human rights coordination centre a cooperative effort of OHR, OSCE, OHCHR, UNMiBH AND UNHCR within the OFFICE OF THE HIGH REPRESENTATIVE HRCC-OV MJESECNI IZVJESTAJ O LJUDSKIM PRAVIMA JULI 1999 SUMMARY Pakt o stabilnosti obecava regionalni pristup pitanjima ukljucujuci i ljudska prava Nastavljaju se poteskoce za povratnike Srbe u Drvaru Slucaj Livno Bus-a presedan vezan za slucajeve diskriminacije pri zaposljavanju u BiH Vojne vlasti u RS se uplicu u delozacije Obrazovni organi vlasti u BiH blokiraju vazne reforme

IZBJEGLICE, RASELJENE OSOBE i PRAVO NA POVRATAK [Ovaj dio je fokusiran na informacije vezane za povratak koje su znacajne sa aspekta ljudskih prava] Opci pregled situacije u pogledu posjeta/povratka Cjelokupna tendencija u julu je bila povecanje broja manjinskih povrataka i posjeta s ciljem procjene stanja, kako organiziranih tako i spontanih, u svim pravcima. Otvorene su dvije nove autobuske linije koje saobracaju preko IEBL (Medjuentitetske linije razgranicenja) (Tuzla-Srebrenica i Zepce-Teslic) kako bi se pospjesila sloboda kretanja i podrzao manjinski povratak. Sve veci broj raseljenih osoba i izbjeglica srpske nacionalnosti se vraca u Federaciju, uglavnom zbog ekonomskih uslova u RS i SRJ. Druga tendencija je povecanje povratka izbjeglih bosanskih Hrvata iz Hrvatske u Bosnu; glavni faktor koji utjece na to bi moglo biti zatvaranje kolektivnih centara na hrvatskoj obali. Izgleda da postoje ozbiljne praznine u financiranju projekata obnove, koji uzrokuju odlaganje povratka, kao i frustracije i tenzije medju mogucim povratnicima. Ovo ima jasne implikacije na odrzivost povratka. Posjete/povratak u Republiku Srpsku Oko 300 raseljenih osoba iz Srebrenice je 13. jula obiljezilo 4. godisnjicu pada grada. Prvi put su bili u mogucnosti da odrze komemoraciju povodom godisnjice u samoj opcini. I pored straha posjeta je prosla bez ikakvih incidenata. Vazno je reci da je lokalna policija RS pruzila osiguranje. I dalje se nastavljaju posjete opcinama u istocnoj RS s ciljem procjene stanja. U julu su organizirane tri posjete Sokocu s ciljem procjene stanja i u njima je ucestvovalo 347 raseljenih osoba. Prva posjeta s ciljem procjene stanja Visegradu, podrucju u kojem je sloboda kretanja bila do danas prilicno ogranicena, se desila 24. jula, kada je vise od 100 raseljenih osoba posjetilo svoje predratne domove. Redovne vikend posjete Rogatici se nastavljaju tokom perioda izvjestavanja; na primjer 3. jula je vise od 400 raseljenih osoba odputovalo iz Sarajeva u Rogaticu. Takodje su organizirane posjete Foci/Srbinju, gdje su do sad lokalne vlasti opstruirale manjinski povratak. Vise od 100 raseljenih osoba je u raznim mjestima oko Foce posjetilo svoje domove, od kojih je vecina unistena. Nastavlja se manjinski povratak u opcinu Zvornik, gdje je oko 200 porodica cistilo kuce i ostajalo preko noci u Krizevcima. Uopce, opcinske vlasti i lokalna policija i dalje pokazuju dobru saradnju pruzajuci pomoc pri posjetama i nije bilo prijava o incidentima. Raseljene osobe bosnjacke nacionalnosti su 4. jula izvrsile prvu posjetu RS Ilidzi (u okolini Sarajeva) s ciljem procjene stanja, koja je protekla bez incidenata. Ukupno 24 osobe, u pratnji lokalne policije, su posjetile svoje predratne domove u Gornjem Kotorcu. 