High Representative's Decision Odluka Visokog Predstavnika o Naputku o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima u njegovom dopunjenom obliku Sarajevo, 27. listopada 1999. godine

Sukladno mojim ovlastima iz Aneksa 10. Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i clanku XI. Zakljucaka s konferencije Vijeca za provedbu mira odrzane u Bonnu 10. prosinca 1997. godine, ovim donosim ODLUKU Naputak o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima u njegovom dopunjenom obliku, dan u prilogu kao sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine 28. listopada 1999. godine. 27. listopada 1999. godine Wolfgang Petritsch Visoki predstavnik Sarajevo Naputak o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima u njegovom izmjenjenom i dopunjenom obliku kao sto je objavljen u Sluzbenim novinama FBiH, br. 11/98, 38/98, 12/99 i 27/99. Status izbjeglih ili raseljenih osoba prema Aneksu VII Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini Osoba koja je svoj stan napustila izmedju 30. travnja 1991. godine i 4. travnja 1998. godine se smatra izbjeglom ili raseljenom osobom s pravom povratka u stan, bez obzira na okolnosti pod kojima je napustila stan. U slucajevima kada je zahtjev odbijen prije 4. srpnja 1999. godine zbog toga sto se podnositelj zahtjeva nije smatrao izbjeglom ili raseljenom osobom prema prijasnjem clanku 3, stavka 2 Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima ("Sluzbeni list FBiH, broj 11/98; u daljnjem tekstu "Zakon"), nadlezno tijelo ponovno razmatra zahtjev po sluzbenoj duznosti sukladno clancima 246., 247., 254. stavka 2, i clanku 255. Zakona o upravnom postupku. Postupak sukladan prijasnjim clankom 3., stavka 6 Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima U slucajevima u kojima je odluka vec donesena sukladno prijasnjim clankom 3., stavkom 6 Zakona, kojom je predmet proslijedjen nadleznom zupanijskom upravnom tijelu na odlucivanje o dodjeli drugog stana sadasnjem korisniku ili nositelju stanarskog prava, nadlezno zupanijsko upravno tijelo vraca predmet nadleznom prvostupanjskom tijelu na odlucivanje sukladno clanku 7. Zakona. Nadlezno tijelo ponovno razmatra zahtjev po sluzbenoj duznosti sukladno clancima 246., 247., 254. stavka 2, i clankom 255. Zakona o upravnom postupku. U slucajevima kada je podnesena zalba na odluku donesenu sukladno prijasnjem clanku 3., stavku 6 Zakona, drugostupanjsko tijelo usvaja zalbu i vraca zahtjev prvostupanjskom tijelu na odlucivanje sukladno clanku 7. Zakona. Stanarska prava ponistena sukladno clanku 2., stavka 3 Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima Svi ugovori o koristenju stana zakljuceni izmedju 1. travnja 1992. godine i 7. veljace 1998. godine se ponistavaju. Ova se odredba primjenjuje bez obzira na to je li stan proglasavan napustenim ili ne. Pojedinci ciji je ugovor o koristenju ponisten sukladno clanku 2., stavka 3 Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima smatraju se privremenim korisnicima stana i nisu nositelji stanarskog prava osim ako im se stanarsko pravo ne vrati sukladno ovom Zakonu. Privremeni korisnici prema ovom stavu imaju pravo koristenja stana dok se ne ustvrdi konacni pravni status stana. Ukoliko nositelj stanarskog prava podnese zahtjev za povrat stana, nadlezno tijelo donosi odluku o povratu stana nositelju stanarskog prava sukladno clanku 7. Zakona, i ustvrdjuje