|
|
|
human rights coordination centre
OFFICE OF THE
SUMMARY
|
SIGURNOST1. Sigurnosna situacija za predstavnike medjunarodne zajednice prisutne u RS-u, koja se pocela pogorsavati od 5. marta, se poboljsala sredinom aprila uprkos nastavku zracnih operacija NATO-a protiv SRJ, a vecina organizacija koje su evakuisale svoje medjunarodno osoblje u Federaciju su obnovile svoje aktivnosti u vecem dijelu RS-a. Medjutim, narocito tokom prvog dijela mjeseca, ljudska prava i aktivnosti u vezi sa povratkom su bili ozbiljno naruseni, te informacije sadrzane u ovom izvjestaju mozda nece biti kompletne. PRAVA IZBJEGLICA I RASELJENIH OSOBAOPSTI PREGLED2. Nastavio se stalni priliv izbjeglica i drugih osoba koje bjeze usljed zracnih operacija NATO-a u SRJ, te se krajem aprila i povecao u odredjenoj mjeri, izazivajuci strah od masovnog priliva izbjeglica u BiH. Vecina kosovskih Albanaca i Sandzaklija koji su pobjegli iz SRJ su doputovali u Federaciju, uglavnom u Sarajevo i druge oblasti pod upravom Bosnjaka, dok su Srbi uglavnom ostali u RS-u. Do sada se vecina pristiglih smjestila kod prijatelja ili rodbine, ali sve veci broj osoba trazi pomoc od vlasti. Sudeci prema izvjestaju, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH je imalo poteskoca u zbrinjavanju onih koji su trazili njegovu pomoc, sto je dovelo do toga da, cekajuci na primjeren smjestaj, izbjeglice i druge osobe spavaju na zeljeznickoj stanici u Sarajevu ili u svojim automobilima. 3. Postoje neke naznake da priliv iz SRJ - te opcenita sigurnosna atmosfera koja trenutno vlada u RS-u - imaju negativan uticaj na povratak manjina. Dok se manjinski povratak Srba u Federaciju nastavio, izgleda da Bosnjaci ne zele da se vrate u RS pri sadasnjoj politickoj i sigurnosnoj situaciji. 4. [Aut. opaska: Pocetkom maja UNHCR je izdao 'Najnoviji stav UNHCR-a u pogledu kategorija osoba iz Bosne i Hercegovine koje imaju stalnu potrebu za medjunarodnom zastitom'. Izvjestaj daje analizu situacije u pogledu ljudskih prava u BiH i istice one kategorije osoba koje jos uvijek trebaju medjunarodnu zastitu. Te kategorije su slijedece:
5. UNHCR preporucuje da se repatrijacija pripadnika ovih grupa treba izvrsiti tek kada se pojedinac odluci na povratak kao rezultat svoje slobodne volje i na osnovu izbora koji je napravio nakon sto se dobro informisao o situaciji.
|
PRAVO NA POVRATAK[Ovaj odjeljak se odnosi na povratke i posjete u cilju procjene mogucnosti za povratak koje su vazne sa stanovista zastite ljudskih prava] Posjete/povratak u RS 6. Zbog sigurnosti i restrikcija slobode kretanja, u istocnom dijelu RS-a, tokom perioda koji pokriva ovaj izvjestaj, nije bilo posjeta u cilju procjene mogucnosti za povratak. Medjuentitetski saobracaj autobusima je takodje bio obustavljen tokom duzeg dijela perioda koji pokriva ovaj izvjestaj. 7. Ovog mjeseca se 70 bosnjackih porodica vratilo u Kozarac, a u maju se planira i povratak drugih porodica. Ovaj povratak je od narocitog znacaja s obzirom da je Kozarac prije rata bio grad sa bosnjackom vecinom (otprilike 95%). Bosnjaci iz ovoga grada su tokom rata ili protjerani ili prisiljeni da pobjegnu iz grada, te kao takav, Kozarac se od strane medjunarodne zajednice smatra podrucjem od velikog znacaja za povratak. 8. U dolinu Japre u opcini Novi Grad se vratilo 50 Bosnjaka, dok oko 170 ljudi dolazi i obradjuje zemlju. Povratnici stanuju u skoro unistenim kucama, koje popravljaju ocekujuci pomoc od medjunarodnih donatora. Posjete/povratak u Federaciju 9. 90 raseljenih Bosnjaka (od kojih vecina zivi u Bugojnu (FBiH)) je 10. aprila posjetilo sela Blace i Memici-Ljubunci u opcini Prozor-Rama. Prije rata Blace je bilo selo u kojem su zivjeli i Bosnjaci i Hrvati, dok su u Memicima-Ljubuncima zivjeli Bosnjaci. 20 povratnika je prenocilo u selima i pocelo sa ciscenjem svojih kuca. Stepen unistenosti njihovih kuca je visok. Povratak je protekao bez incidenata. Nakon toga, oko 150 Bosnjaka koji trenutno zive u Jablanici i Konjicu (oba grada u FBiH) je 24. aprila posjetilo Kovacevo polje takodje u opcini Prozor-Rama. Oko 15-20 osoba je zajedno ostajalo preko noci po principu rotacije. (Hrvatski) gradonacelnik Prozora-Rame je bio prisutan tokom ove posjete u cilju povratka, kao i (bosnjacki) guverner kantona. 