|
Razgovarala: Vildana Selimbegović
NEĆU PISATI KNJIGU O BIH
Najnoviji “posljednji visoki predstavnik” u ekskluzivnom intervjuu za Dane
govori o reformi policije, promjeni Ustava BiH, domaćim političkim liderima, TV
kanalu nahrvatskom jeziku...
DANI: Gospodine Lajčak, Vaš bosanski nastup doima se vrlo energičnim.
Nedavno ste i vrlo precizno postavili rokove za dogovor o reformi policije:
rekli ste da sve mora biti završeno do septembra, no potom ste sami sebe
demantirali. Zašto? Jeste li u me- đuvremenu shvatili da dogovor o reformi
policije neće biti postignut do predviđenog roka?
LAJČAK: Nisam svjestan toga da sam sebe demantirao. Ja uvijek insistiram na
tome šta sam prvobitno rekao – da treba to da završimo u septembru. Od toga
nikad nisam odustao. Ja sam samo rekao da to nije formalni termin koji nam je
neko nametnuo. Također sam rekao da sve što nam je potrebno jeste politički
sporazum koji je zasnovan na kompromisu. Za to nam ne treba šest mjeseci. Ili
jesmo spremni ili nismo spremni. I obrazložio sam zašto je potrebno da se to
uradi u septembru. Kraj septembra je posljednji termin za uklju- čivanje
podataka u godišnji izvještaj Evropske komisije i ulazimo u pripremu slijedećeg
Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, što znači da ako propustimo
septembar, onda smo izgubili godinu. A to nam nije potrebno. Možda je problem u
tom što je odmah, čim sam rekao da je septembar taj naš termin za postizanje
dogovora o reformi policije, počelo neko istraživanje – ko je to nametnuo. Zato
sam objasnio da to nije nikakav formalno nametnuti rok, međutim, ja i dalje
čvrsto stojim iza toga da u septembru moramo to da završimo. Od toga nikad nisam
odustao. Upravo sve to što radim, radim tako, u toj dinamici, da bismo u
septembru imali dogovor o reformi policije.
DANI: Uistinu, vrlo insistirate. Šta ako se to ne
dogodi?
LAJČAK: Ja ne razmišljam u kategoriji šta ako se to ne dogodi.
DANI: Imate li rezervnu opciju?
LAJČAK: Rezervna opcija je stagnacija. I izolacija. I gubljenje tempa. Zato
se ja, jednostavno, i ne bavim rezervnom opcijom. Tu je potrebno da se dokaže
prihvatanje odgovornosti, mudrost političara da se postigne kompromis. Zašto?
Jer, ovo je uvjet od kojeg Evropska unija neće da odustane i nema razloga, jer
Bosna i Hercegovina želi da ide prema Evropskoj uniji. BiH mora ovaj problem da
riješi. Taj problem je direktno formuliran kao uvjet za potpisivanje sporazuma.
Potpisivanje sporazuma je korak na putu. Mi nemamo alternativu. Ako ne možemo to
da riješimo danas, kakva je onda vjerovatnoć a da ćemo da postignemo dogovor u
novembru ili januaru? Nikakva. Onda smo stali, a onda idemo u izolaciju.
DANI: Sudeći po izjavama domaćih političara, mi smo, svakako, stali.
I bošnjačka i srpska strana su zauzele vrlo čvrste stavove. Gdje mislite tražiti
kompromis?
LAJČAK: Kompromis tražimo unutar tri evropska principa, a ja sam imao
razgovor sa svim vodećim političarima u ovoj zemlji i svi su svjesni toga da
imamo tri principa koja su definirana, koja ostavljaju prostor za dogovor i svi
podržavaju moju namjeru da tražimo i da nalazimo dogovor unutar tih
principa.
DANI: Gospodine Lajčak, recite mi Vaš stav: može li MUP RS-a opstati
nakon presude Međunarodnog suda pravde u Haagu?
LAJČAK: To su dvije različite stvari u jednom pitanju. Presuda Međunarodnog
suda pravde u Haagu je jasna i jasni su i njeni zaključci. Reforma policije je
drugo pitanje. Naravno, sve je povezano sa svim. Sa druge strane, nemojmo da
tražimo neke vještačke povezanosti. Reforma policije je pitanje čiji je cilj,
naravno, funkcionalnost policije, koje je postalo za ovu zemlju uvjet na njenom
putu prema EU, i to je put koji nema alternativu. Znači, hajde da ne povezujemo
sve sa svim. Ja sam vidio da je tu već bilo pokušaja da se u reformu policije
uključi i reforma Ustava, dakle, da se na neki način reforma ustava uvede na
mala vrata. Ako ćemo još i presudu Međunarodnog suda pravde povezati sa reformom
policije, onda ćemo dobiti jedan gulaš iz kojeg nema iskoraka. Hajde da riješimo
svako pitanje odvojeno, kako i treba.
