INCIDENTI VEZANI ZA OPCU BEZBJEDNOST
- Dana 16. marta 1999. godine, auto-bomba je eksplodirala u centru Sarajeva, smrtonosno ranivsi zamjenika ministra unutrasnjih poslova Jozu Leutara (bosanskog Hrvata), koji je 28. marta preminuo od rana zadobijenih u eksploziji. Svi vodeci clanovi medjunarodne zajednice su naglasili vaznost privodjenja odgovornih pred lice pravde. Iako pocinioci ovog zlocina jos uvijek nisu pronadjeni, IPTF je pohvalio dosadasnje profesionalno vodjenje istrage.
- Nakon smjene predsjednika RS Poplasena od strane visokog predstavnika i objave Arbitrazne odluke za Brcko 5. marta 1999., stanje sigurnosti za sluzbenike medjunarodne zajednice se pogorsalo. Izvjestaji o odredjenom broju prijetnji i ogranicenih napada protiv osoblja i imovine medjunarodne zajednice su doveli do evakuacije odredjenog broja medjunarodnih sluzbenika iz RS, ukljucujuci i sluzbenike organizacija clanica HRCC-a. Zracne operacije NATO saveza protiv Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), koje su pocele 24. marta 1999., su pojacale tenzije i netrpeljivost prema medjunarodnoj zajednici u RS, sto je rezultiralo evakuacijom vecine medjunarodnih pripadnika organizacija clanica HRCC-a iz RS i premjestanjem u Federaciju. Medjutim, OHR i IPTF su zadrzali ogranicen broj svojih sluzbenika na terenu. [Op. ur.: Neke od organizacija su pocele da vracaju svoje osoblje sredinom aprila.]
- Evakuacija je dovela i do ozbiljnih smetnji u aktivnostima vezanim za ljudska prava i povratak tokom perioda koji pokriva ovaj izvjestaj, tako da postoji mogucnost da informacije u ovom izvjestaju nisu kompletne.
- Najozbiljniji incident protiv medjunarodne zajednice, koji je rezultirao smrcu jednog gradjanina BiH srpske nacionalnosti, se desio 5. marta 1999. u Ugljeviku (RS). Cetiri vojnika SFOR-a su u pokusaju da izadju iz restorana bili napadnuti, odgurnuti i udareni s ledja. Ispred restorana vojnici su se suocili sa grupom od oko 15 do 20 ljudi. Vojnici su pokusali da dotrce do svog vozila i tada je jedan od njih bio udaren s ledja palicom, zbog cega je pao na zemlju i izvukao svoje oruzje. Kada je bio napadnut po drugi put, otvorio je vatru dva puta. Napadac, lokalni politicar, je bio odvezen do lokalne bolnice u kojoj je po dolasku utvrdjena njegova smrt.
- Od ostalih napada protiv clanova medjunarodne zajednice, desio se i raketni napad na citaonicu OSCE-a u Visegradu, eksplozije u i oko IPTF stanica, npr. u Trebinju, Gradiski, Bijeljini i na Palama, kao i paljenja vozila UN-a u Bijeljini, Doboju i Zvorniku (sve u RS). OHR, ostale UN agencije i drugi uredi su bili mete napada u RS.
- Tokom marta demonstracije su organizovane sirom RS u sklopu protesta protiv odluka od 5. marta i NATO operacija u SRJ. Demonstracije su u cjelini bile mirne i lokalna policija je, prema izvjestajima IPTF-a, profesionalno obavljala svoj posao.
PRAVA IZBJEGLICA I RASELJENIH OSOBA
OPCI PREGLED
- Medjunarodna zajednica je izrazila zabrinutost u vezi smanjivanja mogucnosti za povratak manjina zbog pojacanih tenzija, sto se narocito odnosi na RS, nakon Poplasenove smjene, Arbitrazne odluke za Brcko i zracnih operacija NATO u SRJ. Iako nije bilo izvjestaja o znacajnijem povecanju broja napada protiv manjinskih povratnika u RS, nekoliko takvih napada je ipak registrovano nakon pocetka zracnih operacija NATO-a, ukljucujuci i spaljivanje bosnjacke kamp-kucice, unistenje kuce u kojoj je zivjela jedna osoba albanske nacionalnosti (koja nije bila u kuci u vrijeme napada) i skrnavljenje muslimanskog groblja (sve u Prijedoru).
- Zbog napete situacije u RS, autobuske linije UNHCR-a su zatvorene u istocnom i juznom dijelu RS tokom vecine perioda koji pokriva ovaj izvjestaj.
