Obuka
Dojam koji potencijalni investitori imaju o
vladavini zakona u BiH nije povoljan i on svakako utiče na njihove odluke o
investicijama. U Ekonomskom pregledu za područje Centralne Evrope, koji je
nedavno objavio Wall Street Journal, daje se komparativna tabela 27 zemalja
Centralne i Istočne Evrope i bivšeg Sovjetskog saveza. U poređenju u okviru
nekoliko političkih i ekonomskih kategorija, BiH je zauzela 26., pretposljednje,
mjesto u kategoriji vladavine zakona.
OHR trenutno vrši globalnu koordinaciju
aktivnosti na polju pravne i sudske reforme u BiH i u sklopu ovih zajedničkih
aktivnosti utvrđeno je nekoliko inicijativa koje za cilj imaju reforme. Iako sve
ove inicijative imaju utjecaja na aktivnosti u borbi protiv korupcije, postoji
nekoliko područja koja su specifična za oblast borbe protiv korupcije. Područja
opće reforme obuhvataju: Neovisnost i profesionalnost sudstva; Praćenje rada
sudova; Reviziju krivičnih zakona; Unapređenje tužilaštva; Restrukturiranje i
obuku policije; i Centar za obuku iz oblasti sudstva. Ove opće inicijative u
cilju reformi koordinira Koordinator OHR-a za sudsku reformu, uz potporu
Jedinice za borbu protiv prevare.
Inicijative koje su specifične za oblast
borbe protiv korupcije obuhvataju: Zakone za borbu protiv korupcije, Radne
skupine za borbu protiv korupcije, i Program obuke za borbu protiv korupcije.
Ove inicijative koordinira OHR-ova Jedinica za borbu protiv korupcije i
zloupotreba. Najprije će biti razmotrene opće inicijative za reforme, a zatim
konkretne inicijative za borbu protiv korupcije.
1.
Neovisnost i profesionalnost sudstva
Neovisnost i profesionalnost sudstva možda
predstavlja najvažniju reformu u sklopu uspostave vladavine zakona. Dobro
formulirani zakoni, profesionalna policija i marljivi tužitelji ne znače ništa
ukoliko je sudstvo i dalje korumpirano, nesposobno ili pristrasno. U očima
javnosti ništa ne podriva temelj vladavine zakona brže od sudstva koje ne
podržava upravo zakone i zakonske principe zbog čije je zaštite uspostavljeno.
Nadalje, nakon donošenja neovisnih i profesionalnih sudskih odluka, mora
postojati struktura vlasti kako bi se osiguralo provođenje tih odluka.
Nedavni izbor sudaca u BiH je, u mnogim
slučajevima, bio proizvod političkog patronata. To je rezu1tiralo imenovanjem
nekih osoba bez posvećivanja dovoljno pažnje kvalificiranosti, osoba koje su u
prvom redu lojalne stranci koja je osigurala njihovo imenovanje. Pošto su u sve
slučajeve korupcije umiješani dužnosnici ili javni radnici, uvijek će biti
upitno sudstvo koje se oslanja na političku stranku koja je na vlasti.
OHR, uz konzultacije sa drugim međunarodnim
organizacijama i Udruženjima sudaca iz oba entiteta, trenutno radi na izradi
zakona kojima se u svakom entitetu uspostavlja Komisiju za sudsku službu. Nakon
revizije koju će izvršiti ekspertna grupa Vijeća Evrope, ovi zakoni će početkom
1999. godine biti predočeni vladama entiteta. Njima će se osigurati izbor i
imenovanje sudaca na temelju kvalificiranosti a ne na temelju političkih
veza.
Plaće sudija u oba entiteta su previše niske, zbog čega
mnogi od njih nisu u mogućnosti da na odgovarajućI način izdržavaju svoje
obitelji. Visina plaća u sudstvu u Republici Srpskoj kreće se od 300 do 350 DM
mjesečno. Iako su primanja u sudstvu u Federaciji nešto bolja, plaće su još
uvijek neadekvatne za sudsku funkciju.
"....sudac
koji čita spis a koji se ne boji za svoju sigurnost, što je, do sada, često bio
slučaj, sudac koji nije gladan dok čita spis, ili koji nema bojazni u vezi s tim
kako da izdržava svoju porodicu. Samo takav sudac može raditi neovisno i
pošteno."
Milan Trbojević,
Ministar pravosuđa RS Panorama
10. novembar 1998
Ova situacija rezultira podložnošću
korupciji, koja dovodi u iskušenje pojedince koji su inače pošteni. Ruku pod
ruku sa malim plaćama ide niži društveni položaj. Drugi državni službenici, kao
što su pripadnici policije, često imaju više plaće od sudija. Sve ovo doprinosi
niskom stupnju poštovanja s kojim javnost gleda na suce i sudski sistem u
cjelini, što, opet, otežava zapošljavanje kvalificiranih osoba u sudstvu.
Trenutno je u toku izrada zakona o
primanjima sudija za svaki od entiteta, kojim će se poboljšati i pokušati
izjednačiti plaće u svakom od entiteta. Međutim, za sredstva za povećanje plaća
moraju biti odgovomi entiteti i/ili Kantoni a ne međunarodna zajednica. Proračun
za sudski sistem mora takođe biti odvojen i neovisan o proračunu izvršne vlasti
kako bi se osigurala neovisnost o neodgovarajućim utjecajima. Osim toga, sudskom
sistemu u oba entiteta nedostaju potrebna oprema i sredstva da bi učinkovito,
blagovremeno i profesionalno vršili svoje dužnosti. Od ključne je važnosti da se
završe aktivnosti koje su trenutno u toku, a čiji je cilj utvrđivanje tehničkih,
financijskih i materijalnih potreba sudova, te da se utvrdi koordinirani program
pomoći. OSCE je poduzeo početne korake u ovoj oblasti i izvršio snimanje stanja
u sudstvu u oba entiteta.
Ove revizije će, zajedno sa jačanjem
profesionalnih Udruženja sudaca i usvajanjem Sudskog etičkog kodeksa,
rezultirati neovisnim profesionalnim sudstvom, koje predstavlja kamen temeljac
vladavine zakona. Međutim,
neovisno sudstvo ne može se uspostaviti niti održati bez jake političke potpore
i potpore javnosti.
Aktivnosti: Sa Vijećem Evrope i Udruženjima sudaca
koordinirati i fina1izirati nacrte Zakona o sudskoj službi i Zakona o primanjima
sudaca, te ih prezentirati vladama Federacije i Republike Srpske do aprila 1999.
godine, i usvojiti do jula 1999. godine. (OHR, Vijeće Evrope, OSCE, UN JSAP).
Kompletirati snimanje stanja potreba glede opreme i sredstava u sudstvu na svim
razinama vlasti utvrditi tehničke, finansijske i materijalne potrebe u sudstvu
te utvrditi program finansiranja do juna 1999. godine. (UN JSAP, OHR)
2. Praćenje rada sudova
Svrha praćenja rada sudova jeste osiguranje
tačnih, sveobuhvatnih informacija u vezi s funkcioniranjem sudova u cilju
razrade aktivnosti na reformi koje su u toku, te u cilju sprečavanja zloupotreba
i afirmiranje korektnih suđenja putem osiguranja praćenja prioritetnih slučajeva
od strane predstavnika međunarodne zajednice. Praćenjem rada sudova šalje se
poruka sudstvu i javnosti da se neće tolerisati korupcija i osigurava
transparentnost u sudskim postupcima. S obzirom na utjecajne pozicije vladinih
dužnosnika koji su obično umiješani u korupciju, praćenje slučajeva korupcije je
apsolutno neophodno. Trenutno Jedinica za borbu protiv korupcije i zloupotreba ,
CAFAO i IPTF prate slučajeve korupcije, prevare i privrednog kriminala, i
nazočnost njihovih predstavnika na sudskim saslušanjima imala je pozitivan
efekat.
