|
|
|
human rights coordination centre
OFFICE OF THE
SUMMARY
|
IZBJEGLICE, RASELJENE OSOBE i PRAVO NA POVRATAK[Ovaj dio je fokusiran na informacije vezane za povratak koje su znacajne sa aspekta ljudskih prava] Opci pregled situacije u pogledu posjeta/povratka 1. Manjinski povratak se nastavlja i u Federaciji i u RS-u. U Federaciji je nastavljen povratak Bosnjaka i Srba u Stolac pod hrvatskom upravom; povratak se realizuje u Prozor Ramu (takodje pod hrvatskom upravom); nastavlja se povratak porodica u i iz Srednjobosanskog kantona, ukljucujuci i povratak iz Zenice i Kaknja u Donju Kulu, Buselje i Busovacu (nakon dogovora izmedju dva "otvorena grada", Zenice i Busovace). U maju i junu se otprilike stotinu Srba vratilo uglavnom iz SRJ u podrucje Martin Broda (Opcina Bihac), tako da je ukupan broj povratnika oko 350. U RS-u se nastavlja povratak i posjete i postoje indikacije da ce uskoro doci do povratka u Opcine Han Pijesak, Sokolac i Pale. 2. Procesom organiziranja posjeta raseljenih osoba i izbjeglica svojim prijasnjim domovima sve vise rukovode same izbjeglice, odnosno raseljene osobe, i to u vecoj mjeri nego sto su takve posjete organizirane posredstvom medjunarodne zajednice, gdje se uocava povecana sloboda kretanja, te vece povjerenje u vlastitu sigurnost. Udruzenja raseljenih osoba u mnogim dijelovima zemlje ugovaraju detalje direktno sa lokalnom policijom/organima vlasti, pri cemu samo obavjestavaju UNHCR o detaljima, nakon cega UNHCR prosljedjuje informacije drugim medjunarodnim organizacijama u svrhu nadgledanja. Ovo je slucaj i u dijelovima RS-a (na primjer na Sokocu, u Han Pijesku i Rogatici), kao i u nekim dijelovima Federacije, kao sto je to Unsko-sanski kanton. Ovo je znak veceg osjecaja sigurnosti i slobode kretanja. Ipak, jos je uvijek tesko ostvariti posjete u nekim dijelovima zemlje ukljucujuci Focu/Srbinje, tako da je UNHCR i dalje direktno ukljucen. Specijalni izvjestaj 3. UNHCR je u februaru 1999. godine izdao izvjestaj pod nazivom "Studija o procjeni situacije u kojoj se nalaze povratnici u Velikoj Kladusi, Unsko-sanski kanton" u kojem su potkrijepljeni dokazima sadasnji zivotni uvjeti oko 20.000 povratnika koji su se u to podrucje vratili u periodu nakon 1995. godine. Ti povratnici su gotovo iskljucivo simpatizeri politicke stranke DNZ ili se za njih pretpostavljalo da su bili DNZ simpatizeri s obzirom da su napustili tu regiju. U izvjestaju je ustanovljen: visok nivo diskriminacije u zaposljavanju povratnika, narocito u oblasti prosvjete, opcinske administracije i rada u policiji; nizak nivo povjerenja u lokalnu policiju koja uglavnom predstavlja vecinsku politicku stranku u tom podrucju (SDA) i nizak nivo povjerenja u sudski sistem kojim takodje dominira SDA. U izvjestaju se navodi visok nivo egzodusa iz tog podrucja buduci da se povratnici suocavaju sa poteskocama kada trebaju poceti zivjeti ispocetka. Studija se bazira na 102 intervjua. Rezultati ove studije u vezi sa diskriminacijom manjina prilikom zaposljavanja ponavljaju se i u studiji OSCE-a o diskriminaciji prilikom zaposljavanja o cemu se govori u paragrafu 31 ovog izvjestaja (Sazetak izvjestaja je pripremljen u julu 1999. i moze se dobiti u Odjelu za zastitu u UNHCR-u, Sarajevo, tel: 387-71-666-160, e-mail: ALFARO@unhcr.ch.) Posjete/povratak u Republiku Srpsku 4. U selu Tarevci (Opcina Modrica, RS) je doslo do ozbiljnih incidenata u kojima su nekad mirne posjete s ciljem rasciscavanja kuca postale krajem juna meta protesta koji su ukljucivali nasilje. Do tih incidenata je doslo u vrijeme kada je proces povratka u Modricu tekao sporo ali ipak sigurno, tako da se otprilike 20 bosnjackih i hrvatskih porodica do danas vratilo u to selo. U toku incidenata bacano je kamenje i rucne granate, sto je rezultiralo povredama osam ljudi. 5. U okviru procesa povratka s namjerom otvaranja mogucnosti za nastavak povratka, oko 60 Bosnjaka se 18. juna vratilo u Berkovice (RS). Uprkos pismu koje je predsjednik opcine Berkovici uputio u posljednjem trenutku, u kojem se navodi da je povratak bio "nezakonit", proces povratka je nastavljen bez incidenta. Jedna grupa Bosnjaka se vratila u Nevesinje dana 30. juna, sto predstavlja prvi povratak Bosnjaka u ovu Opcinu. 6. Veliki broj raseljenih osoba se konvojima vracaju u podrucja kao sto su Kotor Varos, Prijedor i Dubica. Mada se ovaj povratak cini "spontanim" (samoorganiziranim), postoje indikacije da je, u stvari, mozda organiziran preko udruzenja raseljenih osoba. Povratak je rezultirao zestokim reakcijama srpskih zajednica u kojima je doslo do povratka, kao na primjer sto je to bio slucaj u Vecicima (Kotor Varos) i Dubici. Ovim se ilustrira narastajuci trend ka organiziranim i cesto ispolitiziranim povratkom kojeg predvode vodje bosnjackih raseljenih osoba. Postoji zabrinutost da bi se ovaj povratak mogao bazirati na pogresnim informacijama koje vodje raseljenih osoba dostavljaju svojim zajednicama, sto u nekim slucajevima za posljedicu ima nasilje ozbiljnih razmjera. UNHCR vrsi pritisak na RS lokalne i entitetske organe vlasti da osiguraju bezbjednost povratnika, ali i savjetuje potencijalne povratnike i vodje raseljenih osoba da pribjegnu uzdrzanom, neispolitiziranom pristupu kako bi minimizirali incidente. 7. Realizacija projekata manjinskog povratka (Bosnjaka) u opcine u istocnom dijelu RS-a, Sokolac i Pale, je u mjesecu junu bila zadovoljavajuca i nadlezni organi su pokazivali sa svoje strane dobru saradnju. Do kraja ljeta se ocekuje povratak oko 90 porodica. U medjuvremenu, raseljene osobe vrse posjete svakog vikenda, bez incidenata, s ciljem procjene mogucnosti povratka. |
|