- Kao rezultat kosovske krize i NATO operacija protiv SRJ, doslo je do velikog priliva osoba iz SRJ, koje dolaze u BiH trazeci medjunarodnu zastitu. Od pocetka NATO operacija do 5. aprila, procijenjeno je da je 600 osoba doslo sa Kosova i 11.000 iz Sandzaka (u Federaciju), i 2000 Srba iz SRJ u RS i dodatnih 200 Srba u Federaciju (ove brojke su dobijene od entitetskih izvora). Imajuci u vidu ograniceni stambeni fond u BiH, medjunarodna zajednica je izrazila zabrinutost da bi ovaj priliv mogao usporiti povratak u BiH.
PRAVO NA POVRATAK
[Ovaj odjeljak se odnosi na povratke i posjete s ciljem procjene mogucnosti na povratak koje su vazne sa stanovista zastite ljudskih prava]
Posjete/povratak u istocni dio RS
- UNHCR je izvjestio da je 1. marta 1999. god. 130 raseljenih osoba bosnjacke nacionalnosti pocelo sa ciscenjem i opravkom svojih kuca u Klisi, opcina Zvornik, a te aktivnosti su u toku. Lokalna policija i IPTF su bili prisutni i povratak je prosao bez incidenata. Povratak u Zvornik je visoki prioritet za medjunarodnu zajednicu i ove posjete su od iznimne vaznosti ako se uzmu u obzir pojacane tenzije u RS. 2. marta su se predstavnici raseljenih osoba iz Rogatice i UNHCR sastali sa nacelnikom Rogatice da bi razgovarali o slobodi kretanja i posjetama s ciljem procjene stanja (za koje su do sada bile potrebne aktivne intervencije UNHCR-a).
- Zbog bezbjednosne situacije, sve ostale posjete u ovom podrucju i autobuske linije UNHCR-a su bile ukinute do kraja marta.
Posjete/povratak u Federaciju
- U izvjestajima UNHCR-a se kaze da se oko 80 raseljenih osoba bosnjacke nacionalnosti vratilo 30. marta u svoje selo Gracenicu u opcini Prozor Rama, koja je pod upravom bosanskih Hrvata. Ovo je bio prvi povratak Bosnjaka u 1999.
- Prva grupa osoba srpske nacionalnosti (20 osoba) se 23. marta vratila iz Dervente (RS) u selo Krnjeusa u opcini Bosanski Petrovac. Sada ima ukupno oko 300 ljudi srpske nacionalnosti koji su se vratili u Bosanski Petrovac, a dvojica su se ukljucila u lokalnu policiju. Nakon ovih povrataka nisu zabiljezeni sigurnosni incidenti. Povratak u Bosanski Petrovac se smatra kao visok prioritet kod medjunarodne zajednice jer je predratno stanovnistvo iznosilo otprilike 75% stanovnika srpske nacionalnosti, sto je najveci procenat u svim opcinama Unsko-Sanskog kantona. Skoro svi stanovnici srpske nacionalnosti su u toku rata protjerani ili prisiljeni na bijeg, sto je imalo za rezultat skoro 100% bosnjacko stanovnistvo poslije rata. Povratak u Bosanski Petrovac je poceo komparativno rano, krajem 1997. godine, i odvija se uglavnom bez prepreka.
INCIDENTI POVEZANI SA POVRATKOM
[Ovaj dio se bavi nekolicinom od najznacajnijih incidenata povezanih sa povratkom o kojima je medjunarodna zajednica dobila izvjestaje i povodom kojih je vrsila istragu.]
RS
- Dana 1. marta, nakon prestanka radnog vremena kamenovan je izbjeglicki ured u Modrici i polupani su prozori. Ovaj ured je pretrpio stetu i ranije kada je na njega bacena bomba u decembru 1998. godine. Nakon ovoga, u istoj sedmici, 9. marta, uslijedio je novi incident u Modrici kada je bomba eksplodirala ispred kuce povratnika bosnjacke nacionalnosti. Nisu zabiljezene povrede. Uprkos sporazumu koji je postignut oko povratka izbjeglica bosnjacke nacionalnosti u Modricu prosle godine, jedva da je od tada doslo do ikakvog povratka.