Ujedinjeni narodi su u julu 1998. godine
podržali projekat procjene stanja u sudstvu u okviru Misije Ujedinjenih naroda u
Bosni i Hercegovini (UNMIBH). U okviru Programa procjene sudskog sistema (JSAP),
za svaku od sedam regija koje UNMIBH pokriva u Bosni i Hercegovini zaduženi su
domaći i strani advokati. Ovaj projekat u prvom redu predstav1ja program
procjene stanja, ali očekuje se da će se uz aktivnosti na polju procjene u
određenoj mjeri vršiti i praćenje rada sudova. OHR će sa JSAP-om koordinirati
aktivnosti u vezi s eventualnim praćenjem slučajeva korupcije i koristiti
generalne rezultate procjene stanja kako bi se osiguralo podnošenje izvješća o
utvrđenim problemima i slabostima i kako bi oni uzeli u obzir u aktivnostima
međunarodne zajednice na polju sudske reforme.
Aktivnosti: OHR će i dalje u koordinaciji sa CAFAO-om,
lPTF-om i drugim međunarodnim organizacijama, pratiti slučajeve vezane za
korupciju dok će sa UN JSAP-om koordinirati mogućnost praćenja slučajeva
korupcije i drugih slučajeva privrednog kriminala u budućnosti. (OHR, UN
JSAP).
3. Revizija
krivičnih zakona
Nakon usvajanja Daytonskog sporazuma,
krivični sudski sistem u oba entiteta je u osnovi bio sistem izgrađen u bivšoj
Jugoslaviji. Ministarstva pravde oba entiteta formirala su ekspertne grupe koje
se sastoje od domaćih i stranih eksperata i čiji je zadatak da prouče i
revidiraju krivične zakone.
Zbog obima revizije koja je neophodna u
svrhu ažuriranja zakona i njihovog usklađivanja sa standardima ljudskih prava i
modernim krivičnim zakonima, usvojen je pristup u dvije faze. Prva faza revizije
predviđena je za usklađivanje Krivičnih zakona i Zakona o krivičnom postupku sa
relevantnim zakonima u oblasti ljudskih prava, posebno sa Evropskom konvencijom
o ljudskim pravima, i za unošenje promjena koje su neophodne da bi se uzelo u
obzir postojanje nove strukture vlasti. Prva faza je nedavno usvojena u
Federaciji i stupila je na snagu 28. novembra 1998. godine. Uskoro će biti
završeno utvrđivanje prve faze u Republici Srpskoj.
Druga faza reforme bit će mnogo
sveobuhvatnija i obuhvatiće nekoliko značajnih pitanja, od kojih će mnoga
uključivati potrebne zakone koji su ključni za aktivnosti vlade u borbi protiv
prevare i korupcije.
Aktivnosti: Očekuje se da će prva faza reforme u
Republici Srpskoj biti završena do juna 1999. godine i da će je ubrzo nakon toga
usvojiti Narodna Skupština. Ministarstva pravde će za drugu fazu formirati
Ekspertne grupe, koje će činiti domaći i međunarodni pravni eksperti. Očekuje se
da će ove grupe početi sa radom na drugoj fazi u Federaciji U martu 1999.
godine, a u Republici Srpskoj nakon usvajanja prve faze. Zbog obima reformi u
drugoj fazi, ne očekuje se da će one biti završene pnje juna 2000. godine. (OHR,
Vijeće Evrope, UNCICP i UN JSAP)
4.
Unapređenje tužilaštva
U sudskom sistemu bivše Jugoslavije uloga
tužitelja bila je relativno slabija nego što je to uobičajeno u modemim zemljama
zapadne i centralne Evrope. Vijeće za implementaciju mira (PIC) je na
luksemburškoj konferenciji konstatiralo ovaj nedostatak i pozvalo na unapređenje
uloge tužitelja. Na madridskoj konferenciji Vijeće za implementaciju mira (PIC)
pozvalo je na jačanje uloge tužitelja na entitetskoj razini. U sklopu prve faze
reforme Krivičnog zakona poduzeti su početni koraci na poboljšanju situacije,
dok će druga faza obuhvatiti sveobuhvatnu reviziju i unapređenje uloge tužitelja
u oba entiteta.
Naročito je značajno unapređenje Federalnog
tužilaštva s obzirom na strukturu vlasti u Federaciji. Iako Federalno tužilaštvo
ima nadzor nad Kantonalnim tuilaštvima i ustavnu nadležnost za krivično gonjenje
počinilaca krivičnih djela koja su u isključivoj nadležnosti Federacije, ono
nema potrebne ovlasti niti sredstva da izvršisvoj mandat. Iako Republičko
tužilaštvo u Republici Srpskoj ima direktniju nadležnost nad tužilaštvima na
nižim razinama, ni ovo tužilaštvo nema financisjka sredstva, opremu niti osoblje
koje bi omogućilo učinkovito vođenje slučajeva ili odgovarajuće nadgledanje rada
lokalnih ureda. Utvrđen je plan za unapređenje tužilaštva u Federaciji u okviru
kojeg će biti osigurana sredstva kako bi se omogućilo stvaranje jezgre
profesionalnih tužitelja i potrebne potpore glede infrastrukture. Izrađeni su i
prijedlozi zakona kojima će Federalnom tužilaštvu biti data ista nadležnost koju
Kantonalna tužilaštva imaju prema reviziji Zakona o krivičnom postupku u okviru
prve faze i kojima će se jasno definirati nadležnost Vrhovnog suda Federacije u
odnosu na isključivu nadležnost Federacije za određena krivična djela.
Republički tužitelj je izradio amandmane na Zakon o krivičnom postupku Republike
Srpske čiji je cilj jasno definiranje odnosa između tužitelja i policije i
utvrdio plan Pomoći za svoj ured, u kojem se utvrđuju potrebe sistema
Republičkog tužilaštva.
Na svim razinama potrebno je provesti obuku
za tužitelje, sukladno novim zakonima i procedurama i njihovim proširenim
ulogama. Potrebna obuka obuhvata: tehnike prezentacije slučajeva, angažiranje
eksperata, način obrade, pitanja vezanih za dokaze, vođenje slučcajeva i
administraciju, reviziju slučajeva, te koordiniranje istraga sa policijom u
cilju osiguranja timskog pristupa od početka do kraja slučaja.
Strukturu plaća tužilaca karakteriziraju
isti nedostaci kao i strukturu plaća sudija, naročito u Republici Srpskoj. Mora
se izvršiti revizija sadašnjeg sistema plaća tužitelja i njihove plaće se moraju
povećati istovremeno sa plaćama sudaca. Osim toga, nedostatak tehničke,
finansijske i materijalne pomoći za tužilaštva predstavlja značajnu prepreku za
razvoj modemog koordiniranog sistema tužilaštva u oba entiteta.
Trenutno se vrši snimanje stanja u
tužilaštvima u cilju utvrđivanja njihovih potreba. Mora se utvrditi koordinirani
program pomoći kako bi se zadovoljile ključne potrebe.
Aktivnosti: U februaru 1999. godine započeti će
druga (mentorska) faza obuke tužjtelja iz oblastj novog Krivičnog zakona i
Zakona o krivičnom postupk, čiji glavni dio treba da počne u aprilu 1999.
godine. (DOJ/CEELI). Planirano je da implementacija pnjedloga za unapređenje
Federa1nog i Republičkog tužilaštva bude okončana do juna 1999. godine. (OSCE;
OHR) Zakoni kojima se reguliraju plaće u Republici Srpskoj biti će izrađeni i
podneseni na usvajanje do juna 1999. godine, zajedno sa zakonima o izboru sudaca
i tužjtelja. Utvrđeni su prijedlozi finansiranja za osnovne potrebe glede
kompjuterske opreme i oni bi trebali biti kompletirani do jula 1999. godine
(OSCE, OHR, UN CICP, DOJ/CEELI). Nakon završetka snimanja stanja glede plaća u
Federaciji do augusta 1999. godine biti će utvrđeni zakoni kojima će se povećati
i izjednačiti plaće u Federaciji (OSCE, OHR, UN JSAP, DOJ/CEELI).
5. Reforma
policije
Strukture policije u dva entiteta se
razlikuju s obzirom na to da one odražavaju različite strukture vlasti.