Posjete/povratak u Federaciju 8. Povratak Srba i Bosnjaka u Opcinu Stolac nastavljen je bez incidenta i tokom mjeseca juna. Ocekuje se da ce se do polovine jula Srbi vratiti u sva primarna naselja u Stocu u kojima su Srbi inace bili nastanjeni prije rata, ukljucujuci i u privatne kuce u samom gradu. Iako je 1998. godine prvi povratak Bosnjaka u Stolac bio popracen brojnim incidentima nasilja usmjerenim protiv imovine Bosnjaka, trenutno povratak Srba tece bez problema. 9. Povratak u Opcinu Drvar je i dalje problematican. Dana 3. jula je Ministar unutrasnjih poslova Kantona broj 10 izdao instrukciju svim policijskim stanicama u kojoj ih je informirao da trebaju protjerati sve povratnike (uglavnom srpske nacionalnosti) koji ne odjave svoje boraviste u mjestu gdje su boravili kao raseljena lica i ne prijave se kod lokalnih organa, te ne dobiju licnu kartu u roku od 10 dana. Ovo je, sasvim jasno, nezakonito, buduci da se kao maksimalna kazna za neposjedovanje licne karte odredjuje novcana kazna, u i svakom slucaju same nadlezne vlasti su opstruirale mogucnost povratnika da postupe u skladu sa uvjetom u vezi sa posjedovanjem licne karte. Trenutno se u Drvaru nalazi oko 4000 povratnika. Od tada je situacija vrlo napeta, sto je dovelo do toga da OHR preporuci privremeno usporavanje povratka Srba u to podrucje. 10. Prozor Rama (Federacija) svjedokom je prvih organiziranih posjeta Hrvata u podrucja Opcine koja su ranije bila pod kontrolom BiH Armije. Dva od tri sela su u velikoj mjeri ostecena, dok je trece selo u dobrom stanju i spremno za prvu fazu povratka. Nakon sto su doznali da su okolna sela 100% bosnjacka, nijedan od intervjuiranih Hrvata nije izrazilo jaku zelju za povratkom. Interes za povratkom u Prozor Ramu je znacajan jer je 1992. godine upravo u tom podrucju izbio rat izmedju Hrvata (HVO) i Bosnjaka (BiH Armija). 11. Opcina Zvornik (RS) je otvorena za nastavak povratka nakon dugih, za pocetak, neuspjesnih pregovora. Spontano rasciscavanje kuca se odvijalo bez incidenata, prije nego sto su medjunarodna zajednica i nadlezni organi Zvornika postigli dogovor o povratku. Pregovori izmedju organa i raseljenih osoba su poodmakli i strane su postigle dogovor o organizovanom povratku oko 740 porodica koji ce se odvijati kroz faze. Povratak u Zvornik je znacajan zbog siroko rasprostranjenog etnickog ciscenja koje je pocelo 1992. godine a kojeg je provodila JNA i srpske paravojne snage. Prije rata su Bosnjaci cinili oko 60% stanovnika; sada je stanovnistvo pretezno srpsko. Povratak u Saveznu Republiku Jugoslaviju 12. Otkako je Generalna Skupstina SRJ prihvatila Mirovni sporazum za Kosovo dana 3. juna, uspostavljene su komercijalne autobusne linije uglavnom izmedju Sarajeva i Sandzaka, tako da se neke izbjeglice - kosovski Albanci, Srbi, stanovnici Sandzaka, i drugi - vracaju svojim kucama. Radi se o spontanom povratku, ili se pak povratnici obracaju UNHCR-u za pomoc u dobijanju autobusnih karata. IMOVINA13. Dana 2. jula je Visoki predstavnik donio Odluke kojima je uveo niz amandmana na federalne zakone u vezi sa imovinskim pravima. Amandmani cine dio paketa reformi usaglasenih sa nadleznim federalnim ministarstvima nakon obimnih pregovora. Namjera je da se amandmanima rijese dva osnovna preostala problema: daljnje postojanje pojave visestrukog koristenja stanova i kriteriji za obezbjedjenje alternativnog smjestaja. Iako se Vlada Federacije slozila sa svim reformama, njih je nametnuo Visoki predstavnik kako bi bile na snazi prije isteka roka, 4. juli, za podnosenje zahtjeva za povrat stanova u drustvenom vlasnistvu u Federaciji. Amandmani tretiraju sljedeca osnovna pitanja: 14. Definicija izbjeglica i raseljenih osoba. Odredba Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima u kojoj je definiran status izbjeglice i raseljene osobe s referencom na subjektivne razloge zbog kojih su ljudi napustili svoje stanove, zamijenjena je novom odredbom u kojoj se kaze da se svi ljudi koji su napustili svoje stanove u periodu izmedju 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine (datum kada je bivsi Zakon o napustenim stanovima ukinut) smatraju izbjeglicama odnosno raseljenim osobama u smislu Aneksa 7 Daytonskog sporazuma, bez obzira na razlog njihovog odlaska. 15. Pravo na podnosenje zahtjeva za povrat imovine koja nikad nije zvanicno proglasena napustenom. Opcinskim upravnim organima je data dodatna nadleznost u pogledu zahtjeva za povrat u posjed stanova i privatnih kuca koje nikad nisu zvanicno proglasene napustenim, ali u kojima trenutno zive neke druge osobe. Do sada su opcinski organi jedino primili zahtjeve za imovinu koja je zakonski "proglasena napustenom" i koja je obuhvacena pravnim rezimom za napustenu imovinu, dok su ostali zahtjevi za povrat imovine morali proci kroz duzi proces mjesnih sudova. Ljudima iz ove kategorije je omoguceno da predaju svoje zahtjeve do 4. oktobra 1999. godine. 16. Nepotrazivani stanovi rezervirani za privremeni smjestaj. Napusteni stanovi za koje predratni korisnici ne uloze zahtjev za povrat do isteka odgovarajuceg roka bit ce stavljeni pod upravu opcinske administracije na period od 2 godine. Opcina ih mora koristiti za davanje privremenog smjestaja osobama koje stanuju u kucama ili stanovima koje moraju isprazniti jer je prvobitni stanar uspjesno rijesio pitanje njihova povrata i vraca se u njih. 17. Pravo na alternativni smjestaj je pojasnjeno. Pravo na alternativni smjestaj je ograniceno, tako da se osobe sa realnom mogucnoscu za povratak u svoje prethodne domove, ili osobe koje su dobrovoljno raspolagale njima, ne mogu se kvalificirati za alternativni smjestaj. Sto se tice osoba koje raspolazu imovinom sa privremenim rjesenjima, vrsit ce se redovne procjene radi utvrdjivanja da li one i dalje zadovoljavaju kriterije za privremeni smjestaj. Osobe koje se ne mogu kvalificirati su obavezne da u roku od 15 dana oslobode imovinu koju trenutno koriste. Ova nova pravila ce pomoci u eliminaciji visestrukog koriscenja stambenog prostora. 