5. jula su zapocele posjete s ciljem ciscenja kuca u Glinju (opcina Ugljevik); i pored povremenih prekida od strane lokalnih raseljenih Srba koji se protive povratku, posjete s ciljem ciscenja su se nastavile. Tendencija spontanog povratka u zapadnu RS je u porastu. Veliki broj raseljenih Bosnjaka (u razlicitim fazama povratka) se vraca u Prijedor i Novi. Istovremeno, povratak u udaljena, prazna sela zamjenjen je povratkom u naseljenija podrucja (podrucja cesto naseljena raseljenim Srbima). Ovo je stvorilo napete situacije u nekim podrucjima. "Spontana okupljanja" cija je navodno namjena opstrukcija povratka su se desavala diljem zapadne RS. Na primjer, 8. jula je oko 100 osoba okruzilo ured Ministarstva za izbjeglice i raseljene osobe u Bosanskom Novom/Novom Gradu onemogucavajuci rad Ureda. Grupa izbjeglica i raseljenih Srba je u Bosanskoj Dubici u dva navrata blokirala povratak raseljenih Bosnjaka. Bosnjaci su odlucili da se ne vrate ukoliko se ne poveca prisustvo SFOR-a. U Modrici, gdje se 24. juna dogodio ozbiljan incident (vidi HRCC izvjestaj iz juna, stav 4), su dosadasnje djelatnosti lokalne policije bile neadekvatne, s obzirom da se nista nije poduzelo protiv pocinitelja. Povratak je znacajno usporen; niti jedna od porodica koje su se vratile u Modricu ne ostaje tu preko noci. Izgleda da je opstrukcija povratku raseljenih Bosnjaka u Vecice u Kotor Varosi, koja se desila u junu (vidi HRCC izvjestaj iz juna, stav 6), djelomicno otklonjena zahvaljujuci pritisku i intervencijama razlicitih medjunarodnih subjekata. 9. jula je izvrsena posjeta s ciljem procjene stanja, koja je prosla bez incidenata. Veliki broj raseljenih Bosnjaka je bez incidenata posjetilo jugoistocnu RS, posebno opcine Nevesinje i Gacko. Ovo je siromasno podrucje RS-a u kome vladaju tvrdolinijasi. Do sad je bilo jako nizak stepen povratka, djelomicno zbog ovih faktora, a takodje i zbog teske stambene situacije koja je uzrokovana cinjenicom da se u gradu nalazi dosta raseljenih Srba iz podrucja Mostara. Posjete/povratak u Federaciju Spontani povratak izbjeglica i raseljenih osoba srpske nacionalnosti u Federaciju se povecava. Glavna odredista su Bosanski Petrovac, Sanski Most, Bosanska Krupa, Bihac (Martin Brod), Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoc i Bugojno. Cini se da je razlog za ovaj povratak pogorsanje zivotnih uslova u RS i SRJ. U julu su raseljene osobe srpske nacionalnosti iz Doboja prvi put posjetile podrucje Ozrena s ciljem procjene stanja, gdje trenutno zivi veliki broj raseljenih osoba iz Srebrenice, i posjeta je prosla bez incidenata. Pocetkom jula se u Drvaru odigrala serija nasilnih incidenata. Navodi o napadu/silovanju jedna Hrvatice od strane osobe srpske nacionalnosti su doveli do "spontanih" protesta hrvatskog stanovnistva, i zahtjeva da se prekine povratak u to podrucje. Uslijedila je serija napada na srpske povratnike. Reagirajuci na opasnost od moguceg pogorsanja sigurnosnog stanja SFOR je povecao prisustvo u podrucju. U Drvaru, gdje je u junu Kantonalni ministar unutarnjih poslova izdao instrukcije u kojima se trazi od povratnika da se registriraju u opcini ili ce se suociti sa protjerivanjem (vidi HRCC izvjestaj iz juna, stav 9), lokalna policija je takodje odbijala da provede odluku Visokog predstavnika od 30. jula u kojoj se zahtjeva od policije da izdaje licne karte povratnicima u zamjenu za predratne. Bez licne karte povratnici nemaju pravo na socijalnu zastitu, ukljucujuci zdravstvenu, a i sloboda kretanja moze biti ogranicena (vidi stav 27 dole). Povratak u Saveznu Republiku Jugoslaviju Veliki broj osoba koje su zatrazile zastitu u Bosni i Hercegovini (kosovski Albanci, Muslimani iz Sandzaka i Crne Gore, kao i Srbi iz SRJ) se vracaju u SRJ/Kosovo. Procjenjuje se da se trecina kosovskih Albanaca vec vratila iz BiH svojim kucama, mnogi spontano. Mali broj Srba sa Kosova dolazi u RS. Dolasci se sastoje od tri kategorije: izbjeglice Srbi iz Hrvatske koji su se smjestili na Kosovu, Srbi sa Kosova i Romi sa Kosova.