ima li privremeni korisnik pravo na alternativni smjestaj sukladno clanku 3. stavka 4, clankom 18e i clankom 18f Zakona, kao sto je propisano tockama 28-34 ovoga Naputka. Glede stanova iz prethodne tocke, u slucajevima kada zahtjev za povrat stana nije podnesen u skladu sa vazecim rokom prema clanku 5. Zakona ("Sluzbeni list FBiH" broj 27/99), ili u slucajevima kada je zahtjev za povrat stana odbijen (iz materijalnih razloga), a sve mogucnosti zalbe na odluku su iscrpljene, sadasnji korisnik moze podnijeti zahtjev nadleznom tijelu za obnavljanje svog ugovora o koristenju stana sukladno clanku 2., stavci 4 i clankom 18e i 18f Zakona. Nadlezno tijelo pokrenut ce postupak po sluzbenoj duznosti da bi utvrdilo status sadasnjeg korisnika. U postupku iz prethodne tocke, ako je sadasnji korisnik stekao stanarsko pravo na jedan od sljedecih nacina: sadasnji korisnik je stekao stanarsko pravo prijenosom stanarskog prava na njega kao supruznika ili clana obiteljskog domacinstva nakon smrti prethodnog nositelja stanarskog prava, sukladno Zakonu o stambenim odnosima; ili sadasnji korisnik je stekao stanarsko pravo prijenosom stanarskog prava nakon razvoda od prethodnog nositelja stanarskog prava; ili sadasnji korisnik je bio prvi nositelj stanarskog prava nakon sto je stan izgradjen; ili sadasnji korisnik je stekao stanarsko pravo putem vazeceg ugovora o zamjeni stanova, sukladno Zakonu o stambenim odnosima; ili sadasnji korisnik je prijenosom stekao stanarsko pravo nakon smrti prethodnog nositelja stanarskog prava, u slucajevima kada iza prethodnog nositelja stanarskog prava nije ostao pravni nasljednik na kojeg se moze prenijeti stanarsko pravo; nadlezno tijelo mu obnavlja ugovor o koristenju stana sukladno tocki 10. i 11. ovog Naputka. U slucajevima koji nisu obuhvaceni prethodnom tockom, nadlezno tijelo utvrdjuje ima li sadasnji korisnik na raspolaganju drugi smjestaj sukladno clanku 2. stavci 4, i clancima 18e i 18f Zakona. Ukoliko sadasnji korisnik ima na raspolaganju drugi smjestaj, nadlezno tijelo donosi odluku kojom se ukida pravo privremenog koristenja stana, i nalaze sadasnjem korisniku da napusti stan u roku 15 dana. Ukoliko sadasnji korisnik nema na raspolaganju alternativni smjestaj, nadlezno tijelo obnavlja njegov ugovor o koristenju stana. Ukoliko nadlezno tijelo donese odluku da obnovi ponisteni ugovor o koristenju stana, nadlezno tijelo stavlja pecat na ugovor o koristenju stana, uz napomenu da je ugovor obnovljen sukladno Zakonu o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima. Primjerak ugovora o koristenju stana sa pecatom se smatra novim ugovorom o koristenju prema clanku 2., stavci 4 Zakona, i predstavlja vazeci ugovor o koristenju stana u svrhu Zakona o stambenim odnosima i Zakona o prodaji stanova za koje postoji stanarsko pravo. Nakon odluke o obnovi ugovora o koristenju stana sadasnjeg korisnika stana koji ima pravo na novi ili obnovljeni ugovor o koristenju stana sukladno clanku 2, stavci 4 Zakona i ovim Naputkom, nadlezno upravno tijelo dostavlja obavijest da je sadasnji korisnik stekao novo prebivaliste tijelu nadleznom za raseljene i izbjegle osobe; i upravnom tijelu nadleznom za stambena pitanja u opcini u kojoj je 1991. godine stanovao sadasnji korisnik. Raspolaganje napustenim stanovima Nakon objavljivanja ovog Naputka, upravno tijelo nadlezno za stambena pitanja u svakoj opcini u najkracem ce roku