Negiranje genocida i odavanje počasti ratnim zločincima je neprihvatljivo u svakom demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava

Organizacije u Bosni i Hercegovini – Ured visokog predstavnika i specijalnog predstavnika Evropske unije, Vijeće Evrope, Rezidentni koordinator Ujedinjenih naroda, EUFOR, Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Štab NATO-a u Sarajevu i Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi oštro osuđuju nedavne aktivnosti i izjave političara na visokim funkcijama u Republici Srpskoj kojima se zvanično glorificiraju pripadnici srpskog naroda osuđeni za ratne zločine i negira činjenica da se u julu 1995. godine u Srebrenici desio genocid. Činjenica da su te aktivnosti poduzete i takve izjave date neposredno prije i nakon obilježavanja 11. jula i 15. godišnjice genocida u Srebrenici čini ih još nedostojnijim.

Podsjećamo vlasti u Republici Srpskoj da su činjenice u vezi sa Srebrenicom jasne i čvrsto ustanovljene. Presudom Međunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. godine u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Savezne Republike Jugoslavije je utvrđeno da se u Srebrenici desio genocid. Presudama Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, počevši od presude u predmetu Radislava Krstića i nedavno, 10. juna, donesenih presuda protiv Ljubiše Beare i Vujadina Popovića takođe se utvrđuje individualna krivična odgovornost za počinioce genocida u Srebrenici.

Podsjećamo da iako prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima svako ima pravo na slobodu izražavanja, ovo pravo može biti podvrgnuto određenim ograničenjima, prvenstveno da bi se sačuvao autoritet i nepristranost sudskih organa ili da bi se zaštitio ugled i prava drugih. Javni zvaničnik koji negira genocid, iako je u potpunosti svjestan ovih sudskih odluka, ne vrijeđa samo sjećanje na one koji su ubijeni nego i aktivno ugrožava vladavinu prava. Javno nagrađivanje onih koji su osmislili, organizirali ili omogućili genocid takođe ugrožava autoritet sudskih organa.

Smatramo da je otvoreno suočavanje sa zločinima iz prošlosti i njihovo rješavanje  apsolutno neophodno za izgradnju atmosfere povjerenja, kao i za osiguranje potpune odgovornosti pojedinca putem krivično-pravnog sistema. S druge strane, negiranje prošlosti i izmišljanje iskrivljenog istorijskog prikaza stanja samo slabi kredibilitet onih koji negiraju sudski utvrđene istorijske činjenice. U tom pogledu, za vlasti Republike Srpske bilo bi daleko razboritije da slijede nedavne pozitivne primjere lidera Hrvatske i Srbije.