10. Oko 20 Hrvata, koji trenutno kao raseljene osobe zive u opcinama Busovaca, Novi Travnik i Vitez koje su pod hrvatskom upravom, vratilo se 27. aprila u selo Radonjici u opcini Travnik koja je pod bosnjackom upravom. 11. [Aut. opaska: Grupa od oko 15 srpskih porodica koje su trenutno raseljene u RS-u (Trebinje, Berkovici, Ljubinje) vratila se 10. maja u Stolac koji je pod hrvatskom upravom. Povratak je protekao bez incidenata. Ovaj povratak je znacajan stoga sto predstavlja prvi povratak Srba u opcinu Stolac. Prije rata je u Stocu zivjelo oko 4.000 Srba.] INCIDENTI U POGLEDU NARUSAVANJA SIGURNOSTI(Ovaj odjeljak se odnosi na nekoliko najznacajnijih incidenata u vezi sa povratkom koji su prijavljeni medjunarodnoj zajednici i u vezi kojih je medjunarodna zajednica poduzela istragu.) RS 12. Nakon povratka Bosnjaka u Novi Grad (vidi iznad stav 8), lokalna policija je 3. aprila obavijestila Bosnjake da ne mogu ostati na svojoj imovini s obzirom da nisu primili zvanicno rjesenje kojim im se dopusta da ostanu u svojoj unistenoj imovini (iako su predali zvanicni zahtjev za povrat svoje imovine). Nisu prijavljeni dalji problemi. 13. OSCE i IPTF su primili izvjestaje o odredjenom broju napada na Bosnjake u gradu Gradiska koji su se desili od kada je NATO poceo zracne operacije protiv SRJ. Lokalnoj policiji je prijavljeno 11 incidenata, iako postoje dojave o vise incidenata koje ljudi iz straha ne smiju prijaviti. Veliki broj tih incidenata u gradu ukljucuje razbijanje prozora ciglama, iako je u jednom slucaju automehanicarska radionica bila potpuno spaljena, a u obliznjem selu su srpski mladici naoruzani pistoljima oteli novac od bosnjackih povratnika. Ovi incidenti su prvenstveno bili usmjereni protiv bosnjackih stanovnika koji su ostali u Gradiski za vrijeme rata. Federacija 14. 1. i 2. aprila je izazvan pozar na tri lokaliteta u Borovnici, selu sa bosnjackim povratnicima u opcini Prozor-Rama. Nije bilo povrijedjenih, iako je izazvana materijalna steta. 11. aprila, u noci nakon povratka Bosnjaka u Prozor-Ramu (vidi iznad stav 9), prijavljen je incident s pucnjavom. Hici su iz Urica (hrvatsko selo) ispaljeni u pravcu Memici-Blace (selo sa bosnjackim povratnicima). Bosnjacki povratnici tvrde da su Hrvati iz Urica pucali iznad njihovih glava; Hrvati tvrde da su bosnjacki povratnici ispalili hice na glavnu (hrvatsku) farmu na putu izmedju sela. IPTF istrazuje ovaj incident. 15. 14. aprila se desio ozbiljan incident narusavanja sigurnosti u gradu Prozor-Rama, kojom prilikom je Islamski centar, centralna tacka bosnjackih povratnika, ostecen rucnom bombom. Lokalna policija je momentalno pokrenula istragu ovog incidenta, ali jos uvijek niko nije uhapsen. Nakon ovog incidenta, u noci 25. aprila, uslijedila je eksplozija u blizini sela Scipe u opcini Prozor-Rama, vjerovatno uzrokovana rucnom bombom. Nije bilo povrijedjenih niti materijalne stete. 16. Medjunarodna zajednica je svjesna negativnih uticaja koje ovi incidenti mogu imati na nastavak povratka Bosnjaka u opcinu Prozor-Rama, te su nacinjena poredjenja sa proslogodisnjom situacijom u Stocu. S obzirom da se buduci povratci u Prozor-Ramu planiraju realizovati u oblastima sa prijeratnom hrvatskom vecinom, medjunarodna zajednica se slozila da usmjeri povratke (kada se obezbijede dodatna sredstva) ka manje osjetljivim podrucjima, te da unaprijedi transparentnost procesa povratka tako sto ce unaprijed u potpunosti informisati vlasti obuhvacenih opcina o povratku. 17. Nepoznate osobe su 12. aprila kamenovale odredjeni broj hrvatskih kuca u selu Causlije, opcina Bugojno. IPTF izvjestava da je jedan broj bosnjackih izbjeglica, koje nelegalno stanuju u vecini hrvatskih kuca u selima, vec unistio imovinu koja je tek obnovljena za hrvatske povratnike. Slicni incidenti su prijavljeni u selu Vucipolje takodje u opcini Bugojno, gdje je ostecena imovina jednog hrvatskog povratnika koja je bila u procesu obnove. 18. Dom jednog bosnjackog povratnika ukljucen u proces obnove je unisten eksplozivnom napravom 1. aprila u selu Donja Veceriska, u opcini Vitez koja je pod hrvatskom upravom. U Slatini, hrvatskom selu u opcini Jablanica, je 28. aprila u eksploziji ostecena kuca bosnjacke porodice koja se spremala na povratak. |
