Zakon kojim se regulira primjena Zakona o privremeno napustenoj imovini u svojini gradana
- Ovaj Zakon se jedino primjenjuje na privatnu imovinu.
- Ovaj Zakon je stariji od Zakona o privremeno napustenoj imovini u svojini gradana koji je uveden tokom rata i prema kojem su nadlezne vlasti mogle proglasiti privatnu imovinu "napustenom", te trecem licu dodijeliti privremeno rjesenje o stanarskom pravu ukoliko su vlasnici privatne imovine napustili imovinu nakon 30. aprila 1991. godine. Bitno je da Zakon o privremeno napustenoj imovini nije permanentno uticao na vlasnicko pravo, te se vlasnik mogao vratiti u bilo koje vrijeme i traziti povrat svoje imovine. Medutim, pravo vlasnika da traze povrat svoje imovine nije efikasno sprovedeno prema Zakonu u velikoj mjeri iz razloga sto Zakon nije osigurao realnu proceduru za povrat imovine niti rjesenje za potrebe trenutnih korisnika.
- Prema novom Zakonu, vlasnici privatne imovine mogu u svako doba podnijeti zahtjev za povrat svoje imovine. Nadlezne vlasti moraju donijeti odluku o takvim zahtjevima u roku od 30 dana. Ukoliko je imovina prazna ili ilegalno useljena, vlasnik se moze useliti odmah nakon donosenja odluke na podneseni zahtjev. Ukoliko je imovina useljena, trenutni stanar ima na raspolaganju 90 dana za iseljenje iz te imovine. Pod izuzetnim okolnostima rok se moze produziti do jedne godine, ali samo ako nadlezne vlasti mogu OHR-u dokazati da se za trenutnog stanara ne moze osigurati drugi smjestaj.
Zakon o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima
- Ovaj Zakon se primjenjuje na stanove "u drustvenom vlasnistvu", t.j. na stanove na kojima postoji stanarsko pravo dato licima od strane firmi, vladinih organa ili drustvenih organizacija. Prije rata su stanarska prava bila predmet sustinskog regulisanja, narocito prema Zakonu o stambenim odnosima.
- U toku rata je uveden Zakon o napustenim stanovima. Ovim Zakonom je nadleznim organima omoguceno da stanove u drustvenom vlasnistvu ciji su stanari otisli proglase "napustenim", te da drugim licima dodijele privremeno rjesenje na te iste stanove. Dana 22. decembra 1995. godine je izvrsena izmjena i dopuna Zakona, tako da ukoliko lica nisu trazila niti su se uselila u svoje stanove do 6. januara 1996. godine njihovi stanovi su u tim slucajevima proglasavani trajno napustenim i kao takvi su se mogli trajno prenijeti na novog stanara. Ovim Zakonom je blokiran povratak na desetine hiljada izbjeglica i raseljenih osoba u svoje predratne domove.
- Prema novom Zakonu, nistavne su sve odluke kojima prestaje stanarsko pravo izbjeglica i raseljenih osoba. Predratni stanari ili njihovi ovlasteni predstavnici moraju podnijeti zahtjev za povratak u stan. Uskoro ce se izdati instrukcije kojim ce se pojasniti procedure koje je u procesu podnosenja zahtjeva potrebno slijediti.
- Zahtjevi predratnih stanara se moraju podnijeti u roku od sest mjeseci nakon sto Zakon stupi na snagu. Zahtjev mora sadrzavati namjeravani datum povratka koji mora biti u okviru jednogodisnjeg perioda od datuma podnosenja zahtjeva. Predratni stanari koji ne ispune sestomjesecni rok za podnosenje zahtjeva ili koji se ne vrate u roku od godinu dana od dana donosenja odluke na zahtjev suceljavaju se sa trajnim gubitkom svog stanarskog prava.
- Nadlezni organi moraju donijeti odluku u roku od 30 dana od dana podnosenja zahtjeva. Ove odluke ce potvrditi predratna stanarska prava, ukinuti pravo na privremeno koristenje stana i uspostavit ce se rok do kojeg se trenutni korisnik stana mora iseliti. Buduci da postoje razlicite kategorije trenutnih korisnika stanova, dok su neki stanovi prazni ili neuslovni, ovaj vremenski period ce varirati:
- ukoliko je stan prazan ili ilegalno useljen, predratni stanar moze odmah povratiti stan;
- neovasteni privremeni vlasnik ce dobiti rok od 90 dana za napustanje stana, dok se taj rok moze produziti ukoliko je rok odredenog povratka predratnog stanara kasniji;
- ukoliko je u stanu useljeno lice koje je dobilo stalno rjesenje prije 7. februara 1998. godine, slucaj se moze prenijeti na dodatno odlucivanje u vezi s tim da li predratnom stanaru treba dodijeliti drugi stan, cime se omogucava trenutnom stanaru da ostane u stanu. Ovakva odluka se mora donijeti u skladu sa specificnim kriterijima koji su u skladu sa Aneksom 7 Mirovnog sporazum i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i njenim Protokolima. Izrada ovih kriterija je u toku.