Federacija
- Dana 20. marta, eksplozijom je potuno unistena kuca u vlasnistvu lica bosnjacke nacionalnosti u Aladincima, opcina Stolac. Nisu zabiljezene povrede. Bosnjacke porodice su bile meta nekoliko napada na njih tokom 1998. godine. Ovaj napad je ozivljavanje istog obrasca nasilja i zastrasivanja u Stocu usmjerenog na stanovnike i povratnike iz manjinske skupine tokom cijele 1998. godine. Od ostalih znakova koji nagovjestavaju da u Stocu moze doci do incidenata povezanih sa sigurnoscu kada otpocne "sezona povratka" jeste i nedavno uklanjanje neeksplodiranih naprava (plasticni eksploziv sa detonirajucim stapinom i prikacenom rucnom bombom) nadjenih ispred jednog broja napustenih bosnjackih kuca u ovoj opcini.
- Dana 1. aprila, nakon prvih povrataka u 1999. godini osoba bosnjacke nacionalnosti u opcinu Prozor-Rama, u selu Borovnica su zapaljene dvije vatre ispred susjednih bosnjackih kuca. Nisu zabiljezene povrede mada je doslo do djelimicnog ostecenja na spoljasnjosti obiju kuca.
PRILIV OSOBA IZ SRJ
- Od 7. aprila pa do danas, UNHCR i OSCE redovno vode razgovore sa ljudima koji pristizu sa Kosova i Beograda u prihvatne i kolektivne centre u Sarajevu, Srednjem i Rakovici (FBiH). Pitanja koja im se postavljaju su razlozi za bijeg, put kojim dolaze i tretman na granicama prilikom dolaska. Neki od izbjeglica su izvijestili o povredama ljudskih prava koja se dogadjaju u BiH; u sto spada maltretiranje, premlacivanje i iznudjivanje novca od strane policije RS na granicnim prelazima i na kontrolnim punktovima na putevima u istocnoj RS prilikom dolaska u Federaciju. Takodjer je bilo izvjestaja da policija RS uzima dokumente od izbjeglica i da ih onda unistava.
- Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH i dalje nastoji da obezbijedi neophodan smjestaj i zastitu za one koji dolaze u Sarajevo - novopristigli se smjestaju u satore u vrlo skucenim uslovima.
VLADAVINA ZAKONA
- Miodrag Andric, kome je ponovo sudjeno za ratni zlocin, oslobodjen je optuzbi od strane Kantonalnog suda u Sarajevu dana 17. marta (vidjeti Mjesecni izvjestaj HRCC, februar 1999., stav 15). Medjunarodna zajednica smatra da je ovaj slucaj obecavajuci u smislu medjuentitetske sudske suradnje. Mada je ponovljeno sudjenje odrzano u Kantonalnom sudu u Sarajevu, Sud se slozio da se izvrsi rekonstrukciju dogadjaja u RS kao i da saslusa kljucne ocevice u Osnovnom sudu u Rogatici (RS). Na kraju je Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio Andrica na osnovu toga da nije bilo dovoljno dokaza za osudjujucu presudu - sud je utvrdio da su svjedocenja ocevidaca bila nepouzdana. Medjunarodna zajednica smatra da je Memorandum o razumijevanju on medjuentitetskoj sudskoj suradnji, potpisan dana 20. maja 1998. godine od strane Ministara pravde oba Entiteta, omogucio rekonstrukciju dogadjaja sto je na kraju vodilo ka oslobadjajucoj presudi Andrica.
IMOVINA
PRODUZENJE ROKA ZA PODNOSENJE ZAHTJEVA ZA POVRAT STANA U FEDERACIJI
- Dana 1. aprila Visoki predstavnik je donio Odluku kojom se produzava rok za podnosenje zahtjeva za povrat stanova u drustvenoj svojini za jos tri mjeseca. Novi rok je 4. juli 1999. godine. U pismu upucenom premijeru Federacije Bicakcicu, Visoki predstavnik je konstatirao da se proces registrovanja zahtjeva za povrat stanova znatno poboljsao u toku proteklih sest mjeseci; te da je prema uvidu izvrsenom u opcinske stambene organe koji su proveli OHR i druge medjunarodne organizacije doslo do potrazivanja otprilike 75% napustenih stanova sirom Federacije. Medjutim, u pojedinim dijelovima Federacije brojka potrazivanih stanova je znatno manja, gdje spadaju i neke od opcina u Unsko-Sanskom, Zenicko-Dobojskom i Hercegovacko-Neretvanskom kantonu. Ovo ukazuje da nisu sve izbjeglice i raseljena lica sa stanovima u ovim podrucjima imali fer priliku da podnesu zahtjev i zastite svoja imovinska prava.
