Office of the High Representative Speeches

SSAOPSTENJE ZA JAVNOST

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, ambasador Wolfgang Petritsch obratio se Vijecu za evroatlantsko partnerstvo (EAPC) na sastanku odrzanom na nivou ministara vanjskih poslova u glavnom sjedistu NATO saveza u Briselu, Brussels

Brisel, 15. decembar 2000.god.

Gospodine predsjednice, gospodine generalni sekretaru, Ekselencije,

 

Velika mi je cast a ujedno i prikladna prilika sto vam se mogu obratiti danas ­ pet godina i jedan dan nakon sto je u Parizu potpisan Dejtonski mirovni sporazum kojim je okoncan rat u BiH.

Dinamika poslova u Bosni i Hercegovini se ubrzava na sto zajednicki moramo odgovoriti ukoliko zelimo da u potpunosti iskoristimo napredak postignut u toku ove godine.

Zelio bih odmah da kazem da je prisustvo SFOR-a u Bosni i Hercegovini i dalje od krajnjeg znacaja. Shvatam da su vlade vasih zemalja izlozene pritisku zbog zahtjeva za smanjenjem broja trupa koje imaju u BiH. Ali svi napori civilne implementacije usmjereni ka izgradnji funkcionalne drzave ciji ce temelj biti civilno drustvo, a sve u cilju stvaranja odrzivih uslova za mir u Bosni i Hercegovini, bi bili nemoguci bez prisustva Stabilizacijskih snaga pod vodstvom NATO-a.

Neki predstavnici medjunarodne zajednice su iskazali razocarenje rezultatima opcih izbora koji su u BiH odrzani u novembru, narocito pri pomisli na dramaticne promjene koje su se ove godine desile u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Bosna i Hercegovina, zemlja koja je prezivjela dug i krvav rat, zemlja u kojoj je situacija mnogo slo`enija i u kojoj se "faktor straha" mo`e mnogo lakse iskoristiti nego negdje drugdje, ne zasluzuje takva poredjenja.

Same brojke ne opravdavaju ovaj pesimizam. Tri glavne nacionalisticke stranke su pretrpjele pad u broju osvojenih mjesta u drzavnom Zastupnickom domu, koji inace ima 42 mjesta, sa 36 mjesta koja su imala u 1996.god. na samo 19 na ovim izborima. Multietnicka Socijaldemokratska stranka, koja je osvojila devet mjesta, sada ima najveci broj zastupnika u Skupstini. Ovaj model, sa izvjesnim varijacijama, je ponovljen i u dva entiteta Bosne i Hercegovine.

Vrlo je jasno da postoje pozitivne promjene na politickoj sceni u zemlji, ali ocito je da se iste i dalje veoma sporo odvijaju za mnoge od nasŠ

Sada smo vec prili~no usli u postizbornu fazu i od pocetka sam jasno stavio do znanja: bez obzira na to koje stranke udju u sastav vlade, obaveze i principi i dalje ostaju isti ­ potpuna i ubrzana implementacija Dejtonskog mirovnog sporazuma, Deklaracije sa ministarskog sastanka Vijeca za implementaciju mira odrzanog u Briselu, Smjernica (Road Map) Evropske unije kao i uslova za prijem Bosne i Hercegovine u Vijece Evrope.

U sklopu ovoga, nastavicemo sa radom na nasa tri glavna prioriteta: ekonomskoj reformi, povratku izbjeglica te izgradnji nezavisnih i efikasnih drzavnih institucija.

U kontekstu konsolidacije mira, apeliram na clanice NATO saveza da nastave sa ulaganjem napora na hapsenju lica optuzenih za ratne zlocine, narocito Karadzica i Mladica. Njihovo kontinuirano prisustvo truje mir u Bosni i Hercegovini i u stvarnosti sprecava svako eliminiranje klime straha. Bosna i Hercegovina se ne moze okrenuti ka buducnosti ukoliko ne rascisti sa svojom prosloscu. I u ovome SFOR takodjer ima kljucnu ulogu.

Gospodine predsjednice, Ekselencije,

Dopustite mi da se sada osvrnem na pitanja reforme u oblasti odbrane i sigurnosti: kao i u svim drugim oblastima implementacije, radimo na osnovu jasnih smjernica koje daje Vijece za implementaciju mira (PIC).