napraviti spisak svih stanova koji su proglaseni napustenim i za koje nije podnesen zahtjev za povrat do 4. srpnja 1999. godine, ili za koje je zahtjev za povrat odbijen. Primjerak tog spiska bit ce dostavljen Federalnom ministarstvu prostornog uredjenja i okolisa. Nakon 4. listopada 1999. godine, upravno tijelo u najkracem ce mogucem roku napraviti spisak svih stanova koji nisu proglaseni napustenim, i kod kojih nositelj stanarskog prava nije u posjedu stana od prije 4. travnja 1998. godine, a za koje nije podnesen zahtjev za povrat do 4. listopada 1999. godine, odnosno za koje je zahtjev za povrat odbijen i sve mogucnosti zalbe protiv rjesenja su iscrpljene. Primjerak tog spiska bit ce dostavljen Federalnom ministarstvu prostornog uredjenja i okolisa. U svim slucajevima stan iz ove tocke, ili tocke 12, ne dodjeljuje se ponovno sve dok se sukladno vazecim zakonima ne donese konacna odluka glede svih nerijesenih zahtjeva i zalbi u svezi s tim stanom. Sukladno clanku 5. Zakona, smatra se da je nositelj stanarskog prava podnio zahtjev za povrat stana u predvidjenom roku, ukoliko je nositelj stanarskog prava preduzeo bilo koju od sljedecih mjera u cilju povrata stana: podnio zahtjev nadleznom upravnom tijelu, ukljucujuci zahtjev podnesen prije stupanja na snagu Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima, kao i zahtjev kojeg je nadlezno upravno tijelo odbilo zbog nenadleznosti prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima, tj. 4. srpnja 1999. godine; podnio zahtjev nadleznom sudu za vracanje stana u posjed; podnio zahtjev Povjerenstvu za imovinske zahtjeve raseljenih osobe i izbjegosobe (CRPC) sukladno njenim pravilima i propisima, t.j. do 2. rujna 1999. godine ili u izuzetnim slucajevima do 3. prosinca 1999. godine za zahtjeve iz clanka 5, stavka 2 Zakona. Nadlezno tijelo po sluzbenoj duznosti utvrdjuje status sadasnjeg korisnika svakog stana koji je identificiran sukladno tockama 12. i 13. ovog Naputka. Osim u slucajevima u kojima sadasnji korisnik stana ima pravo na novi ugovor o koristenju odnosno na obnovu ugovora o koristenju sukladno clanku 2., stavci 4 Zakona i tockama 8., 9. i 10. ovog Naputka, stanovi iz tocaka 12. i 13. ovog Naputka i stanovi na kojima je stanarsko pravo prestalo sukladno clanku 12. Zakona, ostaju pod upravom upravnog tijela nadleznog za stambena pitanja do 4. srpnja 2001. godine. U slucajevima kada privremeni korisnik stana koristi stan na osnovu rjesenja o privremenom koristenju, i dalje ima pravo na alternativni smjestaj sukladno clanku 18e i clanku 18f Zakona, kao sto je propisano tockama 28-34 ovoga Uputstva, nadlezno tijelo sadasnjem korisniku izdaje ili novo rjesenje o privremenom koristenju stana ili mu osigurava drugi alternativni smjestaj, i izdaje privremeno rjesenje sukladno clanku 18d Zakona. U slucajevima kada je sadasnji korisnik nezakoniti korisnik ili privremeni korisnik koji nema pravo na alternativni smjestaj, nadlezno tijelo donosi odluku kojom mu nalaze da napusti stan u roku od 15 dana, sukladno clanku 3., stavci 3 i 4 Zakona. U svezi sa stanom iz prethodne tocke, nadlezno tijelo mora sukladno clanku 18d Zakona dodijeliti taj stan na privremeno koristenje osobi koja: ima pravo na alternativni smjestaj sukladno clanku 18e i 18f Zakona; i je trenutacno privremeni korisnik stana ili nekretnine; i od kojeg je zatrazeno da napusti stan ili nekretninu nakon donosenja odluke