- Visoki predstavnik je takodjer konstatirao da postoji nekoliko problema u vezi sa imovinskim zaonima koje Vlada Federacije treba da rijesi prije nego prodje zadati rok. Prvo, mora se usvojiti amandman na Zakon o stambenim odnosima, koji je trenutno na dnevnom redu Parlamenta Federacije. Ovim amandmanom ce se omoguciti onima cije je stanarsko pravo ponisteno sudskom odlukom da podnesu zahtjev za povrat stana u administrativnom procesu, prema Zakonu o prestanku vazenja Zakona o napustenim stanovima. Ovim ljudima ce biti potreban dodatni period da podnesu zahtjev. Drugo, izbjeglice i raseljene osobe ciji stanovi nikada nisu zvanicno proglaseni napustenim, a koji su trenutno nezakonito useljeni, u ovom trenutku nemaju pravo traziti povrat stana prema zakonu. Ovi ljudi bi takodjer trebali imati pravo na podnosenje zahtjeva za povrat stana putem administrativnih organa i treba im dodatno vrijeme da to urade. Trece, OHR je zabrinut zbog statusa stanova za koje se ne podnese zahtjev u roku. Prema zakonu, nakon isteka roka, raseljene osobe koje zive u ovim stanovima bez privremenog rjesenja ostaju bez zastite i mogu se odmah delozirati. Visoki predstavnik je trazio od Vlade Federacije da se usvoje propisi na osnovu kojih bi se ovi stanovi koristili u humanitarne svrhe u cilju unapredjenja procesa povratka. Vlada Federacije je primila k znanju ove zahtjeve i slozila se da radi sa OHR-om na iznalazenju rjesenja. OHR je uvjeren da nece biti potrebno dalje produzavati rok za podnosenje zahtjeva.
PROVEDBA IMOVINSKIH ZAKONA U FEDERACIJI
- Nakon usredsredjenog pritiska medjunarodne zajednice, dana 6. aprila, Ministarstvo stambene politike Kantona Sarajevo je konacno reimenovalo bivseg direktora Organa za stambena pitanja Kantona Sarajevo. Ukidanje Odjeljenja za stambena pitanja Kantona Sarajevo od strane kantonalne Skupstine i odugovlacenje imenovanja direktora je dovelo do gomilanja nekih 17 000 slucajeva, od kojih su 700 pripremljeni nalozi za delozaciju, koji cekaju imenovanje direktora i njegov potpis.
- Dana 15. decembra 1998. godine, Skupstina Kantona Sarajevo je donijela zakon po kome se ukida Odjeljenje za stambena pitanja Kantona Sarajevo, kantonalno tijelo koje je bilo nadlezno za obradu zahtjeva za povrat stanova u drustvenoj svojini i izdavanje naloga za delozaciju. Nakon ove odluke nije bilo vise naloga za delozaciju, mada su kantonalni duznosnici nastavili obradjivati zahtjeve za povrat stanova u drustvenoj svojini.
Dana 25. februara je na sjednici Skupstine Kantona Sarajevo usvojen zakon kojim se regulise rekonstituiranje Kantonalnog odjela za stambena pitanja. Medjutim, nije izvrseno imenovanje direktora, te stoga jos uvijek nisu izdata rjesenja ni nalozi za delozaciju.
- Direktor Opcinskog ureda za stambena pitanja u Bugojnu je smijenjen sa duznosti nakon sto je ustanovljen odredjeni broj slucajeva opstruiranja i nesprovodjenja imovinskih zakona. Nacelnik opcine Bugojno, gospodin Strukar, je donio odluku nakon sto je na zahtjev OHR-a zajednicki istrazni tim Ombudsmena Federacije i OHR-a proveo istragu, i nakon zvanicne istrage od strane upravnih inspektora Ministarstva pravosudja Federacije. U svim slucajevima je u izvjestajima ustanovljeno da su prava podnosilaca zahtjeva prema imovinskim zahtjevima Federacije rutinski zanemarivana. OHR je zatrazio od Ombudsmena Federacije da isto tako istraze rad organa nadleznih za stambena pitanja u Stocu i Capljini.
IMPLEMENTACIJA IMOVINSKIH ZAKONA RS-a
- Trenutna politicka kriza ometa nadgledanje implementacije procesa podnosenja zahtjeva u RS-u, s obzirom na to da su medjunarodne organizacije u velikoj mjeri smanjile svoje prisustvo na terenu u RS-u u toku perioda na koji se odnosi izvjestaj. Dostupni izvjestaji ukazuju na to da administrativni uredi za podnosenje zahtjeva uveliko kasne sa pocetkom rada, iako ih je u vecini opcina Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica vec upostavilo, i stoga se pojavljuju odredjeni problemi. Ti problemi se krecu od ociglednih oblika opstruiranja, kao na primjer odbijanja opcine Banja Luka da primi zahtjeve jer u zgradi za prijem takvih zahtjeva nema centralnog grijanja, do administrativnih razloga poput nedostatka standardnih obrazaca zahtjeva u istocnoj RS, kao i siroko rasprostranjenog manjka osnovnih sredstava i obucenog osoblja. Druge poteskoce se ocituju u ponavljanju opstrukcija iz Federacije od ranije i obuhvataju nametanje taksi na izdavanje dokumenata kojima se dokazuje pravo vlasnistva ili stanarsko pravo, nespremnost opcinskih organa u Federaciji da proslijede trazene dokumente nadleznim organima u RS-u, i nerazumno kratko radno vrijeme opcinskih ureda gdje se zahtjevi podnose.