PRILIV OSOBA IZ SRJStatisticki podaci 19. Prema izvjestajima UNHCR-a, priliv izbjeglica i drugih osoba koje dolaze iz SRJ u BiH se povecao krajem aprila, u prosjeku 400-500 osoba na dan. Ukupni broj je procijenjen na 78.300 osoba na dan 4. maj. Struktura po grupama i lokacijama na dan 4. maj je kako slijedi:
20. Pored povecanog broja kosovskih Albanaca koji dolaze u BiH direktno sa Kosova, UNHCR je izvjestio da ostali kosovski Albanci ulaze preko Crne Gore (izmjestaju se po drugi put). Oko 4.000 osoba, uglavnom kosovskih Albanaca, je trenutno smjesteno u kolektivnim centrima u Federaciji; ostali su nasli smjestaj kod svojih porodica i prijatelja. 21. Prema izjavama osoba iz Sandzaka, uglavnom Muslimana, razlozi za njihov dolazak su razliciti i ukljucuju opstu nesigurnost i tenzije u SRJ (u vezi sa NATO operacijama), regrutovanje od strane VJ (Vojske Jugoslavije) (stvarno i ocekivano) nakon opste mobilizacije u SRJ i ocekivanje velike krize u Crnoj Gori. 22. Medju Srbima koji dolaze iz SRJ u BiH se nalaze i bosanski i hrvatski Srbi, koji su izbjegli u SRJ (takodje i na Kosovo) zbog ratova vodjenih 1991.-1995. Te osobe sad postaju raseljene osobe unutar svoje zemlje, sto je slucaj sa bosanskim Srbima, a hrvatski Srbi se pridruzuju brojci od 30.000 hrvatskih Srba koji se vec nalaze u Republici Srpskoj. 23. Mada je prerano da se utvrde jasne korelacije, u nekim podrucjima Federacije je nakon pocetka zracnih operacija NATO-a doslo do znacajnijeg porasta broja podnesenih zahtjeva za povrat imovine od strane srpskih izbjeglica u SRJ. Osim toga, UNHCR povecava svoje napore u podrsci izbjeglicama hrvatskim Srbima u SRJ da se vrate u podrucje Krajine u Hrvatskoj. Pravni okvir 24. Kosovski Albanci dolaze u BiH od pocetka 1998. godine. U skladu sa Instrukcijom o privremenom prihvatu izbjeglica iz SRJ, sa teritorija Kosova i Metohije, koju je izdalo Vijece ministara u oktobru 1998., izbjeglice sa Kosova i Metohije su stekle pravo prema pojedinacnim potrebama na besplatni smjestaj, pomoc u hrani, primarnu zdravstvenu zastitu, osnovno obrazovanje, kao i na druge mjere pomoci. Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH i nadlezni entitetski organi su odgovorni za obezbjedjivanje adekvatnih uslova za prihvat ovih izbjeglica u saradnji sa UNHCR-om. Vijece ministara je 4. maja usvojilo Instrukciju kojom je prosirilo privremeni rezim zastite za izbjeglice sa Kosova i Metohije na sve izbjeglice iz SRJ (tj. Sandzaklije i osobe iz Crne Gore) (Instrukcije za privremeni prihvat izbjeglica iz SRJ u BiH). Svim izbjeglicama iz SRJ ce se sada pruziti ista pomoc kao i izbjeglicama sa Kosova i Metohije. Prethodna Instrukcija ce se prestati primjenjivati po stupanju na snagu najnovije Instrukcije. 25. Nije bilo nikakvih izvjestaja o sistematskom prisilnom vracanju muskaraca vojnih obveznika u SRJ. Medjutim, navodi se da neke osobe ilegalno prelaze granicu da ne bi rizikovale vracanje ili maltretiranje ili placanje za prelazak granicnih prelaza. Prema izvjestajima UNHCR-a, doslo je do maltretiranja/fizickih napada i iznudjivanja novca od kosovskih Albanaca i muskaraca vojnih obveznika od strane policije Republike Srpske (takodje i policije SRJ i granicnih sluzbi) na granicnim prelazima i na putevima prema Federaciji. Usljed nedavno intenziviranog nadgledanja granice od strane IPTF-a i UNHCR-a, broj navoda o maltretriranju od strane lokalne policije i postavljanju kontrolnih punktova se smanjio. IMOVINAPRODUZENJE ROKA ZA PODNOSENJE ZAHTJEVA ZA POVRAT STANA U FEDERACIJI26. Visoki predstavnik je 1. aprila izdao Odluku kojom se produzava rok za podnosenje zahtjeva za povrat stanova u drustvenom vlasnistvu za jos tri mjeseca. Novi rok je 4. juli 1999. U svom pismu premijeru Federacije Bicakcicu, visoki predstavnik je istakao da je proces registracije zahtjeva za povrat stana znacajno poboljsan u proteklih sest mjeseci; na osnovu uvida u rad opstinskih stambenih organa izvrsenog od strane OHR-a i drugih medjunarodnih organizacija, visoki predstavnik je istakao da su podnijeti zahtjevi za oko 75% napustenih stanova u Federaciji. Medjutim, broj zahtjeva u nekim dijelovima Federacije je znacajno nizi, kao na primjer u odredjenim opstinama u Unsko-Sanskom, Zenicko-dobojskom, Gorazdanskom i Hercegovacko-neretvanskom kantonu. Ovo pokazuje da nisu sve izbjeglice i raseljene osobe ciji se stanovi nalaze u ovim podrucjima imale jednaku priliku da podnesu svoje zahtjeve i zastite svoja imovinska prava. 