vaša e-mail adresa

 

 

Sedam principa javnog djelovanja

 

20.8.2001
 
  • Nesebičnost – Nosioci javnih funkcija treba da donose odluke koje su isključivo u javnom interesu. Oni ne treba da donose odluke da bi obezbijedili finansijsku ili bilo koju drugu materijalnu korist sebi, drugim institucijama ili političkim partijama.

  • Integritet – Nosioci javnih funkcija ne treba da se stavljaju pod finansijsku ili bilo koju drugu obavezu u odnosu na neku osobu ili instituciju iz vana, koje bi mogle uticati na obavljanje njihovih dužnosti.

  • Objektivnost – U obavljanju javne dužnosti, uključujući imenovanje javnih zvaničnika, dodijeljivanje ugovora , ili preporučivanju kandidata za dodjelu nagrada i beneficija, nosioci javnih funkcija moraju donositi odluke u skladu sa zaslugama i odlikama.

  • Odgovornost – Nosioci javnih funkcija su odgovorni javnosti za svoje odluke i djela, i moraju se podvrći svakoj potrebnoj kontroli primjerenoj njihovoj dužnosti.

  • Otvorenost – Nosioci javnih funkcija moraju u najvećoj mogućoj mjeri biti transparentni u donošenju odluka i svom djelovanju.

  • Iskrenost - Nosioci javnih funkcija imaju dužnost da objelodane svaki elemenat privatnog interesa pri obavljanju javne funkcije, i da preuzmu korake ka rarješavanju mogućeg sukoba interesa tako što će prvenstveno štititi javni interes.

  • Lični primjer - Nosioci javnih funkcija moraju podsticati i podržavati ove principe svojim ličnih primjerom i djelovanjem.

 

Korupcija, organizovani kriminal i pranje novca - često povezani sa privrednim kriminalom i prijevarom - identifikuju se kao glavna prepreka uspješnoj implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma, demokratizaciji i razvoju tržišne ekonomije u Bosni i Hercegovini (BiH). Uklanjanje korupcije je osnova za normalizaciju i integraciju društva ove zemlje u evropsku kuću naroda i globalnu ekonomiju. Ova borba ne predstavlja samo izazov za pravni i ekonomski sistem države, nego se postavlja kao potreba za sistematskom transformacijom prihvaćenih normi i vrijednosti javnog života.

Šta je korupcija?

Korupcija je zloupotreba javnog života u ličnu korist. Odluke se ne donose za javno dobro, nego privatne interese. Pod korupcijom se često pogrešno podrazumijeva razmjena novca ili pružanje usluge, ali korupcija je, u stvari, više zloupotreba javnog povjerenja i mandata u korist privatnog interesa.

Ova aktivnost podriva integritet društva i izobličava funkcionisanje tržišta, lišavajući običnog čovjeka koristi koje bi trebalo od toga da proistekne. Korupcija podriva i dobro funkcionisanje organa vlasti, šteti privatnom sektoru i njegovom razvoju. Jedna od najtužnijih lica korupcije, jest njeno štetno djelovanje na najsiromašnije i najugroženije slojeve, a skoro nikada ne pogađa one "koje donose odluke".

Politička volja i transparentnost

Politička volja predstavlja demonstraciju kredibilne volje političkih aktera da se sistematski bore protiv uzroka ili posljedica korupcije. Bez političke volje ne može se boriti protiv korupcije. U tom kontekstu, demokracija zasnovana na pluralizmu, toleranciji, slobodi izražavanja i bezbijednosti pojedinca nudi najbolji ambijent za transparentnost.

Svi sektori demokratskog društva moraju učestovati u borbi protiv korupcije, jer samo kontinuirano javno pomno praćenje može anti-korupcisjke napore učiniti održivim.

Nezavisni mediji igraju naročito značajnu ulogu. Mediji imaju jedinstvenu ulogu informisanja javnosti o korupciji, te tako obezbjeđuju da se transparentnost u organima vlasti poboljša.

Put do Evrope

Budućnost BiH je u uključivanju u evropske tokove i globalnu ekonomiju. Da bi BiH krenula ovim putem, potrebno je da vlasti obrate ozbiljnu pažnju na to da se ne postiče samo demokratija, sloboda medija i podržavaju anti-korupcijske mjere, nego da se i vlasti pridržavaju najviših standarda javne odgovornosti. Na taj način političko vodstvo BiH neće svoje društvo voditi samo ka prosperitetu i boljem životu, već će i Pakt o stabilnosti predstavljati uspješnu fazu u procesu evropskih integracija.

Javna odgovornost

Nužno je da se u razvijenoj, demokratskoj zemlji javni organi vlasti ponašaju odgovorno i djelotvorno kao što to zakon nalaže. Ovo se samo može postići ako se javni organi vlasti - ministri, zakonodavci i javni zvaničnici - ponašaju tako što se pridržavaju zakon i podržavaju javni interes. Shodno tome od vitalne je važnosti da se standardi odgovornosti pojačaju putem mehanizama koji sukob interesa svode na minimum.

