1. Mogućnost jednokratne uplate sredstava za alternativni smještaj treba, u principu, da se koristi u mjestima gdje se pokazalo da nema rentabilnijih izvora za alternativni smještaj.

2. Stambeni organ mora unaprijed utvrditi standardnu minimalnu mjesečnu stanarinu po stambenoj jedinici u općini  što predstavlja osnov za izračunavanje jednokratnog iznosa u pojedinačnim slučajevima. Ovo može biti niže od donjeg limita prihoda za alternativni smještaj, što uključuje potrošačku korpu kao i novac za iznajmljivanje smještaja. Pri obezbjeđivanju alternativnog smještaja, stambeni organi su odgovorni samo za troškove iznajmljivanja, ali ne i za troškove ishrane. Iznos treba da bude na najnižem razumnom nivou za stanarinu za određeno mjesto da bi se obezbijedilo da stambeni organi izvrše svoje obaveze u iznalaženju alternativnog smještaja svima koji imaju pravo na njega.

3. Ni pod kojim okolnostima, jednokratni iznos za alternativni smještaj ne bi trebao da se ponudi privremenim korisnicima za koje se smatralo da su imali pravo na alternativni smještaj prije 29. decembra 2001. godine, i čije se pravo na alternativni smještaj nije ponovo razmotrilo u skladu sa kriterijima u okviru izmijenjenih imovinskih zakona.

4. Obezbjeđivanje alternativnog smještaja ovim sredstvima treba da se zasniva na pisanom ugovoru između nadležnih organa i korisnika ističući sljedeće: 

5. Periodične isplate, po mogućnosti svaka tri mjeseca, s mogućnošću produženja po isteku svakog ovog perioda pod dole navedenim uslovima.

6. Ukoliko se korisnik ne obrati stambenom organu do određenog datuma nakon isteka sadašnjeg perioda (npr. jedna sedmica), odluka kojom se poništava pravo na alternativni smještaj se automatski izdaje na osnovu toga što se smatra da su našli drugi smještaj.

7. Svaki put kada korisnik traži produženje (dalju isplatu) po isteku sadašnjeg perioda, moraju opet prikazati da imaju pravo na alternativni smještaj. Ovo može uključivati korištenje formulara koji je ranije distribuiran, kojim privremeni korisnik dokazuje da ima pravo na alternativni smještaj.

8. Ukoliko se činjenice vezane za predmet promijene tako da korisnik izgubi zakonsko pravo na alternativni smještaj   u toku jednog od perioda, obavezni su informirati stambeni organ i vratiti ostatak novca koji je uplaćen proporcionalno ukupno uplaćenoj sumi.

9. Ne postoji automatski određen krajnji datum za periodične uplate jednokratnih iznosa. Sa uplatama se prestaje kada korisnik izgubi pravo na alternativni smještaj. Međutim, ako je potrebno, drugi oblik alternativnog smještaja bi mogao zamijeniti isplate jednokratnih iznosa u budućnosti.