vaša e-mail adresa

 

 

Sveobuhvatna strategija za borbu protiv korupcije u Bosni i Hercegovini

 

15.2.1999
 

Sadržaj

Rezime

U Bosni i Hercegovini je nakon rata došlo do cvjetanja korupcije, što sputava razvoj slobodne tržišne privrede i tranziciju ka demokratskom društvu. Uviđajući potrebu da se sveobuhvatno pristupi rješavanju ovog pitanja, Visoki predstavnik je dao preporuke za izradu strategije kojom bi se u značajnoj mjeri smanjile prevare i korupcija u Bosni i Hercegovini i dala podrška razvoju slobodne tržišne privrede i demokratskog oblika vlasti. Preporuke Visokog predstavnika su dobile podršku na sastancima Upravnog odbora za provedbu mira održanim u Bonnu, Luxembourgu i Madridu.

Sama strategija za borbu protiv korupcije ima dvije razine: pojedinačni pristup i sistemski pristup. Pojedinačni pristup se tiče davanja direktne podrške i pomoći lokalnim organima u istrazi i gonjenju većih slučajeva korupcije, prevare i privrednog kriminala. Sistemski pristup obuhvata četiri stuba ( eliminacija mogućnosti, transparentnost i izvješćivanju, kontrola i kaznene mjere, i edukacija i javna informisanost) na kojima počivaju instrumenti potrebni za utvrđivanje, izradu i provedbu izmjena u strukturi i postupcima vladinih organa u cilju značajnog smanjenja korupcije i pokretanje kampanje javne informisanost.

Utvrđena su četiri veća sektora u društvu koji su ugroženi korupcijom i analizirani su strateški stubovi u kontekstu svakog sektora. Sektor javnih prihoda se bavi pojednostavljenjem poreza, ubiranjem prihoda, osnivanjem funkcije trezora, zavodima za platni promet i revizijom procedura institucija za davanje pomoći. Sektor vladavine zakona daje pregled općih reformi sudstva koje su trenutno u toku i bavi se potrebom donošenja zakona za borbu protiv korupcije, osnivanjem radnih skupina i obukom. Institucionalni sektor razmatra potrebu za graničnom službom, parlamentarnim komisijama, osnivanjem vrhovnih institucija za reviziju i ureda za transparentnost kao i državnom službom i vladinim propisima. Sektor javne informisanosti se bavi potrebom za edukacijom svih segmenata društva u Bosni i Hercegovini glede cijene i djejstva korupcije, kao i podizanjem razine javne informisanosti i netolerancije za povredu javne funkcije. Svaki od ovih sektora sadrži konkretne "planove djelovanja" u kojima se utvrđuju zadaće koje se trebaju izvršiti, organizacije koje su odgovome za njihovo izvršenje i datumi završetka ovih radnji.

Strategija je predviđena kao fleksibilan dokument i bit će podvrgnuta reviziji i modifikacijama odražavajući ono što je naučeno u toku provedbe. Organizacije utvrđene u strategiji će se sastajati periodično u koordinaciji Ureda Visokog predstavnika radi podnošenja izvješća o postignutom napretku, problemima na koje se nailazi, te će izvršiti sve izmjene koje budu neophodne u strategiji.

Uvod

Situacija: Tri godine nakon provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma, pozornost međunarodne zajednice se uz sve veći intenzitet usredsređuje na endemske pojave prevare i korupcije u Bosni i Hercegovini (BiH). Prevara, u kontekstu ove strategije, odnosi se na nezakonite aktivnosti koje imaju za cilj prevaru u općem smislu, od kojih je korupcija jedna od sastavnica. U smislu ove strategije, OHR je usvojio definiciju "korupcije" koju daje Svjetska banka: Korupcija je povreda javne funkcije radi osobne koristi. lako se ova strategija primarno bavi korupcijom, neizbježno je da u nju budu uključeni i drugi elementi prevare.

lako prevara i korupcija postoje u mnogo različitih oblika, rezultat je uvijek preusmjeravanje, otuđenje ili rasipanje javnih i privatnih sredstava. Korupcija ne samo da košta društvo u smislu preusmjeravanja ili rasipanja finansijskih sredstava, ona podriva samu legitimnost vjere vlade i javnosti u demokraciju. Ona gaji i olakšava razvoj kriminalnih aktivnosti, posebno u oblasti organiziranog kriminala.