IMOVINA Razvoj na polju zakonodavstva: Vojni stanovi u Federaciji: Na osnovu novih odredbi vezanih za povrat vojnih stanova sadrzanim u nedavno donesenim amandmanima, Federalno ministarstvo odbrane je 9. jula izdalo instrukciju o povratu i otkupu vojnih stanova. Civilne vlasti su odgovorne za upravljanje vojnim stanovima koji su proglaseni napustenim, i za obradu zahtjeva za povrat vojnih stanova. Vojni stambeni organi ce imati mogucnost da prezentiraju dokaze vezane za cinjenicu da li podnositelj zahtjeva ispunjava uslove za povrat stana na osnovu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima (vidi HRCC izvjestaj iz juna, stav 18 i 19). Instrukcija se takodje osvrce i na otkup vojnih stanova. Zahtjevi za vojne stanove se moraju podnijeti Federalnom vojno javnom pravobraniocu. Provedba imovinskih zakona sirom BiH: Komisije za dvostruko koristenje: U mnogim djelovima BiH lokalne vlasti saradjuju sa medjunarodnom zajednicom na rjesavanju pitanja dvostrukog i visestrukog koristenja (kada pojedinci koji koriste tudju imovinu imaju pristup alternativnom smjestaju). "Komisije za dvostruko koristenje" koje sacinjavaju stambeni i opcinski duznosnici u saradnji sa predstavnicima medjunarodnih organizacija, identificiraju one koji imaju pristup alternativnom smjestaju, u pogledu njihove delozacije iz stambenih jedinica koje koriste. Strategija se koristi diljem BiH, ali se posebno uspjesnom pokazala u Kantonima 3 i 4 (Fed), gdje se od osnivanja komisija za dvostruko koristenje vise od 120 stvarnih vlasnika vratilo u posjed. Ovo je vazno s obzirom da su drugi napori ciji je cilj rjesavanje ovog bili veoma neuspjesni. Provedba imovinskih zakona u RS: Uplitanje vojske u delozacije u RS: Vojne vlasti se mjesaju u proces vracanja povratnika u posjed stanova u Republici Srpskoj. To je posebno prisutno u Teslicu i Banja Luci u slucajevima kada je trenutni stanar clan vojske i kada je primio nalog za delozaciju. Vojne vlasti su direktno intervenirale kod nadleznih civilnih vlasti kako bi se zaustavile delozacije, a u nekim slucajevima su uniformirana vojna lica bila prisutna kako bi fizicki sprijecili delozaciju. Medjunarodna zajednica je intervenirala, sto je rezultiralo objavljivanjem pisma u kojem se navodi da: mijesanje vojnih vlasti u civilni proces vladavine zakona u toku mira nije prihvatljivo; da vojne vlasti moraju postovati autoritet civilne policije u provedbu odluka koje su donijeli civilni organi; i da uniformirano vojno osoblje ne smije prisustvovati delozacijama. Nakon ovoga je uslijedila dopunska instrukcija Ministarstva odbrane, ali jos uvijek nije jasno da li ce to sprijeciti dalje uplitanje. Implementacija imovinskih zakona u Federaciji U Mostaru, gdje su u toku cijele 1996. godine i nakon incidenta u Ulici Liska u februaru 1997. godine Bosnjaci nezakonito i nasilno protjerivani iz svojih domova u zapadnom Mostaru, polako zapocinje proces povratka zakonitih vlasnika. Nakon sto je na lokalne organe vlasti u zapadnom Mostaru izvrsen znacajan pritisak, stambeni organi vlasti su donijeli dvije pozitivne odluke. Kada ove odluke budu provedene vlasnici ce imati pravo da udju u posjed svoje imovine. UHNCR, IPTF i Ured ombudsmena Federacije su dokumentovali 119 slucajeva protjerivanja u 1997. godini (nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma). Osobe koje su protjerane nakon incidenta u ulici Liska u februaru 1997. godine vratile su se u svoje domove, medjutim nisu se vratili one osobe koje su protjerane prije tog incidenta. Vijece za implementaciju mira je za vracanje prvobitnih vlasnika dalo rok do januara 1998. godine, medjutim ovi slucajevi su i dalje nerijeseni. Politicki sporazum o ovom pitanju je jos jednom postignut u skladu sa Schwartz-Schilling-ovim Mostarskim sporazumom iz aprila 1998. godine. Sada je sa predsjednicima opcina i opcinskim uredom za stambena pitanja dogovoreno da ce slucajevi koje je potvrdio Ured ombudsmena Federacije biti dostavljeni stambenim organima vlasti i rijeseni u skladu sa imovinskim zakonima u Federaciji. Do sada je dostavljeno 38 slucajeva, a donesene su 2 pozitivne odluke. Medjutim, te odluke jos uvijek nisu provedene.