po zahtjevu za vracanje stana u posjed prema Zakonu o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima ili Zakonu o prestanku primjene Zakona o privremeno napustenim nekretninama u vlasnistvu gradjana, ili odluke Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih i izbjeglih osoba. Privremeno rjesenje izdato prema clanku 18d Zakona daje se na period ne duzi od sest mjeseci. Privremeni korisnik moze podnijeti zahtjev za produzenje privremenog rjesenja za period ne duzi od sest mjeseci, pri cemu rjesenje istice najkasnije 4. srpnja 2001. godine. Prilikom donosenja odluke po zahtjevu za produzenje privremenog rjesenja, nadlezno tijelo mora u postupku utvrditi ako privremeni korisnik i dalje ima pravo na alternativni smjestaj. Nadlezno tijelo moze izdati novo privremeno rjesenje, ili naznaciti na prethodnom rjesenju da se rjesenje produzava za jos sest mjeseci i navesti nadnevak prestanka vazenja rjesenja. Ako nadlezno tijelo donese odluku da privremeni korisnik nema pravo na alternativni smjestaj, on ce naloziti privremenom korisniku da napusti stan u roku od 15 dana. Ako privremeni korisnik u bilo koje vrijeme prestane ispunjavati uvjete koji mu daju pravo na alternativni smjestaj sukladno Zakonu, nadlezno tijelo po sluzbenoj duznosti donosi odluku kojom se ponistava privremeno rjesenje i nalaze privremenom korisniku da napusti stan u roku od 15 dana. Raspolaganje napustenim vojnim stanovima za koje do isteka roka nije podnesen zahtjev ili je zahtjev konacno odbijen Poslovnici u Zakonu i ovom Naputku u svezi sa raspolaganjem napustenim stanovima za koje u vazecem roku nije dostavljen zahtjev se takodjer primjenjuju na stanove kojima raspolaze Federalno ministarstvo obrane, sto podlijeze sljedecim izmjenama kako se navodi u stavku 24 ovog Naputka. (i) Privremeni korisnik stana kojim raspolaze Federalno ministarstvo obrane moze imati pravo na novi odnosno obnovljeni ugovor o koristenju ako su ispunjeni uvjeti iz clanka 2. stavka 4 Zakona, i iz tocaka 7. i 9. ovog Naputka. U tim slucajevima, tijelo koje je izdalo ugovor je ovlasteno obnoviti ponisteni ugovor o koristenju sukladno tockama 10. i 11. ovog Naputka, primjenjujuci sve postupke koji su nuzni za ispunjenje zahtjeva iz Zakona i Naputka, ukljucujuci, izmedju ostalog, i to da stambene potrebe privremenog korisnika nisu zadovoljenje na drugi nacin sukladno stavci 24(ii) ovog Naputka, te da privremeni korisnik nema na raspolaganju drugi smjestaj sukladno stavci 9 ovog Naputka. (ii) U ostalim slucajevima, privremenom korisniku koji trenutacno stanuje u stanu kojim raspolaze Federalno ministarstvo obrane, a kome se nalaze da napusti taj stan sukladno odredbama Zakona, kako bi se omogucio povratak prijeratnog nositelja stanarskog prava ili kupca tog stana, nadlezno vojno stambeno tijelo moze izdati novi ugovor o korisenju stana za koji nije podnesen zahtjev za povrat ili je takav zahtjev konacno odbijen, pod uvjetom da njegove stambene potrebe nisu zadovoljene na neki drugi nacin, kako se navodi u Zakonu i ovom Naputku. (iii) Sva tijela koja se bave problematikom stanova kojima raspolaze Federalno ministarstvo obrane suradjivat ce sa nadleznim medjunarodnim i domacim tijelima kako bi se osiguralo da stanove, suprotno odredbama zakona, ne koriste ljudi cije su stambene potrebe zadovoljene na neki drugi nacin. Ova suradnja ukljucuje i stavljanje na raspolaganje informacija