27. Visoki predstavnik je takodje ukazao na nekoliko problema vezanih za imovinske zakone, koje bi Vlada Federacije trebala rijesiti prije nego se dozvoli istek roka. (za detaljnije informacije, vidi Mjesecni izvjestaj HRCC-a za mart 1999., tacka 21.). 28. U skladu sa obavezom Vlade Federacije da rijesi konkretne probleme u vezi sa imovinskim i stambenim zakonima, federalni Parlament je 21. aprila 1999. usvojio Amandman na Zakon o imovinskim odnosima. Ovim amandmanom ce se omoguciti pojedincima cija su stanarska prava ukinuta sudskom odlukom da podnesu zahtjev za svoj stan putem administrativnog postupka, u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima. Mozda ce biti potrebno da se produzi rok za podnosenje zahtjeva kako bi se ovoj kategoriji obezbjedilo dovoljno vremena da prezentiraju svoj zahtjev. Ovaj amandman je identican amandmanu nametnutom na Zakon o stambenim odnosima Republike Srpske Odlukom visokog predstavnika 13. aprila 1999. PROVEDBA IMOVINSKIH ZAKONA FEDERACIJE29. Cvrst okvir za izvrsavanje delozacija je element od sustinske vaznosti za ostvarivanje prava na povratak i imovinskih prava raseljenih osoba i izbjeglica. Delozacija nezakonitih korisnika i onih koji imaju na raspolaganju drugi smjestaj predstavlja vaznu strategiju za deblokiranje aktivnosti u stambenoj oblasti u mnogim podrucjima. Komesar UN IPTF-a je 6. maja uputio pismo ministrima unutrasnjih poslova Republike Srpske i Federacije u kojem zahtjeva da lokalna policija prisustvuje delozacijama u skladu sa imovinskim zakonima i aktivno pomaze njihovo izvrsenje u skladu sa Krivicnim zakonom. Komesar je zatrazio od nadleznih ministarstava da izdaju potrebne instrukcije u vezi s tim. 30. Trenutno se poduzimaju inicijative u razlicitim dijelovima BiH u cilju sistematskog rijesavanja problema visestrukog koristenja stanova, tj. slucajeva u kojima pojedinac ili porodica ima pristup u vise stambenih jedinica. Sarajevska komisija je sredinom aprila 1999. postavila za cilj 55 delozacija u slucajevima visestrukog koristenja, koje se trebaju izvrsiti u Kantonu Sarajevo do 12. maja 1999. Ovi slucajevi predstavljaju nerijesene slucajeve iz ciljeva zadatih u Sarajevskoj deklaraciji iz februara 1998. (15 delozacija je izvrseno do 10. maja). U Tuzli se formirala Komisija za dvostruko koristenje stanova, u kojoj su zastupljeni kantonalni i opstinski duznosnici i predstavnici OSCE-a, UNHCR-a i OHR-a. Komisija je pocela sa radom pocetkom maja i postigla je pet uspjesnih delozacija, sa jos dvadeset zakazanih. Lokalna grupa za povratak i rekonstrukciju (LRRTF) u Unsko-sanskom kantonu koordinira koristenje uslovljene pomoci u cilju vrsenja pritiska na stambene organe kako bi identifikovali i rijesili slucajeve visestrukog koristenja stanova. 31. Nakon uspjesne istrage koju su izvrsili Ombudsmeni Federacije i OSCE u slucaju upravljanja stambenim fondom u Bugojnu, Ombudsmeni Federacije su, na zahtjev OHR-a, zapoceli sa daljom istragom o aktivnostima opstinskih vlasti u Stocu i Capljini. U istraznom timu je ukljuceno osoblje iz Ureda ombudsmena i OSCE-a. Istraga ce biti usmjerena na ucinak opstinskih vlasti u provedbi Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima i Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napustenoj nepokretnoj imovini u vlasnistvu gradjana; kao i na ponasanje opstinskih vlasti u vezi sa ponovnom dodjelom i raspolaganjem imovine u drustvenom vlasnistvu. OHR ce osigurati da opstinske vlasti u svim slucajevima pruze neophodnu podrsku istrazi. PROVEDBA IMOVINSKIH ZAKONA REPUBLIKE SRPSKE32. Nakon povratka medjunarodnih sluzbenika u urede na terenu u Republici Srpskoj, izvrsena je pocetna procjena stanja provedbe imovinskih zakona, koja ukazuje da je Ministarstvo izbjeglica i raseljenih lica pocelo sa administrativnom obradom zahtjeva u vecini opstina, a veliki broj zahtjeva je primljen za privatnu i drustvenu imovinu. Medjutim, odredjeni broj problema je identifikovan u vezi sa obradom zahtjeva, i omjer izdatih rjesenja je zasada veoma nizak. Dijapazon problema je sirok, od nezakonitog naplacivanja taksi, preko