Sukob interesa

Sukob interesa nastaje kada se privatni interes nekog političara ili zvaničnika sučeli ili poistovjeti sa javnim interesom. Ovo prouzrukuje etičku dilemu, pošto privatni interes može utjecati na izvršavanje službene dužnosti.

Dužnost je zakonodavca, ministra i javnih zvaničnika da budu u službi javnog interesa a građani imaju pravo da da se osjećaju uvjerenima da se njihovo suvereno pravo sprovodi za njihovo dobro. Kodeks ponašanja Senata Sjedinjenih Američkih Država to ovako opisuje:

Pojam idealnih javnih zvaničnika izražen je riječima "Javni zvaničnik predstavlja javno povjerenje ", to znači da su tom javnom zvaničniku ljudi ukazali javno povjerenje; da taj zvaničnik vrši dužnost u uvjerenju da ga koristi za njihovo dobro a nikada za svoje lično dobro ili dobro nekolicine.

Ovo povjerenje može erdodirati kroz sukob interes. Stoga, etičke zahtjevi koji se postavljaju zakonodavcima, ministrima i javnim zvaničnicima treba da pomognu u izbjegavanju sukoba interesa.

Povezanost između sukoba interesa i korupcije je dovelo do zaključka da je usvajanje međunarodnih instrumenata o korupciji uključujući kodeks ponašanja za javne službenike preporučljivo.Usvajanjem sličnih standarda etičnog ponašanja može se izbjeći sukob interesa kod zakonodavaca, ministara i javnih zvaničnika.

Podržavanje javnog interesa

Sastavni elementi odgovornog ponašanja demokratske vlade uključuju mehanizme koje podržavaju integritet javnih zvaničnika. Potrebno je da se u BiH usvoje mehanizmi koji će podržavati zakonodavce, ministre i javne zvaničnike da djeluju u ime javnog interesa i da poboljšaju nivo javnog povjerenja u integritet političara. To uključuje:

  • Transparentnost i odgovornost vlade kada obavlja nabavke i donosi odluke;

  • Slobodni mediji i pristup službenim informacijama;

  • Neovisni i visoko obučeno pravosuđe i policija;

  • Izabrani i ovlašteni zakonodavci pred kojima su javni zvaničnici odgovorni

  • Izričita odlučnost političkih vođa da se bore protiv korupcije;

  • Plaće građanskih i političkih vođa mora da na adekvatan način odražavaju odgovornost njihove funkcije;

  • Reforme državnih službi i administracije;

  • Transparentan sistem budžeta;

  • Anti-korupcijski zakoni i konvencije;

  • Institucija revizije.

Kodeks ponašanja je efektivan mehanizam koji jasno definiše u čemu se sastoji sukob interesa i koji omogućava jabnim vlastima da se osjećaju odgovornim.

Kodeks ponašanja postavlja zakonodavceima standarde koji ukjučuju slijedeće:

  • Zabranu upotrebe uticaja;

  • Zabranu upotrebe povjerljivih informacija;

Dodatni standardi u sklopu kodeksa ponašanja za ministre i javne zvaničnike koji odražavaju sukob interesa:

  • Direktortorski položaj;

  • Dioničarstvo;

  • Primanje poklona;

  • Upotreba vladineimovine;

  • Usluge bivših ministara;

  • Poslovne firme.

Povreda kodeksa može dovesti do krivičnih i građanskih kaznenih mjera. U ovom smislu, kodeks ponašanja pomaže održavanju visokog nivoa odgovornosti za one osobe koje su u radnom osnosu i čija je zadaća da služe javnom interesu.

Tehnička podrška za zakonodavce, minsitre i javne zvaničnike je krucialna u obezbjeđivanju njihovog etičnog djelovanja. Oni moraju imati adekvatne plaće koje im omogućavaju da žive na način koji odgovara njihovoj funkciji i koje će smanjiti njihovo izlaganje sukobu interesa. Odgovarajuće nadoknade su neophodne da bi se osiguralo javno povjerenje .

Transparentnost i javni interes

Sami zakoni, kodeksi i drugi mehanizmi neće osigurati da se javna odgovornost osigura. Vladini službenici moraju dati uvid u svoj proces donošenja odluka, što će ih prisiliti da opravdaju svoje korake i biti odgovorni za javni interes. Kroz ovu transparentnost, korupcija će postati jako skup poduhvat.

Da bi se transparentnost postigla, građani moraju biti u mogućnosti da imaju pristup vladinim informacijama, a takođe je potrebno da se stvori okvir koji omogućava vladinom djelovanju, rasuđivanju, odlukama i dokumentima da budu otvoreno pregledani. Programi neovisnih vladinih revizora trebalo bi da se redovno obavljaju, a njihovi rezultati redovno javno objavljuju. Povjerenje u vladu će se povećati a anti-korupcija će postati dio sistema u društvu.