Ministarstvo unutarnjih poslova Federacije prvenstveno je nadležno za provođenje
krivičnih zakona u isključivoj nadležnosti Federacije i za zaštitu istaknutih
ličnosti. U svakom Kanonu postoji samostalno Ministarstvo unutarnjih poslova
koje je nadležno za lokalnu policiju. Ministarstvo unutarnjih poslova u
Republici Srpskoj nadležno je za policiju kako na entitetskoj tako i na loka1noj
razini.
IPTF trenutno radi na izradi prijedloga za
restrukturiranje kriminalističke policije Federacije, što je od ključnog značaja
za istrage o krivičnim djelima koja spadaju u Isključivu nadležnost Federacije.
Pored toga, CAFAO radi na izradi prijedloga za restrukturiranje Finansijske
policije. Pošto su ovim inicijativama na polju restrukuriranja obuhvaćena
krivična djela koja spadaju u nadležnost Federacije i mogućnost da Federacija
vodi istrage o slučajevima korupcije i fiancijskog kriminala, one su izuzetno
značajne za aktivnosti u borbi protiv korupcije.
Primama odgovomost IPTF-a je svakako obuka
pripadnika policije, dok nedavno formirana Jedinica za obuku iz oblasti
organiziranog kriminala, droge, javnog reda i djelovanja u kriznim situacijama
treba da osigura specijalističku obuku i savjete za policiju u ovim oblastima.
IPTF je utvrdio program obuke u dva dijela koji pokriva ove oblasti. Na lokalnoj
razini IPTF će osigurati obuku za domaće instruktore, koji će opet obučavati
pripadnike policije na cijelom području entiteta. IPTF predlaže formiranje
policijskih jedinica na entitetskoj razini u cilju borbe protiv korupcije, kao i
svih vrsta organiziranog kriminala, kao što su prevara, nezakonite droge, krađa
vozila i krijumčarenje. IPTF će pružiti tehničku potporu u formiranju ovih
jedinica, kao i potporu u vidu specijalističke obuke i praktičnih savjeta o
određenim pitanjima. Ovim konceptom se predviđa da ove jedinice u oba entiteta
imaju sličnu strukturu kako bi se unaprijedila međuentitetska saradnja. Ove
policijske jedinice obuhvatati će policijsku komponentu koncepta koji je utvrdio
OHR, a koji uključuje tužilaštvo i policijske snage. (Vidi Odjeljak II, B. 8
-Radne grupe za borbu protiv korupcije).
IPTF i OSCE takođe sarađuju na zajedničkom
projektu obuke "Vladavina zakona" iz oblasti novih krivičnih zakona u Fedraciji,
naročito u vezi sa standardima i zaštitom predviđenom Evropskom konvencijom o
ljudskim pravima (ECHR). IPTF je, u saradnji sa OSCE-om, radio na utvrđivanju i
provedbi ovog programa obuke lokalne policije i ustanovio program praćenja ove
obuke.
I dalje je
malo prave saradnje u odnosu između policije I tužitelja. Saradnja je od
kljužnog značaja od početne istrage preko suđenja oa sve do
presude.
Uprkos dosad obavljenom poslu, i da1je je
malo prave saradnje između policije i tužite1ja. Pripadnici policije rijetko
kontaktiraju ili se konzultiraju sa tužiteljima u početnim fazama istrage.
Uobičajeni problem koji imaju tužitelji jeste da policija ne odgovara na njihove
zahtjeve nakon što oni prime slučajeve. Uobičajeni problem za policiju jeste da
tužitelji ne uvažavaju ili u potpunosti ne razumiju proslijeđene krivične
slučajeve i iz tog razloga ne pokreću krivično gonjenje. Iako je potrebno da se
ovaj nedostatak komunikacije otkloni u čitavom području djelovanja policije i
tužitelja, njegovom rješavanju treba posvetiti posebnu pozornost kod složenih
krivičnih djela, kao što su prevara i korupcija. Saradnja je od ključne važnosti
od početne istrage pa sve do kraja suđenja. Zajedničke radne grupe sastojati će
se od pripadnika policije i tužitelja, koji će zajedno raditi na slučajevima
korupcije, prevare i privrednog krirninala od početne istrage pa sve do
za,vršetka suđenja.
Aktivnosti: Obuka po1icije nastaviti će se na dvije
razine: na razinj opće obuke iz oblasti istraga o korupciji i prevari koju će na
loka1noj razini vršiti domaći instruktori i specijalističke obuke na razini
entitetskih jedinica. (IPTF) OHR će podržati aktivnosti na refomi i
restrukturiranju kriminalističke i finansijske policije kako bi im se omogući1o
da učinkovito izvršavaju svoje dužnosti u istragama o slučajevima korupcije,
prevare i pivrednog kriminala.
6. Centri
za obuku iz oblasti sudstva
Formalna izobrazba onih koji žele da
postanu suci i tužitelji važan je element u razvoju profesionalnog, neovisnog
sudstva. Osim toga, mogućnost da sadašnji suci i tužitelji usavrše svoja znanja
i sposobnosti potrebna je da bi sudstvo održalo profesionalnost i samostalnost.
Ova obuka je naročito značajna u BiH, gdje je došlo do promjene strukture vlasti
i usvajanja novih zakona, procedura i konvencija. Trenutno se obuka odvija pod
pokroviteljstvom međunarodnih organizacija na ad hoc osnovi i uz minirnalan
stupanj koordinacije.
Neophodno je poboljšati učinkovitost
postojećeg procesa obuke i omogućiti stalnu strukturu obuke, što će osigurati
dosljednost i eliminirati dupliciranje. Ova struktura biti će osigurana putem
uspostave Centara za obuku iz oblasti sudstva u oba Entiteta, sa zajedničkim
Nadzomim odborom.
Centri će obezbijediti početne obrazovne
tečajeve iz oblasti prava i sudstva za suce i tužitelje u BiH, kako bi ih
pripremili za odgovomosti koje proizilaze iz rada u sudstvu. Osiguraće se
kontinuirana obuka za sadašnje suce i tužitelje kako bi irn se pružila prilika
da unaprijede svoja znanja i stručnost. Dolje pomenuti programi obuke za borbu
protiv korupcije biti će integrirani u Centre za obuku čirn isti otpočnu s
radom. Nacrt zakona o Centrima, koji je pripremljen i koji trenutačno razmatraju
stručnjaci Vijeća Evrope, će do marta 1999. godine biti spreman za razmatranje
koje će obaviti predstavnici međunarodne zajednice i lokalnih sudskih i pravnih
organa vlasti.
Aktivnosti: Vijeće Evrope će do februara 1999.
godine završtiti razmatranje nacrta prijedloga, a zakoni kojim se uspostavljaju
Centri biti će usvojeni do jula 1999. godine. Planirano je da do oktobra 1999.
godine Centri otpoćnu s radom (CoE; OSCE; UN JSAP; ABA/CEELI;OHR).
7. Zakoni o borbi protiv
korupcije
Iako se u sadašnjirn Krivičnim zakonirna i
Federacije i Republike Srpske nalazi poglavlje pod nazivom "Krivična djela
protiv službene i druge odgovorne dužnosti", nitijedan Entitet nema modeme,
sveobuhvatne zakone protiv korupcije. U razgovorima s lokalnim tužiteljima,
jedno od prvih pitanja koje se postavlja je neadekvatnost postojećih zakona s
kojom se lokalni tužitelji suočavaju pri njihovirn pokušajima poduzirnanja
pravnih radnji protiv slučajeva koji se tiču korupcije, te je usvajanje takvih
zakona prioritet u oba Entiteta.
Izvjestan broj srednjoevropskih i
istočnoevropskih zemalja je u posljednje vrijeme pored konkretnih odredbi u
krivičnirn zakonirna izradio i specijalne zakone o borbi protiv korupcije. Jedan
od ciljeva usvajanja posebnih zakona o borbi protiv korupcije je podizanje nivoa
političke i javne svjesti o borbi protiv korupcije. Ovi posebni zakoni
definiraju korumpirane oblike ponašanja, tko je sve predmetom zabrana vezanih za
korupciju, i socijalne oblasti koje su posebno podložne korupciji.
Pored toga, neophodno je razmatranje i
usvajanje zakona u slijedećim oblastima: etički kodovi ponašanja i
transparentnost u radu dužnosnika koji su nositelji javnih funkcija u organima
vlasti; finansiranje kampanje, obstruiranje pravde, zaštita svjedoka, pranje
novca, prijevara i pronevjera od strane organa vlasti; i proširivanje definicije
"dužnosnika" u zakonima o mitu i borbi protiv korupcije kako bi se obuhvatili
dužnosnici i rukovodeće osobe u javnim poduzećima ili poduzećima u društvenom
vlasništvu. Usvajanje ovih zakona neće samo osigurati mehanizme koji su
neophodni za borbu protiv korupcije i prijevare, nego će poslati i jasnu poruku
da organi vlasti Bosne i Hercegovine neće toleririrati ove nezakonite
radnje.
Aktivnosti: Formiraće se Radna skupina koju će
sačinjavati tužjtelji i suci iz oba Entiteta i stručnjaci iz Vijeća Evrope, kako
bj razmotrila poštojeće evropske zakone o borbj protiv korupcije i izradila
nacrt zakona za Entitete j organe vlasti na razini BiH. Radne skupine biti će
uspostavljene u martu 1999. godine, a planirano je da se prvi nacrt zakona
završi u julu 1999. godine. (OHR, CoE; OSCE;UN CICP)
Za borbu
protiv prevare i korupcije u radu organa vlasti potreban je dobro obučen kadar i
snažan, neovisan sistem za provođenje propisa u cijeloj Federaciji. Po svom
opsegu i efektu problemi su lokalni i međunaordniů Sadašnji decentralizirani
kantonalni sistem za provođenje propisa, iako važan za rješavanje slučajeva
lokalnih kriminalnih radnji, stvara pogodno tlo za korupciju i prevaru u
organima vlasti. Ovi slučajevi po pravilu uključuju imućne i moćne pojedince
i/ili velike organizacije koje vrše pritisak i utjecaj na mali lokalni sistem za
provođenje propisa. Snažno, neovisno i centralizovano provođenje propisa i
sudski sistem koji ima iste atribute moraju biti nadležni za ove politički
osjetljive i kompleksne prekršaje.
Prevara i korupcija u BiH
Mansfield, Studija USAID-a,
1998
8. Radne
grupe za borbu protiv korupcije (Task Forces)
Jedan od suštinskih problema učinkovitog
poduzimanja pravnih radnji protiv korupcije u bilo kojoj zemlji je činjenica da
su u korupciju .žesto uk1jučeni dužnosnici organa vlasti. Pravno gonjenje ovih
dužnosnika, posebice od strane lokalnih tužitelja, je često vrlo teško. Jedinica
za borbu protiv korupcije i zloupotreba je izradila prijedlog za uspostavljanje
Radnih grupa za borbu protiv korupcije u oba Entiteta (Task Forces). Članovi
Radne grupe će biti policijski dužnosnici i tužitelji koji će na slučajevima
korupcije zajednički raditi od faze iniciranja istrage pa do faze pravnog
gonjenja. Ovaj koncept se pokazao uspješnim u drugim evropskim zem1jama, a prvi
razgovori sa dužnosnicima iz ministarstava pravde i ministarstava unutrašnjih
poslova bili su pozitivni.
Predviđeno je da će Radne grupe (Task
Forces) imati ovlasti da prihvate slučajeve koje na njih upute lokalni tužitelji
i policija, ovlasti da preuzmu slučajeve koji su u toku, kao i ovlasti da
iniciraju vlastitu istragu i pravno gonjenje. Lokalna policija i tužitelji će i
dalje biti nadležni za provođenje istrage i pravno gonjenje lokalnih slučajeva
korupcije. Za ovaj koncept biti će potrebno zakonodavstvo kojirn će se
uspostaviti struktura i utvrditi nadležnost ovih Radnih grupa (Task Forces).
Aktivnosti: Uspostavće se radne grupe koje će do
maja 1999. godine izraditi koncept za Radne grupe (Task Forces) i zakone za
svaki od Entiteta. Planirano je da do maja 1999. godine bude završena izrada
zakona o Radnim grupama i da do decembra 1999. godine ove Radne grupe započnu sa
radom (OHR; CoE; OSCE; IPTF; UN CICP; DOJ/CEELI).
9.Obuka za borbu protiv
korupcije
Obuka za borbu protiv korupcije je od
osnovne važnosti kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Dok policija,
tužitelji i suci trebaju proći obuku glede novih zakona i procedura, obuka je
potrebna i za privatni sektor - za poduzetnike i za civilne institucije.
(Vidjeti Poglavlje III, D (Informiranje javnosti) USAID je, nastojeći da
zadovolji potrebe oba sektora, osigurao obuku o pranju novca, kriminalnirn
radnjama djelatnika i etici za dužnosnike entitetskih agencija za superviziju
banaka kao i za komercijalne banke.
Jedinica za borbu protiv korupcije i
zloupotreba je u oblasti borbe protiv korupcije razvila program obuke za javni
sektor; taj program je u toku. Program obuhvata fazu orjentacije, koja uk1jučuje
posjet povjerenika entitetskih ministarstava pravde i unutarnjih poslova u
Njemačkoj, kako bi se upoznali s uspješnim njemačkirn istražnirn sistemom i
sistemom pravnog gonjenja koji se koriste u konceptu Radne grupe za borbu protiv
korupcije. Ova posjeta uk1jučuje nekoliko dana obuke na bavarskoj Policijskoj
akademiji i posjete njemačkim i austrijskim tužiteljima i sudovirna. OSCE- ov
Odjel za demokratizaciju sponzorirao je prvi posjet, njemačka Vlada je osigurala
prijevoz u i iz Njemačke, dok su bavarsko Ministarstvo unutarnjih poslova i
rninhenski generalni tuitelj osigurali logističku potporu i obuku u
Njemačkoj.
Svrha ovih posjeta je upoznavanje dužnosnika s
modelom njemačkih Radnih grupa, a posebno s konceptom bliske saradnje između
policije i tužitelja, što nije bio tradicionalni koncept u bivšoj Jugoslaviji
ili u Bosni i Hercegovini. Do prve posjete je došlo u decembru 1998. Godine, a
planirani su i dalje posjete.
Program obuke za borbu protiv korupcije
- Faza
orjentacije
- Specijalizirana obuka
- Opća
obuka
Program obuke takođe uključuje
specijaliziranu obuku, a ovaj program će biti intenziviran kada budu izabrani
članovi Radne grupe. Program će se sastojati od koncentrirane obuke za policiju
i tužitelje -članova radne grupe, uključujući i radne posjete jedinicama za
borbu protiv korupcije i radnim grupama u drugim evropskim zemljama.
Specijalizirana policijska obuka biti će koordinirana putem IPTF -ove jedinice
za borbu protiv organiziranog kriminala. Trenutačno se za lokalnu policiju i
tužitelje organizira opća obuka za borbu protiv korupcije, a koordinirati će se
putem IPTF -ove jedinice za borbu protiv organiziranog kriminala.
Aktivnosti :U Njemačkoj je u toku obuka za
orjentaciju. Opća obuka za loka1nu poljciju j tužitelje će započeti u junu 1999.
Godine, a specija1izirana obuka za članove Radne grupe će započeti onda kada
članovi Radne grupe budu izabrani (OHR; OSCE; IPTF; UN CICP; DOJ/CEELI).
C.
Institucionalne promjene
1. Granična
služba
Međunarodna granica BiH proteže se dužinom
od otprilike 1160 km i prolazi kroz sve vrste terena. Obuhvata preko 400
raskrižja, stotine puteva i zeljezničkih pruga, 11 prijelaza skelom, 13
željezničih prijelaza i 8 riječnih prijelaza. Održavanje i kontrola međunarodne
granice predstavlja relativno novi koncept za BiH, a posljedica toga je
činjenica da zemlja nema graničnu službu. Nekontrolirane granice ne samo da
narušavaju suverenitet, nego i podstiču kriminalne radnje i ugrožavaju ekonomsku
politiku.