neadekvatnih resursa, do nedostatka obucenih kadrova koji bi efikasno obradili zahtjeve. Uzorak pribliznih brojki je sljedeci: Banja Luka - 2.800 zahtjeva za privatnu imovinu - 1.700 zahtjeva za stanove u drustvenom vlasnistvu - i 56 donesenih rjesenja, Prijedor - 1.300 zahtjeva za privatnu imovinu - 140 zahtjeva za stanove u drustvenom vlasnistvu - i 200 donesenih rjesenja. Osoblje na terenu iz razlicitih medjunarodnih organizacija ce provesti strategiju pracenja i intervenisanja u narednih nekoliko sedmica, kako bi pokusali da uklone prepreke provedbi zakona i prikupili informacije potrebne za donosenje odluke o tome da li je potrebno produziti rok za podnosenje zahtjeva za povrat drustvene imovine (sadasnji rok je 19. jun). UKIDANJE TRAJNIH RJESENJA NA STANARSKO PRAVO U FEDERACIJI I REPUBLICI SRPSKOJ33. Visoki predstavnik je 13. aprila izdao nekoliko odluka u skladu sa Aneksom 10. Daytonskog sporazuma i clanom XI Bonskog dokumenta Vijeca za implementaciju mira, kojim se dopunjuju odredbe imovinskih zakona Republike Srpske i Federacije vezane za trajna rjesenja na stanarsko pravo kako slijedi: Ukidaju se sva trajna rjesenja na stanarsko pravo stecena izmedju 1. aprila 1992. i 7. februara 1998. u Federaciji i 1. aprila 1992. i 19. decembra 1998. u Republici Srpskoj. Osobe koje su dobile stan tokom ili poslije sukoba ce se od sada tretirati kao privremeni korisnici u skladu sa postupkom za podnosenje zahtjeva. Ako se za stan ne podnese zahtjev do isteka roka ili ako se donese negativno rjesenje na zahtjev, ovim osobama ce biti dozvoljeno da ostanu u stanu i steknu novo stanarsko pravo (pod uslovom da nemaju na raspolaganju drugi smjestaj). Medjutim, ako predratni korisnik dobije pozitivno rjesenje na zahtjev, ove osobe ce biti obavezne da napuste stan. Ako su ulozile licna sredstva za popravku stana, mogu traziti naknadu od predratnog korisnika, ali tek nakon sto se predratni korisnik vrati u stan. Ponistava se odluka visokog predstavnika od 5. novembra 1998., kojom se suspenduje clan 3(6) federalnog Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima i prodaja stanova osobama koje su stekle stanarsko pravo tokom i poslije rata, posto se zamjenjuje ovom Odlukom. 34. Trajna rjesenja o ponovnoj dodjeli stanova koji pripadaju izbjeglicama i raseljenim osobama su predstavljala jednu od najvecih prepreka povratku izbjeglica i raseljenih osoba. Na hiljade stanova u vecim gradovima u BiH je oduzimano prvobitnim stanarima u skladu sa zakonima i administrativnim praksama vezanim za napustenu imovinu, koje su ostale na snazi vise od dvije godine nakon zavrsetka sukoba. U Federaciji se zakonom omogucavalo lokalnim vlastima da trajno ukidaju stanarska prava izbjeglica i raseljenih osoba, cime su stanovi stavljani na raspolaganje za ponovnu dodjelu. Ovaj zakon je osudjen od strane OHR-a i mnogih drugih posmatraca i okarakterisan kao flagrantno krsenje Daytonskog sporazuma i medjunarodnih standarda za zastitu ljudskih prava. Uprkos tome, zakon je nastavio da se primjenjuje do aprila 1998. Mada su pravni okviri u Republici Srpskoj bili drugaciji, praksa je bila veoma slicna. (za dalje informacije vezane za donosenje odluke, vidi Mjesecni izvjestaj HRCC-a za mart 1999., tacke 29.-31.). |
VLADAVINA ZAKONA35. Nakon dugotrajnog pritiska od strane medjunarodne zajednice, 20. aprila je otvorena ponovna istraga o dogadjajima do kojih je doslo u Mostaru 10. februara 1997. Toga dana jedan broj (hrvatskih) policajaca iz zapadnog Mostara navodno je napao jednu grupu Bosnjaka, koji su bili na putu da posjete groblje u zapadnom Mostaru na Bajram (vazan vjerski praznik Bosnjaka). Policija je navodno iz vatrenog oruzja ubila jednu osobu i ranila jos 19 ljudi. Nakon tog incidenta, Ombudsmen BiH je objavila izvjestaj u kojem je preporucila (1) da se provede objektivna istraga na osnovu izvjestaja IPTF-a, koju bi pratio IPTF; te (2) nakon istrage da se pokrene krivicni postupak protiv onih koji budu identificirani kao ucesnici incidenta. Istrazni tim, koji se sastoji od po 4 lokalna policajca iz reda hrvatskog i iz reda bosnjackog naroda po izboru IPTF-a, treba da provede 'objektivnu i strogu' istragu na osnovu ranijeg izvjestaja IPTF-a, te da sve nove dokaze dostavi javnom tuziocu. Izvjestaj o istrazi treba da podnijeti nakon dvije sedmice. 