DANI: Vi znate da je MUP RS-a u toj presudi označen odgovornim za
genocid u Srebrenici i činjenje teških ratnih zločina na ostatku prostora BiH.
Dakle, to je moj razlog zbog kojeg Vas pitam za stav o MUP-u RSa, odnosno o
njegovom opstanku. No, mislim da ima još argumenata za postavljanje ovakvog
pitanja: o kakvoj reformi policije uopće govorimo ako je uvjet da se čuva MUP
RS-a, tj. policija kojoj je nedavno Radovan Stanković išetao iz zatvora, iz Foče
i entiteta?
LAJČAK: Je li Međunarodni sud pravde tražio da se ukine MUP RS-a u svojoj
presudi?
DANI: Smatrate li Vi da on treba ostati zato što Međunarodni sud
pravde to nije tražio?
LAJČAK: Nije bitno šta ja smatram. Bitno je da svi koji su odgovorni i koji
su počinili zločine snose odgovornost. To je bitno, i to je jedan od mojih
prioriteta. Na tome ja radim. Ali, hajde da rješavamo pitanja tako kako ona idu,
jer ako sve ubacimo u jedan gulaš, onda ćemo biti potpuno izgubljeni.
Međunarodni sud pravde je izrekao svoju presudu. Ona ima svoje pravne
konsekvence, ona ima svoje moralne konsekvence. Ja sam rekao da nema bježanja od
odgovornosti. Svi koji jesu krivi, moraju da se suoče sa pravdom, moraju da
snose odgovornost, a svim drugima, čija se imena nalaze na srebreničkoj listi, a
nisu odgovorni, treba skinuti ljagu s imena. Upravo zbog toga sam i poduzeo neke
korake u tom smislu. To je jedna stvar i nema pravde bez istine, a nema
pomirenja bez pravde, i nema budućnosti bez pomirenja. To je jasno, a reforma
policije je tehničko pitanje koje treba da se rješava kao tehničko pitanje. A
reforma Ustava je još jedno važno političko pitanje kojeg ćemo riješiti poslije
ili početi da rješavamo odmah nakon rješavanja reforme policije.
DANI: Upravo sam htjela da Vas pitam za reformu Ustava. Vi stalno
ističete da je ona stvar domaće politike. Može li BiH bez ustavnih reformi u
Evropsku uniju? Ako ne može, a Vi insistirate na dogovoru domaćih političara
koji – kako ste se već mogli uvjeriti – niti hoće, niti mogu da se dogovore, to
opet mora uraditi međunarodna zajednica.
LAJČAK: Malo je sugestivno pitanje, ali ja ću probati da trezveno odgovorim.
Reforma Ustava je prijeko potrebna, prije svega, ovoj zemlji. Ona jeste na listi
ovih 27 uvjeta ili pitanja koja trebaju da se riješe u toku priprema
pridruživanju evropskim integracijama. Da se razumijemo, Bosna i Hercegovina,
kakva je danas, je jedna malo efikasna, a previše skupa država. To svi priznaju.
BiH je zemlja sa manje od četiri miliona stanovnika, a ima 14 vlada i toliko
parlamenata, ima...
DANI: Četiri stotine ministara, a svaki od njih barem tri
savjetnika, sekretaricu, vozača...
LAJČAK: Da. Tu se svi razumijemo. U procesu evropskih integracija, zemlja
treba da ispunjava uvjete koji su u vezi s tim, recimo– da su parlamenti u
stanju da usvoje stotine, hiljade propisa, a s tom efikasnošću koju sad pokazuju
i Savjet ministara i parlamenti, to je nemoguća misija. Nije to da neko kaže da
sa ovim Ustavom BiH ne može da ode u EU, to nije formalno, ali jasno je: da
bismo ušli u EU, treba da ova zemlja funkcionira kao moderna, efikasna,
efektivna država. U tom smislu je ta reforma Ustava potrebna. I drugo: da, ja
kažem da mora da bude rezultat sporazuma. Mi smo tu međunarodna zajednica, imamo
svoje obaveze i svjesni smo toga. Nismo posmatrači, posebno ja kao visoki
predstavnik i ne mogu da budem posmatrač. To što ja želim da kažem jeste: mi smo
tu, u igri i igrat ćemo našu ulogu. Ima tu puno međunarodnih agencija koje pomaž
u, jer ne živite vi u vakuumu. Ali, time što ja govorim da to treba da bude
domaći produkt, želim da kažem da nije naš cilj da nametnemo Ustav. Mi smo tu da
pomognemo i politički i ekspertno. Ima tu puno toga što je već pripremljeno i
urađeno, ali da bi zemlja poštovala svoj Ustav, ipak treba da dođe do njega
vlastitim snagama.