- Odluka Visokog predstavnika od 1. aprila 1999. godine o produzetku roka za podnosenje zahtjeva za stanove u drustvenom vlasnistvu se odnosi samo na Federaciju. Rok za potrazivanje stanova u RS-u ostaje 19. juni 1999. godine. Nakon sto ponovo zapocnu svoj rad u RS-u, medjunarodne organizacije ce izvrsiti pregled stanja procesa podnosenja zahtjeva. Visoki predstavnik je ukazao na to da ukoliko u narednim mjesecima ne dodje do znacajnih pomaka u registriranju zahtjeva, on nece oklijevati da nametne produzetak tog roka.
UKIDANJE TRAJNIH STANARSKIH PRAVA U FEDERACIJI I U RS-u
- Dana 13. aprila je Visoki predstavnik, prema Aneksu 10 Daytonskog sporazuma i clanu XI Bonskog dokumenta Vijeca za implementaciju mira, donio cetiri odluke kojima se vrse izmjene i dopune odredbi imovinskih zakona u RS-u i Federaciji koje se odnose na trajna stanarska prava:
- Sva trajna stanarska prava izdata u periodu izmedju 1. aprila 1992. godine i 7. februara 1998. godine u Federaciji, i u periodu izmedju 1. aprila 1992. godine i 19. decembra 1998. godine u RS-u, se ponistavaju. Lica koja su stekla stan u toku ili nakon sukoba ce se sada tretirati kao privremeni korisnici prema proceduri podnosenja zahtjeva. Ukoliko stan nije potrazivan do isteka roka, ili ukoliko zahtjev nije pozitivno rijesen, takvim licima ce se dozvoliti da ostanu u stanu i da dobiju novo stanarsko pravo (pod uvjetom da nemaju drugi smjestaj na raspolaganju). Medjutim, ukoliko je predratnom korisniku pozitivno rijesen zahtjev za povratak, takva lica ce biti obavezna da napuste stan. Ukoliko su ulozila svoja vlastita sredstva na ime popravke stana, imaju pravo traziti nadoknadu sredstava od predratnog korisnika, ali samo nakon sto predratni korisnik vrati stan u posjed.
- Ukinuta je Odluka Visokog predstavnika od 5. novembra 1998. godine kojom se suspenduje clan 3. (6.) Federalnog zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima, kao i prodaja stanova osobama koje su stekle stanarsko pravo u toku i nakon rata, i zamijenjena je gorenavedenom Odlukom.
- Trajna dodjela stanova koji pripadaju izbjeglicama i raseljenim osobama je bila jedna od najvecih prepreka povratku izbjeglica i raseljenih osoba. U vecim gradovima sirom BiH je od prvobitnih stanara oduzeto vise hiljada stanova, u skladu sa zakonima i administrativnim praksama u vezi sa napustenom imovinom, a koji su ostali na snazi vise od dvije godine nakon okoncanja konflikta. U Federaciji je lokalnim organima zakonom bilo dopusteno da trajno poniste stanarska prava izbjeglica i raseljenih osoba, cime su takvi stanovi ostavljeni na raspolaganju za dalju dodjelu. OHR i mnogi drugi promatraci su osudili taj zakon kao zakon kojim se jasno krsi Daytonski sporazum i medjunarodni standardi ljudskih prava, ali se zakon i dalje primjenjivao sve do aprila 1998. godine. U RS-u su se javljale vrlo slicne prakse iako je pravni okvir bio drugaciji.
- Ti stanovi su potom dodjeljivani na proizvoljan i cesto nezakonit nacin. Mnogi korisnici tih stanova nisu bili raseljena lica usljed konflikta, nego su ti stanovi dodjeljivani osobama koje su vec bile stanovnici grada i to u cilju poboljsanja njihove stambene situacije. Ishod takve prakse je siroko rasprostranjeno visestruko koristenje i nezakonita dodjela stanova, cime se znacajno otezava implementacija Aneksa 7 Daytonskog sporazuma.