POLICIJA Inspekcija policijskog odjela u Konjicu : Ured za ljudska prava UNMIBH-a je u julu izvrsio dvosedmicnu inspekciju policijske uprave u Konjicu u Kantonu broj 7 (F BiH). Ta inspekcija je sastavni dio UNMIBH-ovog stodnevnog plana aktivnosti koji je u maju 1999. godine dostavljen Ministarstvu unutrasnjih poslova Kantona 7, i u kojem se u osnovnim crtama navodi efikasan program za integraciju i profesionalizaciju policijskih snaga u Kantonu 7 (pogledati paragraf 25 do 29 mjesecnog izvjestaja HRCC-a iz maja 1999). Preliminarna procjena nalaza do kojih je dosla inspekcija pokazala je da Policijska uprava u Konjicu opcenito funkcionise na profesionalan nacin, narocito Ured sefa policije i Kriminalisticki odjel. Medjutim, inspekcija je identificirala nekoliko nedostataka u strukturi i funkcionisanju Odjela uniformisane policije i Administrativnog odjela: Odjel uniformisane policije nije sasvim integrisan i nema jedinstvenu komandnu strukturu; Administrativni odjel je podijeljen iznutra, ima previse zaposlenih i njime se rukovodi na neefikasan nacin; cini se da broj policijskih stanica i njihovi lokaliteti na cijeloj teritoriji opcine ne odgovaraju potrebama opcine, nedovoljan je broj uniformisanih policajaca - bosanskih Hrvata koji obavljaju odgovorne funkcije. Detaljan izvjestaj sa rezultatima inspekcije i predlozenim promjenama ce biti prezentiran kantonalnom ministru unutrasnjih poslova na slijedecem sastanku UNMIBH-ove Komisije za superviziju kojom predsjedava Specijalni predstavnik Generalnog sekretara. Pitanja koja se ticu policijskog pritvora: Ured za ljudska prava UNMIBH je zavrsio cetverodnevno Istrazivanje o procedurama hapsenja i policijskog pritvora u Federaciji. Inspekcija je obavljena u ukupno 97 policijskih stanica kako bi se utvrdio nivo postivanja drzavnih zakona i medjunarodnih standarda ljudskih prava. U okviru postojeceg sistema identificirana su tri kljucna problema, ukljucujuci problem da federalana policija ne razumije rijec "hapsenje" na nacin koji osigurava postivanje zastite ljudskih prava zagarantovanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima; nedostatak jedinstvenog nacina vodjenja policijske evidencije; i nerazumijevanje vaznosti koristenja odgovarajuceg sistema za vodjenje policijske evidencije kako bi se sprijecila krsenja ljudskih prava. Trgovina "bijelim robljem" : Policijske snage oba entiteta su provele nekoliko racija u kaficima i nocnim klubovima za koje se sumnjalo da su lokacije na kojima se vrse radnje vezane za prostituciju. Policijske operacije su poduzete na nekoliko lokacija u toku ovog perioda; npr. u Srednjoj Bosni (FBiH) i Brckom (Poseban distrikt). To je rezultiralo pritvaranjem i pravnim gonjenjem velikog boja zena. Na primjer, u Srednjebosanskom kantonu (FBiH) u toku jula su izvrsenje dvije odvojene racije. Pritvoreno je vise od 30 zena (ukljucujuci i maloljetnice), protiv nekih su podignute optuznice a neke su osudjene na zatvorsku kaznu. Neke od njih su nakon toga deportovane iz Kantona. Javne kuce su nezakonite u BiH i, prema tome, policija ima pravo da izvrsi inspekciju i pretrazi objekte na koje sumnja, i uhapsi one protiv kojih postoje prima facie dokazi da se bave nezakonitim radnjama. U vezi sa reakcijama policije i sudskih organa pojavilo se nekoliko pitanja koja se odnose na zastitu ljudskih prava; lokalne policijske snage su se fokusirale na zene a ne na krivicne radnje, posebno ne na one radnje koje su pocinjene protiv zena od strane makroa i svodnika; zene su privedene/uhapsene na osnovu ogranicenih ili nikakvih dokaza o bilo kakvim nezakonitim radnjama; i doslo je do velikog broja ozbiljnih proceduralnih pogresaka (ukljucujuci i cinjenicu da nije koristen dovoljan broj prevodilaca) sto je rezultiralo izricanjem novcane ili zatvorske kazne ovim zenama koje nisu imale pristup pravicnom sudjenju. Uz to, deportacije sa teritorije Kantona stvaraju veliku zabrinutost u vezi sa sigurnoscu zena koje su deportovane kao i zakonitoscu odluka. Izuzetak u ovoj opcoj, gorepomenutoj, tendenciji da se ne vodi istraga ili da se krivicno ne gone oni koji trguju "bijelim robljem ", je slucaj koji se u julu desio u Brckom. Opcinski sud u Maoci je na zatvorsku kaznu u trajanju od tri godine osudio jednog muskarca, vlasnika kafica na pijaci Arizona, zbog trgovine "bijelim robljem". Sluzbena inauguracija Policijske akademije Republike Srpske odrzana je 5. jula 1999. godine, a nastava je zapocela 19. jula. Iako ohrabruje uspostava akademije u Banja Luci, ipak nisu ispunjena ocekivanja. Broj ucenika za prvi razred, ukljucujuci i ucenike nesrpske nacionalnosti, predstavljao je samo jednu trecinu od 200 ucenika (170 nesrpske nacionalnosti) na koje se obavezalo Ministarstvo unutrasnjih poslova Republike Srpske.