- Ovlastenim korisnicima stanova se mora osigurati alternativni smjestaj od strane odgovornih nadleznih vlasti u vremenskom periodu koji je zakonom dat za povratak predratnog stanara u stan.
Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima
- Ovaj Zakon se takoder odnosi na stanove "u drustvenom vlasnistvu" i jednostavno predstavlja izmjenu i dopunu Zakona o stambenim odnosima, predratni zakon kojim se regulise koristenje stambenih jedinica na kojima postoji stanarsko pravo. Prema Zakonu o stambenim odnosima stanarsko pravo se moze ponistiti kada stanar ne zivi u stanu u kontinuiranom periodu od sest mjeseci, osim u odredenim ogranicenim okolnostima (npr. stanar sluzi vojni rok ili je na lijecenju).
- Amandman osigurava da se stanarsko pravo ne moze automatski ponistiti zbog nekoristenja stana od 30. aprila 1991. godine, ukoliko je nosilac stanarskog prava osoba s pravom na povratak prema Aneksu 7. Amandman takoder osigurava da se za osobe koje su napustile stanove nakon 30. aprila 1991. godine pretpostavlja da su izbjeglice i raseljene osobe prema Aneksu 7, ukoliko ne dokazu da su napustili svoje stanove iz razloga koji su u potpunosti nevezani sa konfliktom. Takve osobe jos uvijek moraju ispuniti rok za podnosenje zahtjeva, ili prema ovom Zakonu ili prema Zakonu o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima.
Otkup stanova na kojima postoji stanarsko pravo (privatizacija)
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo je stupio na snagu dana 6. decembra 1997. godine. Taj Zakon osigurava da zahtjevi za otkup stanova u drustevnom vlasnistvu prema Zakonu mogu se podnositi od 6. marta 1998. godine. Medutim, prema amandmanu na zakon koji je usvojen 4. marta 1998. godine osobama koje su stekle stanarsko pravo na stanove koji su proglaseni "napustenim" od 1991. godine nije dopusteno da vrse otkup stanova u kojima trenutno zive. Ovaj amandman ne utice na nosioce stanarskog prava koji nisu nikad napustali svoje stanove.
- Istovremeno, prema Zakonu o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima, predratni stanari koji su svoje stanove napustili tokom rata nece biti u mogucnosti da otkupe svoje stanove dok se ne vrate u te stanove i ne budu zivjeli u njima sest mjeseci. Osim toga, tim predratnim stanarima nece biti dopusteno da prodaju stan u periodu od pet godina od registriranja datuma otkupa stana.
Implementacija federalnih zakona
Prva tri zakona su objavljena u Sluzbenom listu Federacije od 3. aprila i stupila su na snagu 4. aprila. Kao sto je u gornjem tekstu primijeceno, implementacija novih zakona ce zahtijevati pripremu detaljnih instrukcija po pitanju procesa zahtijeva i kriterija za odlucivanje u odredenim slucajevima. Osim toga, od osnovnog znacaja ce biti siroka javna informativna kampanja kako bi se osiguralo da su sve osobe obavijestene o pravima koja imaju prema ovim Zakonima, a narocito o rokovima za podnosenje zahtjeva i povratak koji su dati Zakonom o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima. Efikasno nadgledanje implementacije Zakona ce takoder biti neophodno kako bi se osiguralo da se bilo kakve povrede ili nekonsistentnosti u primjeni Zakona odmah rjesavaju. Medunarodne organizacije suraduju sa odgovornim federalnim nadleznim vlastima u cilju rjesavanja ovih pitanja.
Amandman na imovinske zakone u Republici Srpskoj
Imovinski zakoni u Republici Srpskoj takoder narusavaju medunarodne standarde i opstruiraju povratak. Sve do nedavno napretka nije bilo u nastojanjima da se izvrse izmjene i dopune tih zakona. Medutim, nakon uspostave nove Vlade RS-a uspostavljena je radna grupa za izradu amandmana na imovinske i stambene zakone koje ce podnijeti Vladi RS-a. Pripremljeni su pocetni nacrti, a OHR suraduje sa nadleznim vlastima RS-a kako bi se osiguralo da se predlozeni zakoni u skladu sa Aneksom 7 i da su konsistentni sa Zakonima koji su usvojeni u Federaciji.
Pripremio OHR, UNMIBH, UNHCR i OSCE
|