o prethodnom i sadasnjem koristenju stanova kojima raspolaze Federalno Ministarstvo obrane. Prava na alternativni smjestaj Tijelo nadlezno za osiguranje smjestaja privremenim korisnicima stanova prema clanku 3., stavci 5 Zakona je upravno tijelo nadlezno za stambena pitanja u opcini ili zupaniji u kojem privremeni korisnik trenutacno zivi. Ukoliko je moguce da se privremeni korisnik vrati u opcinu u kojoj je imao prebivaliste 30. travnja 1991. godine, a kuca ili stan u kojem je tada stanovao je neuseljiv, tijelo nadlezno za osiguravanje privremenog smjestaja, na zahtjev privremenog korisnika, a do obnove te kuce ili stana iz 30. travnja 1991. godine, bit ce upravno tijelo nadlezno za stambena pitanja u opcini ili zupaniji gdje se kuca ili stan iz 30. travnja 1991. god. nalazi. Sto se tice nezakonitog korisnika stana, opcinsko ili zupanijsko tijelo zaduzeno za raseljene i izbjegle osobe je nadlezno ustvrditi ima li ta osoba pravo na privremeni smjestaj prema vazecem zakonu o raseljenim osobama i izbjeglicama. Pri donosenju rjesenja prema Zakonu kojim se nezakonitom korisniku koji je raseljena osoba nalaze da napusti stan, nadlezno tijelo ce o donosenju rjesenja obavijestiti nadlezno opcinsko/zupanijsko tijelo zaduzeno za raseljene osobe i izbjeglice. Prema clanku 3., stavka 5 Zakona, norma za alternativni smjestaj nece biti manja od: za obitelj iz clanka 8., stavka 4 Zakona o stambenim odnosima ­ odgovarajuci smjestaj kao sto je ustvrdjeno clankom 7. Zakona o stambenim odnosima, minimum 8-10 m2 po osobi; za sve ostale slucajeve ­ nuzni smjestaj kao sto je utvrdjeno clankom 8. Zakona o stambenim odnosima, minimum 5 - 8 m2 po osobi. Prilikom utvrdjivanja ima li privremeni korisnik stana pravo na alternativni smjestaj prema clanku 3., stavka 4 ili clanku 18e Zakona, nadlezno tijelo u postupku ustvrdjuje: mjesto gdje je privremeni korisnik zivio 30. travnja 1991.god.; u kojem svojstvu je privremeni korisnik stanovao u stanu ili nekretnini u mjestu gdje je zivio 30. travnja 1991. god.; je li moguce zivjeti u stanu ili nekretnini; posjeduje li privremeni korisnik ili clan njegovog obiteljskog domacinstva iz 1991. godine trenutacno taj stan ili nekretninu; je li dragovoljno zamijenio ili prodao predmetni stan ili nekretninu u svojem vlasnistvu; ili sve druge relevantne cinjenice kojima se dokazuje da su stambene potrebe privremenog korisnika zadovoljene na neki drugi nacin. Nadlezno tijelo utvrdjuje da privremeni korisnik moze stanovati u stanu ili nekretnini, odnosno da privremeni korisnik nece imati pravo na alternativni smjestaj ukoliko: ima zakonsko pravo na vracanje u posjed svojeg stana koji je imao na dan 30. travnja 1991. godine; i je stan koji je imao na dan 30. travnja 1991. godine sacuvan tako da omogucava osnovne uvjete za zivot (zastita od atmosferskih utjecaja; vodovodne i sanitarne instalacije odgovarajuce razine; elektricna energija; grijanje; privatnost i sigurnost imovine); i je u mogucnosti vratiti u posjed nekretninu ili stan i u njemu zivi sigurno i dostojanstveno. U svim slucajevima privremeni korisnik nema pravo na alternativni smjestaj ako u njegovom stanu koji je imao na dan 30. travnja 1991. godine zivi clan njegovog obiteljskog domacinstva iz 1991. godine; ili ako jedan od roditelja ili clan njegovog obiteljskog domacinstva iz 1991. godine ima smjestaj u istoj gradskoj opcini ili istom mjestu. Privremeni korisnik