18. Povratnici moraju cekati 2 godine prije nego mogu otkupiti stan. Osobe koje se vrate u napustene stanove duzne su da stanuju u njima 2 godine prije nego mogu uzeti ucesca u privatizaciji. Uvodjenje ove odredbe je trazila Vlada Federacije radi smanjenja ucestalosti pojave da izbjeglice i raseljene osobe izvrse povrat stana a da onda raspolazu njime bez stvarnog povratka radi stanovanja u prvobitnom prebivalistu. Ovo ce biti potpora procesu manjinskog povratka istovremeno smanjujuci rizik visestrukog zauzimanja stambenog prostora koje je u vezi sa povratkom. Napravit ce se aranzmani po kojima osobe koje zele otkupiti stan pomocu certifikata, a koji vrijede samo u periodu od 2 godine, to mogu i izvrsiti tako sto ce o svojoj namjeri izvijestiti Agenciju za privatizaciju. 19. Pravo na povratak u vojne stanove. Amandman sadrzi sporazum izmedju OHR-a i Vlade Federacije u vezi prava na povratak u stanove u vlasnistvu bivse JNA. Uvodi se test radi utvrdjivanja cinjenice da li se bivsi stanar istinski smatra izbjeglicom u smislu Aneksa 7 Daytonskog sporazuma. Osobe koje su bile u aktivnoj sluzbi u JNA 1991. godine i nisu bili drzavljani bivse Republike Bosne i Hercegovine nemaju pravo na povratak osim u slucaju kada su dobile zastitu u statusu izbjeglice izvan bivse Jugoslavije. Uz to, drzavljani Bosne i Hercegovine koji su nastavili sluzbu u nekoj stranoj vojsci nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma se ne smatraju izbjeglicama. Ovaj sporazum ce otvoriti put ka povratku istinskih izbjeglica u vojne stanove, osobito penzionera koji cine veci dio ovog opterecenja. Ovaj amandman ce djelovati efektivno kao izuzetak Odluci koja je naznacena u stavu 14 ovog izvjestaja, za one osobe koje su bile nosioci stanarskog prava na vojnim stanovima. 20. Predratni ugovori o prodaji vojnih stanova se priznaju. Na Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo donesen je amandman u cilju priznavanja ugovora o prodaji vojnih stanova zakljucenih sa JNA 1991./2. godine. Ovaj amandman omogucava realizaciju preko 100 odluka Doma za ljudska prava. Valjani ugovori, bez obzira da li su potpisi verificirani na sudu, ce biti realizirani od strane Ministarstva odbrane Federacije po prvobitnoj cijeni. Medjutim, kada se osoba ne smatra izbjeglicom ili raseljenom osobom sa pravom na povratak, onda se realizacija ugovora nece omoguciti ali ce se isplatiti nadoknada sredstava uplacenih u svrhu otkupa. U slucaju kada se kupac i Ministarstvo odbrane ne mogu sloziti o realizaciji ugovora bit ce nadlezan lokalni sud. 21. Odluka kojom se pojasnjava nadleznost stambenih organa u Republici Srpskoj. Ministar za izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske je 21. juna izdao jos jednu Instrukciju o provedbi Zakona o prestanku primjene Zakona o koristenju napustene imovine koja uzima u obzir izmjene koje je unio Visoki predstavnik u Odluci o stalnom stanarskom pravu. Ova Instrukcija obavezuje opcinske urede da primaju zahtjeve za povrat stanova koji nisu proglaseni napustenima, ali takodjer navodi da opcinski uredi nisu nadlezni za primanje zahtjeva za povrat poslovnih prostora. 22. Rok za podnosenje zahtjeva za povrat stanova suspendovan u Opcini Drvar. Visoki predstavnik je 30. juna usvojio Odluku o suspendiranju primjene clana 5 federalnog Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima u Opcini Drvar (Fed.). Ovaj dio zakona predvidja da ce izbjeglice i raseljene osobe izgubiti stanarsko pravo ukoliko ne podnesu zahtjev za povrat stana do 4. jula. Ova Odluka je bila neophodna iz razloga slabog funkcioniranja opcinskog stambenog ureda. Mnogim osobama je bilo onemoguceno da podnesu zahtjev ili pak nisu primili potvrdu o podnesenom zahtjevu, sto ih je dovodilo u opasnost da izgube prava nakon isteka roka. Suspenzija ce ostati na snazi dok specijalni izaslanik Visokog predstavnika za Drvar ne potvrdi da stambeni ured u potpunosti funkcionira. Provedba imovinskih zakona u RS: 23. Provedba imovinskih zakona u RS se odvija veoma sporo zbog kombinacije faktora kao sto su nedostatak sredstava, nedostatak obucenog osoblja, kao i pokazani nedostatak politicke volje. Stepen donosenja odluka je veoma nizak u vecini opcina RS (maksimum 10-15% podnesenih slucajeva, u "najboljim" opcinama), a organi i dalje nisu voljni da se posvete rjesavanju problema dvostrukog ili visestrukog koriscenja stambenog prostora. 24. U Trebinju (RS), direktor najveceg preduzeca u tom podrucju je izdao Srbima nova stalna rjesenja o stanarskom pravu na 31 stan u kojima su prije rata stanovali Bosnjaci i Hrvati. Izdavanja ovih pojedinacnih rjesenja direktno krsi nove imovinske zakone po kojima se zabranjuje izdavanja novih stalnih rjesenja o stanarskom pravu nakon 7. februara 1998. godine. Ova radnja je direktno suprotstavljanje duhu Odluke Visokog predstavnika od 14. aprila 1999. godine kojom se ponistavaju sva stalna i nova rjesenja o stanarskom pravu izdata izmedju 30. aprila 1992. i 7. februara 1998. godine. Provedba imovinskih zakona u Federaciji 25. U Federaciji, neprovodjenje naloga o delozaciji u kombinaciji sa nedostatkom djelovanja po pitanju dvostrukog i visestrukog koriscenja stambenog prostora i dalje u vecini opcina opterecuje proces provedbe imovinskih zakona. Medjutim, u Sarajevu i zapadnom Mostaru je doslo do interesatnih pomaka. 