Svi ovi faktori djeluju u kombinaciji na potkopavanju stubova jednog demokratskog društva u povoju.

Korupcija ugrožava privredu i demokratske reforme

Stvame žrtve prevare i korupcije su građani BiH jer dobijaju manje vladinih usluga a plaćaju relativno veće poreze radi otklanjanja gubitaka koje prouzrokuje nezakonita aktivnost. U zemlji u kojoj je međunarodna zajednica uložila milijarde, i koja i dalje osigurava značajnu pomoć, prevara i korupcija se ne mogu i neće tolerisati.

Jedinica za borbu protiv korupcije i zloupotreba pri OHR-u: Tijekom 1997. godine, nekoliko izvješća izrađenih unutar programa Ureda Evropske komisije za carinsku i fiskalnu pomoć (CAFAO), javno je objelodanilo rasprostranjenu korupciju, prevare i preusmjeravanje javnih sredstava u BiH. Na sastanku Vijeća za provedbu mira (PIC) održanog u decembru 1997. godine u Bonnu, Vijeće je podržalo prijedlog Visokog predstavnika da se formira Jedinica za borbu protiv korupcije i zloupotreba u cilju pružanja pomoći organima vlasti u Bosni i Hercegovini na utvrđivanju nezakonitih aktivnosti i koordinaciji međunarodne tehničke pomoći. Jedinica je osnovana pri Ekonomskom odjeljenju OHR -a u aprilu 1998. godine.

Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je, na sastanku u Luxembourgu održanom u junu 1998. godine, pozdravio osnivanje ove Jedinice i dao podstrek Visokom predstavniku da koordinira napore međunarodne zajednice na polju korupcije u provedbi sveobuhvatne strategije. Vijeće za provedbu mira je na sastanku u Luxembourgu tražilo da budžetski procesi budu fiskalno zdravi, realistični, transparentni i operativni, te je pozva1o javne organe da promoviraju kulturu javne odgovomosti. Uprvani odbor je apelirao na organe, posebno u Entitetima, da poduzimaju više aktivnosti u reformi na smanjenju opsega korupcije i zloupotrebu javnih sredstava. Upravni odbor je dalje upozorio da međunarodna donatorska zajednica i građani Bosne i Hercegovine neće dalje tolerisati budžetske neregularnosti i korupciju.

Vijeće za provedbu mira je na sastanku u Madridu održanom u decembru 1998. godine pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da ojača Jedinicu za borbu protiv prevare i namjeru Evropske komisije da ojača program Ureda za carinsku i fiskalnu pomoć (CAFAO). Vijeće je pozvalo sve članove međunarodne zajednice koji rade na ovim poslovima da djeluju zajedno i u tijesnoj svezi u koordinaciji Visokog predstavnika u borbi protiv korupcije, oraniziranog kriminala i drugih radnji kojima se preusmjeravaju javna sredstva i potkopavaju demokratske institucije.