DANI: Gospodine Lajčak, čuli ste najnovije prijetnje Milorada Dodika
referendumom. Kako ćete reagirati? Hoćete li ga, kao i Vaš prethodnik, pustiti
da prijeti cijeloj zemlji raspadom sve dok američki ambasador, kao što je to
uradio uoči izbora, ne ode u Banju Luku i stane iza njegovih leđa čekajući da on
pred novinarima prizna suverenitet zemlje u kojoj živi?
LAJČAK: Mislim da premijer Dodik ponekad najprije govori, a onda tek počne da
razmišlja. To je njegov stil. Moj stil nije takav. Sa druge strane, ja imam
mandat ovdje. Ja ne mislim da ulazi u moj mandat, i da je dobro za moje uspješno
djelovanje, da ja javno reagiram na svaku glupost koju bilo koji političar kaže,
a ima ih puno. Ja ništa drugo ne bih radio. Ja više volim način djelovanja da ja
o mojim rezervama ili o mojoj kritici govorim sa njima, a govorim, ali u četiri
oka. Nemojmo da zaboravimo da je Milorad Dodik legitimno izabran političar,
premijer Vlade RS-a.
DANI: To niko ne osporava.
LAJČAK: On je jedan od ključnih političkih aktera u ovoj zemlji i jedan od
ključnih faktora da bismo ostvarili sve to što je za ovu zemlju potrebno
ostvariti. A da si šaljemo poruke preko medija i da se prozivamo, da upiremo
prstom, ja u to nikad neću da se uplićem i radim na tome da bi bilo toga manje i
među vašim političarima.
DANI: Šta ćete učiniti povodom zahtjeva za rekonstrukciju Vije- ća
ministara? Bolje rečeno: hoćete li išta učiniti?
LAJČAK: Uopće ne osjećam da ja treba da se miješam u te razgovore povodom
rekonstrukcije, ali očekujem i tražim od Vijeća ministara da radi svoj posao i
da ga radi bolje nego što je radio do danas.
DANI: Znatno bolje?
LAJČAK: Puno bolje. I o tome razgovaram. Imam redovne sastanke sa gospodinom
Špirićem i viđam se sa članovima Vijeća ministara, redovito im govorim šta od
njih očekujem, šta treba da rade i sigurno ne očekujem ovo njihovo medijsko
prepucavanje. Otišli su na odmor, trebali bi da se odmaraju.
DANI: Oprostite, ali ako ćemo cijeniti po rezultatima rada – oni se
odmaraju još otkad su izabrani.
LAJČAK: A dobro je da se i mi malo odmorimo od ove politike koja je
nepotrebna. Oni imaju druge stvari kojima treba da se bave, a ne da se optužuju
uzajamno preko medija. Hoće li oni promijeniti svoj sastav ili neće, u to ja ne
ulazim, ali kakvi su rezultati njihovog truda – to me jako zanima.
DANI: Vrlo ste principijelni, recimo, kad odbijate mogućnost posebnog
televizijskog kanala na hrvatskom jeziku. Zašto tu energičnost niste do sada
primijenili na reformu policije?
LAJČAK: Ja je primjenjujem. Ja svaki dan posvećujem nekoliko sati mog radnog
dana reformi policije. Obavio sam niz razgovora sa vašim političarima u vezi s
tim. Mislim da u ovoj fazi nije potrebno, nije produktivno, ustvari, vrlo je
kontraproduktivno da se ta diskusija vodi u medijima. Ja želim da se što više
držimo na nivou razgovora koji nas vode prema cilju, ustvari, da ka- žem, do
sada mi najviše energije uzima reforma policija, iako se to možda sa strane ne
vidi da je tako.
DANI: Evo zašto Vas to pitam. U javnosti se stiče dojam da ste i Vi,
upravo na primjeru tog efektnog odbijanja bilo kakvog razgovora o TV kanalu,
zapravo, prioritet stavili na bošnjačko-srpski dogovor, zanemarujuć i hrvatski
faktor, možda i zbog činjenice da su Hrvati malobrojniji iako konstitutivan
narod u BiH. Podsjetit ću Vas da su netom prije Vašeg dolaska u Sarajevo u
Njashington na politički briefing pozvani Silajdžić i Dodik, a niko od
predstavnika hrvatskih političkih stranaka. Razmišljate li uopće o
tome?
