Piše: Valentin Inzko
U proteklih nekoliko godina, međunarodna zajednica se odupirala zahtjevima javnosti da se umiješa u sporove i riješi probleme koje bh. političari ne rješavaju sami usvajanjem i provedbom prijeko potrebnih reformi, uključujući i one koje su neophodne za članstvo u EU.
Otpor prema obavljanju posla u ime izabranih zvaničnika ove zemlje bio je težak, ali neophodan izbor.
OHR više ne intervenira u svakodnevnoj politici – ali djeluje konstruktivno i otvoreno kako bi pomogao političkim liderima u BiH da riješe nesuglasice i pomognu građanima BiH da ostvare svoje težnje.
Umjesto da se iskoristi prilika i naprave pomaci u vezi sa pitanjima koja se odnose na pristup ove zemlje u Evropsku uniju, ili drugim pitanjima koja su bitna za građane, proteklih pet godina je pokazalo da se političari radije upuštaju u bespredmetne rasprave oko implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Kao rezultat toga, životni standard građana i dalje opada. Izgubljeno je na hiljade radnih mjesta i desetine miliona eura u pomoći i investicijama.
Politička neslaganja o najosnovnijim pitanjima jedne države, koja traju već pet godina bez ikakvih naznaka rješenja, jasno pokazuju da mandat visokog predstavnika ostaje od suštinskog značaja za Bosnu i Hercegovinu kako bi ova zemlja mogla osigurati potpuni oporavak.
Razdvajanje OHR-a i Ureda specijalnog predstavnika EU – koje će biti formalno okončano 1. septembra – za cilj ima povećanje efikasnosti partnerstva koje postoji između međunarodne zajednice, te građana i lidera ove zemlje.
Ovaj potez će ojačati kapacitet EU da pojača svoje aktivnosti u Bosni i Hercegovini. U isto vrijeme će omogućiti visokom predstavniku da se usredsredi na svoje osnovne zadatke, a posebno da osigura da se u potpunosti poštuje Sporazum o implementaciji civilnih aspekata Mirovnog sporazuma. Međutim, razdvajanje OHR-a i EUSR-a također znači da će koordinacija njihove podrške za Bosnu i Hercegovinu biti tješnja nego ikada ranije. Obje institucije imaju zajednički cilj da se Bosna i Hercegovina učini funkcionalnom državom i da se osigura mir za njene građane.
Uloga OHR-a je da očuva okruženje u kojem se poštuju civilni aspekti Mirovnog sporazuma, okruženje u kojem političari BiH mogu raditi posao za koji su izabrani. Bez obzira sa koje strane dolazili izazovi, građani mogu biti uvjereni da visoki predstavnik, za sada, ostaje na svojoj funkciji u cilju rješavanja tih izazova.
Bosna i Hercegovina nije protektorat već suverena država u kojoj je, zbog jasnih historijskih razloga, predviđeno postojanje međunarodnog zvaničnika sa čvrstim mandatom za rješavanje razlika i suštinskih državnih pitanja, te osiguranje poštivanja Sporazuma o implementaciji civilnih aspekata Mirovnog sporazuma. Sve dok ne prestane osporavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i osnovnih struktura države, visoki predstavnik će imati ovu ulogu.
Sada ulazimo u period koji će biti pun izazova. Neophodno je pozabaviti se osnovnim uzrocima političkog neuspjeha i pronaći rješenje. Vrijeme je da stranke počnu gledati naprijed a ne unazad, da se pokrene politički dijalog koji će donijeti zdrave kompromise i, što je najvažnije, konkretne rezultate u interesu građana ove zemlje. OHR će stoga djelovati na dinamičan i efikasan način, kako bi njegovao okruženje u kojem je moguće voditi i uspješno okončati teške političke razgovore.
OHR neće riješiti probleme Bosne i Hercegovine tako što će raditi posao domaćih političara – na ovaj ili onaj način, politički lideri će to morati uraditi sami. Njihova obaveza neće nestati, i sa svakim novim danom, ta obaveza će postajati sve veći teret.
Kako se institucije u državi vraćaju na posao nakon godišnjih odmora, politički lideri imaju priliku da se vrate političkom procesu koji u potpuosti poštuje Dejtonski mirovni sporazum, odnosno procesu zasnovanom na stvarnom dijalogu i kompromisu koji rezultiraju reformama i koji zemlju vode naprijed.
To je proces koji i visoki predstavnik i EU žele podržati. To je ono što očekujemo od političkih lidera.
Valentin Inzko je visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu.