Republika Srpska

I        UVOD

1. Odlukom ovog Tribunala od 14. velja~e 1997. godine (u daljem tekstu "Odluka") je uspostavljen režim za međunarodni nadzor u spornoj oblasti Brčko, pri čemu je Tribunal zaključio da u tom trenutku ne bi bilo cjelishodno odlučivati o tome "kakva bi konačna raspodjela političkih nadležnosti...nakon isteka prelaznog nadzora" najuspješnije postigla implementiranje Daytonskog sporazuma i uspostavila lokalnu demokratsku vladu predstavničkog karaktera u oblasti Brčko. Odluka, stavak104 (II) (A). Uz to je Tribunal ovlastio obje strane da u razdoblju od 1. prosinca 1997. do 15. sije~nja 1998. godine ulože zahtjev za donošenje daljih mjera koje bi uticale na Odluku u pogledu raspodjele političkih nadležnosti u ovoj oblasti.  Id. Federacija je uložila blagovremeni zahtjev; Tribunal se zatim konzultirao sa zastupnicima obje strane i usvojio dogovorene rokove za podnošenje podnesaka i vođenje rasprave; u Beču je od 5. do 12. velja~e 1998. vođena rasprava punih osam dana; konačni pismeni podnesci strana su bili gotovi 4. o`ujka1998. godine.

II       NAVODI STRANA

2. Kao što je  rečeno u Odluci, Opšti okvirni sporazum o miru u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu Daytonski sporazum) predstavlja glavni izvor pravnih principa i principa pravičnosti kojima ovaj Tribunal mora da se rukovodi.  Prema ovom Sporazumu, Tribunal je dužan političke nadležnosti u oblasti Brčko raspodjeliti na taj način da se u najvećoj mogućoj mjeri sprovedu imperativne norme iz Daytona u pogledu slobode kretanja širom cijele zemlje, povratka prognanika i izbjeglica, ponovnog uspostavljanja multietničkog društva i demokratizacije političkog procesa, a sve to u interesu regionalnog i međunarodnog mira.  Vidi Odluku, stavak 95-99.   Sukladno ovoj obvezi, Tribunal mora "sagledati činjenice u svjetlu toga da li se ovi principi sada poštivaju u spornoj oblasti i kako se to može obezbijediti u budućnosti." Odluka, stavak 83.

3. U cilju smanjenja međuentitetske napetosti u oblasti Brčko i postizanja   maksimalnog poštivanja Daytonskog sporazuma u toku 1997. godine, Odlukom je predviđeno postavljanje  međunarodnog supervizora ovlaštenog da po potrebi donosi naredbe i propise po kojima bi se obje strane poticale da u punoj mjeri poštivaju Daytonski sporazum i kojima bi se promicali i štitili  legitimni  interesi  obiju  strana u  oblasti  Brčko. Pored toga, Odlukom su obje strane obavještene da će Tribunal u naknadnom postupku strogo voditi računa otome u kojoj se mjeri strane dalje pridržavaju Daytonskog sporazuma. Sukladno tome, obje strane su se tokom rasprave u Beču usredoto~iti na sljedeća ključna faktička pitanja: prvo, do koje mjere su strane uspjele da obezbijede poštivanje Daytonskog sporazuma u toku prethodnih dvanaest mjeseci; i drugo, do koje mjere se od svakog entiteta može očekivati da bude pouzdan "zaštitnik" interesa obiju strana u budućnosti.