Moj Ured koordinira program implementacije Vijeca za implementaciju mira, i napredak ­ iako spor ­ se ostvaruje. Ovdje mislim na nedavnu odluku koju je donijelo Predsjednistvo BiH o prosirenju Sekretarijata drzavnog Stalnog komiteta za vojna pitanja, koji vrsi civilnu kontrolu nad oruzanim snagama u BiH, u stalno tijelo. Takodjer je postignut ocigledan napredak u izradi odbrambene politike za zemlju. Prva cjelokupna verzija iste upravo je zavrsena juce. Zajednicki radimo na znacajnim smanjenjima u budzetima za odbranu: vojni izdaci u entitetima su jos uvijek krajnje visoki.

COMSFOR ­ general Dodson ­ i ja se u potpunosti slazemo o smjeru u kojem treba da se razvija program reforme u oblasti odbrane i sigurnosti. Obojica smo svjesni cinjenice s kolikom obazrivoscu moramo raditi na ovim pitanjima ukoliko ne zelimo da radimo u korist ekstremista.

Medjutim, nedvojbeno je da ulazemo velike napore u uspostavljanje jedinstvenog odbrambenog identiteta za Bosnu i Hercegovinu. Samo ovaj jedinstveni odbrambeni identitet ce dozvoliti BiH da ostvari daljnji napredak ka integraciji u region te u sire sigurnosne i odbrambene evropske tokove.

Dramaticne promjene u Hrvatskoj i Jugoslaviji su stvorile potpuno drugacije sigurnosno okruzenje za Bosnu i Hercegovinu. Ne smijemo gubiti vrijeme vec iskoristiti ovu priliku za stvaranje odrzivih i razumnih promjena na polju unutarnje odbrane BiH. Konstruktivna podrska Zagreba i konacno Beograda bit ce odlucujuce u tom poduhvatu.

Regionalna i medjunarodna saradnja su kljucne rijeci za srednjorocnu sigurnosnu strategiju za ovaj cijeli region. U ovom kontekstu, siguran sam da ce dragocjene lekcije stecene pri uspostavljanju Vijeca za evroatlantsko partnerstvo takodjer predstavljati model za buduce sigurnosne koncepte Balkana.

Konkretne ideje za Bosnu i Hercegovinu na kojima vec moze raditi su zajednicke mirovne snage, medjuentitetska saradnja na pitanjima deminiranja ili osnivanje vojnog stabnog koledza.

Spremnost da se takvi napori poduzmu konstantno je izrazena kroz kontakte koje imamo sa politicarima i visim oficirima. Ocito je da zele da postanu clanovi Partnerstva za mir kao i da se prikljuce Evroatlantskim strukturama.

Ali u ovoj oblasti, kao i u mnogim drugim ­ na primjer, prijem u Vijece Evrope ili Smjernice (Road Map) Evropske unije ­ vodje u BiH jos uvijek moraju da daju uvjerljive rezultate. Potrebno je da pocnu placati politicku cijenu i donositi teske odluke ­ u protivnom ce sva retorika vezana za integracije ostati upravo to: retorika. Razgovori o regionalnim sigurnosnim aranzmanima i Partnerstvu za mir su preuranjeni sve dok vodje u Bosni i Hercegovini ne pokazu volju za implementiranje jedinstvene odbrambene politike za svoju zemlju.

Gospodine predsjednice, dame i gospodo,

Dopustite da zavrsim svoje obracanje tako sto cu naglasiti da sam odlucan ­ kao od dana kada sam dosao u Sarajevo ­ da upotrijebim svoje ovlasti u potpunosti kako bih unaprijedio ovaj proces. Medjutim, isto tako moram da ukazem na cinjenicu da u ovoj oblasti, medjunarodni akteri ­ SFOR, OSCE, UNMiBH, OHR predvodjeni svojim Upravnim odborom ­ mogu postici napredak samo putem dobre koordinacije: ovo je oblast koja objedinjuje kljucne aspekte kako civilne tako i vojne implementacije. Odlucni smo da zajedno idemo putem koji vodi ka izgradnji jedinstvenog odbrambenog identiteta i progresivnoj integraciji vojnih struktura u zemlji, te da pripremimo Bosnu i Hercegovinu za potpunu integraciju u odbrambene, sigurnosne i ekonomske strukture regiona i Evrope.


Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, ambasador Wolfgang Petritsch obratio se Vijecu za evroatlantsko partnerstvo (EAPC) na sastanku odrzanom na nivou ministara vanjskih poslova u glavnom sjedistu NATO saveza u Briselu, Brussels
Brisel, 15. decembar 2000.god.