26. Vlada Kantona Sarajevo je najavila promjenu smjera stambene politike, uvodeci mjere za olaksanje povratka predratnih stanovnika Sarajeva. Pozdravljajuci inicijative medjunarodne zajednice u pogledu povratka raseljenih osoba Bosnjacke nacionalnosti u istocnu RS, kantonalna Vlada je pozvala da se pristupi utvrdjivanju i rjesavanju svih slucajeva visestrukog koriscenja stambenog prostora. Vlada se obavezala na obezbjedjenje alternativnog smjestaja za osobe koje ce biti delozirane a jos nemaju pristup svojim predratnim domovima, koristeci jednim dijelom postojece tranzitne centre (Stup i Srednje) za nuzni smjestaj. Uz to, sredstva obezbijedjena putem procesa privatizacije stanova u drustvenoj svojini ce se koristiti za izgradnju 150 novih stanova za smjestaj ugrozenih porodica (ratne udovice, ratni invalidi i raseljene osobe) koji moraju isprazniti svoj privremeni smjestaj. Zavrsetak radova na novim stanovima se ocekuje u oktobru/novembru 1999. godine. 27. U zapadnom Mostaru (Fed.), postala je opereativnom "vruca linija" za izvjestavanje o slucajevima dvostrukog koriscenja stambenog prostora. Svrha vruce linije jeste da se od javnosti prikupe prijave i navodi o slucajevima dvostrukog koriscenja. Te informacije ce se onda prezentirati opcinskim stambenim odjeljenjima na dalju istragu. Pokretanje vruce linije je pratila i javna informativna kampanja. U toku nekoliko prvih dana OHR Jug, koji drzi vrucu liniju, primio je nekoliko stotina poziva. |
POLICIJA28. Kanton 10: Potpisivanjem plana za zaposljavanje policajaca iz manjinskih naroda u Livnu (Fed.) 25. juna, UNMBiH je otvorio novo poglavlje u pogledu restruktuiranja policije u Kantonu 10. Policajci iz reda manjinskih naroda su od izuzetnog znacaja u smislu osiguranja sigurnosti manjinske populacije povratnika, kao i u smislu njihovog povjerenja u lokalnu policiju. Ovo je od posebnog znacaja u Kantonu 10, gdje je vecina stanovnistva trenutno hrvatske nacionalnosti, dok su povratnici pretezno srpske nacionalnosti. Trenutno je vecina policajaca hrvatske nacionalnosti. VLADAVINA PRAVA29. Izrada zakona u vezi sa Komisijom za izbor i imenovanja sudija je uznapredovao, i radna grupa Federacije je finalizirala jednu verziju. Nju su razmotrili eksperti Vijeca Evrope i kada se okonca interna revizija doci ce do podnosenja ovog akta. Slican proces se odvija i u RS. Finalna verzija radne grupe je podnesena OHR-u na razmatranje. Takodjer su podneseni i nacrti zakona koji se bave prosirenjem jurisdikcije federalnog Vrhovnog suda za izvjesne kategorije kriminala kao i komplementarni nacrt zakona za jacanje uloge federalnog tuzioca. PRAVO NA KOREKTNO SUDJENJE30. Djedovic: Nakon saslusanja u zalbenom postupku 13. maja 1999. federalni Vrhovni sud je donio odluku o zalbi u slucaju Ibrahima Djedovica, kojom se ponistava prvostepena presuda i predmet vraca na ponovno sudjenje Kantonalnom sudu Sarajevo. Gosp. Djedovic, Bosnjak po nacionalnosti i istaknuti lider DNZ-a, nakon sudjenja za ratne zlocine koje je po navodima pocinio u sjeverozapadnoj Bosni tokom 1994. i 1995. godine, prvostepenom presudom je osudjen za ratne zlocine protiv civilnog stanovnistva na 10 godina zatvora. Sudjenje je bilo obiljezeno nizom proceduralnih neregularnosti kao i ozbiljnim krsenjima ljudskih prava. Sadrzaj odluke federalnog Vrhovnog suda otkriva nedostatak dokaza iznesenih na sudjenju, neregularnosti u saslusanju svjedoka (jednom broju svjedoka odbrane nije bilo dozvoljeno da svjedoci), i dokumentovana krsenja domacih i medjunarodnih standarda. EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA31. Studija o diskriminaciji u zaposljavanju: Dana 24. juna OSCE je izdao izvjestaj sa naslovom: "Diskriminacija u zaposljavanju u Bosni i Hercegovini". Izvjestaj dokumentuje siroko rasprostranjenu praksu otpustanja progonjenih etnickih i politickih grupa tokom rata i njihovo ponovno nezaposljavanje, preferencijano zaposljavanje clanova vecinske etnicke grupe, iskljucivanje zena na racun demobiliziranih vojnika i rasprostranjenu diskriminaciju nastavnika iz manjinskih grupa. Preporuke iz izvjestaja se fokusiraju na potrebi donosenja zakona o radu za cijelu zemlju kojim se zabranjuje diskriminacija u zaposljavanju na bilo kojim osnovama, te potrebi za edukacijom na cijelom teritoriju zemlje o diskriminaciji u zaposljavanju. Izvjestajem se takodjer potice na uslovljavanje investicija u BH preduzeca korektnom praksom zaposljavanja. (Sazet pregled ovog izvjestaja se nalazi u prilogu ovom mjesecnom izvjestaju a kompletan izvjestaj se moze dobiti od OSCE-a Sarajevo: tel. 387-77-444-444, ili andrewm@oscebih.org). 32. Pitanja invaliditeta: Lokalne i medjunarodne agencije koje rade na pitanjima prava invalidnih osoba izrazile su zabrinutost povodom nekoliko aspekata prava invalidnih osoba u BiH. Neke od ovih zabrinutosti, kao sto je nepostojanje pristupa obrazovnim ustanovama odnose se na sve invalidne osobe. Vazno pitanje je razlicit tretman ratnih i neratnih invalida, predvidjen u novom nacrtu Zakona o osnovnoj zastiti civilnih zrtava rata i njihovim porodica i zastiti djece, koji je usvojen u Zastupnickom domu, mada jos nije prosao Dom naroda. Trenutno su u toku napori na uspostavljanju koalicije asocijacija radi efikasnog unapredjenja jednakih prava za invalide. PRAVA ZENA33. Visoki komesarijat za ljudska prava je, zajedno sa Vijecem Evrope i Centrom za pravnu pomoc iz Zenice, organizirao dvodnevnu konferenciju na temu "Trgovina bijelim robljem: primjena pristupa zasnovanog na ljudskim pravima", koja je odrzana 24. i 25. juna u Neumu, a na kojoj su ucestvovali i domaci i strani predstavnici, ukljucujuci i predstavnike vlasti iz oba entiteta. Razlog odrzavanja konferencije bila je potreba da se konkretno pristupi rjesavanju problema trgovine bijelim robljem u BiH. Prvi dio konferencije, koji je imao za cilj pravnu obuku domacih nevladinih organizacija u vezi sa trgovinom, organizirala je Medjunarodna pravna grupa za ljudska prava 11. i 12. juna u Tuzli. Ucesnici konferencije, koji su utvrdili konkretne zakljucke i preporuke, podijeljeni su na dvije radionice, jednu radionicu za profesionalne pravnike, a drugu za nevladine organizacije koje se bave zastitom zrtava i prevencijom. 