4. Ne pokušavajući da se ovdje sažeto izlože svi dokazi iznijeti na raspravi, glavne točke svjedočenja su bile sljedeće:

(a) Federacija je nastupila sa obimnim dokazima u prilog tome da su tokom  1997. godine zvaničnici Republike Srpske ("RS"), flagrantno kršeći Daytonski sporazum i Odluku, uporno pružali otpor svim pokušajima supervizora i Federacije da se u oblasti Brčko postigne sloboda kretanja, povratak prognanih osoba i izbjeglica i uspostavljanje demokratske multietničke  vlade.   Osvrćući  se  na  opstrukcionizam, predsjednik Federacije Ejup Ganić je iznosio argumente  u  prilog zahtjeva Federacije  za dodjeljivanje Brčkog Federaciji, tvrdeći da je takav korak neophodan za postizanje "pravde" u pogledu dva aspekta: svim bivšim stanovnicima Brčkog mora biti omogućen povratak i ponovno useljenje u njihove domove, te građanima Federacije treba pružiti otvoreni pristup Hrvatskoj i ostalim dijelovima Evrope preko Brčkog.  Napominjući da su  srpske snage tokom rata izvršile etničko čišćenje u oblasti Brčko, i tvrdeći da je RS sada "u stanju rasula", što se vidi iz pojedinih nedavnih političkih događaja (stavke 9-11 niže), Federacija je tvrdila da se RS ne može povjeriti uloga adekvatnog zaštitnika interesa Federacije u toj oblasti.

(b) Tokom rasprave, RS je stalno isticala svoj interes u  pogledu  teritorijalnog  kontinuiteta  (tj. očuvanja koridora u oblasti Brčko kao veze između istočne i zapadne polovine RS), tvrdeći da je očuvanje takvog koridora pod  isključivom  kontrolom  RS  strateški apsolutno neophodno da bi se (na primjer) po potrebi omogućilo kretanje oružanih snaga RS širom čitavog entiteta.  Prema  mišljenju  RS,  svaka pomisao o stavljanju koridora u  oblasti Brčko  pod  kontrolu Federacije  predstavlja anatemu, naročito usljed navodnog "nejedinstva" u vladi Federacije.

III      RAZVOJ DOGAĐAJA POSLIJEODLUKE OD VELJA^E 1997.

5. U cilju pronalaženja "pravičnog rezultata " (Vidi Odluku, stavak 88), Tribunal je prije svega dužan da analizira događaje iz 1997. godine, te najnoviji politički razvoj i njihov mogući uticaj na oblast Brčko i izglede za dugoročno poštivanje Daytonskog sporazuma. U donošenju svoje niže navedene Odluke, Tribunal se oslanja na sljedeće činjenice sadržane u dokaznom materijalu koje su strane podnijele tokom arbitražnog postupka.

6. Robert W. Farrand, veleposlanik SAD, je u o`ujku 1997. godine postavljen na dužnost supervizora za oblast Brčko. Od travnja kada je zapravo stupio na scenu, veleposlanik Farand i njegovi suradnici  su energično i vješto pristupili džinovskom zadatku da se ni od čega stvore novi programi za postizanje stvarne  slobode kretanja u toj oblasti, povratak bivših stanovnika Brčkog (naročito Bošnjaka i Hrvata), stvaranje kompletnog novog sistema multietničke op}inske vlasti i oživljavanje lokalne privrede.

7. Uprkos ogromnim naporima tima supervizora, na raspravi je bilo jasno utvrđeno da su se vlasti RS u Brčkom prema uputstvu Srpske Demokratske  Stranke ("SDS") sa Pala tokom cijele godine aktivno suprotstavljale svim      programima supervizora usmjerenim  ka postizanju  poštivanja Daytonskog sporazuma u oblasti Brčko. Da navedemo nekoliko primjera: po naređenju Ministra za unutrašnje poslove koji djeluje pod kontrolom Pala, policija RS je u Brčkom na  više  načina sistematski ometala slobodu kretanja sjeverno od međuentitetske granice,     uključujući korištenje nezakonitih kontrolnih punktova i neosnovano hapšenje; sistematski su zastrašivani svi Bošnjaci i Hrvati koji su ispitivali  mogućnost  povratka  u   svoje  bivše domove  u  oblasti Brčko;  malobrojne  bošnjačke i hrvatske porodice koje su i dalje živjele u toj oblasti su bile izložene pritisku da je napuste; kada je 1. maja 1997. godine, grupa Bošnjaka došla u Brčko na razgovor sa supervizorom, pri napuštanju grada su bili kamenovani, a da niko za to nije bio pozvan na odgovornost; 28. kolovoza 1997. izbili su ozbiljni neredi i napad koji su izgleda bili organizovani od strane Pala  i upereni  ne samo protiv Bošnjaka koji su došli u posjetu, nego i protiv IPTF-a, SFOR-a i ostalog međunarodnog osoblja, što je prouzrokovalo brojne povrede i veliku materijalnu štetu, a da opet niko nije bio  krivično  gonjen;  uoči op}inskih izbora u septembru,  SDS je prouzrokovala tako   ozbiljne  nepravilnosti  u  pogledu  registriranja glasača da je postupak morao biti obustavljen i otpočet iznova pod povećanim međunarodnim nadzorom.Očigledan cilj svih ovih kršenja Daytonskog sporazuma koji su bili dirigovani sa Pala je bilo očuvanje "etnički čistog" srpskog sastava regiona, kako bi se potpuno spriječilo ostvarivanje obveza iz Daytona u pogledu povratka Bosne i Hercegovine na multietnički sastav koji je imala prije rata.

8. To ne znači da je Federacija do sada besprijekorno poštivala sadržaj i duh  Daytonskog  sporazuma.  Na primjer, postoje brojni dokazi da su vlasti Federacije aktivno sprečavale povratak bivših srpskih stanovnika u Sarajevo i druga mjesta na teritoriji Federacije. Odsustvo potpune implementacije Daytonskog sporazuma na području Sarajeva je posebno bitno usljed toga što se nekoliko tisu}a Srba, bivših  stanovnika Sarajeva, nastanilo u Brčkom u domove Bošnjaka i Hrvata koji bi sada željeli da se vrate kući, ali ne mogu jer su unjihovim domovima Srbi koji se ne mogu vratiti u Sarajevo. Stoga, iako se vlasti Federacije žale da RS ne dozvoljava bošnjačkim i hrvatskim prognanicima povratak u Brčko, tom problemu u velikoj mjeri doprinose i same vlasti Federacije. Vidi Sarajevsku deklaraciju od 3. velja~e 1998. godine. Pa ipak, usljed sistematskog otpora RS prema provedbi Daytonskog sporazuma u oblasti Brčko tokom većeg dijela 1997. godine, čini se da su principi pravičnosti jasno prevagnuli u korist zahtjeva Federacije za isključivom ili zajedničkom kontrolom nad oblasti Brčko.

9. Iako je ovakva situacija prevlađivala tokom većeg dijela 1997. godine, politička slika u RS je počela da se mijenja u srpnju te godine. Izbio je ozbiljan i javni sukob između  SDS vodstva sa Pala (uključujući  gospodu Karadžića,  Krajišnika  i  Buhu) i  predsjednice Biljane Plavšić koja se izdvojila od grupe sa Pala i uspostavila  svoje sjedište u Banja Luci. Iako su stare nacionalističke anti-daytonske teme SDS-a  nastavile dominirati političkom retorikom u istočnom dijelu RS i u Brčkom, gđa Plavšić je zauzela progresivniji stav, odvojila se od SDS-a, formirala novu partiju  (SNS) i  na izgled sa entuzijazmom počela da prihvata Daytonski sporazum. Razdor između ove dvije grupe se od srpnja neprestano produbljivao.

10. Događaj koji može (ali ne mora) da predstavlja ključnu prekretnicu se odigrao 18. sje~nja 1998. godine. Određene grupe u Narodnoj skupštini RS, uključujući pristalice gđe Plavšić, su se izdvojile od svojih ranijih saveznika i otvoreno prkoseći SDS-u izabrale Milorada Dodika za predsjednika Vlade.  U govoru koji je održao te večeri gdin Dodik je otvoreno odbacio načela SDS-a, pozivajući RS da poštuje "Evropsku konvenciju o ljudskim pravima kao integralni dio Daytonskog  sporazuma", založio se za princip regionalne demokratske vlasti širom RS, kritikovao prethodnu vladu usljed "ometanja Daytonskog sporazuma na svaki mogući način" i  tražio potpunu "demokratizaciju" društvenih struktura u RS.

11. Mogućnost toga da pojava gdina Dodika predstavlja fundamentalnu promjenu u smjeru politike RS (za razliku od kratkotrajnog pokušaja da se utiče na arbitražni postupak) je dodatno potkrijepljena njegovim svjedočenjem pred ovim Tribunalom.   Izjavljujući da nikad nije bio član SDS-a i da se oduvijek suprotstavljao nacionalizmu, gdin Dodik je detaljno opisao čitav niz reformi koje je uspio da sprovede u roku od dvadeset dana nakon izbora, od kojih su sve bile usmjerene ka odbijanju načela SDS-a i uspostavljanju buduće suradnje sa Federacijom. Iako je rekao da po njegovom čvrstom ubjeđenju Brčko treba da ostane u okviru RS, dodao je da će, ukoliko se nacionalistička politika ostavi po strani i Bosna i Hercegovina postane  stvarno demokratska, "međuentitetska granica postati nebitna," što očito znači da će međuentitetska granica  imati isto onoliko političkog efekta koliko, recimo, i granica između dvije interne političke oblasti bilo koje zapadnoevropske zemlje. On se konkretno složio da se Bošnjacima i Hrvatima mora dozvoliti povratak u Brčko i omogućiti kontrola nad lokalnom  upravom u Brčkom ukoliko dobiju to pravo na izborima.

12. Prema mišljenju Tribunala, najimpresivniji stav gdina Dodika je bilo i ostaje njegovo prihvatanje ideala o Bosni i Hercegovini kao integriranoj etničkoj demokratskoj državi u kojoj će granice između dva entiteta postati irelevantne. Ovaj stav navodi na mogućnost da ukoliko gdin Dodik politički preživi izbore u RS zakazane za rujan 1998. godine i ukoliko se na kraju godine on i njegove kolege u novoj Vladi RS i dalje budu kretale prema njegovom deklariranom cilju, onda će zahtjevi pravičnosti biti mnogo ravnomjernije raspoređeni između dviju strana nego što je to danas slučaj. S druge strane, predstojeći mjeseci mogu donijeti potpuno drugačiji rezultat: gdin Dodik može da izgubi uticaj ili da promjeni svoj stav, što bi ozbiljno ugrozilo zahtjev RS za isključivom kontrolom nad oblasti Brčko.

IV      POTREBA ZA NASTAVKOMMEĐUNARODNOG NADZORA

13. S obzirom na to da su neki svjedoci na raspravi u Beču tražili da se odmah ukine režim za međunarodni nadzor  uspostavljen Odlukom, Tribunal će najprije razmotriti pitanje da li da se nastavi prelazni režim za međunarodni nadzor u oblasti Brčko.

14. Kratak odgovor na to pitanje je da će, bez obzira na to kakvu odluku Tribunal sada donese o položaju međuentitetske granice, još dugo postojati evidentna potreba za nastavkom međunarodnog nadzora.  Tačnije, bilo koja promjena u statusu Brčkog (bilo da se dodijeli Federaciji, bilo da se stvori "neutralna zona") će stvoriti potrebu za nadzorom u toku perioda prilagođavanja, a uzimajući u obzir nepromijenjeno  ponašanje RS od Daytona, kao i dalje postojanje napetosti u toj oblasti, ista takva  vrsta režima bi bila potrebna za održavanje statusa quo. Zapravo, vodstvo oba entiteta shvata postojanje dalje potrebe i priznaje da, neovisno od sadašnje odluke
Tribunala, određeni nivo međunarodnog nadzora treba i dalje nastaviti kako bi se smanjila postojeća napetost u ovoj oblasti. Uzimajući u obzir izjavu supervizora Farranda na raspravi o tome da nove multietničke ustanove koje on njeguje u  Brčkom jo{ uvijek nisu "pustile korijenje", naročito usljed neprekidnog uticaja SDS-a u Brčkom, potpuno je jasno da postoji potreba za nastavkom tekućeg nadzora i ubuduće. Ova Dopunska odluka donosi rješenje u tom smislu.

V         ROK ZA DONOŠENJE KONAČNEODLUKE O MEĐUENTITETSKOJ GRANICI

15. Postoje ubjedljivi argumenti u korist neodložnog donošenja konačne odluke o položaju međuentitetske granice u oblasti Brčko, tj. da li će sporna oblast biti dodjeljena Federaciji,  da  li  treba da  ostane  u  okviru teritorija RS ili treba da bude proglašena za "specijalnu" ili "neutralnu" zonu kao što je nagovješteno u Odluci. Vidi Odluku, stavak 103. Tribunal je uzeo u obzir sljedeće: (a) Odlukom je predviđeno donošenje konačne odluke sada; (b) obje strane tvrde da žele konačnu odluku sada; i (c) Tribunal bi pozdravio mogućnost da zatvori predmet i prestane sa radom.

16. S druge strane, prije nego što se prikloni ovim mogućnostima, Tribunal mora da razmotri da li je sazrio trenutak za donošenje odluke koja bi predstavljala "dugoročno mirno rješenje". Odluka, stavak 97. Iako je učinjen određeni napredak, u ovom trenutku i dalje postoji nekoliko onih istih ~imbenika koji su prije godinu dana naveli Tribunal da odloži odlučivanje o konačnoj raspodjeli političke kontrole u oblasti  Brčko. Što je najvažnije, napetost i nestabilnost su ostale na visokom nivou u regionu, uglavnom usljed otpora koje je vodstvo SDS-a pružalo naporima  supervizora da podstiče poštivanje Daytonskog sporazuma. Tribunal mora isto tako  uzeti  u obzir činjenicu da zajedničke ustanove Bosne i Hercegovine jo{ nisu potpuno profunkcionirale i da su brojne entitetske ustanove i dalje  suočene  sa organizacionim problemima.

17. Štaviše, Tribunalu se čini jasnim da će mu razumno odlaganje odluke o međuentitetskoj granici vjerovatno obezbijediti čvršću osnovu za pronalaženje najpravičnijeg ishoda. U trenutku pisanja ove Odluke, a na osnovu nedavnih   događaja, sasvim je  moguće očekivati da će do kraja tekuće godine doći do značajne promjene u stavu Vlade RS u pogledu provedbe Daytona i suradnje sa Federacijom, u kom slučaju bi eventualna odluka donijeta danas, gledano unazad, bila manje pravična nego što je mogla biti. Tačnije, okolnosti koje su postojale krajem 1997. godine su sugerirale da Brčko treba direktno prebaciti u Federaciju, što bi tom entitetu dalo isključivu kontrolu nad oblasti Brčko po završetku režima nadzora.  Pa ipak, značajne promjene na  političkoj  sceni RS do  kraja 1998. godine  bi vjerovatno mogle učiniti jednu od alternativnih opcija pravednijom i  povoljnijom  za dugoročnu regionalnu stabilnost. Svjesni smo da će odlaganje stvoriti još jedan period neizvjesnosti, pa ipak smatramo da će potencijalna dugoročna korist od odlaganja biti, što se pravednosti tiče, vrijedna neizvjesnosti koja će trajati još nekoliko mjeseci.

18. Važno je razmotriti da li bi ovakvo odlaganje, koje će očigledno koristiti RS, nanijelo štetu interesima Federacije. Naš zaključak je da bi ovi interesi u prelaznom periodu trebalo biti dobro zaštićeni brojnim mehanizmima međunarodne zajednice. Kao što je već navedeno (Vidi stavak 4 gore), svjedočenje predsjednika Federacije Ganića se uglavnom odnosilo na interes koji svi građani Federacije imaju u tome da se bivši stanovnici Brčkog vrate u svoje domove u tom gradu i da se preko Brčkog ostvari ekonomsko povezivanje sa europskim tržištima. Oba interesa su, naravno, prema Daytonskom sporazumu potpuno opravdana i Tribunal je ubijeđen da će u toku perioda odlaganja ovi interesi biti u dovoljnoj mjeri zaštićeni i unaprijeđeni zajedničkim snagama supervizora, novih multietničkih vladinih ustanova u Brčkom (što uključuje multietničku policiju), IPTF-a i SFOR-a. Štaviše, predloženo odlaganje može ići u prilog Federaciji: ukoliko se odlaganjem dobije dodatno vrijeme za jačanje progresivnih snaga u RS i otpočinjanje njihove suradnje sa Federacijom i programima supervizora za provedbu Daytona, od toga će imati koristi cijela Bosna i Hercegovina; a s drage strane, ukoliko se dogodi suprotno, pravo koje Federacija polaže na isključivu kontrolu oblasti Brčko će biti utoliko jače.  Zapravo, korist koja će proisteći od odlaganja bi trebalo da traje ne samo u periodu do donošenja konačne odluke, već i tokom čitavog međunarodnog nadzora, kao i nakon toga.

19. S obzirom  na sve okolnosti, skloni smomišljenju da se konačna odluka o međuentitetskoj granici mora odložiti do početka 1999. godine kada će Tribunal moći da uzme u obzir sve značajne događaje koji se eventualno odigraju u tom ključnom periodu promjene. Stoga, Dopunska odluka predviđa konačnu fazu arbitraže krajem 1998. godine.

20. Polazeći od dužnosti Tribunala da djeluje sukladno "relevantnim  pravnim    principima i  principima pravičnosti," moglo bi se tvrditi da su gore navedena rješenja  neprikladno  zasnovana  na  čisto   "političkim" razlozima i da ne počivaju u dovoljnoj mjeri na pravu ili pravednosti. Mi se sa ovim ne slažemo usljed već navedenih razloga.  Jedna od jedinstvenih osobina ove arbitraže je da ona po svojoj suštini obuhvata političke aspekte samim tim što zahtijeva da Tribunal raspodjeli političke nadležnosti između dva entiteta na način koji bi išao u prilog ciljevima Daytonskog sporazuma. Štaviše, iako je Tribunal dužan da donese konačnu odluku odmah "kada to bude moguće uraditi u sukladno relevantnim pravnim principima i principima pravičnosti" (Odluka, stavak 102), on ne treba da donosi dalje mjere sve dok se situacija ne stabilizira toliko da omogući donošenje rješenja koje ima izgleda da bude dugoročno. Vidi Odluku, stavak 101. Stoga smatramo da aspekti prava i pravičnosti nalažu uvođenje relativno kratkog odlaganja kako bi se prikupili dopunski podaci o najvjerojatnijem toku provedbe Daytonskog sporazuma i toku odnosa između dva entiteta u budućnosti.

21. Konačno, Tribunal se osjeća dužnim da pošalje jasnu ali važnu poruku političkom vodstvu RS: uzimajući u obzir sistematsko nepoštivanje (odnosno  kršenje)
Daytonskog  sporazuma u oblasti Brčko tokom većeg dijela ako ne i cijele 1997.  godine,  konačna odluka Tribunala o međuentitetskoj granici koja će se donijeti krajem 1998. ili početkom 1999. će definitivno oslabiti pozicije RS u oblasti Brčko, osim ukoliko RS do tada aktivnim djelovanjem jasno ne dokaže da je zaista promijenila svoju orijentaciju i opredijelila se za trajni program pune provedbe Daytonskog  sporazuma i oživljavanja oblasti Brčko. Da bi to aktivno dokazala, RS će morati da demonstrira značajne nove rezultate vezane za povratak bivših stanovnika Brčkog, neometanu slobodu kretanja, čvrstu podršku multietničkim vladinim ustanovama,  uključujući  multietničku  policiju, kao i punu saradnju sa supervizorom i vlastima nadležnim za provedbu  pravednih i demokratskih izbora  u rujnu 1998. godine. Stoga u  narednoj fazi postupka, Tribunal očekuje da od RS dobije dokaze koji svjedoče o veoma energičnom i dosljednom programu korigiranja stava i poštivanja Daytonskog sporazuma u toku cijele 1998.

22. Iako su obveze Federacije u pogledu poštivanja Daytonskog sporazuma u oblasti Brčko manjeg obima (s obzirom  na trenuta~ni  položaj  međuentitetske granice) nego obveze RS, Tribunal mora da upozori Federaciju da će, prilikom odlučivanja o konačnom položaju međuentitetske granice, njeno pravo na oblast Brčko biti umanjeno ukoliko ona u punoj mjeri ne bude izvršavala svoje obveze u pogledu    omogućavanja  bivšim stanovnicima Federacije da se vrate u svoje domove, prije svega u Sarajevo. Vidi stavak 9 gore.

VI        DOPUNSKA ODLUKA

23. Sukladno gore navedenim razlozima, Tribunal usvaja sljedeća rješenja i odredbe koje čine sastavni dio Odluke, imaju obvezujući karakter za sve strane potpisnice Aneksa 2 Op}eg okvirnog sporazuma o miru i kojih se sve strane moraju pridržavati i sa njima u potpunosti surađivati.

24. Režim nadzora uspostavljen Odlukom (u stavku 104 (I) (B)) se nastavlja uz sva ovlaštenja i nadležnosti koje su Odlukom predviđene. U svojstvu zamjenika Visokog predstavnika za Brčko, supervizor u oblasti Brčko ima ovlaštenja jednaka onima koja su, prema Bonskoj konferenciji od prosinca 1997., data Visokom predstavniku, uključujući i pravo da smijeni bilo koje zvanično lice koje, po mišljenju Supervizora, neadekvatno surađuje u njegovim naporima da obezbijedi poštivanje Daytonskog sporazuma, učvrsti demokratske ustanove u oblasti i revitalizuje lokalnu privredu.

25. Supervizor je ovlašten i bilo bi poželjno da poduzme odgovarajuće mjere u cilju ekonomskog oživljavanja, uključujući sljedeće: (a) reintegriranje gospodarstva onog dijela predratne op}ine Brčko koji se nalazi sjeverno od međuentitetske granice sa gospodarstvom okolnih dijelova, (b) stvaranja slobodne carinske ili posebne gospodarske zone u oblasti Brčko radi stimuliranja privrede regiona, (c) stvaranje programa privatizacije državnih i društvenih preduzeća u oblasti sa istim ciljem i (d) ponovno otvaranje  savske luke u Brčkom, aktiviranje  Saobraćajnog  preduzeća  Bosne  i Hercegovine i podsticanje međunarodne podrške razvoja luke.

26. Do donošenja daljih mjera Tribunala po zahtjevu bilo koje od strana, međuentitetska granica na teritoriji predratne op}ine Brčko će ostati nepromijenjena.  Tribunal će razmotriti i donijeti odluku po zahtjevima koji budu podnijeti između 15. studenog 1998. i 15. sja~nja 1999. Odluka Tribunala po podnijetom zahtjevu će biti donijeta u što je moguće kraćem roku.

27. Tribunal ovim daje na znanje (1) da će svaka dalja odluka Tribunala vjerojatno biti u značajnom stepenu uslovljena time u kojoj su mjeri strane postupale bona fide sukladnoDaytonskom sporazumu i odredbama Tribunala, i (2) da će po adekvatnom zahtjevu Tribunal ozbiljno razmotriti mogućnost (a) takvog povlačenja ili pomjeranja međuentitetske granice da Brčko sa okolinom pripadne teritoriji jedne ili druge strane i (b) pretvaranja predratne op}ine Brčko u "neutralnu zonu" van isključive kontrole bilo kog entiteta.

VII     AUTENTIČNOST

28. Tekst ove Dopunske odluke na engleskom jeziku se u svim slučajevima smatra autentičnim tekstom.

Roberts B. Owen

predsjedavajući arbitar

]azim Sadikovi}                                                         Vitomir Popovi}

arbitar                                                                          arbitar

15. o`ujka 1998.

Fusnote

1.  Profesor ]azim Sadikovi} i dr Vitomir Popovi}, dvojica arbitara Tribunala koje su postavile strane, se do dana{njeg datuma nisu pridru`ili ovoj Dopunskoj odluci. Poslije rasprave u Be~u, sva tri ~lana Tribunala su se sastala, diskutirala i razmijenila mi{ljenja. Gospoda Sadikovi} i Popovi} su zatim podrobnije izlo`ili svoja gledi{ta u detaljnim pismima upu}enim predsjedavaju}em arbitru. Na osnovu ovih dokumenata je jasno da u ovom trenutku nije mogu}e donijeti ve}insku odluku 2:1, usljed ~ega }e "odluka predsjedavaju}eg arbitra biti kona~na i obvezuju}a po obje strane." Vidi Odluku, stavak 5.

2.  Sa obzirom na dalje izlo`enu Odluku, nave{}emo samo ukratko odre|ene klju~ne ~injenice, a ne detaljno ~injeni~no stanje.