VLADAVINA PRAVA Razvoj situacije u zakonodavnoj oblasti : Visoki predstavnik je 30. jula 1999. u Federaciji nametnuo dva zakona : Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Vrhovnom sudu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Federalnom tuzilastvu. Ovi Zakoni sada na Vrhovnom sudu predvidjaju prvostepeni sud koji ce se baviti specificnim slucajevima kriminala koji spadaju u okvir iskljucive nadleznosti Federacije. Konkretno, vrste kriminala su terorizam, trgovina drogom, medju-kantonalni kriminal i organizovani kriminal. Zakon o Federalnom tuzilastvu takodje predvidja pruzanje efikasne podrske federalnom tuziocu na nacin sto mu daje ovlastenje da donosi instrukcije koje su obavezujuce za kantonalne tuzioce. Ova dva Zakona ce doprinijeti osiguranju da se u odlukama, koje se odnose na istragu krivicnih radnji i pravno gonjenje, policijski uticaj svede na minimum. Kantonalni sud u Mostaru : Nakon vise od tri godine etnicki podijeljenih sudova u Mostaru (Fed), u toku je uspostava multi-etnickog kantonalnog suda. Proces imenovanja sudija zapoceo je u julu kada je na sjednici kantonalne skupstine, odrzanoj 23. jula, imenovano 18 sudija : 7 Bosnjaka, 7 Hrvata i 4 iz reda "Ostalih". Prva sjednica Suda zakazana je 27. jula i izabran je prvi predsjednik Suda.

PRAVO NA PRAVICNO SUDJENJE Ibrahim Djedovic: Ponovljeno sudjenje koje je naredio Vrhovni sud Federacije u slucaju Ibrahima Djedovica, osobe koja je u toku rata bila prominentna licnost u DNZ-u -stranci Fikreta Abdica, zapocelo je 15. jula (pogledati paragraf 30. HRCC izvjestaja iz juna). Pitanje svjedoka se pokazalo kontroverznim, s obzirom da neki od njih sada zive u Hrvatskoj i plase se dolaska u Sarajevo i svjedocenja. Sud jos uvijek nije odlucio da li ovih 8 osoba moze svjedociti u Hrvatskoj umjesto u Sarajevu. Nastavak sudjenja je zakazan za 16-18. avgusta.

EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA Slucaj "Livno bus": Dom za ljudska prava je 8. jula 1999. godine napravio presedan i izdao prvu odluku u vezi diskriminacije pri zaposljavanju. Odluka u slucaju Zahirovic protiv BiH i F BiH (detaljnije opisana u paragrafu 33) sadrzi analize koje mogu otvoriti put za druge slucajeve diskriminacije. Dom je naglasio da "je sredisnji cilj Opceg okvirnog mirovnog sporazuma zabrana diskriminacije". Dom je, izmedju ostalog, smatrao da je zadrzavanje podnosilaca zahtjeva na listi cekanja i nakon prestanka ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti i zaposljavanje novih radnika predstavljalo razlicit tretman kojem su bili podvrgnuti podnosioci zahtjeva u odnosu na zaposlenike iz druge etnicke grupe. Stavljanje podnosioca zahtjeva na listu cekanja samo po sebi ne moze biti smatrano diskriminacijom, medjutim cinjenica da se takva situacija nastavila i nakon rata predstavlja diskriminaciju. Ovaj argument bi se mogao koristiti u velikom broju slicnih slucajeva koji se ticu diskriminacije pri zaposljavanju u cijeloj Bosni i Hercegovini. Takodje je receno da "Dom ne moze prihvatiti da je valjan osnov za razlicito tretiranje radnika objasnjenje da sastav radne snage treba odrazavati odnos izmedju razlicitih etnickih grupa koje cine stanovnistvo Livna i Kantona broj 10". Razvoj situacije u zakonodavnoj oblasti : Nakon vise od dvije godine zestokih rasprava, Dom naroda je 26. jula usvojio Federalni zakon o radu. Federalni zakon o radu sadrzi prilicno opsirnu odredbu protiv diskriminacije (clan 5) kojom se predvidja da "osoba koja trazi posao, kao i osoba koja je vec zaposlena nece biti diskriminirana na osnovu rasne pripadnosti, boje koze, spola, jezika, vjerske pripadnosti, politickog ili drugog