrirati na krivično gonjenje i suđenje najvišim vođama koje se sumnjiči da su najodgovorniji za zločine u okviru nadležnosti MKSJ-a, dok će suđenja onim koji su manje odgovorni biti ustupljena nadležnim domaćim sudovima uz jačanje sposobnosti tih sudova da obavljaju taj posao;
Konstatirajući da je Vijeće sigurnosti izjavilo da se prethodno pomenutom Strategijom okončanja rada MKSJ-a ni na jedan način ne ometa obaveza zemalja da provode istrage koje se odnose na optužene osobe kojima se neće suditi na MKSJ-u i da preduzimaju odgovarajuće radnje u vezi s podizanjem optužnica i krivičnim gonjenjem, imajući istovremeno na umu da MKSJ ima primat nad domaćim sudovima;
Konstatirajući takođe da je jačanje domaćih pravosudnih sistema od ključne važnosti za funkcioniranje pravne države općenito, a pogotovo za provedbu strategije okončanja rada MKSJ-a;
Konstatirajući nadalje da je u svom komunikeu donesenom nakon sastanka u Sarajevu 26. septembra 2003. godine, Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira uzeo u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1503, kojom se između ostalog, poziva međunarodna zajednica da podrži rad visokog predstavnika u uspostavljanju Vijeća za ratne zločine;
Imajući u vidu da su u komunikeu donesenom nakon sastanka Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira održanog 15. marta 2006. godine u Beču, politički direktori izrazili svoju stalnu podršku Državnom sudu koji će omogućiti vlastima u BiH da se optuženi za ratne zločine i optuženi za organizirani kriminal efikasno procesuiraju u Bosni i Hercegovini;
Konstatirajući napredak postignut u razvoju kapaciteta Posebnog odsjeka za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine i Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine;
Konstatirajući takođe da je razvoj tog kapaciteta ponekad onemogućen usljed neprepoznavanja pravnih specifičnosti vezanih za ustupanje predmeta od strane MKSJ-a;
Svjesni naročito da određene odredbe domaćeg zakonodavstva u primjeni na predmete koje MKSJ ustupa Bosni i Hercegovini mogu predstavljati smetnju za efikasno suđenje u domaćim sudovima;
Uz žaljenje što, međutim, organi vlasti u Bosni i Hercegovini nisu posvetili odgovarajuću pažnju promjenama u zakonodavstvu neophodnim kako bi se olakšalo krivično gonjenje i suđenje u predmetima koje ustupa MKSJ;
Uzimajući u obzir pismo od 4. aprila 2007. koje su potpisali predsjednici Suda Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda Republike Srpske i Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kojim se zahtijeva hitno postupanje s ciljem da se donesu određene izmjene i dopune Zakona o krivičnom postupku;
Posebno svjesni hitnosti da se ovakve odredbe izmijene i dopune;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno,
Visoki predstavnik donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine
(“Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”, br. 10/03, 48/04 i 6/05)
Zakon koji slijedi kao sastavni dio ove Odluke stupa na snagu kao što je predviđeno u članu 6 tog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Skupština Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Ova Odluka se objavljuje na službenoj Internet stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah.
Ova odluka se odmah objavljuje u “Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 13. aprila 2007. Dr. Christian Schwarz-Schilling Visoki predstavnik
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE
Član 1
(Izmjena i dopuna člana 135)
(1) U Zakonu o krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”, br. 10/03, 48/04 i 6/05; u daljem tekstu: Zakon), u članu 135 (Trajanje pritvora u istrazi), iza stava (3) dodaje se novi stav (4), koji glasi:
“(4) Izuzetno i u izrazito složenom predmetu vezano za krivično djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, pritvor se može ponovo produžiti za još najviše tri (3) mjeseca nakon produžetka pritvora iz stava 3 ovog člana. Pritvor se može produžiti dva puta uzastopno, po obrazloženom prijedlogu tužioca za svako produženje, koji treba da sadrži izjavu tužioca o potrebnim mjerama da bi se istraga okončala (član 225 stav 3). Apelacioni sud odlučuje o žalbi protiv rješenja o produžetku pritvora. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.”
(2) U dosadašnjem stavu (4) člana 135 Zakona, koji postaje stav (5), riječi “stavova od 1 do 3” zamjenjuju se riječima “stavova od 1 do 4”.
Član 2
(Izmjena i dopuna člana 137)
(1) Stav (2) člana 137 (Pritvor nakon potvrđivanja optužnice) Zakona mijenja se i glasi:
“Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
a) jednu godinu u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina;
b) jednu godinu i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina;
c) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;
d) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.
(2) Iza stava (2) člana 137 Zakona dodaje se novi stav (3), koji glasi:
“(3) Ako za vrijeme iz stava 2 ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.”
(3) U dosadašnjem stavu (3) člana 137 Zakona, koji postaje stav (4), prva i treća rečenica, riječi “šest (6) mjeseci” zamjenjuju se riječima “devet (9) mjeseci”.
(4) Dosadašnji stav (4) člana 137 Zakona postaje stav (5).
Član 3
(Izmjena i dopuna člana 138)
U stavu (3) člana 138 (Određivanje pritvora nakon izricanja presude) Zakona, riječi “pravosnažnosti presude” zamjenjuju se riječima “upućivanja osobe na izdržavanje kazne”, a riječi “u prvostepenoj presudi” zamjenjuju se riječima “u pravosnažnoj presudi”.
Član 4
(Izmjena i dopuna člana 287)
U članu 287 (Pritvor nakon izricanja presude) Zakona, riječi “do njene pravosnažnosti” brišu se.
Član 5
(Primjena ovog zakona)
Ovaj zakon se primjenjuje na sve predmete u kojima pravosnažna presuda nije donesena prije dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 6
(Stupanje na snagu ovog zakona)
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”.