nema pravo na alternativni smjestaj ukoliko je dragovoljno prodao nekretninu u kojoj je zivio na dan 30. travnja 1991. godine, ili ukoliko je dragovoljno zamijenio nekretninu ili stan u kojem je zivio na dan 30. travnja 1991. godine, pod uvjetom da je ugovor o zamjeni ili prodaji u potpunosti realiziran. Ukoliko privremeni korisnik odbije alternativni smjestaj koji mu ponudi nadlezno tijelo, ili odbije pomoc za obnovu svojeg stana koji je imao na dan 30. travnja 1999. godine, privremeni korisnik vise nema pravo na alternativni smjestaj, i biti ce duzan napustiti stan u roku od 15 dana. Kada mu bude ponudjen alternativni smjestaj odnosno pomoc za obnovu stana, privremeni korisnik se obavjestava o posljedicama odbijanja alternativnog smjestaja ili pomoci za obnovu. Bez obzira na clanak 7. stavku 2 Zakona, krajnji rok do kojeg je nezakoniti korisnik ili privremeni korisnik cije su stambene potrebe na drugi nacin zadovoljene, duzan iseliti iz stana je 15 dana, sukladno clanku 3. stavci 3. i 4. Zakona. Pod pojmom privremeni korisnik, cije stambene potrebe su zadovoljene na drugi nacin, podrazumijeva se, izmedju ostalog: privremeni korisnik kome je nadlezno tijelo osiguralo alternativni smjestaj; ili osoba koje ima na raspolaganju drugi smjestaj; ili osoba koje nema status izbjeglice ili raseljene osobe a raspolaze sa dovoljnim prihodima da sama sebi osigurava smjestaj; ili osoba na koju se primjenjuje clanak 18f, stavak 1 Zakona, ili privremeni korisnik u slucaju kada mu nositelj stanarskog prava osigura smjestaj u svojstvu zakupca i kada se slozi da placa zakupninu najmanje dvije godine na drugom stanu. Standardnim smjestajem se smatra odgovarajuci smjestaj ili nuzni smjestaj kako je predvidjen stavkom 27 ovog Naputka. Sukladno clanku 16. Zakona, rjesenja o dodjeli stanova kao i ugovori o koristenju stanova, izdati odnosno zakljuceni nakon 7. veljace 1998. godine su nistavni, izuzev ugovora o koristenju stana zakljucenih odnosno obnovljenih u skladu sa Zakonom i ovim Naputkom, ili na drugi zakonit nacin, nakon objavljivanja ovog Naputka. Postupanje po zahtjevima za razrusene i ostecene stanove Upravno tijelo za stambena pitanja je nadlezno primati zahtjeve za stanove koji su razruseni ili osteceni. Odluka po zahtjevu iz prethodne tocke sadrzi: rjesenje kojim se potvrdjuje da je podnositelj zahtjeva bio nositelj stanarskog prava na stan u razrusenoj zgradi; rjesenje kojim se potvrdjuje da podnositelj zahtjeva ima pravo na povrat stana ukoliko je obnovljen. Postupanje po zahtjevima za povrat vojnih stanova Opcinsko ili zupanijsko upravno tijelo za stambena pitanja je nadlezno primati zahtjeve i odlucuje po zahtjevima za povratak u stanove kojima raspolaze Ministarstvo obrane Federacije, sukladno clancima 3. i 3a Zakona. Nadlezna sluzba Ministarstva odbrane Federacije upucuje nadleznom zupanijskom ili upravnom tijelu za stambena pitanja sve predmetne spise o zahtjevima za vojne stanove koje posjeduje nadlezno vojno tijelo za stambena pitanja, zajedno sa svim podacima ili dokumentima potrebnim za rjesenje po zahtjevu. Ministarstvo obrane Federacije ili podnositelj zahtjeva moze u pismenom obliku prezentirati dokaze vezane za ustvrdjivanje bilo koje cinjenice iz clanka 3a, stavak 1. i 2. Zakona. U slucaju nedostatka takvog dokaza, nadlezno upravno tijelo donosi rjesenje zasnovano na svim raspolozivim dokazima sukladno Zakonu o upravnom