|
|
|
human rights coordination centre
OFFICE OF THE
SUMMARY
|
SIGURNOST1. Sigurnosna situacija u BiH se i dalje poboljsava nakon ranijeg pogorsanja, medjunarodna zajednica je nastavila vecinu svojih aktivnosti u RS, izuzimajuci opcine Foca i Trebinje u sjevernoistocnoj RS. 2. Optuznica protiv Predsjednika SRJ Milosevica i 4 druga clana Vlade i Vojske SRJ i Republike Srbije koji su na visokim polozajima, koju je 27. maja objavio tuzilac ICTY-a, nije prouzrokovala nikakvu znacajnu politicku turbulenciju ili civilne nemire u BiH. Medjutim kako se moglo ocekivati reakcije u FBiH na optuznicu podrzale istu, dok je reakcija u RS bila prigusena i blaga. PRAVA IZBJEGLICA I RASELJENIH OSOBAOPCI PREGLED3. Manjinski povratak je navodno zapoceo u razlicitim djelovima BiH. U Federaciji, u mjesovitom Srednjebosanskom Kantonu se desio jedan broj manjinskih povrataka (skoro 900 od 1. sjecnja 1999. godine), uglavnom spontani, dok su u Hercegovacko-neretvanskom Kantonu manjinski povratci do sada bili rjetki i vecinom organizirani uz pomoc medjunarodne zajednice. U maju su se raseljene osobe srpske nacionalnosti vratile u sela (pod hrvatskom upravom) u opcini Stolac i oko 240 Bosnjaka se vratilo u sela u opcini Prozor-Rama (takodje pod hrvatskom upravom). Takodje, postoje ohrabrujuci znaci o spremnosti Hrvata da se vrate iz Hrvatske posebno u Bugojno i Konjic (oba grada su pod Bosnjackom upravom). U RS, UNHCR izvjestava da se planirani projekti manjinskog povratka u istocnu RS odvijaju dobro; to je podrucje u kojem je do sad bilo jako malo manjinskih povrataka. PRAVO NA POVRATAK(Ovaj dio je vezan za povratak i posjete s ciljem procjene stanja koje su vazne sa stanovista ljudskih prava). Posjete/povratak u RS4. Ozbiljna opstrukcija manjinskom povratku se 21. maja desila u Kotor Varosi, kojom prilikom je oko 30 Bosnjakackih porodica, koje trenutno zive u Travniku i Zenici (FBiH), bilo sprijeceno da se vrati u selo Vecici. Opcinsko vijece Kotor Varosi je 20. maja jednoglasno donijelo rjesenje protiv povratka Bosnjaka u opcinu. Slijedeceg dana je organizirana grupa Srba blokirala cestu i zabranila raseljenim osobama povratak. Medjunarodna zajednica je osudila ulogu koju je odigralo Opcinsko vijece i IPTF je izjavio da je nezadovoljan sa ponasanjem lokalne policije tokom incidenta. To je rezultiralo izdavanjem izvjestaja o nepostivanju protiv nacelnika opcine i sefa policije u Kotor Varosi. Sprijeceni pokusaj povratka je bio organiziran od strane UNHCR-a i koordiniran sa drugim medjunarodnim agencijama, ukljucujuci IPTF, SFOR i lokalne organe vlasti i policiju. 5. Raseljene osobe bosnjacke nacionalnosti iz Sarajeva su 22. maja izvrsile posjetu s ciljem procjene stanja u Rogatici, nekoliko sela u blizini medjuentitetske linije razgranicenja; posjetu su organizirale raseljene osobe same u saradnji sa lokalnom policijom. Prva posjeta ocekivanih povratnika na Pale se desila 26. maja bez incidenata i nacelnici opcina Pale i Sokolac su izvjestili medjunarodnu zajednicu da su njihova opcinska vijeca prihvatila manjinski povratak. Takvo prihvatanje od strane opcinskih vijeca se smatra izuzetno vaznim s obzirom da su Pale bile sjediste ratne srpske vlade Radovana Karadzica i ostale su uporiste srpskih tvrdolinijasa. 6. Grupa raseljenih osoba bosnjacke nacionalnosti je odgodila svoj planirani povratak u Nevesinje zbog nepovoljnog razvoja dogadjaja u RS. Izrazili su zabrinutost za svoju sigurnost, djelomicno i zbog nedostatka medjunarodnog prisustva u podrucju. Usprkos tome, 150 raseljenih osoba, Bosnjaka, je posjetilo sela oko Nevesinja s ciljem procjene stanja. 7. Tokom maja je izvjesteno o dva ozbiljna incidenta vezana za povratak u Novom Gradu koja su proizasla iz povratka Bosnjaka u Novi Grad i Prijedor koji je u toku. U selu Gornji Agici je 9. maja minirana kuca. Kuca je pripadala povratniku Bosnjaku koji ju je cistio dan ranije. Drugi incident se desio 16. maja, kada je ispaljena granata u pravcu jednog broja kuca povratnika Bosnjaka u selu Suhaca. Granata je pogodila betonsku cijev udaljenu nekih 15 metara od kuce u kojoj je spavalo 5 povratnika bosnjacke nacionalnosti. Oba incidenta su prouzrokovala znatnu materijalnu stetu na imovini; nije bilo povrijedjenih. Napadi su povecali tenzije medju bosnjackom zajednicom povratnika u podrucju koje medjunarodna zajednica smatra posebno vaznim za povratak prvenstveno zbog toga sto je: (1) Novi Grad je jedna od najtvdolinijaskijih opcina u zapadnoj RS; i (2) nastavljeni povratak Bosnjaka iz opcine Sanski Most u Federaciji, gdje su trenutno raseljeni Bosnjaci, u Novi Grad ce otvoriti osu povratka raseljenih Srba, koji trenutno zive u Prijedoru u RS, u Sanski Most. Prema UNHCR-u, lokalna policija je reagirala na ove incidente na adekvatan nacin, iako lokalni organi vlasti opcenito nisu podrzavali spontani povratak u podrucje. Posjete/povratak u Federaciju8. Povecan je povratak Srba i Bosnjaka u Hercegovacko-neretvanski Kanton. Usprkos vise od 70 incidenata nasilja protiv Bosnjaka, povratnika u opcinu Stolac koja se nalazi pod hrvatskom upravom, 10. maja Srbi su se vratili u Stolac bez incidenata. Prija rata je u Stocu zivjelo 4,000 Srba, i skoro svi su bili ili protjerani ili natjerani da izbjegnu u toku rata. Takodje je postignut napredak vezan za povratak nosioca stanarskog prava u njihove predratne stanove u zapadnom Mostaru, kada su dva predratna nosioca stanarskog prava povratila svoje prazne stanove. 9. Prvi povratak Srba u opcinu Ravno se desio 15. maja bez incidenata usprkos minimalnom prisustvu lokalne policije. Medjutim izvjesteno je da je nekoliko dana prije zakazanog povratka u podrucju povratka jedna kuca ostecena u eksploziji. Prije rata Ravno je bila etnicki mjesovita opcina (iako su vecinom zivjeli Srbi i Hrvati). Tokom rata su Srbi i Bosnjaci bili ili protjerani ili natjerani da izbjegnu. Povratak u Ravno se smatra posebno vaznim zbog jednog broja razloga, ukljucujuci lokaciju Ravnog, koje je smjesteno u blizini hrvatske granice na mjestu gdje je teritorij Hrvatske veoma uzak. Povratak Srba u Stolac i Ravno se smatra ohrabrujucim. Prema UNHCR-u na povratak su uticali dogadjaji u SRJ i pogorsana ekonomska slika u RS. 10. Posjete raseljenih Srba u Konjic (koji je pod bosnjackom upravom) usprkos otkazivanju autobuske linije Visegrad (RS) - Konjic. Prema UNHCR-u u zadnjih 6 mjeseci vise od 100 Srba, bivsih stanovnika, se vratilo u Konjic i privremeno su smjesteni kod prijatelja i rodjaka. 11. Kanton 10 (Livno) povratak nekih 110 glava porodicnih domacinstava iz Banja Luke i Dervente u sela u opcini Glamoc 21. maja se smatra znacajnim napretkom. Zapocele su aktivnosti ciscenja kao pripreme za obnovu kuca. Medjutim nakon prvih povrataka, tenzije su se navodno pojacale; neki povratnici su bili verbalno uznemirivani, ali nije izvjesteno da je bilo fizickog nasilja. 12. Povratak u Unsko-sanski Kanton se nastavlja bez ozbiljnih poteskoca sa aspekta ljudskih prava. Narocito se povratak Srba u Bosanski Petrovac (ranije sa vecinskim srpskim stanovnistvom, a sada sa bosnjackim) i povratak Srba u Bihac (vecinom u Martin Brod i okolna sela) odvija bez opstrukcija od strane lokalnih organa vlasti. U Bihacu su lokalne vlasti proaktivne u pogledu registracije povratnika u udaljenim podrucjima, i izdavanju dokumenata. |
PRILIV IZ SRJ13. Krajem aprila se broj izbjeglica i drugih osoba koje su dolazile iz SRJ povecao i dostigao vrhunac od 400-500 novih dolazaka dnevno. Krajem maja, prije zavrsetka NATO operacije, UNHCR je izvjestio da se broj izbjeglica koji pristizu u BIH smanjio i dostigao svoj najmanji nivo od pocetka zracne operacije sa manje od 20 dolazaka dnevno. Smanjeni broj izbjeglica koje pristizu u BiH je prema izvjestajima o izbjeglicama SRJ koje smo primili od UNHCR-a posljedica ogranicene slobode kretanja koja je uslijedila nakon postavljanja punktova srpske vojske i policije sirom teritorije SRJ, narocito duz granice sa BiH. Nadalje, cini se da vojna policija izmedju Crne Gore i BiH sistematicno provodi izvrsnu naredbu SRJ kojom se zabranjuje vojnim obveznicima da napustaju teritoriju. 14. Kao i prije, vecina pristiglih izbjeglica je nasla privatni smjestaj kod rodbine ili prijatelja. Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH je obezbijedilo smjestaj za preostale izbjeglice, mada su svi tranzitni centri prepuni. UNHCR izvjestava da je tokom cijelog mjeseca veliki broj drzavljana SRJ trazio pomoc u cilju spajanja sa clanovima svojih porodica ili iseljenja u trece zemlje. 15. Prema nepotvrdjenim informacijama koje je UNMiBH/IPTF-u dao sef Centra javne bezbjednosti u Foci, protiv sest policajaca iz Centra javne bezbjednosti u Foci vodi se disciplinski postupak zbog zloupotreba i mita prema osobama iz SRJ koje su trazile zastitu pri dolasku u BiH. Sef Centra javne bezbjednosti je smijenio komandira granicne policije. Lica koja traze zastitu u BiH, posebno kosovski Albanci, izvjestavaju o maltretiranju i zloupotrebi od strane RS policije. IMOVINAPRODUZENJE ROKA ZA PODNOSENJE ZAHTJEVA ZA POVRAT STANOVA U DRUSTVENOM VLASNISTVU U REPUBLICI SRPSKOJ16. Visoki predstavnik je 15. juna donio Odluku kojom se za sest mjeseci produzava rok za podnosenje zahtjeva za povrat stanarskog prava na stanovima u drustvenom vlasnistvu u Republici Srpskoj. Novi rok je 19. decembar 1999. godine. Ova Odluka se primjenjuje samo na rok u Republici Srpskoj. Rok za podnosenje zahtjeva za povrat stanova u Federaciji Bosne i Hercegovine ostaje 4. juli 1999. godine. ODLUKA VISOKOG PREDSTAVNIKA KOJOM SE OBUSTAVLJA BESPRAVNA DODJELA ZEMLJISTA U DRUSTVENOM VLASNISTVU17. Visoki predstavnik je 25. maja 1999. godine donio Odluku kojom se opcinskim organima vlasti u oba entiteta privremeno oduzimaju ovlasti za dodjelu ili raspolaganje imovinom u drustvenom vlasnistvu. Predmet Odluke je bespravna dodjela zemljista u drustvenom vlasnistvu od strane organa vlasti u entitetima i privremeno oduzima pravo lokalnim organima vlasti da na bilo koji nacin raspolazu sa imovinom u drustvenom vlasnistvu (izuzimajuci stanove) koja je 6. aprila 1992. godine koristena za stanovanje, vjerske ili kulturne svrhe, ili za privatnu poljoprivrednu i poslovnu djelatnost. Svaka odluka o ponovnoj dodjeli ovakve prirode koja je donesena poslije 6. aprila 1992. godine i kojom se povredjuju prava izbjeglica i raseljenih lica je nistavna, osim ukoliko treca strana nije izvrsila znacajne i legalne gradjevinske radove. Odluka se ne primjenjuje na teritorij distrikta Brcko. 18. Odluka je uslijedila nakon obimnih izvjestaja o zloupotrebi opcinskih ovlasti za izdavanje dozvola za koristenje zemljista u drustvenom vlasnistvu. Mnoge opcine u oba entiteta su koristile svoje ovlasti kako bi sprijecile manjinski povratak, na primjer oduzimajuci manjinama koje se vracaju poljoprivredno zemljiste koje je neophodno za zemljoradnju u cilju zaradjivanja sredstava za zivot, ili prisvajanjem kljucnih kulturnih ili vjerskih lokacija. 19. Odluka Visokog predstavnika kojom se ponistavaju trajna rjesenja o dodjeli stanarskog prava u RS i Federaciji je objavljena u sluzbenim novinama entiteta kako slijedi: Sluzbene novine Federacije BiH, broj 18/99 od 20. maja 1999. godine; Sluzbeni glasnik RS, broj 12/99 od 17. maja 1999. godine. Objavljivanjem ove Odluke (koju je Visoki predstavnik nametnuo na osnovu svojih ovlasti iz Bona) odgovorni duznosnik se zvanicno obavjestava o promjenama zakona i, za nadati se je da to signalizira pocetak implementacije. IMPLEMENTACIJA IMOVINSKIH ZAKONA U RS20. Brojke koje je 28. maja 1999. godine dala Vlada RS u vezi sa implementacijom imovinskih zakona RS pokazuju da je za privatnu imovinu ukupno primljeno 22.771 zahtjev i 9.176 zahtjeva za imovinu u drustvenom vlasnistvu. Utvrdjen je odredjeni broj pocetnih prepreka u procesu registracije zahtjeva, ali nakon intervencije medjunarodne zajednice, RS Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica je rijesilo jedan njihov broj. Najznacajnija prepreka efikasnom procesu registracije zahtjeva, koju su utvrdili i podnosioci zahtjeva i sami odgovorni duznosnici, je ozbiljan nedostatak resursa i obucenog osoblja medju lokalnim organima vlasti. Ovo za posljedicu ima neizdavanje potvrda o podnesenim zahtjevima, veoma spor proces registracije zahtjeva i veoma mali broj izdatih odluka. Ako se resursi u lokalnim uredima Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica znatno ne povecaju, trebace mnogo mjeseci da bi se obavio zadatak na registriranju i obradi svih predvidjenih zahtjeva. IMPLEMENTACIJA IMOVINSKIH ZAKONA U FEDERACIJI21. Glavna prepreka u implementaciji imovinskih zakona u Federaciji je nepostojanje naloga za delozaciju. Lokalna policija doprinosi ovom problemu neprisustvovanjem ili nedjelotvornoscu prilikom delozacija, cime se krse njihove obaveze prema federalnom zakonu. Ovaj problem je posebno izrazen u Kantonu Sarajevo gdje je implementacija imovinskih zakona dostigla fazu izvrsenja. Federalni zakon obavezuje policiju da pruzi pomoc prilikom delozacija nakon zahtjeva kantonalnih stambenih organa vlasti, i da intervenira u slucaju obstruiranja delozacija poduzimanjem krivicnih radnji. 22. Medjunarodne organizacije su u periodu izvjestavanja izdale smjernice o ulozi lokalne policije prilikom delozacija u Federaciji u cilju poboljsanja efikasnosti delozacija. Ove smjernice utvrdjuju zakonski okvir i obaveze duznosnika za provodjenje zakona u pogledu delozacija u Federaciji. Na osnovu ovih smjernica, OSCE i UNMiBH su dostavili upute svim pripadnicima IPTF-a u kantonu Sarajevo o ulozi lokalne policije. Veca koordinacija i razumijevanje uloge lokalne policije su doprinjeli nedavnom uspjehu u izvrsenju zakazanih delozacija u kantonu Sarajevo. 23. Smjernice za policiju u RS ce uskoro biti izdate. U Banja Luci (RS) ovi slucajevi obuhvataju "floaters" (lica izbacena iz svojih domova tokom rata, ali koja su ostala u Banja Luci). Stotine "floatera" je primilo pozitivne sudske odluke i, mada se neke delozacije vrse, jos uvijek se dobijaju izvjestaji o organiziranoj opstrukciji. 24. Istrazivanje koje Ombudsmeni Federacije i OSCE vrse u Capljini u vezi sa ponasanjem opcinskih organa vlasti je u toku, ali je doslo do kasnjenja sa pocetkom istrage u Stocu. (Vidjeti HRCC mjesecni izvjestaj, april 1999, stav 31.). Istrage se odnose i na administrativni proces za registriranje zahtjeva za povrat stanova u drustvenom vlasnistvu i privatne imovine, i na ponasanje opcinskih organa vlasti u vezi sa ponovnom dodjelom i raspolaganjem sa imovinom u drustvenom vlasnistvu. Ombudsmeni Federacije i OSCE su primili kopije kljucnih dokumenata od organa vlasti u Capljini. Organi vlasti u Stocu nisu ispunili preduslove za pocetak istrage u Stocu, ukljucujuci garancije za sigurnost, sto je za posljedicu imalo kasnjenje, ali je istraga u Stocu pocela od sredine juna mjeseca. POLICIJA25. UNMiBH je 8. juna javno objavio izvjestaj sa naslovom "Izgradnja civilne policije u Stocu i na cijelom teritoriju Hercegovacko-neretvanskog kantona". Kao rezultat kontrole Policijske uprave u Stocu koja je provedena u decembru 1998. godine UNMiBH specijalni tim za reakcije je zakljucio da nije postojala funkcionalna policija u Stocu. Svim policajcima iz Stoca je odredjen tromjesecni probni period u periodu od februara do maja 1999 godine. Uz usko nadgledanje UNMiBH specijalnog tima za reakcije policija u Stocu je u toku probnog perioda napravila mnoge znacajne korake prema uspostavi integrisane i profesionalne policije. Uprkos tim koracima, potreban je znacajan daljni napredak. Neuspjeh u Stocu direktno proizilazi iz i podrzava ga kontinuirano nepoduzimanje mjera vezanih za donosenje pozitivnog i efikasnog programa integracije svih kantonalnih institucija. 26. UNMiBH je 12 maja dostavio Ministarstvu unutrasnjih poslova Hercegovacko-neretvanskog kantona Plan rada za 100 dana u kome su naznaceni naredni koraci neophodni za uspostavu efikasnih i profesionalnih policijskih snaga u kantonu. Specijalni izaslanik Generalnog sekretara je osnovala i predsjedava Komisijom za nadgledanje UNMiBH-a koja nadgleda implementaciju ovoga Plana rada za 100 dana kao i njegovo postivanje. 27. Prije oruzanih sukoba u Stocu je zivjelo mjesovito stanovnistvo, Bosnjaci, Hrvati i Srbi. Poslijeratno stanovnistvo vecinom cine Hrvati uz veliki broj raseljenih Hrvata iz centralne Bosne. Izvjestaji govore da je policija u Stocu nakon oruzanih sukoba opcenito bila neefikasna, narocito kada je u pitanju odgovor na nasilje usmjereno protiv povratnika pripadnika bosnjacke manjine u toku 1998. godine. 28. Komesar IPTF-a je u decembru 1998. godine uputio Specijalni tim za reakcije u Stolac kako bi ispitao strukture i rad Policijske uprave. Specijalni tim za reakcije zakljucio je da u Stocu ne postoje operativne policijske snage. Iako je 1997. godine u ovom Kantonu inaugurirana Kantonalna policija, policijske snage u Stocu nisu nikad ujedinjene, a policajci pripadnici manjina nisu integrirani. Stolacka policija nije imala operativnu organizacionu strukturu, bila je izlozena neprimjerenim vanjskim uticajima, a broj policajaca je bio znatno veci od odobrenog broja. U policiji u Stocu bio je izrazen nedostatak profesionalnog i operativnog menadzmenta. Mjere poduzete na polju suzbijanja i otkrivanja kriminala u kontekstu nasilja nad povratnicima bile su toliko nedovoljne i neadekvatne da su sugerirale saucesnistvo. Na osnovu ovih zakljucaka Komesar IPTF-a je u februaru 1999. godine donio odluku prema kojoj ce svi pripadnici policije u Stocu biti na probnom radu u trajanju od tri mjeseca. 29. UNMiBH izvjestava da je u ovom tromjesecnom periodu Policijska uprava u Stocu poduzela odredjeni broj znacajnih koraka u pravcu uspostavljanja profesionalne policije. Konkretno, policajci koji su bili visak su razoruzani, oduzete su im sluzbene legitimacije, i udaljeni su iz Policijske uprave; povecan je nivo integracije i efikasnosti policajaca pripadnika manjina; postignut je napredak u pravcu jedinstvenog lanca komande; i utvrdjeni su profesionalni planovi obezbjedjenja za manjinske povratke. Medjutim, jos uvijek su prisutni znacajni problemi, a policija u Stocu je i dalje daleko od profesionalne, integrirane i efikasne policije. UNMBiH je zakljucila da je situacija u Stocu simptomaticna za civilne agencije za provedbu zakona u citavom Hercegovacko-neretvanskom kantonu i sire. U Planu rada za 100 dana u kratkim crtama je izlozen efikasan program integracije i profesionalizacije policije u Hercegovacko-neretvanskom kantonu. (Potpun izvjestaj se moze dobiti u Uredu za ljudska prava UNMiBH-a u sjedistu u Sarajevu, tel. ++387 71 496144). PRAVO NA PRAVICNO SUDJENJE30. Zvornik 3: Vrhovni sud Republike Srpske donio je odluku po zalbama cetiri Bosnjaka osudjena na ponovljenom sudjenju u predmetu Zvornik 7. Sudskom odlukom se ukida presuda Okruznog suda u Bijeljini (RS) iz decembra 1998. godine i nalaze ponovno sudjenje u ovom predmetu na prvostepenom sudu, kao sto je odbrana zatrazila. Presuda protiv jednog okrivljenog, kome je sudjeno u odsustvu zbog ubistva Bosnjaka koji se nalazio u istoj grupi, je potvrdjena, iako mu je duzina kazne smanjena sa deset na sest godina. Razlozi zbog kojih je Sud nalozio ponovno sudjenje bile su prvenstveno nekonzistentnosti i neregularnosti u rezonovanju prvostepenog suda. Medjunarodna zajednica je bila razocarana rezonovanjem Suda u ovom slucaju. Uprkos prisustvu medjunarodnog eksperta za Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i dokumentovanim dokazima o konstantnim krsenjima medjunarodnih normi u oblasti ljudskih prava tokom citavog istraznog i zalbenog postupka, Sud ove cinjenice nije pomenuo u svojoj odluci o ponovnom sudjenju u ovom predmetu u Bijeljini i o potvrdjivanju presude kojom se utvrdjuje krivica cetvrtog okrivljenog. Tri zatvorenika su 11. juna 1999. godine pustena iz zatvora uz odgovarajuce ovlastenje Republike Srpske, u ocekivanju odluke zvanicnika iz Republike Srpske u vezi sa nastavkom postupka. Medjunarodna zajednica i dalje podrzava odbacivanje optuzbi ili drugo konacno rjesenje. 31. Sudjenje osobama osumnjicenim za postavljanje bombe u Travniku (FBiH) u julu 1998. godine, kada je poginuo policajac hrvatske nacionalnosti, zakljuceno je ovog mjeseca. Nakon ovog incidenta uslijedio je drugi slucaj postavljanja bombe, u kojem je poginuo jos jedan policajac hrvatske nacionalnosti, te postavljanje bombe u vozilo kojim je upravljao policajac hrvatske nacionalnosti u februaru (oba slucaja su se desila u Travniku). (Za detaljnije informacije vidi Mjesecni izvjestaj HRCC-a, februar 1999. godine, stavovi 10-11.) Opcinski sud u Bugojnu, koje je pod bosnjackom kontrolom, proglasio je sest Bosnjaka krivim za miniranje hrvatskih kuca, a jednog krivim za postavljanje eksplozivne naprave ispred kuce Hrvata, Predsjednika Opcinskog vijeca Bugojno. Prosjecna duzina kazne je bila tri godine. S obzirom na paznju koju je privuklo ovo sudjenje, i medjunarodna zajednica i hrvatske vlasti su ga pomno pratile. Medjunarodna zajednica trenutno razmatra ovaj sudski predmet kako bi se osigurala pravicnost postupka. EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA32. Nakon intervencija OSCE-a, UNHCR-a, OHR-a i lokalnih udruzenja gradjana, Fond penzionog osiguranja Sarajevo je donekle obustavio diskriminatorsku praksu uskracivanja penzija povratnicima. Ova politika je ustanovljena pocetkom godine kao rezultat nepostizanja dogovora o nacinu podjele nadleznosti za penzionere osigurane u sklopu predratnog jedinstvenog fonda. Ovo je posljednji obrt situacije u kompliciranim pregovorima o sukcesiji sistema penzionog osiguranja SFRJ izmedju tri fonda penzionog osiguranja u BiH koji su pod kontrolom etnickih grupa, sa sjedistima u Sarajevu, Mostaru (BiH) i Bijeljini (RS). OSCE je u posljednje vrijeme posebno aktivan u razmatranju problema koji se javljaju usljed de facto razdvajanja jedinstvenog fonda penzionog osiguranja u ratnom periodu, u cemu je prvi korak predstavljalo objavljivanje OSCE-ovog izvjestaja "Bosanski sistem penzionog osiguranja i trenutni problemi u tom sistemu" u martu. Ovaj izvjestaj je pobudio znacajan interes u medjunarodnoj zajednici i doveo do ozbiljnijeg i sveobuhvatnijeg razmatranja problema s kojima se suocavaju penzioneri u BiH. PRAVA ZENA33. Lokalne nevladine organizacije su, u saradnji sa BH Projektom Medjunarodne pravne grupe za ljudska prava, 15. maja objavile prvi izvjestaj NVO-a na nivou drzave na temu "Ljudska prava zena u Bosni i Hercegovini". U Izvjestaju se ispituje pet oblasti: ekonomija i zaposljavanje, nasilje protiv zena, pravo na zdravstvenu i porodiljsku zastitu, javni zivot i politika, i obrazovanje. Izvjestaj pocinje odjeljkom o medjunarodnim normama u oblasti ljudskih prava i ustavnim normama u BiH koje se odnose na nediskriminaciju i ravnopravnost. U svakom od pet odjeljaka prezentiraju se medjunarodne i domace norme relevantne za datu oblast, nakon cega slijedi razmatranje trenutne situacije u BiH. Izvjestaj se zakljucuje nizom preporuka. (Potpun izvjestaj se moze dobiti od Medjunarodne pravne grupe za ljudska prava, BH Projekt, Sarajevo, tel. ++387 71 205 319.) |
INSTITUCIJE I NVO U OBLASTI LJUDSKIH PRAVA34. Napredak u predmetima: Institucije su do kraja maja 1999. godine registrirale i zakljucile (ili donijele odluke o imovini u slucaju CRPC-a) slijedeci broj predmeta:
35. Osim donosenja odluka u predmetima, Ombudsmen za BiH je objavila i 16 "specijalnih izvjestaja", ukljucujuci i dva izvjestaja za mjesec maj. Oko 90% predmeta pred Ombudsmenom za BiH i Domom za ljudska prava odnosilo se na imovinu, bilo nekretnine (70%) bilo licnu imovinu (20%). Medju ostalim pitanjima bili su predugo trajanje gradjanskih parnica, diskriminacija pri zaposljavanju, pravicnost krivicnog sudjenja, i pitanja pritvora. U nesto vise od pola predmeta pred Domom i Ombudsmenom za BiH-a odluke su donesene u meritumu (za razliku od donosenja konacnih odluka u fazi prihvatanja ili preliminarnoj fazi). 36. Ombudsmen za BiH: Ombudsmen za BiH je tokom maja objavila dva Specijalna izvjestaja. Prvi izvjestaj se odnosi na smanjenje vojnih penzija bivsih pripadnika Jugoslavenske Narodne Armije (JNA) za 50%. Drugi izvjestaj se odnosi na dodjelu zemljista koje su ranije koristili pripadnici manjina u opcinama Modrica, Derventa i Novi Grad (sve u RS). Ombudsmen je u oba izvjestaja zakljucila da je doslo do krsenja u vezi sa zabranom diskriminacije i zastitom imovine, utvrdjenim Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Ombudsmen je postavila rok u kojem oba entiteta trebaju podnijeti izvjestaje o postivanju njenih preporuka. 37. Dom za ljudska prava: Dom za ljudska prava je donio odluku u slucaju DM protiv Federacije BiH, u kome se radilo o podnositeljici zalbe koju je policajac hrvatske nacionalnosti 1993. godine delozirao iz njene kuce u Livnu, koje je pod hrvatskom kontrolom. Ona je od svog povratka u Livno 1997. godine bezuspjesno pokusavala da dobije sudsku odluku kojom se nalaze povrat njene imovine. Dom je ustanovio da sadasnji proces imenovanja sudija u Kantonu 10, koji je pod hrvatskom kontrolom (i u kom se Livno nalazi), u okviru kojeg su imenovani samo clanovi ili simpatizeri HDZ-a, pripadnicima manjina onemogucava podnosenje zalbi sudovima. Dom je dalje potvrdio obrazac diskriminacije usmjerene protiv Bosnjaka pred sudovima u Kantonu 10, te posebno utvrdio da je doslo do krsenja prava podnosioca zalbe na korektno saslusanje i pravo na efikasan lijek pred sudovima prema clanu 6. odnosno clanu 13. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Dom je nalozio Federaciji da preko svojih nadleznih organa odmah poduzme korake ka povratu stana podnositeljice zalbe. Federaciji je dalje nalozeno da izvrsi isplatu na ime nematerijalnih steta. 38. Dom za ljudska prava je takodje donio odluku u predmetu Panic protiv BiH i Federacije BiH, u vezi sa stanovima JNA. U ovom slucaju, suprug podnositeljice zalbe je 1992. godine sklopio ugovor o kupovini stana u Sarajevu od JNA. Dok su podnositeljica zalbe i njen suprug boravili u Beogradu zbog toga sto je suprug bio na lijecenju, Generalstab Vojske tadasnje Republike BiH proglasio je stan privremeno napustenim. Ponositelj zalbe i njen suprug su se vratili u februaru 1996. godine, i zatrazili ponovno useljenje u svoj stan. Generalstab Armije je u maju 1996. godine njihov stan proglasio trajno napustenim u skladu sa Zakonom o napustenim stanovima iz 1994. godine. Podnositelj zalbe je u julu 1998. godine podnijela zahtjev za ponovno useljenje u stan prema Zakonu o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima, ali nije dobila odgovor. Dom je utvrdio krsenje odredbi clana 6 i 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR) i clana 1 Protokola 1 iste. Dom je izdao nalog Federaciji da poduzme sve neophodne korake kako bi : nevazecim proglasila ponistenje ugovora; ukinula obavezni prekid sudskog postupka; osigurala pravo podnosioca zalbe na pristup sudu i odrzavanje rasprave u razumnom vremenskom roku. Dom je takodje izdao nalog Federaciji da poduzme hitne korake kako bi osigurala povratak podnositelja zalbe u njen stan. 39. U drugih pet slucajeva koji se odnose na stanove JNA, Vidovic i 4 druge osobe protiv BiH i Federacije BiH, podnosioci zalbi su takodje sklopili ugovore o otkupu stanova od JNA. Ugovori su retroaktivno ponisteni putem zakona koji su usvojeni ubrzo nakon sto je Dejtonski sporazum stupio na snagu u decembru 1995. U jednom slucaju Odluka koja je donesena u februaru 1995. godine prekinula je gradjansku parnicu vezanu za uknjizavanje vlasnistva podnosioca zalbe. Dom je utvrdio krsenje odredbi clana 6 ECHR i clana 1 Protokola broj 1 ECHR-a. Dom je izdao nalog Federaciji da poduzme sve neophodne korake kako bi : nevazecim proglasila ponistenje ugovora; ukinula obavezni prekid sudskog postupka; osigurala pravo podnosioca zalbe na pristup sudu i odrzavanje rasprave u razumnom vremenskom roku. Dom je jednom podnosiocu zalbe dodijelio nadoknadu. 