Strategija: Vijeće za provedbu mira je na sastanku u Madridu ponovilo zabrinutost međunarodne zajednice glede korupcije u BiH i sumiralo potrebu za sveobuhvatnom strategijom:

Vijeće izražava duboku zabrinutost zbog stalne korupcije i utaje javnih sredstava. Ono pozdravlja potez Visokog predstavnika na osnivanju sveobuhvatne strategije za borbu protiv korupcije koja će biti prezentirana Uprvanom odboru početkom 1999. godine. Strategija će dati okvir neophodan za utvrđivanje, izradu i provedbu izmjena u strukturi i postupcima vladinih organa, značajno smanjenje korupcijskih aktivnosti i pokretanje programa javnog informisanja. U ovoj strategiji će biti sadržani konkretni planovi djelovanja u kojima se utvrđuju međunarodne organizacije i lokalne agencije koje su odgovone za provedbu, kao i vremenski rokovi. Visoki predstavnik će uzeti vodstvo u koordinaciji napora međunarodne zajednice usmjerenih na eliminiranje mogućnosti korupcije, utaje poreza i preusmjeravanja javnih sredstava; osiguranje transparentnosti u svim fazama vladinih operacija; jačanje pravnog sistema i sudstva; i provedbu kontrolnih mehanizama uz odgovarajuće kaznene mjere radi osiguranja poštivanja propisa. Ključna sastavnica strategije če biti izrada programa informisanja javnosti radi edukacije građana o pogubnim efektima korupcije na njihov život i na društvo. Vijeće ponovo naglašava da neće dozvoliti da se uticaj sredstava koje donatori ulažu smanji zbog korupcije i fiskalne utaje domaćih prihoda.

Ova studija navodi glavne sastavnice strategije za borbu protiv korupcije, koju je izradila međunarodna zajednica, uz podršku i preporuke lokalnih organa, što daje neophodan okvir lokalnim organirna za utvrđivanje i značajno smanjenje prevare i korupcije u Bosni i Hercegovini.
Studija se sastoji od tri dijela:
Prvo poglavlje se bavi statusom korupcije u Bosni i Hercegovini;
Drugo poglavlje se bavi strategijom i njenim osnovnim stubovima;
Treće poglavlje utvrđuje pet osnovnih sektora u BH društvu i bavi se primjenom strateških stubova na svaki sektor, utvrđuje planove djelovanja, vremenske rokove i nadležne organizacije.

Strategija je predviđena kao fleksibilan dokument i bit će podvrgnuta reviziji i izmjenama tako da će sadržavati lekcije naučene u stalnim naporima da se eliminira prevara i korupcija a izgradi demokratsko društvo sa održivom slobodnom tržišnom privredom. Organizacije utvrđene ovom strategijom će se periodično sastajati, u koordinaciji OHR-a, radi davanja izvješća o načinjenom progresu, problemima na koje se nailazi i izrade neophodnih izmjena u strategiji.

Glava I

KORUPCIJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Korupcija postoji u svim društvima u različitom obimu, i prije rata i između 1992-95. godine, BiH nije predstavljala izuzetak. Tokom rata, međutim, zemlja je iskusila slom struktura vlasti što je stvorilo ozračje u kojem je cvjetala korupcija. Korupcija je nastavila cvjetati nakon rata dok su nove vlasti radile na svom ustanovljavanju prema Daytonskim strukturama.

Mada je svaka zemlja u tranziciji zrela za korupciju, u BiH je rizik veći jer istodobno prolazi kroz tranziciju iz ratnog u mirnodopsko okruženje, iz centralizirane privrede u privredu slobodnog tržišta, i iz socijalističkog tipa vlasti u demokraciju.

Situacija u kojoj se BiH našla nakon rata je sažeto data u Izvješću organizacije Transparency International iz marta 1998. godine:

  • Bankovne prevare
  • Carinske prevare
  • Poreske prevare
  • Prevare kod nabavke
  • Mito
  • Iznuđivanje
  • Organizirani kriminal