Trenutačno funkcionira 40 graničnih
prijelaza kojima rukovode carinske uprave na entitetskoj razini. Izbjegavanje
ovih graničnih prijelaza pri krijumčarenju nije teško s obzirom da postoje mnogi
neregulisani granični prijelazi koji mogu biti iskorišteni u tu svrhu. Kontrola
granice bi služila za usmjeravanje pošiljki robe na uspostavljene granične
prijelaze, čirne bi se povećala učinkovitost carniske uprave i poboljšao priliv
prihoda organa vlasti na državnoj razini.
Vijeće za implementaciju mira u Madridu
(PIC) je bilo mišljenja da je kontrola BiH granice od vitalnog značaja za
suverenitet BiH i za mogućnost BiH da bude pouzdan partner za druge evropske
zemlje i međunarodnu zajednicu u cjelosti. PIC u Madridu je snažno podržao
prijedlog Visokog predstavnika glede pojačanja kontrole i rukovođenja
međunarodnom graničom BiH putem uspostave multietničke granične službe BiH.
Granična služba bi bila nadležna za integritet BiH granice i održavanje
graničnih punktova. Služba obučena prema međunarodnim standardima, imati će
zadaću da osigura zakonit ulazak u i izlazak iz BiH, zaštitu BiH od prodora
kriminala, uključujući trgovinu drogom i nezakonito useljavanje, pridržavanje
međunarodnih obaveza kao što su sankcije, i pomaganje carinskirn organirna u
izvršavanju njihovih zadaća. Dok granična služba ne bude uspostavljena, potrebno
je žurno poduzeti korake kako bi se zatvorili neregularni granični
prijelazi.
Aktivnosti: OHR trenutno vrši izradu nacrta Zakona o
graničnoj službi uz koordinaciju sa predstavnicima međunarodne zajednice.
Očekuje se da će nacrt Zakona biti završen do aprila 1999. godine. PIC je u
Madndu zatražio da do 1. oktobra 1999. godine s radom započne prvi kontignent
granične službe BiH. (OHR; SFOR; UNMBiH)
2.
Paralamentarne komisije
Još jedna strukturna reforma koja je od
osnovnog značaja za napore koji se poduzimaju u vezi sa borbom protiv korupcije
je uspostava stalnih parlamentarnih komisija sa zadaćom nadgledanja proračuna i
nadležnosti organa vlasti u oba Entiteta i na državnoj razini. Ove komisije bi
takođe imale ovlasti da istraže i izvjeste o surnnjivirn korumpiranim radnjama
vezanirn za prikupljanje i trošenje javnih prihoda. Skupštine su odgovome
glasačima za pravilno trošenje i obračun javnih prihoda. Skupštine ne mogu u
cjelosti izvršavati svoje zadaće ukoliko nemaju mogućnost poduzirnanja istražnih
radnji u vezi s spornim rashodima ili optužbama vezanirn za navodnu korupciju.
Postupci ovih komisija osiguravaju transparentnost i izradu izvješća o radu
organa vlasti (Stub III) što, za uzvrat, rezultira boljim informiranjem
javnosti. (Stub I)
Komisije za nadgledanje, kada imaju
odgovarajuće ovlasti, pokazale su se kao vrlo učinkovita u razotkrivanju
korupcije i djelovanju u pravcu njenog suzbijanja. Komisije međutim moraju imati
ovlasti da upute sudski poziv svjedocima i da nametnu obavezu izrade dokumenata
u vezi s rashodirna organa vlasti. Neodazivanje na sudski poziv bi trebalo za
posljedicu irnati diskvalificiranje pojedinca i/ili preduzeća iz daljnje službe
u organima vlasti ili ukidanje mogućnosti da ti pojedinci i/ili preduzeća u
budućnosti sklapaju ugovore s organima vlasti. Bez ovih ovlaštenja, učinkovitost
komisija biti će ozbiljno ograničena.
Aktivnosti: OHR će u aprilu 1999. godine uputiti
dopise odgovarajućim Skupštinama pozivajući ih da do juna 1999. godine uspostave
ove komisije i nudeći tehničke savjete i pomoć međunarodne zajednjce. (OHR)
3. Funkcija financijske revizije
Uspostavljanje Vrhovne institucije za
financijsku reviziju predstavlja značajnu institucionalnu promjenu u strukturi
organa vlasti. Dužnosnici koji obnašaju javne funkcije u organima vlasti moraju
javnosti odgovarati za svoj rad i za raspolaganje javnim prihodima. Neovisne
vanjske i unutarnje financijske revizije aktivnosti organa vlasti predstavljaju
osnovne elemente u okviru demokratskih sistema. Bez financijske revizije u cilju
sistemske analize aktivnosti tokom ranijih proračunskih perioda, niti javnost
niti članovi Parlamenta ne mogu dobiti bilo kakvu taćnu informaciju o korištenju
javnih sredstava. Radi toga dolazi do podrivanja sistema odgovomosti i
transparentnosti organa vlasti. Međutim, da bi se ovi rezultati postigli,
izvješća o fmancijskoj reviziji koja izrade Vrhovne institucije za financijsku
reviziju moraju biti prezentirana odgovarajućim parlamentarnim komisijama kao i
medijima radi dostavljanja ovih informacija u javnost.
"Generalni financijski revizor je,
na mnogo načina, glavna spona sistema zaštite integriteta države. Kao dužnosnik
koji je zadužen za financijsku reviziju prihoda i rashoda organa vlasti,
učinkovit generalni financisjki revizor djeluje kao čuvar financisjkog
integriteta i kredibiliteta informacija o kojim je podneseno
izvješće."
The Transparency International
Source Book, 199
Jedan o ključnih elementata reforme
Programa Svjetske banke za strukturalno prilagođavanje javnog financiranja je
uspostava Vrhovnih institucija za financijsku reviziju (SAIs) u okviru Entiteta
kao i za zajedničke državne institucije. Prijedlog Svjetske banke poziva na
uspostavu SAIs u okviru entitetskih organa vlasti da bi izvršili reviziju
poštivanja propisa; reviziju kojom se odobrava izdavanje dozvola za obavljanje
određenih aktivnosti; i reviziju obavljanja poslova. Na državnoj razini bi se
uspostavio Državni ured za financijsku reviziju u cilju osiguranja mehanizama za
fmancijsku reviziju zajedničkih institucija države i sredstava koja su osigurali
Entiteti. Prijedlog takođe poziva na uspostavu snažne politike fmancijske
revizije i institucija u okviru svakog Entiteta i na državnoj razini.
Pored toga, program CAFAO-a uključuje
projekt kojim se uvodi interna financijska revizija i mehanizmi, a kojima se
osigurava učinkovito rukovođenje: u organima vlasti koji se bave prikupljanjem
prihoda. Ovo uključuje izradu procedura za intemu financijsku reviziju, razvoj
struktura za podršku kao i proširivanje stručnih znanja putem dolaska
međunarodnih stručnjaka koji će raditi uz lokalne carine i poresko osoblje.
Zahtjevi vezani za transparentnost i
financijsku reviziju takođe trebaju obuhvatiti javna poduzeća i poduzeća u
društvenom vlasništvu, kao što su poduzeća za pružanje telefonskih usluga i
snadbijevanje električnom energijom, kako bi se osiguralo potpuno informiranje
javnosti o svim aspektima javnih prihoda i rashoda.
Aktivnosti: Oba Entiteta će do juna 1999. godine
usvojiti Zakone kojima se uspostavljaju Vrhovne institucije za financijsku
reviziju; a planirano je da do 30. decembra 1999. godine ovi uredi u cjelosti
budu uspostavljeni i započnu s radom. (US Treasury; Svjetska banka.,
USAlD)
4. Uredi za transparentnost
Potreba za transparentnošću je obrađena u
dijelu ovog teksta koji se odnosi na strateške stubove kao i u dijelu o javnim
prihodima. Međutim, do ispunjenja uvjeta potrebnih za transparentnost neće doći
automatski. Na svim razinama organa vlasti treba biti uspostavljen Centralni
ured koji će izvršiti pregled postojećih i predloženih zakona, pravila i
procedura i utvrditi promjene koje je potrebno izvršiti kako bi se osigurala
transparentnost. Predviđeno je da ovi uredi blisko surađuju s raznim uredima
ombudsmana u BiH. Uredi će takođe dobiti i imati ovlaštenje da istražuju
primjedbe građana koji tvrde da im je uskrćeno ili onemogućeno uživanje njihovog
prava na pristup javnim informacijama ili prava da izvrše pregled postupaka
organa vlasti. Uredi za transparentnost će skupštini i javnosti podnositi
periodična izvješća o svojim nalazima i preporukama. Ovi uredi bi trebali
neovisni od izvršnih organa vlasti i odgovomi javnosti i skupštinama.
Aktivnosti: Radna grupa za izradu naccrta zakona
kojima se osigurava transparentnost u radu organa vlasti i odobrava uspostava
ureda za transparentnost na razini Entiteta i države, bti će uspostavljena do
marta 1999. godine. Nacrt zakona će biti završen do septembra 1999. godine, a
skupštine će ga usvojiti do decembra 1999. godine. Planirano je da ovi uredi
započnu sa radom do marta 2000. godine. (OHR)
5. Reforma državne
službe
U mnogim oblastima javnog sektora u BiH,
kao i u velikom broju organa vlasti koji se nalaze u procesu tranzicije iz
socijalističkih struktura, postoji neravnoteža u pogledu broja djelatnika
zaposlenih u organima vlasti. Prema postojećim nivoima proračuna, ovi djelatnici
su slabo plaćeni zbog ekonomske situacije i radi nedovoljnih prihoda koje imaju
organi vlasti. To rezultira situacijom koja je kao stvorena za korupciju.
Neophodno je izvršiti reformu državne službe kako bi se broj zaposlenih
djelatnika sveo na realan broj i kako bi im se povećala primanja, te će na taj
način postojati manja vjerovatnoća da će ovi službenici doći u iskušenje i
pribjeći korumpiranim radnjama.
U ovoj oblasti mora doći do dodatnih
prilagođavanja s obzirom da u izvjesnoj mjeri sadašnji sistem djeluje kao oblik
socijalne zaštite. Ako veliki broj djelatnika zaposlenih u organima vlasti bude
otpušten u ekonomskoj situaciji gdje ne postoje mogućnosti za zapošljavanje u
privatnom sektoru, onda organi vlasti samo prebacuju odgovornost za isplatu
ličnih dohodaka na obvezu placanja socijalne zaštite.
Aktivnosti: Radne grupe će biti uspostavljene do
jula 1999. godine. Za svako ministarstvo na entitetskoj razini potrebno je do
septembra 1999. godine izraditi analize u vezi s popunjavanjem kadrovima i o
učinkovitosti kako bi se odredio optima1ni broj zaposlenih djelatnika u svakom
ministarstvu uzimajući u obzir odgovarajuće zadaće i nadležnosti koje imaju ova
Ministarstva. Ove analize i preporuke će biti završene do januara 2000. godine.
Entitetske vlade trebaju do marta 2000. godine usvojiti planove za
prestruktuiranje kako bi revidirale broj zaposlenih djelatnika u svakom
ministarstvu i usvoji realne razine plaća (OHR).
6. Vladini propisi
Karakteristika organa vlasti u
socijalističkim sistemima je da su bili preopterećeni velikim brojem propisa, od
kojih su se rnnogi odnosili na izdavanje različitih dozvola, potvrda i odobrenja
koje su pojedinci i poduzeća trebala imati da bi započela privatne ili poslovne
projekte. Dobijanje službenog "pečata" bilo je, i u rnnogim slučajevima još
uvijek jeste, uvjet za skoro svaki poduhvat. Da bi odmah izdali čak i rutinsku
potvrdu rukovodećih organa, slabo plaćeni djelatnici u organima vlasti su
očekivali "poklon", a oni kojima je potrvda potrebna prihvatali su plaćanje
"mita" kao neizbježan dio ovog procesa. Nažalost, opći stav u BiH nije
osuđivanje ovih djelatnika, nego im se radije zavidi na tome što imaju tako
dobar posao.
U Bosni i Hercegovini, pojedinci koji namjeravaju
otvoriti nova poslovna preduzeća prihvataju, a njihova predviđanja koja se
odnose na troškove čak kao sastavni dio navode ova dodatna plaćanja djelatnicima
zaposlenim u organima vlasti. Oni su motivirani željom da izbjegnu odlaganja, a
i saznanjem da će drugi koji plate mito imati prioritet pri pružanju tražene
usluge.
"Ukidanje
ili smanjenje broja propisa i ekspanzija tržIšta predstavljaju moćna sredstva za
kontrolu korupcije ..".
Pružanje pomoćI
zemljama u borbi protiv korupcije, Svjetska banka, 1997
Krug institucionalne korupcije mora biti
prekinut. Cijena koju plaća ekonomija ne uključuje samo povećane troškove za one
koji traže dozvole, nego i gubitak za organe vlasti u slučajevirna kada se
dozvole izdaju bez plaćanja nakanda u korist organa vlasti.
Međutim, veći gubitak predstavlja naglašena
ekonomska distorzija prouzročena mitom i potkopavanjem kredibiliteta vlasti.
Nažalost, nedavna povijest je pokazala da
vlade u tranziciji često donose dodatne propise u pokušaju da "prilagode"
ekonomiju njegovoj novoj fazi, čime se pogoršavaju problemi u vezi s postojanjem
pretjeranog broja propisa. Glede reforme, dužnosnici i uposleni u organirna
vlasti irnaju malo interesa za preuzirnanje inicijative za elirniniranje teških
zahtjeva.
Smanjenje broja propisa i ekspanzija
tržišta predstavljaju moćne instrumente za kontrolisanje korupcije.
Stirnuliranje pojedinaca i poduzeća se može promijeniti preko noći uklanjanjem
kontrola i uvođenjem sistema raspodjele koje diktira tržište. Ovo se može
postići, i to djelomice, sistemskim smanjenjem broja propisa, zahtjeva za
izdavanje licenci i ostalih prepreka za ulazak novih firmi, kako stranih, tako i
domaćih.
Aktivnosti: Uspostavit će se radna skupina
međunarodnih i lokalnih eksperata koja će pregledati i analizirati procedure
raznih ministarstava i izdati preporuke u vezi s vladinim regulatomim
procedurama i procedurama za izdavanje dozvola. Radne grupe će biti
uspostavljene do jula 1999. godine, dok će njihova izvješća i preporuke biti
završene do janauara 2000. godine. Implementiranje preporuka će početi u julu
2000. godine. (OHR).
D. Javno informisanje
1.
Konferencija OHR-a na temu korupcija i transparentnost
Visoki predstavnik Carlos Westendorp će
biti domaćin dužnosnicima BiH na Konferenciji o borbi protiv korupcije/o
transparentnosti koja će se održati u Sarajevu u prvoj polovici 1999. godine.
Državni i entitetski dužnosnici iz sve tri grane vlasti će biti pozvani da daju
potporu strategiji za borbu protiv korupcije/strategiji za transparentnost i da
surađuju u implementiranju efektivnog programa za borbu protiv korupcije.
Konferencija će označiti početak prve pune godine iskoordinirane i sveobuhvatne
međunarodne strategije za borbu protiv korupcije.
Iskoordinirat će se medijska pokrivenost
kako bi se uputila jasna poruka onima koji su involvirani u korupciju, kao i
javnosti općenito, da se u Bosni i Hercegovini korupcija neće tolerisati. Na
Konferenciju će biti pozvan određeni broj iskusnih predstavnika domaćih
nevladinih organizacija (NVO). Te nevladine organizacije mogu dati dragocjen
doprinos u smislu ostvarenja veze između političara i građana u svrhu
obrazovanja i pružanja informacija (pogledati: Civilno društvo i jačanje javnog
informisanja).