34. Na konferenciji je naglaseno da se trgovina bijelim robljem trenutno odvija uglavnom izmedju entiteta i u podrucjima u blizini IEBL-a (medjuentitetske linije razgranicenja), kao i u vecim gradovima u BiH. Ova pojava je takodje uobicajena u blizini baza SFOR-a i drugih vojnih objekata, duz vrlo prometnih auto-puteva, i u nekim pansionima. Trgovinu omogucavaju losi ekonomski uslovi u poslijeratnom periodu, nepostojanje odgovarajuce kontrole na granici, te cinjenica da lokalna policija ne uvidja ovo pitanje niti reagira na njega. Ovo je naglaseno i zbog opce neosjetljivosti policije na pitanja koja se ticu nasilja nad zenama. 35. Neke od preporuka profesionalnih pravnika bile su: poboljsanje policijske i sudske reakcije unapredjenjem strucnog usavrsavanja, saradnje sa drugim agencijama, internih mehanizama, i pravnih propisa; poboljsanje tretmana zrtava tako sto bi im se ponudila zastita svjedoka i tako sto bi bili tretirani kao zrtve a ne kao prestupnici; te poboljsanje saradnje sa nevladinim sektorom u cilju boljeg pruzanja usluga zrtvama. Neke od preporuka nevladinog sektora bile su: povezivanje sa medjunarodnom mrezom NVO-a aktivnih po ovom pitanju; osiguravanje da profesionalci koji rade sa zrtvama trgovine bijelim robljem budu specijalisti; utvrdjivanje koordinirane informativne kampanje u vezi sa trgovinom bijelim robljem, za opcu javnost, za zrtve, i za potencijalne zrtve; zahtijevanje sigurnog utocista za zrtve; prilagodjavanje postojecih telefonskih vrucih linija koje bi mogle koristiti zrtve trgovine bijelim robljem; zahtijevanje da se vladina tijela konsultiraju sa nevladinim sektorom po ovom pitanju. 36. Tokom perioda za koji se podnosi izvjestaj, broj osoba koje su bile zrtve trgovine bijelim robljem, a koje su se obratile agencijama koje se bave ovim pitanjem, i dalje se povecavao. Od aprila 1999. godine, kada su OHCHR, UNMIBH/HRO i IOM poceli saradjivati u pruzanju zastite i pomoci zenama koje su bile predmetom trgovine bijelim robljem, a zatim pod prisilom postale prostitutke, oko 25 zena (i jedan muskarac) su dobile pomoc kako bi se bezbjedno vratile u svoju zemlju. Medjutim, u vise od 25 slucajeva ova informacija je stigla prekasno i protiv tih zena su vec bile izrecene kazne i one su deportovane iz kantona ili iz zemlje. Jedna od prepreka za pruzanje zastite i promoci je i dalje nedostatak sredstava za osiguranje smjestaja, ishrane i troskova repatrijacije. INSTITUCIJE U OBLASTI LJUDSKIH PRAVA37. Napredak u rjesavanju slucajeva: Institucije su do kraja juna 1999. godine registrovale slijedeci broj slucajeva. Brojke u zagradama oznacavaju povecanje broja slucajeva tokom proteklog mjeseca:
*Registrovani i zakljuceni slucajevi CRPC-a odnose se na imovinu za koju su podneseni zahtjevi. Ove brojke su priblizne. Dom za ljudska prava: 38. Dom za ljudska prava je 11. juna donio odluku u slucaju Islamska zajednica BiH protiv Republike Srpske. U sredistu ovog slucaja je bilo rusenje 15 dzamija od strane banjaluckih vlasti 1993. godine i nekoliko zahtjeva podnosioca zalbe da se ponovo izgradi sedam od tih dzamija. Do sada su ti zahtjevi ili ignorisani ili odbijeni od strane organa vlasti. Osim toga, nadlezni organi Republike Srpske su uklonili sve tragove imovine podnosioca zalbe na tim lokacijama, a u nekim slucajevima poplocali ili izgradili parkiralista na istim. Iako je Dom donio odluku prema kojoj on nije nadlezan da odrzi saslusanje po zalbi koja se odnosi na rusenje dzamija, posto je ova institucija nadlezna samo za incidente koji su se desili nakon 14. decembra 1995. godine, Dom je ustanovio krsenje ECHR-a u vezi sa drugim cinjenicama. Dom je konkretno ustanovio da su nadlezni organi Republike Srpske ili bili aktivno ukljuceni ili su pasivno tolerisali diskriminaciju u pogledu ostvarivanja slobode vjeroispovijesti za Muslimane u Republici Srpskoj. Dom je takodje zakljucio da nedozvoljavanje obnove dzamija predstavlja krsenje prava na imovinu. Dom je Republici Srpskoj, izmedju ostalog, nalozio: da dozvoli podnosiocu zalbe da podigne ograde oko lokacija 15 porusenih dzamija; da se suzdrzi od podizanja ograda ili objekata na lokacijama 15 porusenih dzamija; te da podnosiocu zalbe da neophodne dozvole za obnovu sedam od 15 unistenih dzamija. Republika Srpska treba podnijeti izvjestaj Domu o koracima preduzetim u cilju postivanja ovih naloga. 39. Dom za ljudska prava je donio odluku u vezi sa pravom na saslusanje u razumnom roku. U slucaju Stanivuk, podnositeljica zalbe, koja je srpskog porijekla, imala je frizerski salon u Sarajevu, ali je zivjela na Grbavici. Tokom rata ona nije mogla doci do svog salona. Bosnjak koji je u to vrijeme imao, i koji jos uvijek, ima frizerski salon na toj lokaciji nakon rata nije joj dozvolio da udje u svoju radnju. Podnositeljica zalbe je pokrenula sudski postupak za vracanje u posjed radnje. Ovaj postupak ceka na rjesavanje od 1996. godine i nekoliko puta je odgadjan. Dom je ustanovio krsenja prava podnositeljice zalbe na pravicno saslusanje u razumnom roku i na mirno uzivanje imovine; Dom nije ustanovio dokaze diskriminacije koju je navela podnositeljica zalbe. Dom je u cetiri slucaja protiv Republike Srpske koji se ticu delozacija ustanovio krsenje prava podnosilaca zalbi na dom (clan 8. ECHR), mirno uzivanje imovine (clan 1. Protokol 1. ECHR), i djelotvoran pravni lijek u skladu sa domacim zakonom (clan 13. ECHR). (Odluke i izvjestaji Doma mogu se dobiti od Sekretarijata ili na Internetu na stranici http://www.gwdg.de/~ujvr/hrch/hrch.htm.) Ombudsmen za BiH: 40. Ombudsmen je