postupku. Ukoliko podnositelj zahtjeva podnese dokaz kojim se osporava neka od cinjenica iz clanka 3a, stavak 1 Zakona, odnosno dokaz da na dan 30. travnja 1991. godine: nije bio u aktivnoj sluzbi u SSNO (Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu) - u JNA (npr. bio umirovljen); ili je bio drzavljanin Socijalisticke Republike Bosne i Hercegovine prema evidenciji drzavljana; ili ima odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zastite koji odgovara ovom statusu u nekoj od zemalja van bivse SFRJ prije 14. prosinca 1995. godine, u tom slucaju nadlezno tijelo nece traziti od podnositelja zahtjeva da podnese dodatne dokaze te ce ustvrditi da podnositelj zahtjeva nije izgubio izbjeglicki status prema clanku 3a, stavka 1. Ukoliko Ministarstvo obrane tvrdi da podnositelj zahtjeva nije izbjeglica sukladno clanku 3a, stavka 2. Zakona, teret dokazivanja je na Ministarstvu obrane, koje mora osigurati pismeni ili drugi dokaz da podnositelj zahtjeva nema status izbjeglice. Postupanje po zahtjevima za stanove koji nisu proglaseni napustenim Sukladno clanku 18b Zakona, upravno tijelo je nadlezno primati zahtjeve za stanove koji nisu proglaseni napustenim sukladno zakonima i propisima iz clanka 1. Zakona, ukljucujuci i ostecene i razrusene stanove, u slucajevima gdje je nositelj stanarskog prava izgubio posjed stana prije 4. travnja 1998. godine. U slucajevima u kojima je zahtjev za stan iz prethodne tocke podnesen nadleznom upravnom tijelu prije 4. srpnja 1999. godine, i gdje je takav zahtjev odbacen zbog nenadleznosti, nadlezno tijelo ponovno razmatra zahtjev po sluzbenoj duznosti, sukladno clancima 246., 247., 254. stavke 2, i 255. Zakona o opcem upravnom postupku, osim ukoliko se trenutacno kod nadleznog suda ne vodi postupak za vracanje u posjed tog stana. Proceduralni aspekti Ukoliko je prilikom odlucivanja o bilo kojem zahtjevu podnesenom sukladno Zakonu o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima, nadlezno tijelo u mogucnosti da po sluzbenoj duznosti ustvrdi sve materijalne cinjenice vezane za stanarsko pravo podnositelja zahtjeva i status sadasnjeg korisnika stana koji se potrazuje, o zahtjevu se odlucuje po skracenom postupku. U svim drugim slucajevima nadlezno tijelo zakazuje saslusanje i o tome pravodobno obavjestava strane, tj. podnositelja zahtjeva, sadasnjeg korisnika i davatelja stana na koristenje. Izocnost saslusanju nece predstavljati razlog za odgadjanje saslusanja, niti ce se smatrati osnovanim prigovorom u odlucivanju po zalbi. Uzimajuci u obzir postojanje javnog interesa po ovom pitanju, nadlezno tijelo nastavlja sa postupkom sukladno clanku 154. Zakona o upravnom postupku i ustvrdjuje po sluzbenoj duznosti (npr. inspekcijom) ili putem dokumenata podnesenih zajedno sa zahtjevom, sve materijalne cinjenice vezane za stanarsko pravo podnositelja zahtjeva ili status sada{njeg korisnika stana koji se potrazuje. U slucajevima kada je podnositelj zahtjeva osoba koje trenutno koristi stan ili privatnu imovinu u BiH nad kojom druga osoba ima pravo steceno prije 30 travnja 1991 godine, stambeno tijelo obvezno je pribaviti od podnositelja zahtjeva pisanu ili usmenu izjavu, danu kod nadleznog tijela u sluzbeni zapisnik, kojom izjavljuje da ce, zajedno sa svim clanovima svoga obiteljskog domacinstva, nakon povrata u svoj stan bezuvjetno napustiti svoj sadasnji smjestaj ili privremeni smjestaj koji mu je dan