36. Devetog i 10. aprila federalno ministarstvo pravde je organiziralo sastanak zajedno sa ABA/CEELI. Tema razgovora je, izmedju ostalog, bio revidirani nacrt Zakona o Komisiji za sluzbu u sudstvu, koji je izradila radna grupa koju je nedavno imenovalo ovo Ministarstvo. OHR je ranije zahtjevao od Vijeca Evrope da da strucno misljenje o nacrtima ovog zakona iz Federacije i RS-a. Nacrt iz RS-a, koji je zasnovan na slovenackom modelu, treba dopuniti i ponovo dostaviti medjunarodnim organizacijama. U Federaciji, radna grupa ce nastaviti sa revidiranjem nacrta. 37. Reforma krivicnog zakonodavstva RS jos uvijek je u toku. Od clanova tima iz RS se ocekuje da uskoro dostave revidiranu verziju, nakon cega ce eksperti Vijeca Evrope dati svoje komentare o tim nacrtima. Ministar pravosudja RS nedavno je pristao da bude domacin sljedeceg plenarnog sastanka svih clanova ekpertnog tima iz RS-a i iz medjunarodnih organizacija. Ova reforma je plod zajednicke inicijative Ministarstva pravosudja RS, Vijeca Evrope, OHR-a, UNMBIH-a i UNCICP/UNDP. 38. Program za procjenu pravosudnog sistema (Judicial System Assessment Programme - JSAP) UNMBIH-a, koji je ustanovljen u julu 1998. rezolucijom Vijeca sigurnosti, s ciljem promatranja i procjene pravosudnog sistema u BiH, objavio je svoj prvi javni izvjestaj u aprilu. Ovaj izvjestaj, koji pokriva period od novembra 1998. do januara 1999., daje pocetnu procjenu institucionalnih aspekata pravosudnog sistema te preliminarnu ocjenu nekih tehnickih i politickih aspekata. [Izvjestaj za period od novembra 1998. do januara 1999. moze se dobiti od programa UNMBIH JSAP, stab UN-a u Sarajevu.] PRAVO NA KOREKTNO SUDJENJE39. Dana 26. aprila, Vrhovnom sudu RS prezentirane su zalbe cetiri Bosnjaka koji su osudjeni u ponovljenom sudjenju "zvornickoj sedmorki". Dvanaestog decembra 1998., Okruzni sud u Bijeljini (RS) osudio je tri Bosnjaka, Nedzada Hasica, Ahmu Harbasa i Behudina Husica, na po 20, 20 te 11 godina zatvora za ubistvo cetiri Srbina drvosjece pocetkom maja 1996. (Preostali optuzeni, Samir Avdic, na ponovljenom sudjenju je osudjen u odsustvu na 10 godina zatvora za ubistvo jednog Bosnjaka, nakon sto je na prvom sudjenju oslobodjen optuzbe.) Na raspravi, odbrana je trazila (1) ponistenje presude; i (2) ponovno sudjenje na prvostepenom sudu. 40. Vrhovni sud treba da donese odluku u roku od mjesec dana. Medjunarodni ekpert za Evropsku konvenciju o ljudskim pravima konsultovao je Vrhovni sud u skladu sa preporukama Ombudsmena BiH. Medjunarodna zajednica ce i dalje pratiti razvoj situacije u ovom slucaju (detaljnije u mjesecnom izvjestaju HRCC-a, januar 1999., od 16. do 18.). 41. Sudjenje sest osoba koji su optuzeni za ubistvo zamjenika sefa Centra javne bezbjednosti Pale (RS), Srdjana Knezevica, u avgustu 1998., zavrsilo se tako sto je za svu sestoricu optuzenih donesena oslobadjajuca presuda. Medjunarodne organizacije su posvetile puno paznje ovom sudjenju, prvenstveno zbog toga sto je istrazni tim iz RS navodno mucio optuzene dok su bili u pritvoru, sve dok nisu pristali da priznaju to ubistvo. Medjunarodna zajednica je pozdravila ovu odluku, i primila k znanju da istrazni sudija iz Osnovnog suda u Sokocu (RS) trenutno vodi istragu o navodima o mucenju i drugim nekorektnostima od strane policijaca RS u ovom slucaju (detaljnije o istrazi UNMBIH-a o metodama ispitivanja istraznog tima iz RS vidjeti u mjesecnom izvjestaju HRCC-a za januar 1999., od 13. do 15.). RATNI ZLOCINI42. Dana 13. aprila, Kantonalni sud u Sarajevu proglasio je Gorana Vasica, Srbina, krivim za pocinjene ratne zlocine i osudio ga na 10 godina zatvora. Vasic je osudjen po dva stava optuzbe: (1) ratnih zlocina protiv civilnog stanovnistva Sarajeva pocinjenih u maju 1992., ukljucujuci nezakonito hapsenje i progon Bosnjaka; i (2) ratnih zlocina protiv grupe zatvorenika drzane u kasarni u Nedzaricima, ukljucujuci nasilni rad (izgradnja snajperskog gnijezda) i premlacivanje. 