u junu postigla sporazumna rjesenja sa tuzenim stranama u tri slucaja. Osim toga, objavila je cetiri izvjestaja u vezi sa Federacijom i Drzavom, koji su usvojeni 18. decembra 1998. godine. U ovim slucajevima, koji su se odnosili na obustavu postupka i retroaktivno ponistenje ugovora o kupoprodaji za stanove JNA, tuzene strane nisu ispostovale njene preporuke (izvjestaji se obicno ne objavljuju kada se postigne sporazumno rjesenje ili kada se njene preporuke ispostuju). Dodatne informacije u vezi sa zakonodavnim promjenama u zakonu o vojnim stanovima mogu se naci u stavovima 19. i 20. ovog Izvjestaja. Ombudsmen je objavila jos jedan izvjestaj, koji je usvojen 10. februara 1999. godine, a u vezi sa slucajem u kojem Republika Srpska nije ispostovala njene preporuke. Ombudsmen je ovaj slucaj, Brkic protiv Republike Srpske, proslijedio Domu za ljudska prava. (Vise informacija o radu Ombudsmena moze se naci na http://www.ohro.ba/index.htm.) Komisija za imovinske zahtjeve (CRPC) 41. CRPC je u junu donijela nesto vise od 12,000 odluka o zahtjevima za povrat privatne imovine i stanova, sto ukupno iznosi oko 48,000 odluka donesenih do danas. Izvrsavanje ovih odluka predstavlja kljucni kamen spoticanja u vezi sa odlukama CRPC-a. Tesko je doci do tacnih podataka o broju izvrsenih odluka, posto mnogi od onih cije se zahtjevi uspjesno rijese ne prijavljuju kakav je bio ishod njihovog slucaja. Ocito je da znacajan broj podnosilaca zahtjeva nailazi na otpor lokalnih nadleznih organa, koji odbijaju da priznaju njihova predratna stanarska i vlasnicka prava. Medjutim, u junu se jedan broj podnosilaca zahtjeva navodno vratio na svoju privatnu imovinu na Palama (RS) na osnovu odluka CRPC-a. Osim toga, sudovi u Mostaru i Tuzli su se bavili ovim pitanjem, i potvrdili da su prema Aneksu 7 Opceg okvirnog sporazuma za mir odluke CRPC-a obavezujuce. Medjutim, ovi sudovi su naznacili da su potrebne dodatne zakonodavne smjernice. (Vise informacija o radu CRPC-a moze se naci na http://www.crpc.org.ba.) INSTITUCIONALNE I POLITICKE AKTIVNOSTI42. Predsjednici udruzenja sudija i tuzilaca u Federaciji i Republici Srpskoj su 30. juna usvojili identicne Eticke kodekse. Medjunarodna zajednica je ovo pitanje pocela istrazivati prije godinu dana. Trenutno se kodeksi odnose na clanove tri postojeca udruzenja sudija i tuzilaca: Udruzenja sudija Federacije, Udruzenja tuzilaca Federacije, i Udruzenja sudija i tuzilaca Republike Srpske. Predvidja se da ce ovi Kodeksi biti pomenuti u zakonima o izboru sudija u oba entiteta, koji su trenutno u formi nacrta, tako da ce se oni odnositi na sve sudije i tuzioce u BiH. Ovo je znacajno zbog toga sto ce se osigurati zajednicki okvir za ponasanje sudija i tuzilaca, te pomoci da se osigura da se onima koji se budu obracali sudskom sistemu omoguce slicni standardi u pogledu tretmana.
|
|
human rights coordination centre
Size OSCE-ovog izvjestaja pod istim naslovom, koga je OSCE objavio 24. juna 1999. (Ovaj size za cilj ima da pruzi pregled kljucnih pitanja koja su postavljena u izvjestaju. Ako zelite primjerak samog izvjestaja, molimo kontaktirajte viseg pravnog savjetnika za drustvena i ekonomska prava pri OSCE-u, na tel. 387-71-444-444/ e-mail: andrewm@oscebih.org, ili HRCC na tel. 387-71-447-275, lokal 881/569/848) Mogucnost zaposljavanja je ocigledno jedan od kljucnih faktora kod odlucivanja izbjeglica i raseljenih osoba da se vrate u svoje predratne domove. Ovaj izvjestaj naglasava da diskriminacja u zaposljavanju djeluje protiv ponovnog uspostavljanja multietnickog drustva u BiH i protiv povratka. Izvjestaj dokumentira pitanje diskriminacije u zaposljavanju na sistematski nacin i otkriva:
Metodologija: Uvod je posvecen metodologiji koristenoj u izvjestaju. Naglasava se da je vecina informacija koja je primljena nepotvrdjena i navodna, te da varijacije u mogucnosti pristupa informacijama sirom zemlje uticu na broj zabiljezenih slucajeva diskriminacije. Iz ovog razloga nije doslo do pokusaja provodjenja kvantitativne analize primljenih informacija. Pravni okvir: Izvjestaj naglasava da je pravni okvir kompliciran i ne doprinosi eliminaciji diskriminacije u zaposljavanju. Na drzavnom nivou nema zakona o radu; u Federaciji je na Zastupnickom domu usvojen nacrt zakona o radu koji Dom naroda tek treba da usvoji; u Republici Srpskoj na snazi je novi zakon od 1993. godine, koji je cetiri puta dopunjavan. Nazalost, diskriminacija pri zaposljavanju se direktno ne tretira ni u jednom od vazecih zakona o radu, tako da se argumenti za ovakve slucajeve moraju nalaziti na osnovu Evropske konvencije o ljudskim pravima koja navodi i pravo na ne-diskriminaciju, te na osnovu Ustava BiH koji navodi sporazume koji se moraju postovati, a koji opet tretiraju pravo na rad. Tipovi diskriminacije pri zaposljavanju: Izvjestaj navodi dvije osnovne vrste diskriminacije pri zaposljavanju: slucajeve diskriminacije koji se javljaju tokom i neposredno nakon rata; i slucajeve koji su se javili nakon toga. U pogledu prve kategorije koja predstavlja veliku vecinu slucajeva, identifikovane su slijedece podvrste: ratni slucajevi kao napr. otpustanje radnika "na drugoj strani", radnika na "cekanju", nezakoniti razlozi otpustanja ili otpustanje bez razloga, i otpustanje zbog odsustva izazvanog ratom. Druga kategorija slucajeva ukljucuje slucajeve koji se odnose na nacionalnu pripadnost, politicku pripadnost, spol, te aktivnosti vezane za sindikat ili prava radnika. Pregled diskriminacije po regionima: Znatan dio izvjestaja je posvecen regionalnom pregledu diskriminacije, u pokusaju da se ilustruje geografska rasprostranjenost razlicitih pitanja, i da se ukaze na podrucja kojima je potrebna prioritetna paznja. Vazno je prisjetiti se metodoloskih pitanja.