misljenja, nacionalne ili drustvene pripadnosti, financijske situacije, rodjenja ili bilo kojih drugih okolnosti, na osnovu clanstva u sindikatu ili na osnovu toga sto nije njegov clan, te na osnovu fizickog ili mentalnog invaliditeta". Zakon zadrzava striktne rokove koje radnici imaju za podnosenje zalbi administrativnim i pravnim tijelima u slucaju krsenja njihovih prava. Prije stupanja na snagu ovog Zakona mora ga usvojiti i Zastupnicki dom Federacije. (1) Odluka Visokog predstavnika o licnim kartama : Visoki predstavnik je 30. jula donio odluku o licnim kartama zbog opstrukcija s kojima se suocavaju mnogi povratnici i raseljena lica, prilikom podnosenja zahtjeva za dobijanje osnovnih dokumenata. S obzirom da svaka osoba obavezno mora posjedovati licnu kartu nakon navrsenih 18 godina, i s obzirom da je licna karta temeljni preduslov za pristup svim osnovnim uslugama i pravima, ova Odluka ima veliki znacaj. Visoki predstavnik moze imenovati medjunarodnog supervizora koji ce nadgledati postivanje ove Odluke. Odluka predvidja da licne karte koje su izdali nadlezni organi SFRJ ili SRBiH, a koje su vazile 6. aprila 1992. godine, mogu biti zamijenjene za nove licne karte do 5. aprila 2002. godine. Odluka Visokog predstavnika o prikljucenju prijeratnih vlasnika telefonskih prikljucaka na telefonsku mrezu : Visoki predstavnik je 30. jula donio odluku koja se odnosi na prikljucenje prijeratnih vlasnika prikljucaka na telefonsku mrezu. Ovom mjerom bi se trebala okoncati praksa zloupotrebe, koja se provodila narocito protiv povratnika i manjinskih naroda, kao sto je npr. nametanje nezakonitih zahtjeva za placanje naknade, placanje prevelikih administrativnih troskova i proizvoljno iskljucivanje sa mreze.

OBRAZOVANJE S obzirom da se priblizava nova skolska godina, pitanja koja se ticu obrazovanja u Bosni i Hercegovini su jos ociglednija i akutnija. Bosanski sistem obrazovanja se suocava sa odredjenim brojem ozbiljnih prepreka, ukljucujuci i nedostatak materijalnih sredstava, nezadovoljavajuci pristup obrazovanju za ucenike -invalide; i nedovoljan broj zena na funkcijama u okviru viseg obrazovanja. Mozda najozbiljnije i najrasprostranjenije pitanje medjutim predstavlja efikasna podijeljenost obrazovnog sistema na osnovu etnicke pripadnosti. To onemogucava odrziv manjinski povratak i etnicku reintegraciju; nadalje omogucava destabilizaciju putem radikalizacije i polarizacije jos jedne generacije gradjana. U cilju rjesavanja ovih problema medjunarodna zajednica podrzava nekoliko kljucnih projekata: uklanjanje sadrzaja koji su uvredljivi za jednu ili vise etnickih grupa uz napore da se osigura da svi udzbenici postuju evropske standarde uz modernizovan nastavni plan i program; reformu nastavnog plana i programa koja bi sistem priblizila nastavnom planu i programu koji je usmjeren na ucenika; modernizaciju i reformu strukture viseg obrazovanja i obuku o pitanjima ljudskih prava za nastavnike i predavace, kroz koju je do sada proslo vise od 1500 nastavnika, i materijale koji su izradjeni za integrisanu upotrebu u ucionici. Ove mjere bi trebale pomoci u rjesavanju gorenavedenih pitanja i bice od sustinske vaznosti za ispunjenje uslova za prijem BiH u Vijece Evrope. Pomaci nacinjeni do sada su bili slabi i spori. Ministri obrazovanja u oba Entiteta su imenovali eksperte sa zadatkom da se posebno bave pitanjima revizije udzbenika. Ovo se pokazalo izuzetno teskim podrucjem, buduci da politicari na obje strane uvidjaju kolika je moc obrazovanja za unapredjenje njihovih politickih ciljeva, te stoga nisu privrzni procesu revizije. Opstrukcije lokalnih organa vlasti po pitanju obrazovanja su evidentne.