LAJČAK: Naravno da razmišljam o tome. Ja uvijek ponavljam da u ovoj zemlji
imaju tri konstitutivna naroda. Imam vrlo aktivan dijalog sa liderima hrvatskih
političkih stranaka na najrazličitiji način – čujemo se telefonom veoma često,
vidimo se. To je prva stvar. Druga, ja sam više puta rekao i ja to mislim da,
ustvari, Hrvati umjesto toga da se žale da su oni najmanji, oni imaju jedan
poseban prostor, koji proističe iz toga da su najmanji, a oni mogu taj prostor
da iskoriste. Oni mogu da daju neke prijedloge ili inicijative, jer tu nema te
sumnjivosti koje ima više na relaciji između srpskog i bošnjačkog naroda. A što
se tiče hrvatskog televizijskog kanala, ja sam reagirao kako sam reagirao ne
zato što ne želim da hrvatski narod gleda televiziju na hrvatskom jeziku, već
zato što način na koji se to vodi nije ozbiljan, a to je ono što ja ne mogu
tolerirati. Govori se jedno, a, zapravo, tom akcijom koja se poduzima, to samo
razbija neki zakon, neki koncept koji već postoji. Ovo što oni govore, ovo što
oni rade, ne vodi prema stvaranju trećeg kanala. To je destruktivno. Umjesto
toga da sjednemo zajedno i da pričamo šta treba da uradimo da se Hrvati ne
osjećaju nezadovoljni, šta treba da uradimo da vide televiziju Federacije kao
svoju televiziju, jer ja smatram da je to način da se dođe do rezultata, vode se
akcije za neku jeftinu popularnost, koje su, ustvari, destruktivne.
DANI: Vaši prethodnici su pompezno najavljivali svoje zadatke,
pričali o evropskim principima, o svojim prioritetima i onda su nakon odlazaka
pisali knjige, osnivali nevladine organizacije i potom u svojim nastupima vrlo
ozbiljno kritizirali politiku međunarodne zajednice ovdje, Dejtonski ustav,
odnos prema BiH. Koji su Vaši prioriteti i kako procjenjujete koliko su
ostvarivi?
LAJČAK: Ja sam, naravno, upoznat sa tim šta su moji prethodnici uradili.
Tokom mojih priprema, kao što je poznato, susreo sam se sa četvericom od pet
mojih prethodnika. Imali smo ozbiljne razgovore. Svi su se trudili da pomognu
ovoj zemlji i ja u to ne sumnjam. Svi su djelovali u nekim konkretnim vremenskim
historijskim okolnostima. Naravno, nakon završetka mandata, imate možda neku
distancu od toga šta ste radili, jer tu ste u svakodnevnoj politici, a možda,
gledajući unazad, dođete do saznanja da bi neke stvari uradili na drugi način.
Međutim, nema povratka. Ja sam isto tako došao da nastavim ono što sam
naslijedio. Za nešto sam zahvalan mojim prethodnicima, nešto mi pravi problem.
Nema smisla da špekuliram oko toga. Tu smo gdje smo i ja i ova zemlja i treba da
rješavamo probleme. Ali, mogu da iskoristim ovo pitanje da kažem da ja sigurno
neću pisati knjigu kad završim svoj mandat. Sigurno neću. Zaista mislim da imam,
zahvaljujući ovoj poziciji, i ekskluzivne informacije i ekskluzivne kontakte.
Međutim, neću da ih koristim zarad moje lične popularnosti, moje promocije, to
ne bi bilo ozbiljno prema mom poslu. Ja sam diplomata, ne samo po karijeri već i
po razmišljanju, metodama, i zato mislim da puno toga što znam treba da čuvam za
sebe ili da koristim za dobrobit ove zemlje.
DANI: Niste mi rekli koji su Vaši prioriteti i šta mislite koliko su
ostvarivi?
LAJČAK: Moji prioriteti su, prvo, reforma policije, koju treba da riješimo
odmah da bismo mogli da se fokusiramo na dva pitanja koja su od strateškog
značaja za ovu zemlju – evropske integracije i reforma Ustava. To prvo treba da
riješimo odmah, dok drugo i treće treba da zahvatimo što je moguće dublje – to
je proces iz kojeg nema povratka, u kojem nema dvostrukog tumačenja, da svima
postane jasno da je ova zemlja na pravom putu. Slijedeći prioritet je, naravno,
istina, pravda, suočavanje sa prošlošću. To je jako potrebno za ovu zemlju. To
su moji ključni principi. Naravno, imam i čitav niz konkretnih zadataka, ali u
tom je okviru ono što ja želim da postignem: kad budem odlazio iz ove zemlje, da
nema sumnje da je BiH na putu prema tome da postane jedna moderna, evropska,
politički stabilna, ekonomski prosperitetna, demokratska zemlja.
DANI: Koji procent uspjeha sebi dajete?
LAJČAK: Ja sebi ne dajem procente uspjeha. Jednostavno razmišljam o tome šta
treba da se uradi, a toga ima stalno.
DANI: U kojim procentima mislite da ćete to ostvariti?
LAJČAK: Ja sam perfekcionist, ja uvijek tražim 100 posto.
DANI: Imate, dakle, nešto zajedničko sa
Silajdžićem.
|