Opservacije i preporuke za djelovanje: Preporuka 1 - OHR mora uvesti okvirni zakon o radu na drzavnom nivou kojim se zabranjuje diskriminacija pri zaposljavanju na bilo kom osnovu. Preporuka 2 - Medjunarodna zajednica treba organizirati ciljanu, detaljnu obuku za parnicare i sudije iz ne-diskriminacije u medjunarodnom pravu. Zbog njihovog nadgledanja slucajeva diskriminacije sirom zemlje, sluzbenici za ljudska prava iz OSCE-a su u mogucnosti da identifikuju pravnike kojima bi takva obuka koristila. Preporuka 3 - Treba organizirati kampanju javnog informisanja da bi se prosirila svijest o kljucnim pitanjima u pogledu otpustanja za koja ovaj izvjestaj pokazuje da utjecu na veliki dio stanovnistva. Preporuka 4 - Poslodavci bi trebali biti obuceni u primjeni Kodeksa o ne-diskriminaciji pri zaposljavanju u BiH. Preporuka 5 - Oko Kodeksa o ne-diskriminaciji pri zaposljavanju u BiH bi se trebala razviti informativna kampanja. Preporuka 6 - Donatori i investitori bi trebali ohrabriti usvajanje i provedbu Kodeksa prije dodjele sredstava firmama u BiH. Preporuka 7 - Treba poceti dijalog sa relevantnim ministarstvima, Ombudsmenom za BiH i Ombudsmenom Federacije u cilju izgradnje domacih kapaciteta za nadgledanje postivanja. |
|
Rezime istoimenog OSCE-ovog objavljenog u junu 1999.(Cilj ovog rezimea je da da pregled kljucnih pitanja koja se pominju u ovom izvjestaju. Cijeli izvjestaj moguce je dobiti od Viseg pravnog savjetnika za socijalna i ekonomska prava OSCE-a, tel: 387-71-444-444 / E-mail: andrewm@oscebih.org, ili od HRCC, tel. 387-71-447-275, lokali 881/569/848.) Penzioneri u cijeloj Bosni i Hercegovini neredovno dobijaju penzije, koje su k tomu nedovoljno velike da bi se od njih moglo zivjeti. Ne postoji nijedan aspekt sadasnjeg penzionog sistema koji nije problematican: pocevsi od diskriminatornog odnosa prema manjinskim narodima koji postoji u ispostavama penzionih fondova, do neodgovarajucih zakona koji reguliraju razvoj ovog sistema, bosanski penzioni sistem postao je zrtva kako politickih manipulacija tako i administrativnog nemara. Trenutno u okviru bosanskog penzionog sistema nema sveobuhvatnih pokusaja da se ovi problemi rijese. Sto je najvaznije, ne postoji nikakav plan da se ova pitanja rijese na nacin koji bi ukljucio i obaveze iz prijeratnog penzionog sistema SFRJ. U prijeratnoj Jugoslaviji, osnovna prava na socijalnu zastitu su bila definirana u clanu 281 Ustava iz 1974. godine. Na osnovu te odredbe, SFRJ je donijela zakon kojim se odredjuju osnovna penziona prava koja uzivaju svi gradjani u zemlji. Pored ovog zakona, republike su izgradile svoje sopstvene penzione sisteme i zakone. Tako su u svakoj od republika bivse SFRJ postojali neovisni penzioni fondovi, ali su oni medjusobno blisko suradjivali. U toku rata, Fond penziono-invalidskog osiguranja Republike Bosne i Hercegovine razdvojio se u tri zasebna fonda, cija su sjedista bila u Sarajevu, Mostaru i Palama. Svaki od tih fondova bio je iskljucivo odgovoran za penzionere koji zive na njihovom nacionalnom podrucju. Bez obzira na mnogobrojne medjunarodne zahtjeve da se uspostave radni odnosi, izmedju bosanskih fondova postojalo je relativno malo produktivnih medjusobnih kontakata. Dalje, svaki od bosanskih fondova je, u odsustvu formalnih penzionih odnosa i kao posljedica poslijeratnog nacionalnog i politickog pokroviteljstva, uspostavio razlicite odnose sa drzavama bivse SFRJ. A ono sto dodatno usloznjava situaciju je cinjenica da nijedan od penzionih fondova nema dovoljno sredstava za isplatu zadovoljavajucih penzija, buduci da su sredstva iz bosanskog penzionog fonda iz SFRJ "nestala" u toku rata, a trenutni doprinosi zaposlenih nisu dovoljni da podmire obaveze prema penzionerima. Postojanje dva zasebna penziona fonda na teritoriji Federacije BiH je primjer paralelnih institucija, i ilustruje politicku podjelu izmedju Bosnjaka i Hrvata BiH. Cinjenica da fond iz Mostara podmiruje penzije penzionera u kantonima sa kojima ne granici istice nacionalnu, a ne administrativnu, prirode ove podjele. Za rjesavanje ovog pitanja osnovana je federalna agencija ali cini se da ona ne radi efikasno. Druga pitanja sa kojima se suocavaju penzioneri iz Federacije su mahinacije pri isplatama penzija, sporni zakoni kojima se smanjuje visina penzija JNA, cinjenica da se prema novom zakonu o penzijama zaostaci ne akumuliraju, te nedavna odluka da se odbiju zahtjevi za penziju nekih povratnika iz RS i Mostara. Kako nije imao pristupa dokumentima koji su drzani u Sarajevu, fond RS je usvojio niz kriterija za odredjivanje visine penzija u skladu sa nivoom obrazovanja. Ovi kriteriji se primjenjuju u sistemu sa vrlo ogranicenim sredstvima, sto je rezultiralo hipotetickim kriterijima koji imaju ozbiljne posljedice na zivote mnogih penzionera u RS. Stopa po kojoj se isplacuju penzije doktorima nauka veca je od najnize penzije vise no osam puta; u medjuvremenu, najniza penzija iznosi 20 DM mjesecno a penzionerima se ne pruzaju nikakve dodatne usluge kako bi im se pomoglo da prezive (kao npr. opcinske subvencije za racune za struju ili bolnicke racune). Druga pitanja koja uticu na penzionere RS ukljucuju: cinjenicu da fond nije odredio zaostatke za nedovoljne penzije; mahinacije pri isplatama penzija; te struktura u kojoj penzioneri postaju direktni duznici politickog sistema. Nemanje pristupa dokumentima te pretjerani troskovi koji se za njih naplacuju i dalje predstavljaju problem, osobito preko entitetske linije razgranicenja. Losi