40. U toku sjednice Drugo vijece Doma je takodje odrzalo raspravu o mogucnosti pristupa sudu i o meritumu slucaja Pletilic i ostali protiv Republike Srpske. U ovim slucajevima, podnosioci zalbe su Bosnjaci vlasnici nekretnina u Gradisci. Oni su svoje domove napustili u toku rata, a njihova imovina je dodijeljena izbjeglicama ili raseljenim licima srpske nacionalnosti. Podnosioci zalbe su se poceli vracati u Gradisku u toku 1998. godine. Na osnovu savjeta Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, oni su pokrenuli postupak pred Opcinskim sudom u Gradisci, trazeci da fizicki udju u posjed svoje imovine. U mnogim slucajevima nije doslo do napretka, premda su neki zahtjevi odbaceni radi nenadleznosti. Podnosioci zalbe tvrde da su prekrsena njihova imovinska prava prema clanu 1 Protokola 1 ECHR-a, i da su sudski postupci zaustavljeni zbog njihove etnicke pripadnosti (clan 6 (1) EHCR). Neki podnosioci zalbe se takodje zale da je prekrseno njihovo pravo na dom (clan 8 ECHR). Dom je od tuzene strane zatrazio njene pismena zapazanja vezana za dodatnih 100 slicnih slucajeva. (Odluke Doma i njegovi izvjestaji mogu se dobiti od Sekretarijata ili naci na Internet stranici na sljedecoj adresi : http://www.gwdg.de/~ujvr/hrch/hrch.htm. ) 41. Ombudsmeni Federacije : Ombudsmeni Federacije su 24. maja objavili izvjestaj o situaciji u oblasti ljudskih prava u Federaciji Bosne i Hercegovine za 1998. godinu. Prema tom izvjestaju, u toku 1998. godine znatno se povecao broj slucajeva koji su dostavljeni Uredu ombudsmena Federacije; u toku 1998. otvoreno je 8271 dosijea u odnosu na 5733 u toku prethodne godine; u toku 1998. okoncano je 3582 slucaja u odnosu na 1384 slucajeva iz predhodne godine. Prema njihovoj procjeni, nadlezne strane primijenile su preporuke Ombudsmena u 45% slucajeva. Otprilike 75% slucajeva koji su im dostavljeni odnosi se na nekretnine (i imovinu u drustvenom vlasnistvu), dok se ostali slucajevi odnose na pravicna sudjenja, pravo na rad i socijalnu zastitu. Izvjestaj se bavi tijelima izvrsnih organa vlasti, pravosudjem, imovinskim zakonima, socijalnim pravima, privatizacijom, i pravima djece. U toku 1998. godine Ombudsmeni su intenzivirali svoj rad na pracenju postivanja prava nabrojanih u Konvenciji o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i napretka u ovoj oblasti. Ombudsmeni zakljucuju da federalna Vlada, na razlicitim nivoima, nije poduzela korake na usvajanju neophodnih zakona o radu, socijalnim pravima i socijalnoj zastiti (uz neke izuzetke kao sto je Kanton Sarajevo). Oni takodje naglasavaju problem diskriminacije na razlicitim osnovama (etnickim i politickim) u oblasti rada i socijalne zastite. 42. Napredak vezan za uspostavljanje institucije Ombudsmena Republike Srpske : Predstavnici OSCE, OHR i Vijeca Evrope nedavno su odrzali sastanak sa Ministrom pravde Republike Srpske i zamjenikom premijera Republike Srpske kako bi ubrzali proces uspostavljanja institucije Ombudsmena Republike Srpske (ova institucija treba biti uspostavljena do septembra 1999. godine sto je jedan od uslova za clanstvo BiH u Vijecu Evrope). Iako je postignut znacajan napredak ka uspostavljanju ove institucije, i dalje je nerijeseno pitanje etnicke pripadnosti RS ombudsmena. Cvrsto opredjeljenje medjunarodne zajednice je da Ured ombudsmena treba imati multi-etnicki sastav. Organi vlasti RS su predlozili Ombudsmena srpske nacionalnosti, sa dva zamjenika ne-srpske nacionalnosti. INSTITUCIONALNI I POLITICKI RAZVOJVijece Evrope : Komisija za politicka pitanja i Komisija za pravna pitanja i ljudska prava Vijeca Evrope je 25. maja potvrdila spisak uslova koji se ticu prijema BiH u Vijece Evrope. Spisak je 28. maja upucen organima vlasti BiH. Osnovni uslovi cije ispunjenje izvjestitelji Vijeca Evrope ocekuju do septembra 1999. su slijedeci :
Od organa vlasti BiH zatrazeno je da u cilju implementacije ovih zahtjeva izrade Plan aktivnosti.
|
|
Mjesecni izvjestaj o ljudskim pravima koji izdaje Koordinacioni centar za ljudska prava se zasniva na redovnim i specijalnim izvjestajima medjuvladinih i nevladinih organizacija. Cilj ovog Izvjestaja je da pruzi sazet pogled u koji obuhvata pitanja, slucajeve i trendove iz oblasti ljudskih prava koji uticu na sveukupnu situaciju po pitanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini tokom perioda koji pokriva ovaj izvjestaj. Pitanja u vezi sa konkretnom problematikom se trebaju dostaviti organizaciji koja podnosi izvjestaj ili HRCC-u. Molimo vas da svoje informacije koje zelite ukljuciti u izvjestaj posaljete na telefon 00387-71-447-420, n/r Bela Kapur ili Sirpa Rautio, ili e-mailom na adresu bela.kapur@ohr.int ili sirpa.rautio@ohr.int. |
|