23 May 2002
COMSFOR, Excellencies, Ambassadors…
It is a short farewell address and I hope you will forgive me if I switch to the local language. But please be assured that my words are not only addressed to the citizens of Bosnia and Herzegovina, but also to you – for all the extraordinary hard work you have put in during my time here. I know you will give all your support to Lord Paddy Ashdown. He is extremely fortunate in having you as colleagues, colleagues that I am proud to have worked with as part of the same team.
Želim uputiti nekoliko oproštajnih riječi vama, građanima Bosne i Hercegovine.
Tri godine koje sam proveo ovdje na funkciji Visokog predstavnika za mene su bile najveći izazov, a isto tako poseban i fascinantan period u mome životu.
Bosna i Hercegovina za mene istovremeno označava i neuspjeh i nadu modernog čovječanstva; neuspjeh, zato što mi, međunarodna zajednica, nismo na vrijeme zaustavili rat. A nadu, zato što smo na kraju ipak uradili pravu stvar i dali svoj doprinos da Bosna i Hercegovina stane na sopstvene noge.
Kada sam došao ovdje, ovaj zadatak je izgledao prevelik. Formalno i pravno gledajući, Bosna i Hercegovina je bila jedna država.
U stvarnosti, ona je bila skupina različitih nacionalnih zajednica i teritorija koje su jedna na drugu gledale sa sumjom, pa čak i sa otvorenim neprijateljstvom, nudeći malo toga vama, građanima.
Danas situacija izgleda drastično drugačije.
Bosna i Hercegovina je srasla i postala prava država; ne baš najfunkcionalnija, ali ipak država. Njeni lideri – mnogi su večeras ovdje prisutni – i vi, građani, preuzeli ste odgovornost da vašu domovinu pretvorite u pravi dom.
Želim da vam se za to zahvalim. Sva postignuća iz protekle tri godine, proboj u povratku izbjeglica, ekonomska situacija koja se polako popravlja, funkcioniranje državnih institucija, prijem BiH u Vijeće Evrope, historijski sporazum Mrakovica-Sarajevo – vi ste ti koji ste omogućili sve ovo.
A važno je napomenuti da iza svih ovih postignuća stoje obične životne priče.
Kad sam prije dva dana bio u Srebrenici slučajno sam naišao na malu aščinicu koju je nedavno otvorio bračni par povratnika u ovaj grad. Na šporetu su se kuhala tradicionalna bosanska jela – sogan dolma i šiš ćevap – dok su gosti sjedili za stolovima i pričali. Vlasnik mi je povjerio da nije lako, ali da on i njegova porodica mogu da žive od ovog posla i da su sretni što su se konačno vratili u svoj dom.
Prije tri godine, ovo bi bilo nemoguće.
Ovi susreti, kojih je bilo premalo tokom mog boravka u Bosni i Hercegovini, su ono što mi je uvijek davalo snagu da nastavim svoj posao.
Odgovornost Visokog predstavnika je da uspostavi okvir za funkcioniranje demokracije i sve moje Odluke u protekle tri godine su donesene s namjerom da pridonesu poboljšanju situacije u Bosni i Hercegovini. Medjutim, neke od tih Odluka su bile veoma teške za mene, posebno one kojima sam smjenio pojedine zvaničnike, jer i oni su ipak ljudi sa svojim životima i nadama.
Naravno, moram spomenuti i historijski sporazum Mrakovica-Sarajevo.
To je bio istinski kompromis. A kompromis će uvijek biti važan u zemlji kao što je Bosna i Hercegovina. Stalni, ponekad frustrirajući, pregovori o zajedničkoj budućnosti predstavljaju srž demokracije. Upravo radi toga, taj je Sporazum tako važan.
Prijem vaše zemlje u Vijeće Evrope prošlog mjeseca pokazuje koliko ste daleko otišli. Morate biti sigurni u jednu stvar, a to je da je vasa budućnost u Evropi.
Nema sumnje da je ostalo još ozbiljnih pitanja za mog nasljednika Paddy Ashdown-a. Međutim, vjerujem da on ima solidnu osnovu za daljnji rad i da će se moći osloniti na vašu podršku.
Cilj je jasan, put je zacrtan, a vi ste već dosta toga postigli. Možete biti ponosni na to.
A i ja mogu biti ponosan što sam prošao jedan dio puta zajedno sa vama.
To se naravno odnosi i na sve moje saradnike u OHR-u koji su mi pružili nesebičnu podršku u ove tri godine.
Hvala vam.