odnosi izmedju fondova Federacije i RS imali su za posljedicu odluke koje negativno uticu na povratnike, posto fondovi imaju bojazan de ce pojedinci zloupotrijebiti ove lose odnose i nezakonito se prijaviti za penzije u oba entiteta. Bosanski penzioni fondovi trenutno ne isplacuju penzije pojedincima koji zive van Bosne i Hercegovine koji nisu odlucili da ce ostati van zemlje za stalno. Buduci da poslije rata sve republike bivse SFRJ nisu uspostavile medjusobne odnose, cesto se mogu primjetiti problemi sa penzijama koji su uzrokovani upravo iz tog razloga. Grupe na koje ovo utice su hrvatski Srbi koji sada zive u RS, bosanski Hrvati koji zive u Hrvatskoj, te veliki broj drugih ljudi koji su u toku svoga radnog vijeka placali doprinose u fond jedne republike a onda se penzionisali ili se preselili u drugu republiku u toku posljednjih deset godina. Smjesta se moraju poduzeti koraci kako bi se uspostavili zvanicni odnosi. Proces privatizacije takodjer otvara citav niz pitanja kada su u pitanju penzioneri, osobito posto je Federacija odlucila da "isplati" akumulirane neisplacene penzije dodatnim certifikatima za privatizaciju. Certifikati koji su dobijeni po tom osnovu nece se distribuirati van zemlje; nadalje, RS vjerovatno nece ustanoviti politiku koja bi bila slicna toj prema svojim penzionerima. Gore su navedena samo neka od pitanja u vezi sa primanjem penzija. Neophodno je da se izradi jedna sveobuhvatna studija sa prakticnim preporukama kojima bi se osigurao jedinstven pristup pitanju penzija. Dugorocne preporuke: Sustinski je vazno da medjunarodna zajednica, u pokusajima da iznadje rjesenja za ova pitanja, poduzme reformu na jedan cjelovit, sistematican nacin koji uzima u obzir povezanost izmedju svakog pojedinacnog gorenavedenog problema. Do ovog momenta, ostvarivanje prava na penziju uglavnom je rjesavano pojedinacno: razmatranje problema sa kojima se suocavaju konkretni pojedinci u vezi sa primanjem penzije, na primjer, ili razmatranje samo problema u vezi sa primanjem penzija iz jednog fonda ili zemlje. Iz tog razloga, pravi ciljevi reforme penzionog sistema treba da se sastoje od sljedeceg: Umjesto metode razmatranja pojedinacnih slucajeva, sistem bi trebalo podvrgnuti cjelovitoj reviziji. U skladu sa preporukama iz te revizije, moraju se uspostaviti formalni odnosi izmedju fondova koji postoje u Bosni i Hercegovini. Kada se utvrdi kome se duguje sta, zadatak bosanskog penzionog sistema ce biti da razmotri svoju buducu strukturu, uvidjajuci da nece biti moguce rekonstruirati sistem koji je postojao prije rata. Bice neophodno promijeniti sadasnje stanoviste bosanskog penzionog sistema, koje trenutno diktira diferencijaciju na osnovu ranijeg zanimanja. Kratkorocne mjere: U kratkorocnom periodu, postoje mjere koje se mogu poduzeti kako bi se poboljsala situacija sa primanjem penzija. Te mjere ukljucuju: Federacija treba da nastavi da isplacuje penzije svih bosanskih penzionera koji sada imaju prijavljeno mjesto boravka na teritoriji Federacije, neovisno o teritoriji na kojoj su stekli pravo na penziju i neovisno o teritoriji sa koje su se nedavno vratili. Federacija treba da smanji ili da ukine taksu na dokumenta koja se pribavljaju u vezi sa penzijom, osobito kad su u pitanju radne knjizice i evidencija o prijasnjoj penziji. Federalna penziona agencija treba da napravi nacrt zakona za stvaranje jedinstvenog penzionog fonda na teritoriji Federacije. Fond RS trebalo bi da fondovima iz Federacije odmah omoguci pristup njenim bazama podataka. Stalno odbijanje da se to ucini otvorilo je mogucnosti za nezakonitu praksu duplog koristenja penzija, doprinio losim odnosima izmedju bosanskih penzionih fondova, te predstavlja pogodan izgovor za diskriminaciju protiv penzionera koji se vracaju iz RS i zele da se registruju u fondu Federacije. Narodna skupstina RS treba da usvoji zakon na osnovu koga bi automatski mjesecni doprinosi ovom fondu postali dovoljni za podjelu penzija, a izuzetak bi se mogao napraviti samo u slucaju istinske ekonomske krize. Svi fondovi treba da ukinu takse za koristenje baza podataka koje sadrze informacije o osiguranicima. Treba omoguciti slobodnu razmjenu ovih informacija, za dobrobit penzionera iz svih fondova. Svi fondovi treba da postave pitanje odgovornosti za primaoce penzija koji su sada strani drzavljani kao prioritetno i hitno, te da organizuju redovne sastanke kako bi se ovo pitanje rijesilo. I Federacija i RS treba ozbiljno da razmisle o subvencijama za penzionere za komunalne usluge. Federacija bi osobito trebala da omoguci penzionerima da koriste svoje certifikate za privatizaciju za placanje komunalnih usluga, kao sto predlazu udruzenja penzionera.
|
|
Mjesecni izvjestaj o ljudskim pravima koji izdaje Koordinacioni centar za ljudska prava se zasniva na redovnim i specijalnim izvjestajima medjuvladinih i nevladinih organizacija. Cilj ovog Izvjestaja je da pruzi sazet pogled pitanja, slucajeva i trendova iz oblasti ljudskih prava koji uticu na sveukupnu situaciju u pogledu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini tokom perioda koji je obuhvacen ovim izvjestajem. Pitanja u vezi sa konkretnom problematikom se trebaju dostaviti organizaciji koja podnosi izvjestaj ili HRCC-u. Molimo vas da svoje informacije koje zelite ukljuciti u izvjestaj proslijedite putem telefona 387-71-447-420 na ime Lene Madsen, Sirpa Rautio ili Eric Frejabue ili e-mailom na adresu lene.madsen@ohr.int,sirpa.rautio@ohr.int,odnosno eric.frejabue@ohr.int |
|