- Ovaj problem se u proteklih godinu dana drasticno pogorsao. U decembu 1997. godine, kada je Vlada Federacije po prvi put predlozila usvajanje zakona kojim bi se dozvolio povratak u stanove, duznosnici Kantona Sarajevo su procijenili da je u Sarajevu trajno dodijeljeno oko 5,000 stanova. Do polovine 1998. godine, kada je zapocela implementacija novih imovinskih zakona, izvrseno je vise od 12,000 trajnih dodjela. Odgovorni federalni i kantonalni duznosnici priznaju da je vecina ovih dodjela izvrsena na nezakonit nacin cak i prema neadekvatnim zakonima koji su u to vrijeme bili na snazi. Iako je Sarajevo najesktremniji primjer, problem je takodje ozbiljan i u Mostaru, kao i u drugim gradovima u Federaciji.
- Entitetski imovinski zakoni (Federalni zakon o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima (clan 3. (6.) i (7.), i RS Zakon o prestanku primjene Zakona o koristenju napustene imovine (clan 17.)) tretiraju ova nova stanarska prava tako sto nadleznim organima dopustaju da dozvole sadasnjim korisnicima da ostanu u stanovima i da povratnicima, izbjeglicama i raseljenim osobama, dodijele druge stanove u skladu sa 'Kriterijima' koji ce se izraditi u konsultacijama sa OHR-om. Buduci da davaoci stanova na koristenje nisu imali alternativne stanove koje bi mogli ponuditi, nije bilo moguce primjenjivati ove odredbe u skladu sa Aneksom 7. U Federaciji nije bilo moguce rijesiti ovaj temeljni problem tokom vise mjeseci pregovaranja o 'Kriterijima'. Kao rezultat toga, Visoki predstavnik je bio primoran da 5. novembra 1998. godine suspenduje primjenu ovog dijela Federalnog zakona.
- Dana 13. aprila 1999. godine je Visoki predstavnik takodje nametnuo amandman na RS Zakon o stambenim odnosima. Ovaj amandman je slican amandmanu koji je vec usaglasen sa Vladom Federacije i u principu je prihvacen od strane Vlade RS-a. Medjutim, odgodjeno je usvajanje tog amandmana na Narodnoj skupstini RS-a usljed trenutne politicke krize, a odavno je vec prosao 31. avgust 1998. godine, datum kojeg je Vijece za implementaciju mira u Luksemburgu postavilo kao rok za usvajanje. Amandmanom se ukidaju ovlastenja sudova prema Zakonu o stambenim odnosima da poniste stanarska prava izbjeglica i raseljenih osoba na temelju njihovog nekoristenja stana u toku raseljenistva. Njime se takodje ponistavaju sve sudske odluke koje su vec donesene na toj osnovi, i dozvoljava se predratnim korisnicima da traze povrat stana u skladu sa administrativnom procedurom koja se primjenjuje i na druge napustene stanove.
- Amandmanom se takodje ukida dio Zakona o stambenim odnosima koji je usvojen 1993. godine kojim se dozvoljava nadleznim organima da dodijele stanove na temelju racionalizacije prostora. Ova odredba se primjenjivala u toku rata na visoko diskriminatorskoj osnovi i predstavljala je prepreku povratku izbjeglica i raseljenih osoba. Odluke o dodjeli stanova donesene na osnovu tih odredbi su sada ponistene, a te osobe mogu potrazivati svoje stanove prema administrativnoj proceduri za podnosenje zahtjeva.
EKONOMSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA
- Prava na penziju
OSCE je u martu izdao dokument/studiju o penzijskom sistemu i njegovim sadasnjim problemima u BiH. Dokument polazi od razmatranja medjunarodnih i domacih zakona o pravu na penziju i daje istorijski presjek penzijskog sistema za vrijeme SFRJ i tokom rata. Zatim prelazi na opis poteskoca sa kojima se penzioneri sirom BiH suocavaju prilikom primanja svojih penzija i prezivljavanja od njihovog iznosa; ne postoji nijedan aspekt sadasnjeg sistema u vezi kojeg nema problema: od diskriminacije manjina u podruznicama do neadekvatnog zakonodavstva koje regulise razvoj sistema. Dokument izvodi zakljucak da je penzijski sistem BiH postao zrtva i politicke manipulacije i administrativne zapostavljenosti. Trenutno se u okviru penzijskog sistema BiH ne poduzima nikakav sveobuhvatni napor kako bi se rijesili ovi problemi. Sto je najkriticnije, takodje nema ni plana za rjesavanje ovih pitanja na nacin koji uzima u obzir odgovornosti preuzete od predratnog penzijskog sistema SFRJ.