Kao što bi primjetio i slučajni promatrač, Bosna i Hercegovina se suočava sa problemima koji bi zastrašili i najodlučnije. Ne samo da je tek izašla iz krvavog sukoba u kome je njena fizička infrastruktura doslovce sravnjena i sa nasljeđem gorčine i nepovjerenja koje je proizašlo iz nasilja među zajednicama, već i sa mirovnim procesom koji još nije siguran. Ovo je pogoršano rasprostranjenom korupcijom i profiterstvom koje je bujalo tokom rata, stvarajući kriminalna središta moći i utjecaja ľkrijumčarske organizacije i veze u čitavom regionu koje i do danas djeluju i ostaju netaknute... Protiv toga se već dovoljno teško boriti. No, Bosna i Hercegovina ima i sve duboko ukorijenjene probleme koje je naslijedila iz komunističkog režima i stil vladanja koji je u osnovi bio usmjeren od vrha nadole, sa "vladavinom stranke" umjesto "vladavine zakona", i sa odsustvom odgovornosti i transparentnosti umjesto kulture konzultiranja i stvaranja konsenzusa.

Stvarni opseg korupcije u BiH je sumiran u procjeni koju je sponzorirala United States Agency for International Development (USAID) u martu 1998. godine:

Da bi se postigao uspjeh u privrednom i demokratskom razvoju Bosne i Hercegovine, prevare velikih razmjera i korupcija u organima vlasti se moraju znatno reducirati. Bankovne prevare, carinske prevare, poreske prevare, prevare kod nabavke, mito, iznuđivanje i aktivna organizirana mreža kriminala ozbiljno ugrožavaju privredne i demokratske reforme. Gubici koji rezultiraju iz prevare i korupcije se doimaju masivnim, ali se ne mogu precizno količinski odrediti zbog nedostatka transparentnosti u djelovanju organa vlasti i preduzećaů Nedostatak objavljivanja podataka u javnosti i odgovornosti za javne fondove čini otkrivanje i dokazivanje opsega prevare u organima vlasti nemogućim.

Moguće je, međutim, steći određeni pojarn o javnom prihodu koji se gubi zbog prevare i korupcije putem posrednih dokaza kao što su različita izvješća koja je 1997. i 1998. godine izdao prograrn CAFAO. Procjenjuje se da je nedavna zajednička carinska akcija Federacije i Republike Srpske protiv organiziranog kruga krijumčarenja, koju je potpomogao prograrn CAFAO, spriječila potencijalni godišnji gubitak BiH vlasti u visini od 140 milijuna DEM carinskih prihoda te poreza na promet i drugih poreza.

Iako je bilo izvjesnih lokalnih napora u istrazi i borbi protiv korupcije, oni su općenito bili neuspješni. Zastupnički dom Federacije je 1997. godine osnovao komisiju s ciljem stvaranja uvida u moguća područja korupcije. Komisija koje je počela funkcionisati 1998. godine nije imala ovlasti da primora vladine agencije na saradnju niti je imala mogućnosti da prinudi svjedoke da prisustvuju ili da primora na izdavanje dokumenata. Kao rezultat toga, ova komisija je imala malo učinka. Predsjedavajući Predsjedništva je takođe osnovao komisiju za korupciju da bi istražio prevaru i korupciju, a1i ono nikada nije profunkcionisalo. Oba ova pokušaja su se dogodila prije stvaranja Jedinice OHR-a za borbu protiv korupcije i zloupotreba. Nažalost, izuzev nedavne saradnje u oblasti carina, dužnosnici vlasti Bosne i Hercegovine rijetko pokazuju političku volju koja je neophodna za uspješnu borbu protiv korupcije. To, zajedno sa slabostima u strukturarna vlasti, je rezultiralo nedostatkom anti-korupcione zaštite i procedura. Korupcija, stoga, ne sarno da je našla plodno tle u Bosni i Hercegovini, već se susreće sa nedovoljno otpora od strane vlasti.

Glava II

STRATEGIJA

A. Pregled

Provedba sveobuhvatne strategije borbe protiv korupcije neophodno uključuje većinu vidova gospodarskih reformi kao i pravnu/sudsku reformu, institucionalnu reformu, uključujući i policiju, i stvaranje javne svijesti o cijeni korupcije i njenim posljedicama po živote građana i društvo u cjelini. Ekonomske reforme su već poodmakle, kao i pravne i sudske reforme. Pokrenuta je revizija fmancijskih procedura i struktura u oba entiteta. CAFAO program Evropske komisije je napravio napredak u svojim naporima u prevenciji korupcije i prevare u polju carina i sada se bavi djelotvornošću fiskalnih kontrola u posrednom oporezivanju, uključujući istragu organizirane prevare i korupcije.