43. On je prvobitno optuzen za ubistvo, sto je kasnije, nakon sto je ICTY pregledao ovaj slucaj, zamijenjeno optuzbom za ratne zlocine. Optuznica je naknadno dvaput prosirena, kako bi se ukljucila optuzba za ratne zlocine protiv civila i zlocine protiv zatvorenika. Vasic je osudjen za ratne zlocine protiv civila, ali ga je sud oslobodio optuzbe da je ubio Hakiju Turajlica, zamjenika premijera Republike Bosne i Hercegovine. Turajlic je ubijen 8. januara 1993., dok se u oklopnom transporteru UNPROFOR-a vracao u centar Sarajeva sa sastanka koji je odrzan na sarajevskom aerodromu. Srpske vojne jedinice su zaustavile oklopni transporter na prilazu Sarajevu, a Turajlic je ubijen kroz otvorena vrata transportera, dok je u njemu sjedio. 44. Uprkos nepravilnostima do kojih je doslo tokom Vasicevog hapsenja, pri cemu su prekrseni propisi, medjunarodna zajednica smatra da su sudske rasprave vodjene na korektan i pravilan nacin. I tuzilac i branioci su pozvali veliki broj svjedoka da svjedoce pred sudom. U svjedocenja koja su data u toku sudjenja ukljucene su i izjave svjedoka iz RS koje su date sudu u Srpskom Sarajevu i onda dostavljene Kantonalnom sudu u Sarajevu. U komentaru ove odluke, predsjedavajuci sudija je izrazio zaljenje sto francuski vojnici UNPROFOR-a, koji su bili svjedoci Turajlijicevog ubistva, nisu dosli da svjedoce pred sudom. Sud je takodjer konstatovao da nije bilo moguce dobiti metke iz Turajlicevog tijela kako bi ih pregledao strucnjak za balistiku. Zbog nedostatka dokaza sud je oslobodio Vasica optuzbe za ubistvo Turajlica. ZATVORSKI SISTEMI45. Dva strucna konsultanta koje je Vijece Evrope odabralo zbog njihovog velikog iskustva u pitanjima zatvorskih sistema posjetili su RS u novembru i decembru 1998. kako bi dali ocjenu zatvorskog sistema, sa ciljem uvodjenja odgovarajucih reformi u skladu sa Evropskim pravilima o zatvorima. (Slican program je vec proveden u Federaciji.) Strucni konsultanti su se sastali sa ministrom pravosudja RS i njegovim pomocnikom, posjetili pet zatvora u RS (Banja Luka, Bijeljina, Srbinje/Foca, Doboj i Srpsko Sarajevo) te se sastali sa predstavnicima ICRC-a i IPTF-a. 46. Rat koji se vodio u BiH izmedju 1992. i 1995. ostavio je ozbiljne posljedice na zatvorski sistem RS. Stalni problemi usljed nedostatka sredstava izazivaju ozbiljne teskoce u pogledu hrane, grijanja, higijene, zdravstvene zastite, odjece za zatvorenike, investicija i opreme za osoblje. Jedan od najvaznijih zakonodavnih problema koji se tice zatvorenika je postojanje smrtne kazne (iako se ocekuje da ce novi Krivicni zakonik ukinuti smrtnu kaznu i zamijeniti je dozivotnom zatvorskom kaznom). Uz to, nedostatak zakona o amnestiji - poput zakona u Federaciji - takodje se smatra ozbiljnim problemom. Ozbiljne administrativne teskoce ukljucuju i to da ne postoji pruzanje pravne pomoci zatvorenicima u istraznom zatvoru i osudjenim zatvorenicima od strane kvalificiranih pravnika; nedostatak zenskog osoblja; te cinjenica da zatvorenici provode dugo vremena u istraznom zatvoru nakon sto uloze zalbu na donesenu presudu. Izmedju ostalog, postoje slucajevi gdje su zatvorenici cekali 2 1/2 godine u Doboju, 2 1/4 godine u Srpskom Sarajevu, te 3 1/2 godine u Banjaluci. [Izvjestaj o ovoj posjeti Vijeca Evrope zatvorima i drugim institucijama u RS, u novembru i decembru 1998., moze se dobiti od Predstavnistva Vijeca Evrope u Sarajevu, 387 71 667 785.] PRAVA ZENA47. Svijest o problemu trgovine zenama u svrhu nasilne prostitucije u BiH kao i u cijelom regionu sve je razvijenija. U decembru 1998. Vijece Evrope, uz pomoc OHCHR, organiziralo je konferenciju o trgovini zenama u Tuzli, a njoj su prisustvovali predstavnici vlada iz oba Entiteta, kao i druge medjunarodne i domace organizacije. Ova konferencija je potvrdila vec postojece sumnje: naime, to da je trgovina zenama veliki problem, da su ga vlade oba Entiteta svjesne, da su osnovno trziste za ovu vrstu trgovine medjunarodni krugovi, a zna se i to da je u to u nekim krajevima u ovo ukljucena i lokalna policija. Izgleda da je vecina tih zena iz Ukrajine te da se trgovina prvenstveno odvija kroz Srbiju, na putu za RS, gdje se ove zene prodaju javnim kucama u RS i u Federaciji. 48. U posljednjih nekoliko mjeseci pojavilo se vise dokaznog materijala, a radi se i na programima za borbu protiv trgovine zenama te za zastitu zena. U aprilu je otkriveno nekoliko slucajeva trgovine zenama, koje su natjerane da se bave prostitucijom. Kroz zajednicki rad UNMBIH-a, OHCHR-a i IOM-a, ove zene su sklonjene iz nocnog bara u kome su drzane protiv svoje volje, te vracene u njihove domovine. U drugom slucaju u istom tom kraju, IPTF je pronasao cetiri zene iz Moldavije i Rumunije, koje su navodno takodjer natjerane da se bave prostitucijom. U ovom slucaju, zbog teskoca pri dobijanju viza, zene su vracene u svoje domovine preko Beograda. 