na koristenje na teritoriju BiH. Ova izjava sadrzi tocnu adresu njegovog sadasnjeg odnosno privremenog smjestaja. Izjava se daje pod punom materijalnom i krivicnom odgovornoscu i ovjerava se kod nadleznog tijela. U slucajevima kada podnositelj zahtjeva ne napusti svoj sadasnji odnosno privremeni smjestaj na teritoriju BiH nakon uspjesnog povratka u svoj stan, stambeno tijelo je obvezno nadleznom tijelu u Bosni i Hercegovini podnijeti krivicnu prijavu sukladno clanku 140. Zakona o krivicnom postupku ("Sluzbeni list FBiH" br. 43/98). Neustvrdjivanje namjeravanog datuma povratka od strane podnositelja zahtjeva sukladno clanku 4., stavka 4, tocka 3. Zakona ne sprijecava upravno tijelo u donosenju odluke po zahtjevu. Upravno tijelo u pisanom obliku obavjestava podnositelja zahtjeva o posljedicama ustvrdjenim u clanku 12. Zakona u slucaju da se podnositelj zahtjeva ne vrati. Prije pokretanja postupka za prestanak stanarskog prava pred nadleznim sudom, upravno tijelo ispituje ima li podnositelj zahtjeva osnovan razlog zbog kojeg se ne vraca u stan, kako je predvidjeno clankom 12. Zakona. Ako je nedostupan zapisnik iz perioda kada je stan proglasen napustenim, nadlezna tijela, u cilju provodjenja clanka 9. Zakona, vrse inspekciju stana prilikom donosenja odluke sukladno clanku 7. Zakona. U skladu sa svojim obvezama iz Krivicnog zakona, tijela vlasti ce traziti krivicno gonjenje sadasnjeg korisnika koji otudji imovinu ili instalacije iz stana, ili namjerno osteti stan prije nego sto dragovoljno ili putem delozacije napusti stan. Upravno tijelo moze u rjesenje doneseno sukladno clanku 7. Zakona ukljuciti obavijest ili upozorenje sadasnjem korisniku u svezi s gore pomenutim krivicnim gonjenjem za takav cin. Sukladno clanku 8., stavka 3 Zakona, zalba ne odlaze izvrsenje odluke. Prvostepeno tijelo zadrzava dokumentaciju koja se odnosi na slucaj ili preslike dokumenata ili poduzima bilo koje druge radnje koje su potrebite da se osigura provodjenje odluke, bez obzira na pokretanje zalbenog postupka. Ukoliko se ne rijesi zalba na pozitivnu odluku u roku utvrdjenom Zakonom o upravnom postupku, odluka prvostupanjskog tijela, a time i stanarsko pravo podnositelja zahtjeva na predmetni stan, smatra se potvrdjenim. U slucaju da drugostupanjsk tijelo ponisti odluku, ponistenje ce se smatrati djelimicnim (prema clanku 236. stavka 3 Zakona o upravnom postupku), a rok za iseljenje iz stana koji je ustvrdjen u prvobitnoj odluci (prema clanku 7. stavka 1. tocka 4 Zakona) ostaje na snazi ukoliko upravno tijelo ponovno potvrdi stanarsko pravo podnositelja zahtjeva, osim u slucaju pogresno ustvrdjenog roka. U slucajevima u kojima je zahtjev podnesen Povjerenstvu za imovinske zahtjeve raseljenih osobe i izbjeglica (Imovinsko povjerenstvo) prema clanku 14. Zakona, svaki drugi postupak pokrenut kod nadleznog tijela se ne prekida, osim ukoliko se postupak pokrenut kod nadleznog tijela ne odnosi na istu stvarno pravnu situaciju kao i postupak kod Imovinskog povjerenstva. Naime, postupak se prekida samo u slucaju kada je kod oba ova tijela podnesen zahtjev po osnovu istog prava na istu imovinu ili stan i kada je nadlezno tijelo odbacilo, odnosno odbilo zahtjev podnositelja iz formalnih, odnosno materijalnih razloga, te u slucaju da Imovinsko povjerenstvo zatrazi prekid postupka. Ovaj Naputak stupa na snagu 28. listopada 1999. godine.

Office of the High Representative