- Nemogucnost pristupa dokumentima u drugom entitetu, te visoke takse ostaju i dalje problematicni. Slabi odnosi izmedju fondova Federacije i RS-a su rezultirali odlukama koje negativno pogadjaju povratnike, jer se fondovi plase da ce pojedinci iskoristiti ove slabe odnose kako bi se ilegalno prijavili za dvije penzije.
- Penzijski fondovi BiH treutno ne isplacuju penzije osobama sa ostvarenim pravom na penziju koje zive van BiH. S obzirom da sve republike bivse SFRJ nisu uspostavile zvanicne poslijeratne odnose jedna s drugom, problemi sa penzijama prouzrokovani neuspostavljanjem odnosa se prilicno cesto javljaju. Kategorija obuhvacenih ljudi ukljucuje hrvatske Srbe koji sada zive u RS, bosanske Hrvate koji zive u Hrvatskoj i odredjeni broj pojedinaca koji su tokom svog radnog vijeka placali doprinose fondu jedne republike, te se zatim penzionisali ili preselili u drugu republiku u zadnjih deset godina. (Pad kroz pukotinu - bosanski penzijski sistem i problemi u vezi njega, dostupan u Odjelu za ljudska prava pri OSCE-u, putem telefona 387 71 292 384).
- Obrazovanje Izvjestac Parlamentarne skupstine Vijeca Evrope za obrazovanje je posjetio Federaciju od 8. do 11. marta kako bi izvrsio procjenu situacije (posjeta RS-u se nije mogla obaviti zbog razvoja politicke situacije). Izvjestac je posvetio paznju narocito pitanjima u vezi sa pravom na obrazovanje i nediskriminaciju, ukljucujuci reviziju udzbenika i nastavnih planova. Izvjestac ce predati izvjestaj Parlamentarnoj skupstini Vijeca Evrope, koja ga treba uzeti u obzir prilikom procjenjivanja cinjenice da li BiH ispunjava uslove za clanstvo u organizaciji.
LJUDSKA PRAVA ZENA
- Povodom 8. marta, Medjunarodnog dana zena, zene poslanici Federalnog parlamenta i OSCE su zajednicki odrzali promociju u zgradi Federalnog parlamenta kako bi predstavili pekinsku Deklaraciju i platformu za akciju (po prvi put prevedenu na lokalne jezike) i zapoceli njenu implementaciju. Clanovi oba doma Parlamenta su prisustvovali ovom dogadjaju, kao i federalni Premijer, ombudsmeni Federacije, predstavnici politickih stranaka iz Federacije, kantonalni ministri i nevladine organizacije. Promocija pekinske Deklaracije je bila centralni doga|aj aktivnosti povodom Medjunarodnog dana zena koje je sponzorirao OSCE kako bi promovisao ucesce i povecao uocljivost prisustva zena u politici.
INSTITUCIJE ZA LJUDSKA PRAVA
- Na plenarnom sastanku odrzanom 22. i 23. marta, Evropska komisija za demokraciju putem zakona (Venecijanska komisija) pri Vijecu Evrope je razmotrila preliminarni prijedlog restruktuiranja BiH mehanizama za ljudska prava, te razmijenila misljenja sa predsjednikom Doma za ljudska prava. Radna grupa Venecijanske komisije, kojoj su bili prisutni i clanovi OHR-a, OSCE-a i Doma za ljudska prava, je jos ranije razmotrila pitanja kojim se treba pozabaviti u ovom kontekstu, ukljucujuci na primjer buducnost Doma za ljudska prava i Ustavnog suda nakon prelaznog perioda od pet godina, uspostavljanje specijalnih sudova na nivou drzave BiH, institucije za ljudska prava na nivou entiteta, itd.
- Na sastanku u Veneciji, Komisija je takodje usvojila misljenje o obimu odgovornosti u BiH u oblasti imigracije i azila, sa narocitim osvrtom na moguce ucesce entiteta, te je razmotrila svoj rad po nacrtu misljenja o zakljuccima i implementaciji medjunarodnih sporazuma u BiH. Komisija je takodje razmotrila nacrt zakona o strukturi institucije ombudsmena Federacije.