Aktivnosti: OHR će iskoordinirati Konferenciju koja
je planirana za april 1999. godine.
2. Dužnosnici i uposleni u
organima vlasti
Kako bi strategija za borbu protiv
korupcije bila uspješna, ona mora naići na potporu i razumijevanje svih građana,
uključujući i potporu i razumijevanje dužnosnika i uposlenih u organima vlasti.
To su pojedinci koji su obično u najboljoj poziciji da zamijete i izvijeste o
aktivnostima vezanim za korupciju. Seminari će se organizirati, za uposlene u
organima vlasti u oba entiteta na temu korupcije i štete koju korupcija
prouzrokuje po društvo. Nakon usvajanja, Etički kodeksi za dužnosnike i uposlene
u organima vlasti će se u okviru seminara ana1izirati i o njima će se voditi
rasprava. Prezentirat će se različiti modeli pristupa borbi protiv korupcije na
svim razinama vlasti sa naglaskom na instrumente koji su potrebni za trenutačno
poduzimanje aktivnosti na lokalnim i regionalnim razinarna vlasti.
Aktivnosti: Planirano je da ti seminari počnu u julu
1999. godine. Seminari pod vodstvom OSCE-a će pomagati uposlenim u organima
vlasti (kantonalnim i općinskim) u izradi Etičkog kodeksa i boljem razumijevanju
štete koju korupcija prouzrokuje po privredu i društvo i takođe će pomoći
razvoju struktura vlasti ili kanala komuniciranja kojima se korupcija suzbija.
CAFAO takođe ima planove za seminare iz te oblasti. (OSCE; CAFAO).
3. Civilno
društvo
Civilno društvo obuhvaća one organizacije,
strukture i rnreže koje su odvojene od vlasti, ali čije se aktivnosti ipak
prožimaju sa aktivnostima vlasti i u poziciji su da vrše utjecaj. Civilno
društvo obuhvaća, prirnjerice, profesionalne asocijacije poput državne
odvjetničke komore, sindikata, gospodarskih komora, nevladinih organizacija i
medija. Civilnom društvu u BiH je potrebita daljnja potpora i razvoj kako bi
postalo učinkovit partner u borbi protiv prijevare i korupcije.
Potpora civilnog društva svakom programu za
borbu protiv korupcije je krucijalna za uspjeh takvog nastojanja. Pripadnici
civilnog društva moraju shvatiti posljedice po demokratske institucije i
ekonomiju ukoliko se dozvoli cvjetanje korupcije. Informirano i obrazovano
civilno društvo mora preuzeti aktivnu ulogu u nastojanjima usmjerenim na borbu
protiv korupcije. U borbi protiv korupcije je potrebno stvoriti partnerstvo
između vlasti i civilnog društva.
Apelirat će se na domaće nevladine
organizacije (NVO) i ostale članove civilnog društva da dostave informacije i
saznanja putem javnih debata o tim pitanjima. Između građana i lokalnih vlasti
mora započeti dijalog, dok će se predstavnici nevladinih organizacija i drugih
civilnih institucija podsticati na sudjelovanje u svojstvu eksperata i sudionika
na tribinama u okviru zajednica, kao i na drugim sastancima.
Mediji, koji su možda najvidljiviji i
potencijalno najučinkovitiji segmet civilnog društva, su od osnovnog značaja za
uspjeh programa za borbu protiv korupcije. Ne može se tolerisati kršenje
garancija za slobodu štampe sadržanih u Ustavu BiH i Ustavima entiteta, kao i u
Evropskoj konvenciji o Ijudskim pravima. Mora se podsticati odgovomo
izvješćivanje temeljem istraživanja bez uplitanja vlasti i politike. Program
OSCE-a za demokratizaciju podstiče domaće nevladine organizacije da preuzmu jaču
propagandnu ulogu, zatraže veću odgovomost od vladajućih stranaka i drže
političare odgovomim za trenutnu situaciju.
Aktivnosti: Od jula 1999. godine će se organizirati
seminari za članove civilnog druŠtva u oba entiteta. (OSCE; USAID, FondacIja
SOROŠ).
4. Jačanje javnog informisanja
Osim potpore uposlenim u organima vlasti i
civilnim institucijama, potrebna je snažna i javna potpora izradi održivog
programa za borbu protiv korupcije. Potrebno je osloboditi se percepcije da je
korupcija neminovna i bezopasna. To se može postići putem: opće medijske
kampanje o metodama i posljedicama korupcije; posebne obuke namijenjene širokoj
javnosti i skupinama građana; obrazovnog paketa za borbu protiv korupcije koji
će se prezentirati u školama; širenja informacija u vezi s borbom protiv
korupcije putem Centara za demokratiju (OSCE)/Čitaonica i Centara za političke
resurse (PRC); i organiziranja okruglih stolova i sastanaka na lokalnoj razini u
cilju pružanja pomoći zajednicama na temu korupcije, s osvrtom na ulogu i
odgovomost pojedinačnih građana. Samo onda kada građani prepoznaju korupciju i
kada budu svjesni njenih posljedica biti će u mogućnosti da prigodom glasanja
izvrše pravi izbor.
Aktivnosti: Planirano jc da ovaj program počne u
prvoj polovici 1999. godine i to sa Konferencijom OHR -a na temu korupcije i
transparentnosti i da se nastavi tokom cijele 2000. godine. (OHR, OSCE).
E.
Privatizaciia
Privatizacija predstavlja visok prioritet u
reformi BiH gospodarstva ne samo kako bi osigurala temelj za gospodarski rast,
nego i zato što bi, dugoročno gledajući, trebala umanjiti korupciju. Paralelno
sa tradicionalnim ciljevima privatizacije, program u BiH ima dva dodatna cilja:
pojašnjenje vlasništva nad sredstvima za proizvodnju; i eliminiranje unutamjih
javnih dugova. Ovaj drugi cilj je bio razlog zbog kojeg su oba
entiteta izabrala model privatizacije putem
"vaučera". Entiteti su usvojili svoje zakone o privatizaciji i planirano je da
implementacija ubrzo počne.
Budući da je uspješan program privatizacije
od primarne važnosti za razvoj snažne privrede slobodnog tržišta, programu je
dodijeljen poseban sektor u strategiji za borbu protiv korupcije. Sva četiri
strateška stuba se odnose na sektor privatizacije. Mogu se poduzimati koraci u
razvoju procedura u provatizaciji kako bi se smanjila šansa za aktivnosti na
korupciji i prevari. Potrebna je transparentnost u procesu privatizacije kako bi
se osiguralo da je procedura poštena i nepristrasna. Obrazovanje i informisanje
javnosti o procesu privatizacije je potrebno kako bi se osiguralo da su svim
podnositeljima zahtjeva koji imaju pravo sudjelovati u procesu privatizacije
poznata njihova prava i kako bi se osiguralo povjerenje javnosti u ovaj
proces.
Dokazalo se
štetnim prvo izvršiti privatizaciju, a potom pokušati instalirati regulatorni
režim. Korupcija nije argument temeljem kojeg se ne bi trebao nastaviti rad,
nego je argument za bolje programe planiranja i implementacije.
Pomoć
zemljama u borbi protiv korupcije, Svjetska banjka, 1997
Uspješnim programom privatizacije će se
smanjiti moć i sloboda odlučivanja menadžera i birokrata u javnom sektoru, kao i
političkih stranaka, dok će se konkurencija i transparentnost povećati. Međutim,
sprečavanje korupcije u procesu privatizacije je teška zadaća, kao što to navodi
Svjetska banka:14
Medutim, kratkoročno gledajući, kompleksnim pregovorima
neophodnim za privatizaciju ľobično kada se politike i propisi mijenjaju -stvara
se iskušenje i šansa. Vjerovatno da se slabe institucije neće moći oduprijeti
tom iskušenju. Ukoliko korupcija postane evidentna, negativna slika o
privatizaciji se stvara u očima javnosti -čak iako same transakcije još uvijek
pružaju dobar ekonomski i flnancijski smisao.
