Koristeći se ovlaštenjima koja su data Visokom predstavniku u članu V Aneksa 10 (Sporazum o provođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojoj je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1.d. prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o implementaciji mira održane u Bonnu 09. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačan autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno: u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom c. ovog stava) “mjere u svrhu osiguranja provođenja Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implemenatciju mira koje se sastalo u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine, a u kojoj se jasno kaže da spomenuto Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine zakona, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduslov za dugotrajan mir i samoodrživu ekonomiju koja je u stanju da privuče i zadrži međunarodne i domaće ulagače;
Imajući u vidu potrebu da se krivičnopravni standardi međunarodnog prava uvrste u krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine što će osigurati pravnu sigurnost i zaštitu ljudskih prava na prostoru cijele Bosne i Hercegovine;
Pozivajući se na gore navedeno, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine je pripremilo nacrt teksta Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u dogovoru sa Uredom Visokog predstavnika, a kojeg je usvojilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na svojoj 95. sjednici od 19. decembra 2002, i potom poslalo tekst Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, čiji Predstavnički dom na svojoj 7. sjednici od 13. januara 2003. nije usvojio prijedlog Vijeća ministara da postupa sa predloženim Zakonom u skladu sa članom 104. Poslovnika Predstavničkog doma;
Žaleći što, bez obzira na sve gore navedeno, a što je trebalo biti dovoljno za Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine da usvoji spomenuti Krivični zakon Bosne i Hercegovine, spomenuti zakon još nije usvojen;
Imajući na umu obavezu entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovina da usklade svoje krivične zakone sa Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine u cilju unapređivanja ustrajne borbe protiv kriminala u cijeloj Bosni i Hercegovini, a koji bi u protivnom nastavio da ugrožava ekonomska, fiskalna, komercijalna i druga socijalna prava i interese građana Bosne i Hercegovine, a posebno naglašavajući postignuti napredak u tom procesu do sada;
Imajući na umu i hitnost i potrebu za usvajanjem Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine zbog svih gore navedenih razloga i u svrhu zaštite interesa građana Bosne i Hercegovine;
Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim Visoki predstavnik donosi
ODLUKU
Kojom se proglašava Krivični zakon Bosne i Hercegovine,
a koji se nalazi u prilogu kao sastavni dio ove Odluke. Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine u skladu sa datumom iz člana 252. ovog teksta na privremenoj osnovi, sve dok Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
KRIVIČNI ZAKON BOSNE I HERCEGOVINE
Sarajevo, 24. januara 2003. Paddy AshdownVisoki predstavnik