49. OHCHR je pokrenuo program zastite zena koje su nasilno natjerane da se bave prostitucijom, u koji je ukljucen i siguran povratak u domovinu za one zene koje to zahtijevaju, te zdravstvena zastita, savjetovanje i pravna pomoc. Jedan dio tog programa realizira se u suradnji sa UNMBIH-om, pri cemu IOM pruza pomoc za povratak u domovinu. Uz to, u suradnji sa Vijecem Evrope, OHR-om i lokalnim nevladinim organizacijama promovira se pravna reforma i postivanje medjunarodnih obaveza koje se ticu zastite ljudskih prava. 50. Do sada, 12 zena koje su prodate te natjerane da se bave prostitucijom, drzane zatvorene protiv svoje volje te zlostavljane, dobile su pomoc OHCHR-a i UNMBIH-a za povratak u domovinu, uz financijsku pomoc IOM-a. U odredjenom broju slucajeva nije bilo moguce intervenirati posto su zene sklonjene iz javnih kuca prije no sto je IPTF bio u mogucnosti da intervenira. INSTITUCIJE ZA LJUDSKA PRAVA I NEVLADINE ORGANIZACIJE51. Dom za ljudska prava imao je svoju 35. sjednicu u Sarajevu od 12. do 16. aprila. Iako nisu prisustvovali martovskoj sjednici, clanovi iz RS-a bili su prisutni i ucestvovali su u aprilskoj sjednici. 52. U toku sjednice, Dom je razmotrio ukupno 140 slucajeva u razlicitim fazama postupka. Na plenarnoj sjednici razmotreno je 11 slucajeva; Vijece I je razmotrilo 55 slucajeva; a Vijece II razmotrilo je 74 slucaja. Dvadeset sedam slucajeva je proslijedjeno strankama sa zahtjevima da se dostave informacije o cinjenicnom stanju ili pravna argumentacija. Nije bilo javnih rasprava niti javnih urucenja odluka. Do 30. aprila 1999., Dom je imao 2038 registriranih slucajeva i donio je 15 odluka o meritumu, koje su se odnosile na 112 slucajeva. 53. I Ured Ombudsmena BiH i Dom za ljudska prava izvjestavaju o dobroj suradnji sa tuzenim stranama, kao rezultat cinjenice da su otvoreni uredi zastupnika pred Komisijom za ljudska prava. Krajem aprila, OHR je bio domacin sastanka zastupnika pred Komisijom za ljudska prava i predstavnika te Komisije. Taj sastanak pruzio je priliku zastupnicima da predloze nacine za poboljsanje suradnje te da povecaju efikasnost svoga rada sa Domom i sa Uredom Ombudsmena BiH. 54. Od 22. do 25. aprila, oko 100 clanova nevladinih organizacija iz cijele BiH prisustvovalo je konferenciji na temu 'Nevladine organizacije kao pokretaci drustvenih i politickih promjena u BiH'. Cilj konferencije je bio jacanje lokalnih nevladinih organizacija u okviru razvoja gradjanskog drustva u BiH, kao samoodrzivog subjekta politickih i drustvenih promjena. Lokalne nevladine organizacije su imale vodecu ulogu pri utvrdjivanju sadrzaja i strukture te konferencije. Zakljucci sa konferencije predstavljaju viziju za poboljsanje odnosa izmedju nevladinih organizacija i vladajucih struktura u BiH, te predlazu konkretne metode za suradnju izmedju gradjana i nevladinih organizacija, kao pokretaca politickih i drustvenih promjena; izmedju ostalog, izrazen je zahtjev da se donese zakon o nevladinim organizacijama na nivou BiH, da se osigura bolji pristup medijima za nevladine organizacije, te mehanizmi za ukljucenje nevladinih organizacija u proces odlucivanja, ukljucujuci i proces izrade Stalnog izbornog zakona. |
|
Mjesecni izvjestaj o ljudskim pravima koji izdaje Koordinacioni centar za ljudska prava se zasniva na redovnim i specijalnim izvjestajima medjuvladinih i nevladinih organizacija. Cilj ovog Izvjestaja je da pruzi sazet pogled u koji obuhvata pitanja, slucajeve i trendove iz oblasti ljudskih prava koji uticu na sveukupnu situaciju po pitanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini tokom perioda koji pokriva ovaj izvjestaj. Pitanja u vezi sa konkretnom problematikom se trebaju dostaviti organizaciji koja podnosi izvjestaj ili HRCC-u. Molimo vas da svoje informacije koje zelite ukljuciti u izvjestaj posaljete na telefon 00387-71-447-420, n/r Bela Kapur ili Sirpa Rautio, ili e-mailom na adresu bela.kapur@ohr.int ili sirpa.rautio@ohr.int. |
|