Kontinuirano protivljenje ministra Lovrinovića vladavini prava

Ured visokog predstavnika i Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini sa razočarenjem i zabrinutošću konstatuju da je ministar obrazovanja Srednjobosanskog kantona Nikola Lovrinović i dalje istrajan u pogrešnom tumačenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju. Ministar je to jasno ilustrirao svojim “stavom” o ovim zakonima koji je izložio danas na sjednici kantonalne skupštine. OHR je gospodinu Lovrinoviću dostavio precizno pravno objašnjenje o tome zašto su pomenuti zakoni potpuno direktni i nedvosmisleni te zašto je, shodno tome, njegovo tumačenje ovih zakona pogrešno i nepotrebno.

Provedba ovih zakona test je koji treba pokazati koliko je nadležni ministar ozbiljan u svojim nastojanjima, ne samo u pogledu reforme osnovnog i srednjeg obrazovanja već i u pogledu poštivanja vladavine zakona. Visoki predstavnik bio je prisiljen da nametne izmjene i dopune ovih zakona 7. jula 2004. godine, nakon kontinuiranog neuspjeha Srednjobosanskog kantona da uskladi svoje zakone sa Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju koji je Parlamentarna skupština BiH jednoglasno usvojila u junu 2003. godine. Ustavni sud Federacije BiH je nakon toga, u novembru 2004. godine, odbacio pokušaj hrvatskih predstavnika u parlamentu da se pozovu na “vitalni nacionalni interes” u vezi sa ovim amandmanima.

Administrativno i zakonsko ujedinjenje “dvije škole pod jednim krovom” koje je predviđeno ovim amandmanima uslov je Vijeća Evrope za cijelu BiH. Takvo ujedinjenje također će omogućiti uštedu javnih sredstava koja se sada bespotrebno troše na duplu administraciju u takvim školama. To, međutim, neće uticati na prava učenika i roditelja da se odluče za nastavni plan i program po vlastitim željama.

Stalno protivljenje ministra Lovrinovića ovom zakonu i njegovi transparentni pokušaji da onemogući njegovu provedbu za još jednu školsku godinu ne mogu se beskonačno tolerisati. Ministar Lovrinović mora promijeniti svoj pristup i ispuniti svoje obaveze prema učenicima i roditeljima, što bi i trebalo da je njegov osnovni prioritet.