INSTITUCIJE U OBLASTI LJUDSKIH PRAVA Pomaci po predmetima: do kraja jula 1999. godine, institucije su registrirale sljedeci broj predmeta. Brojke u zagradi oznacavaju porast tokom proteklih mjeseci:   Ombudsmen Dom za ljudska prava CRPC Registrovanih predmeta 3146 (+59) 2517 (+119) 206,551 (+6,551) Okoncanih predmeta 1227 (+27) 242 (+30) 55,000 (+7,000)* *Predmeti koje je registrirao i okoncao CRPC se odnose na imovinu za koju je podnesen zahtjev. Ove brojke su priblizne. Dom za ljudska prava: Predmet Livnobus: Dom za ljudska prava je 8. jula donio odluku po predmetu Zahirovic protiv BiH i Federacije BiH. Ovaj predmet je od znacaja jer je prvi sudski predmet iz oblasti diskriminacije na radu zasnovane na nacionalnosti koji je stigao pred Dom za ljudska prava, i zbog toga predstavlja vazan presedan za druge predmete iz oblasti diskriminacije na radu [vidi stav 25 gore za dodatne informacije]. Radi se o 51 vozacu autobusa bosnjacke nacionalnosti koji su umjesto da se vrate na posao nakon sukoba, od strane hrvatskih organa vlasti stavljeni na "listu cekanja". Firma je 1996. godine ponudila ugovore o poslu osobama hrvatske nacionalnosti koje su "privremeno" preuzele poslove podnositelja zahtjeva i njegovih bosnjackih kolega tokom neprijateljstava u julu 1997. godine. Podnositelj zahtjeva Domu je zajedno sa ostalim zaposlenima podnio zahtjev i Opcinskom sudu Livno. Dom je zakljucio da se radi o diskriminaciji na radu na osnovu etnicke pripadnosti i da je doslo do krsenja clanova 6 i 7 Konvencije o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Dom je takodjer donio odluku da je takodjer prekrseno pravo podnositelja na fer i nepristrasno sudjenje prema clanu 6(1) Evropske konvencije o ljudskim pravima. Zbog neispunjavanja obaveza, Dom ja nalozio Federaciji da isplati financijsku odstetu kao i da vrati podnositelja zahtjeva na posao. (Odluke Doma i izvjestaji se mogu dobiti u Sekretarijatu ili na internetu: http://www.gwdg.de/~ujvr/hrch.htm) Ured ombudsmena za BiH Tokom juna Ured ombudsmena nije donio novih rjesenja niti je objelodanio nove konacne izvjestaje, osim sto je osigurao dodatne informacije u oblasti slucajeva JNA. Ured ombudsmena je izvijestio da je od samog pocetka funkcioniranja Ured bio suocen sa brojnim zahtjevima lica koja su se zalila na povrede ljudskih prava prouzrokovane ponistavanjem ugovora i odlaganjem postupka. Do sada je Ured ombudsmena registrirao 1308 slucajeva JNA. U julu 1996. godine Ured Ombudsmena je dostavio Domu za ljudska prava prvu grupu odluka po predmetima JNA. Ove odluke su dale sveobuhvatan pregled u relevantne domace zakone i praksu i medjunarodne principe ljudskih prava koji se primjenjuju a Dom za ljudska prava je je utvrdio prekrsaje ovih prava koja se garantiraju clanom 6 ("pravo na fer sudjenje") i clanom 1 Protokola No 1 ("zastita imovine") Evropske konvencije o ljudskim pravima. Postujuci obicajno pravo Doma za ljudska prava kao i amandmane na stambene zakone Federacije Bosne i Hercegovine, Ombudsmeni su usvojili 395 konacnih izvjestaja u pojedinacnim predmetima u vezi sa stanovima JNA utvrdivsi prekrsaje ljudskih prava zagarantiranih Evropskom poveljom o ljudskim pravima. Medjutim Vlada Federacije nije ispostovala preporuke Ombudsmena u okviru datih vremenskoh rokova. Zbog toga su Ombudsmeni dostavili izvjestaje o 151 slucaju Visokom predstavniku i proslijedili ih takodjer predsjedniku F BiH na dalji postupak. Odluke Visokog predstavnika od 2. jula 1999. godine (objavljene u Sluzbenim novinama FBiH No 27/99, 5. juli 1999. godine) po ovom pitanju bi trebale rijesiti sva pravna pitanja koja se ticu predmeta JNA. Mada Ured Ombudsmena u ovom trenutku nece nastaviti sa ispitivanjem slucajeva koji se ticu gore pomenutih ponistenja ugovora i odlaganja postupka, on ce nadgledati provedbu relevantnih odredbi koje je nametnuo Visoki predstavnik u pogledu vec registriranih kao i novih predmeta. (Vise informacija o radu Ombudsmena se moze dobiti na adresi: http://www.ohro.ba/index.htm) Komisija za imovinske zahtjeve (CRCP): U julu 1999. godine CRPC je usvojio preko 7 000 odluka, sto sa ostatkom cini otprilike 55 000 odluka donesenih do sada. Poteskoce se nastavljaju u pogledu vracanja imovine na osnovu odluka, iako je doslo do nekih pomaka na ovom planu. Entitetsko zakonodavstvo koje se tice provodjenja odluka CRPC je dostavljeno Ministarstvu pravde i u RS i u Federaciji. Ovo je prioritet od kljucnog znacaja radi osiguranja efikasne implementacije aneksa 7 Daytonskog mirovnog sporazuma. (Vise informacija o radu CRPC se mo`e dobiti na adresi: http://www.crpc.org.ba)