Iako sve ove reforme u sebi sadrže anti-korupcione komponente, mnogo je napora uloženo bez sveobuhvatne koordinacije ili konsultacija. Pored toga, iako tekući napori u borbi protiv korupcije predstavljaju važnu komponentu ukupne strategije, oni jednostavno nisu dovoljni. Trebaju se razviti, koordinirati i provesti dodatne strategije i programi koji su neophodni za djelotvornu anti-korupcionu strategiju.

Strategija ima dvije razine: prva razina ustanovljava sveobuhvatni sistemski pristup borbi protiv korupcije, dok druga razina uključuje pomoć kod pojedinačnih slučajeva korupcije.

1. Sistemski pristup

Sistemski pristup koristi četiri stuba koji osiguravaju sredstva neophodna za identificiranje, razvoj i provedbu promjena u strukturi i procedurama organa v1asti da bi se eliminira1a ili znatno reducirala korupcija i ustanovio program javnog informisanja. Četiri strateška stuba su: Edukacija i javna informirasost; eliminiranje mogućnosti; Transparentnost i izvješćivanje; Kontrola i kaznene mjere. Prvi stub, koji

osigurava edukaciju i obučavanje javnosti podupire svaki sektor. Preostala tri stuba do izvjesne mjere prirodno slijede jedan za drugim. Drugi stub za cilj ima identificiranje i eliminiranje mogućnosti za korupciju, otklanjajući na taj način problem u začetku. Treći stub se bavi funkcijama vlasti. Zahtijevajući transparentnost u svim fazama djelovanja organa vlasti i zahtijevajući fmancijska izvješća, stvara ozračje u kojem se korupcija ne može sakriti što organe vlasti čini odgovomijim. Četvrti stub osigurava pravne standarde i kazne za prekršaje i krivična djela korupcije koju nisu spriječili drugi stubovi.

Nakon diskusije o strateškim stubovima, identificiraju se glavni sektori društva koji su pogođeni korupcijom i strateški stubovi se analiziraju u kontekstu svakog sektora.

2. Pojedinačni pristup

Druga razina napora u borbi protiv korupcije jeste koordiniranje pomoći lokalnim vlastima u istrazi i gonjenju krupnih slučajeva korupcije, prevara i privrednog kriminala. Jedinica za borbu protiv korupcije i zloupotreba zajedno sa drugim međunarodnim organizacijama pruža pomoć i podršku policiji, tužiteljima i istražnim sucima u pojedinačnim slučajevima i nadgleda sudske postupke u vezi korupcije. Uloga Jedinice se može usporediti sa ulogom Misije Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini (UNMIBH), ulogom međunarodne policije (IPTF) sa policijom, te programa CAFAO sa organima za prikupljanje prihoda. Zbog osjetljive prirode ovih slučajeva, ne bi bilo prikladno detaljno obrazlagati ove napore.

Postoji nekoliko prednosti kod ovog pristupa. Lokalnim vlastima će koristiti iskustvo i sredstva međunarodne zajednice kod istrage i krivičnog gonjenja krupnih slučajeva. Medijska pokrivenost istraga i gonjenja korupcije šalje neposrednu poruku da je borbi protiv korupcije dat visoki prioritet. Pored toga, međunarodnoj zajednici će koristiti sticanje neposrednog iskustva sa problemima sa kojima se susreću lokalne vlasti u svojim naporima da se bore protiv korupcije. Ovo iskustvo ostavlja mogućnost modificiranja ukupne strategije kada je to neophodno da bi se bolje razriješili praktični i politički problemi u sadašnjem sistemu.