3. ^ak i tokom ponovnog registriranja, SDS je prouzrokovala tako ozbiljne nepravilnosti da su izborne vlasti kaznile SDS (~ija su prva tri kandidata bila uklonjena sa liste te stranke) i predsjednika lokalnog Izbornog povjerenstva u Br~kom (koji je ka`njen sa jednom mjese~nom pla}om).

4.   Iako nove ustanove mo`da jos uvijek nisu "pustile korijenje", ambasador Farrand i njegovi suradnici su uspjeli da postignu zna~ajan napredak, naro~ito tokom posljednjih nekoliko nedjelja. Uspostavljena su multi­etni~ka op}inska skup{tina, uprava i sudstvo; Povjerenstvo za povratak koju je osnovao veleposlanik Farrand je uspjela u oblast Br~ko vratiti ve}i broj prognanih lica i izbjeglica nego {to je vra}eno {irom preostalog dijela RS; multietni~ka policija pod nadzorom IPTF-a nadgleda zna~ajan porast u saobra}aju preko mosta na putu do Hrvatske i sada patrolira u svim dijelovima grada Br~ko i okolini. Po{to su svi ovi projekti jo{ uvijek u za~etku, nastavak me|unarodnog nadzora je apsolutno neophodan za njihov dalji napredak i uspjeh.

5.   Iako ovo nije trenutak da se detaljno diskutira o tom pitanju, Tribunal sa odre|enom rezervom gleda na opravdanost brojnih tvrdnji RS da bi "neutralna zona" bila u suprotnosti sa navodnim Daytonskim principom o razmjeri 51:49%, sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ili i sa jednim i sa drugim. Namjeravamo da i dalje objektivno razmatramo ovo pitanje, ali na{a preliminarna analiza ukazuje na to da bi bilo savr{eno mogu}e kreirati rje{enje o "neutralnoj zoni" koje se ne bi kosilo ni sa principom o razmjeri, ni sa Ustavom.

6.   Da navedemo samo jedan primjer: {tampa je 27. velja~e 1998. godine javila da je usljed novog stava RS po prvi put od 1991. godine uspostavljen `eljezni~ki saobra}aj izme|u dva entiteta.

7.   Tijekom svog svjedo~enja na raspravi predsjednik Gani} je ubjedljivo tvrdio da }e ukoliko se dozvoli da pitanje polo`aja me|uentitetske granice ostane nerije{eno poslije 15. o`ujka 1998. godine (a) do}i do odlaganja privrednih investicija u ovoj oblasti i (b) veliki broj biv{ih bo{nja~kih stanovnika Br~kog odustati od povratka usljed ~ega ne}e biti mogu}e povratiti predratnu multietni~ku ravnote`u u Br~kom.  Iako Tribunal uvi|a rezon tvrdnje gdina Gani}a, ipak smatra da su izgledi za solidno demokratsko multietni~ko op}insko ure|enje danas dovoljno dobri da relativno kratko odlaganje predvi|eno ovom odlukom ne bi moglo da obeshrabri ve}i broj potencijalnih investitora ili povratnika.

8.   Tribunal shvata da odlaganje od otprilike godinu dana stvara rizik da, u slu~aju da me|unarodna zajednica iznenada odlu~i da u toku te godine ili ubrzo nakon toga, tj. ubrzo nakon dono{enja odluke Tribunala o me|uentitetskoj granici, ukine svoje brojne programe u Bosni, uklju~uju}i SFOR, to u najmanju ruku dovodi u pitanje provedbu te odluke. S druge strane, {anse za takvo iznenadno ukidanje u toku naredne godine su prili~no male; sve ukazuje na to da }e programi trajati mnogo du`e poslije toga. Pa ipak, postoje}i rizik nikako ne dozvoljava dopunska odlaganja za po~etak 1999. godine.

9.   Bolji uvid u mogu}e posljedice neispunjavanja ovih obveza se mo`e ste}i iz veoma detaljnog "Prijedloga kona~ne odluke Arbitra`nog tribunala" koju je pred kraj teku}e faze arbitra`nog postupka zastupnik Federacije podnio Tribunalu i uru~io zastupniku RS.