Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu

Koristeći se ovlastima povjerenima Visokome predstavniku člankom V Dodatka 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnoga ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, po kojima je Visoki predstavnik konačna vlast u zemlji glede tumačenja toga Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnoga ugovora, i posebice uzimajući u obzir članak II, 1., d. toga Sporazuma, po kojemu Visoki predstavnik: “pruža pomoć, kada to ocijeni prijeko potrebnim, u pronalaženju rješenja za sve poteškoće u svezi civilne provedbe”;

Pozivajući se na stavak XI, 2. Zaključaka konferencije o provođenju mira, održane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, kojim je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokoga predstavnika da uporabi svoju konačnu vlast u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnoga ugovora, kako bi olakšao rješavanje bilo koje takve poteškoće, “donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to prijeko potrebno” o određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki c. ovoga stavka) “mjere radi osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;

Ustvrđujući da je Vijeće za provedbu mira na sastanku održanom u Madridu 16. prosinca 1998. godine istaknulo zadatake Visokog predstavnika koji uključuju usklađivanje napora međunarodne zajednice u svezi obrazovanja;

Ustvrđujući nadalje da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira na sastanku održanom u Bruxellesu, 21. studenoga 2002. godine, zaključio da Bosna i Hercegovina treba “razvijati zajedničku programsku jezgru koja će biti sukladna europskim standardima i racionalizirati postojeće strukture kako bi sustav financiranja i upravljanja (obrazovanja) postao učinkovitiji” i da je “u potpunosti podržao pet obećanja”, koja uključuju preuzetu obvezu Bosne i Hercegovine da “izradi, donese i provede zakone u entitetima i kantonima koji su u skladu s ljudskim pravima i načelima i standardima obrazovanja ugrađenima u zakonu državne razine (najmanje dva mjeseca prije početka školske godine 2004/2005.); 

Podsjećajući nato da je prema uvjetima koji su joj postavljeni nakon ulaska u Vijeće Europe Bosna i Hercegovina bila obvezna do 24. travnja 2004. godine isključiti sve oblike segregacije i diskriminacije koji počivaju na narodnosnoj pripadnosti;

Pozdravljajućinajvažniji cilj Strategije reforme obrazovanja da se obrazovanje depolitizira te da se stvore uvjeti koji će osigurati jednak pristup modernom obrazovanju visoke kakvoće u cijeloj zemlji;

Potpuno svjestančinjenice da, u svrhu postizanja ovoga cilja, sva djeca moraju imati pristup kvalitetnom obrazovanju u integriranim, višekulturalnim školama u kojima nema političke, vjerske, kulturalne i druge pristranosti niti diskriminacije, a koje poštuju prava sve djece;

Ustvrđujući dajeUpravni odbor Vijeća za provedbu mira, u Priopćenju usvojenom na sastanku održanom 12. lipnja 2003. godine u Sarajevu, “zahtijevao od tijela vlasti Bosne i Hercegovine da provedu ove reforme (usvajanjem nacrta državnog Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini) i da poduzmu “korake k usklađivanju tri ‘nacionalna’ nastavna plana i programa u jednu zajedničku programsku jezgru na cijelom području Bosne i Hercegovine za sve predmete koji se predaju u osnovnim i srednjim školama općega smjera”;

Ustvrđujući nadalje da je Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik BiH, br. 18/2003 od 1. srpnja 2003.; u daljnjem tekstu: Okvirni zakon) utvrđeno da: “kako bi se postigla odgovarajuća kakvoća obrazovanja i standarda znanja te njihova usporedivost na domaćem i međunarodnom planu, nadležne obrazovne vlasti dužne su osigurati da se do početka 2003/2004. godine nastava u svim školama ostvari na osnovi zajedničkih jezgri nastavnih planova i programa, kako je utvrđeno ovim Zakonom”;

Sa žaljenjem što  Zapadnohercegovački kanton do sada nije uskladio svoje zakone o osnovnom i srednjem obrazovanju s Okvirnim zakonom;

Razmotrivši i uzevši sve ovo u obzir, Visoki predstavnik ovime donosi:

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu

(“Narodne novine Županije zapadnohercegovačke”, br. 6/04)

Navedeni zakon koji se nalazi u privitku kao sastavni dio ove Odluke stupa na snagu kao zakon Zapadnohercegovačkog kantona sukladno članku 8. tog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Kantonalna skupština Zapadnohercegovačkog kantona ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.

Izmjene i dopune u članku 22. Zakona o osnovnom školstvu Zapadnohercegovačkog kantona, koje je donio Sabor Zapadnohercegovačkog kantona dana 30. lipnja 2004. godine, bit će promijenjene i objavljene na način utvrđen u zakonu donesenom u ovoj Odluci.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Narodnim novinama Županije zapadnohercegovačke”. 