INSTITUCIJE I RAZVOJ POLITICKIH DOGA\ANJA Drzave ucesnice i medjunarodne organizacije okupile su se u Sarajevu 30. jula 1999. godine radi davanja podrske svrsi i principima Pakta stabilnosti za jugoistocnu Evropu, koji je inicirala Evropska unija, usvojila u Kelnu 10. juna 1999. godine i konacno, stavila ga pod okrilje OSCE-a. Pakt stabilnosti daje osnovne crte sveukupnog i koherentnog pristupa regionu uz obecanja drzavama jugoistocne Evrope pruzanja medjunarodne pomoci i konacne integracije u evropske politicke i ekonomske strukture ukoliko se te drzave nastave kretati ka demokraciji, postivanju ljudskih prava i regionalnoj suradnji. Gosp. Hombach, specijalni koordinator, priprema prvi sastanak "regionalnog stola" koji je predvidjen da se odrzi u septembru. Regionalni sto koji slijedi i tri tematska "radna pod-stola" su predvidjena za poslije i bavit ce se pitanjima demokracije i ljudskih prava; ekonomskom obnovom, razovojem i suradnjom; i pitanjima sigurnosti. Akteri zenskih i gradjanskih udruzenja iz jugoistocne Evrope su iskoristili ovu priliku koju im je pruzio Pakt stabilnosti da traze aktivnu ulogu u njegovoj provedbi, pogotovo u podrucju domokratizacije i ljudskih prava. Preko stotinu istaknutih zena iz regiona potpisalo je apel kojim zahtijevaju jednaku i aktivnu ulogu zena u razvoju i provedbi Pakta stabilnosti, te su predstavile i zahtjev za imenovanjem zene na mjesto predsjedavajuceg radnog stola o demokraciji i ljudskim pravima. Takodjer, u vezi sa samitom u julu su odrzane tri konferencije regionalnih gradjanskih udruzenja na kojima su predstavnici prezentirali svoje prioritete i prijedloge za samit. Osnovni zahtjevi su bili: potreba ukljucivanja gradjanskih udruzenja i njihovih aktera u rjesavanje problema; te njihovo ukljucenje u aktivnosti na implementaciji pakta. Oni su takodjer sugerirali nekoliko tema kao prioriteta za regionalnu suradnju, od kojih su neki: lokalna uprava; obrazovanje; mediji; pravne reforme; borba protiv organiziranog kriminala; ekonomski razvoj i povratak i reintegracija izbjeglica. Izrazena je velika podrska, ukljucujuci i podrsku koordinatora pakta za stabilnost, tome da se pitanjima zena da prioritet na radnom stolu o demokratizaciji i ljudskim pravima, kao i ukljucivanju opozicionih stranaka i gradjanskih drustava u ovaj proces. Ozbiljnu zabrinutost izaziva odredba u Zakonu u kojoj se kaze da preduzeca trebaju osigurati gotovinsku naknadu za sve radnike koji su u toku rata stavljeni na listu cekanja i koje preduzeca ne mogu ponovo zaposliti. Ova odredba moze preduzecima koja su planirana za privatizaciju nametnuti financijske obaveze koje mogu onemoguciti njihovu privatizaciju. Mjesecni izvjestaj o ljudskim pravima koji izdaje Koordinacioni centar za ljudska prava se zasniva na redovnim i specijalnim izvjestajima medjuvladinih i nevladinih organizacija. Cilj ovog Izvjestaja je da pruzi sazet pogled u koji obuhvata pitanja, slucajeve i trendove iz oblasti ljudskih prava koji uticu na sveukupnu situaciju po pitanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini tokom perioda koji pokriva ovaj izvjestaj. Pitanja u vezi sa konkretnom problematikom se trebaju dostaviti organizaciji koja podnosi izvjestaj ili HRCC-u. Molimo vas da svoje informacije koje zelite ukljuciti u izvjestaj posaljete na telefon 00387-71-447-420 za Lene Madsen, Sirpa Rautio ili Eric Frejabue, ili e-mailom na adresu lene.madsen@ohr.int, sirpa.rautio@ohr.int.ili eric.frejabue@ohr.int

Office of the High Representative