- Nakon Odluke o Brckom i smjene predsjednika RS-a Poplasena od strane Visokog predstavnika, te u skladu sa rezolucijom koju je Narodna skupstina RS-a usvojila 7. marta, sudije RS-a u Domu za ljudska prava su suspendovale svoj rad u ovoj instituciji na neodredjeno vrijeme. U rezoluciji se takodje kaze da Narodna skupstina Republike Srpske "nece prihvatiti odluke...bez ucesca predstavnika Republike Srpske u njemu". Dom je ipak nastavio da funkcionise, jer je moguce imati kvorum bez prisustva sudija iz RS-a.
- Dom je odrzao prvo saslusanje u vezi slucajeva "zaledjenih" bankovnih racuna. Prije rata, podnosioci tuzbi su imali devizne stedne racune u razlicitim bankama u Sarajevu. Tokom rata, devizni stedni racuni u Federaciji su bili "zamrznuti" i vlasnici racuna nisu imali pristup svojoj ustedjevini. Federacija je 1997. godine usvojila zakon koji dozvoljava vlasnicima ovih racuna da podnesu zahtjeve kako bi izvrsili zamjenu svoje ustedjevine za certifikate koji ce im omoguciti da otkupe stanove u drustvenom vlasnistvu i dionice u preduzecima u drzavnom vlasnistvu koja ce se privatizirati. Citirajuci novi zakon, banke su odbile dozvoliti podnosiocima tuzbi da podignu novac sa svojih racuna. Podnosioci tuzbi su pokrenuli postupke protiv banaka, BiH i Federacije, tvrdeci da zakon krsi njihova prava na mirno uzivanje posjeda po clanu 1. Protokola 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima. BiH i Federacija su tvrdili da nisu obavezni isplatiti sredstva jer 1) podnosioci tuzbi nisu iscrpili sve domace lijekove; 2) nijedan okrivljeni nema sredstava da isplati novac sa deviznih racuna; i 3) Dom nije nadlezan za ovaj slucaj jer su se predmetni dogadjaji desili prije nego sto je Dom uspostavljen. BiH je takodje tvrdila da nije preuzela obaveze spomenutih banaka.
- Dom je takodje izdao svoj godisnji izvjestaj za 1998. godinu i pratecu zbirku odluka i izvjestaja iz 1998. godine, s opaskom da se broj zahtjeva upucenih Domu povecao sa dodatnih 1.500 slucajeva vise od deset puta tokom 1998. godine. U izvjestaju se kaze da iako se saradnja sa drzavnim i entitetskim vlastima unaprijedila u 1998. godini u nekim aspektima, ona je i dalje nezadovoljavajuca, te se isticu neki ozbiljni problemi u implementaciji odluka Doma na svim nivoima.
- Pocetkom aprila 1999. godine, Dom je registrovao 1888 slucajeva, izdao konacne i obavezujuce odluke za 162 slucaja (od kojih je u 50 slucajeva odluka donesena u fazi prihvatljivosti), te izdao naredbe za privremene mjere u 78 slucajeva. Pocetkom aprila 1999. godine, CRPC je primio zahtjeve za 179.523 imovinskih jedinica, te usvojio 35.949 odluka. Pocetkom aprila 1999. godine, Ured ombudsmena je registrovao 2903 slucaja i finalizirao posao u pogledu 676 slucajeva (od kojih je 355 slucajeva bilo ili zatvoreno nakon istrage ili je bilo odluceno da se istraga ne poduzima), te izdao 14 ex-officio 'Specijalnih izvjestaja'.
- Implementacija odluka Doma: Ovo ukljucuje samo slucajeve za koje je i donijeta konacna odluka i u kojima je rok za postupanje u skladu sa odlukom istekao, te se u tim slucajevima nije postupilo u skladu sa odlukom/odlukama Doma.
|
Nepridrzavanje odluka:
Slucajevi JNA (FBiH i BiH)
Nestanak (RS)
Odluke o nadoknadi (3 RS i 2 FBiH)
Slucajevi napustene imovine (FBiH)
Odluka o nadoknadi (FBiH)
|
Pridrzavanje odluka:
3 smrtne kazne (FBiH)
3 delozacije/neizvrsenje (RS)
1 povrat stana na koristenje (FBiH)
1 hapsenje / nadoknada (FBiH)
|
Prijateljska nagodba, krsenje nije utvrdjeno, naknada nije trazena, ili je razmatranje odbijeno:
Nestanak (RS)
Hapsenje i pritvor (RS)
Diskriminacija u vezi zaposlenja (FBiH)
Zahtjev za razmatranje (FBiH)
Zahtjev za nadoknadu
Dodatnih 50 slucajeva su bili ili odbaceni ili smatrani neprihvatljivim, te stoga nije bilo potrebno pratiti dalji razvoj dogadjaja u pogledu ovih slucajeva.
|
|