Programi privatizacije nude mnoge šanse za
prevaru i korupciju, i programi u BiH nisu izuzetak. Bitno je onemogućti da
političke stranke, nezakonite strukture vlasti i paralelne institucije dobiju i
koriste vaučere u cilju zadržavanja ili sticanja kontrole nad privatiziranim
preduzećima. Inače, i dalje bi vršili utjecaj koji štetno djeluje na BiH
ekonomiju. Stoga je potrebna određena vrsta ograničenja involviranosti
političkih stranaka i njihovih ogranaka u procesu privatizacije. Takođe su
potrebni strožiji i jasni propisi za nabavku; neovisni revizori koji će pratiti
nabavku; i zakoni protiv monopola/prokonkurentski zakoni, sa značajnim
ekonomskim i kaznenim mjerama. Potencijal za "omalovažavanje vrijednosti
kapitala" se takođe mora prepoznati i tamo gdje postoji razlog za sumnju da može
doći do nepropisnog raspolaganja sredstvima mora se pozorno izvršiti detaljan
pregled početne bilance stanja.
Poseban nadzor se mora posvetiti
transakcijama iz oblasti privatizacije na bazi tendera/izravnih pregovora koje
su najmanje transparentne metode privatizacije, kao nezakonitoj dokapitalizaciji
i zajedničkim ulaganjima gdje postoji jasna namjera da se reducira procenat
društvenog vlasništva. Potrebna je jedna jaka komisija za vrijednosne papire u
kojoj će djelovati neovisni članovi koji će osigurati da je prijelaz na
preduzeća koja imaju akcijski kapital proveden na zakonski i transparentan
način.
Okvirni zakon o privatizaciji kojeg je
Visoki predstavnik stavio na snagu u julu 1998. godine zahtijeva od entiteta da
usvoje zakone koji osiguravaju maksimalnu transparentnost i javnu odgovomost u
procesu privatizacije i koji će biti u skladu sa Daytonskim sporazumom. Komisija
za praćenje procesa privatizacije, koju je osnovao Visoki predstavnik, pruža
garancije kojima se osigurava efikasna primjena principa iz Daytonskog sporazuma
i Okvirnog zakona od strane entitetskih agencija za privatizaciju i agencija za
privatizaciju na lokalnoj razini.
Cilj Jedinice za borbu protiv korupcije i
zloupotreba jeste smanjiti mogućnosti korupcije u procesu privatizacije, pritom
ne ometajući progres cjelokupnog programa. Ta Jedinica ce takođe surađivati sa
Komisijom za praćenje procesa privatizacije kako bi prema potrebi pružala pomoć
i potporu.
Aktivnosti: Potrebno je do marta 1999. godine
uspostaviti nadzomi odbor za agencije za pnvatizaciju. Entiteti, takođe do marta
1999. godine, trebaju usvojiti jasne propise za nabavku koje mogu verificirati
neovisni revizori: Do aprila 1999. godine entiteti trebaju usvojiti zakone
kojima se ograničava involviranost političkih stranaka i njihovih ogranaka u
procesu pnvatizacije. U Federaciji se mora uspostaviti Komisija za vrijednosne
papire i početi sa radom do marta 1999. godine, a do maja 1999. treba biti
uspostavljena odgovarajuća komisija u Republici Srpskoj: Do juna 1999. godine
entiteti trebaju usvojiti zakone protiv monopola i za promoviranje konkurencije.
(USAlD, OHR, Svjetska banka, MMF).
F. Međunarodna saradnja
Bosna i Hercegovina bi treba1a iskoristiti
iskustvo drugih zema1ja, kao i iskustvo međunarodnih organizacija, budući da
korupcija i organizirani krimina1 imaju međunarodnu dimenziju. Saradnja bi se
treba1a razvijati sa drugim zem1jama putem bi1atera1nih sporazuma, u potpunosti
iskorištavajući re1evantne međunarodne ugovore, ne samo da bi suzbi1i prevaru i
korupciju, nego da bi i podstaknu1i međunarodno investiranje u privredi. BiH bi
treba1a ojačati zvaničnu, i kada to odgovara i kada je pravno moguće, neformalnu
međunarodnu saradnju na razini istrage, tužite1jstva i na operativnoj razini.
Ovo može dovesti do: razmjene priručnika u kojima se objašnjavaju procedure koje
slijede druge zem1je; određivanja "punktova za kontakte" za ubrzanje zahtjeva za
informativnu i1i pravnu pomoć; uspostave zajedničkih međunarodnih tije1a (Task
Force); i identificiranja "najbo1jih praksi" u istražnim tehnikama; razmjene
napredne istražne tehno1ogije; i razvoja adekvatnih garancija u međunarodnoj
razmjeni osjet1jivih informacija.
BiH bi treba1a odmah poduzeti korake kako
bi se upozna1a sa re1evantnim međunarodnim konvencijama i programima koji će ići
u pri1og njenim nastojanjima usmjerenim na borbu protiv korupcije. Trebalo bi
pojačati pravni okvir BiH i entiteta kako bi odražavao 20 vodećih principa
protiv korupcije koje je Vijeće Minstara Vijeća Evrope usvojilo (6. novembra
1997. godine). Takođe je potrebno razmotriti Konvenciju o korupciji krivičnog
zakona Vijeća Evrope (4. novembra 1998.), Evropsku konvenciju o ekstradiciji iz
1957., Evropsku konvenciju o zajedničkoj pomoći u krivičnim predmetima iz 1959.,
i Konvenciju o pranju novca, traženju, oduzimanju i konfiskaciji i1egalne dobiti
(1990.).
Aktivnosti: Do marta 1999. godine OHR će izvršiti
koordinaciju sa vlastima na entitetskoj i državnoj razini kako bi se poduzeli
neophodni koraci na ratifikaciji relevantnih međunarodnih konvencija u cilju
sudjelovanja j uspješnog korištenja međunarodne saradnje i pomoći u oblasti
borbe protiv korupcije.
Zaključak
Izazov za međunarodnu zajednicu, kao i za
vlasti i građane Bosne i Hercegovine je jasan -korupcija se mora zaustaviti.
Štetu koju korupcija izravno nanosi osjećaju građani BiH,
ali je ona suptilnija u potkopavanju nastojanja na uspostavi tržišne ekonomije i
daljnjeg razvoja demokratskih vlasti.
Strategija za borbu protiv korupcije je
ambiciozna, ali kada bude implementirana osigurat će uspostavu neophodne
infrastrukture za borbu protiv korupcije i takođe će osigurati da su dužnosnici
u organima vlasti, građansko društvo i javnost upoznati sa opasnošću koju
korupcija predstavlja za njihovu zemlju. Konačan uspjeh borbe protiv korupcije
će se odrediti kroz političku volju građana Bosne i Hercegovine i kroz izraz te
volje u izboru njihovih vođa.
Akronimi i
skraćenice
ABA/CEELI - Američka odvjetnička komora/Zakonska
inicijativa središnje i Istočne Evrope
BiH - Bosna i Hercegovina
CAFAO - Ured Evropske komisije za carinsku i fiskalnu
pomoć CoE Vijeće Evrope
DOJ/CEELI - Odjel za pravosuđe SAD-a/Zakonska inicijativa
Središnje i Istočne Evrope
ECHR - Evropska konvencija o ljudskim pravima
Federation - Federacija Bosne i Hercegovine
IMF - Međunaordni monetarni fond
IPTF - Međunaordna policija (UNMIBH)
JSAP - Program procjene pravosudnog sistema (UNMIBH)
OHR - Ured Visokog predstavnika
OSCE - Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi
PMAU - Jedinica za monitoring nabavke i reviziju
RS - Republika Sprska
SSB - Srpska državna banka
SFOR - Stabilizacijske snage
SAI - Vrhovna institucija za reviziju
TI - Transparency International
UNCICP - Centar Ujedinjenih naroda za sprečavanje
međunarodnog kriminala
UNMIBH - Misija Ujedinjenih naroda u Bosni i
Hercegovini
USAID - Agencija SAD-a za međunarodni razvoj
ZPP - Zavod za Platni Promet