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu

Članak 1.

U Zakonu o osnovnom školstvu (“Narodne novine Županije zapadnohercegovačke”, br. 6/04), članak 4. stavak 2. i članak 19. stavak 2., riječi “Zajedničke jezgre (mn.)” zamjenjuju se riječima “Zajedničko jezgro (jed.)”.

Članak 2.

U članku 6. stavak 4. mijenja se i glasi:

“Standarde uspjeha učenika i ocjenjivanja postignutih rezultata koje ustanovljuje Agencija za standarde i ocjenjivanje u obrazovanju sukladno s člancima 46. i 47. Okvirnog zakona, usvaja i provodi Ministarstvo. ”

Članak 3.

U članku 19. stavak 3. mijenja se i glasi:

“Nastavne planove i programe za sve vrste osnovnih škola, uključujući i zajedničko jezgro nastavnih planova i programa koje ustanovljuje Agencija za nastavne planove i programe, usvaja i provodi Ministarstvo sukladno člancima 42, 43. i 48. Okvirnog zakona.”

Članak 4.

Članak 22. mijenja se i glasi:

“Jezici konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine uporabljavat će se u osnovnim školama sukladno članku 7. Okvirnog zakona.

Učitelji moraju uvažavati i objašnjavati razlike između tri službena jezika Bosne i Hercegovine, kad god je to od značenja za predmete koje predaju.

Ne smije biti diskriminacije učenika zbog njihovih vjerskih, rasnih, narodnosnih, spolnih, kulturoloških i drugih posebitosti, kao niti zbog služenja bilo kojim jezikom ili pismom konstitutivnih naroda  Bosne i Hercegovine.

Ne smije biti diskriminacije nastavnika ili drugog uposlenika pri imenovanju, uvjetima zaposlenja, napredovanju ili prilikom donošenja druge odluke vezano za tu osobu, zbog toga što u školi služi bilo kojim od jezika konstitutivnih naroda usmeno se ili pismeno izražavajući.

Do kraja trećeg razreda osnovne škole učenici moraju naučiti oba pisma koja su u službenoj uporabi u Bosni i Hercegovini.”

Članak 5.

Članak 46. mijenja se i glasi:

“Svjedodžbe i diplome o završenom obrazovanju, stečene po važećem nastavnom planu i programu i izdate od verificiranih obrazovnih ustanova na području Bosne i Hercegovine, imaju jednak status kao i svjedodžbe i diplome izdane u Kantonu.

Vrijeme obrazovanja u odgovarajućem obrazovnom programu na području Bosni i Hercegovini, koje nije okončano dodjelom svjedodžbe ili diplome, priznaje se bez uvjetovanja, za dalji nastavak i završetak obrazovanja u tom istom programu u Kantonu.

Članak 6.

Članak 52. mijenja se i glasi:

“Djeca i mladež s posebnim obrazovnim potrebama obrazovat će se u redovitim školama i prema programima prilagođenim njihovim individualnim potrebama. Individualni program, prilagođen njihovim mogućnostima i sposobnostima, izrađuje se za svakog učenika, uz obvezno određivanje defektološkog i logopedskog statusa.

Djeca i mladež s ozbiljnim smetnjama i poteškoćama u razvoju mogu se djelomično ili u cjelini obrazovati u specijalnim odgojno-obrazovnim ustanovama, ako im nije moguće pružiti odgovarajuće obrazovanje u redovitim školama.

Djeca koja ne mogu pohađati redovitu školu mogu pohađati specijalno odjeljenje koje može biti u sastavu redovite škole.

Kategorije, postupak identifikacije, planiranje i način rada, profil, obuka i profesionalni razvoj stručnog kadra za rad s djecom i mladeži s posebnim potrebama, i druga pitanja, bliže se uređuju podzakonskim propisom.

Članak 7.

Članak 63. mijenja se i glasi:

“Osobe koje su pravomoćno osuđene za kazneno djelo protiv ustavnog ustrojstva, kazneno djelo protiv života i tijela,  kazneno djelo protiv spolne slobode i ćudoređa, kazneno djelo protiv braka, obitelji i mladeži, ili neko drugo kazneno djelo koje ih čini nedostojnim za obavljanje nastavničkog poziva, ne mogu obavljati nastavničke poslove, bilo u svojstvu nastavnika ili stručnog suradnika.”

Članak 8. 

Ovaj zakon se objavljuje u “Narodnim novinama Županije zapadnohercegovačke” i stupa na snagu na dan objavljivanja.