B. Strateški stubovi

Stub 1 ľ Edukacija i javna informisanost

Informisano građanstvo je od ključne važnosti za uspjeh svakog anti-korupcionog programa. Ako je javnost apatična prema korupciji i prihvata je kao neizbježnu, napori da se smanji korupcija su uzaludni. Svi segmenti društva, od djece u osnovnoj školi do poslovnih ljudi i vladinih dužnosnika, moraju postati svjesni prirode i posljedica korupcije -koliko to košta prosječnog građanina u smislu nerealiziranih obaveza vlasti prema građanima i posljedica po uspostavljanje demokratskog društva. Putem transparentnosti i izvješća o reviziji osigurat će se informacije o tome kako vlada prikuplja, upravlja i koristi novac javnosti. Sama dostupnost ovih informacija javnosti koja je nesvjesna metoda, troškova i posljedica korupcije, međutim, bi imala malo učinka. Neophodna je sveobuhvatna kampanja informisanja usmjerena na sve aspekte bosanskohercegovačkog društva da bi se podigla razina javne informisanosti i netolerantnosti prema zloupotrebi javnih funkcija.

Stub 2 - Eliminiranje mogućnosti

Ako se korupcija već ukorijenila, teško ju je otkriti i boriti se protiv nje. Najbolja obrana protiv korupcije su preventivne mjere koje smanjuju mogućnosti za korupciju. Stoga ovaj strateški stub identificira oblasti u kojima trenutačno ima korupcije i oblasti u kojima postoji potencijal za njeno razvijanje. Kada se identificiraju mogućnosti, razrađuju se planovi djelovanja da bi se te mogućnosti elirninirale ili smanjile.

Djelovanje pod ovim stubom bi uključilo, na primjer, usvajanje zakona koji utvrđuju sukobljavanje interesa i etičke standarde za vladine dužnosnike i djelatnike, regulirajući financiranje političkih kampanja i zahtijevajući objavljivanje podataka o materijalno-financijskom stanju političkih stranaka kao i izabranih i imenovanih dužnosnika visokog ranga. Pored toga, mnogo se može učiniti na eliminiranju mogućnosti za korupciju bez usvajanja novih zakona prostom izmjenom postojećih vladinih procedura, politike i propisa.

Stub 3 ľ Transparentnost i izvještavanje

Kada se koristi u kontekstu korupcije vlasti, "transparentnost" se odnosi na otvorenost organa vlasti u njihovim procedurama i procesu odlučivanja. Korupcija cvjeta iza zatvorenih vrata ali joj je teško izići ako su ta vrata otvorena uvidu javnosti. Kada vladini dužnosnici znaju da odluke koje donose nisu predmet uvida javnosti niti se moraju opravdati, iskušenje korupcije je veliko. Kada vladini dužnosnici znaju da će njihov proces donošenja odluka biti otvoren uvidu javnosti i da moraju biti u stanju opravdati svoje odluke pred javnošću, iskušenje podlijeganja korupciji je znatno smanjeno.

Djelotvoma demokratija ne može postojati bez pristupa informacijama o tome kako funkcioniraju organi vlasti. Nedostatak informacija ometa političku edukaciju izbomog tijela što, zauzvrat, prisiljava birače da na biračkom mjestu izvrše izbor bez dovoljno informacija. Nadalje, pretjerana tajnovitost organa vlasti rezultira političkim ozračjem u kojem javnost promatra vlast sa nepovjerenjem.

Prvi korak kod stvaranja transparentnosti u organima vlasti jeste usvajanje zakona koji ustanovljavaju pravo javnosti da motri na djelovanje vlade, njena razmatranja i odluke. To pravo mora takođe uključivati pravo pregleda vladinih dokumenata. Ovo pravo pristupa, naravno, ne može biti neograničeno. Tamo gdje su uključene povjerljive informacije koje se tiču osjetljivih vladinih oblasti, kao i privatne informacije pojedinaca, pravo treba biti ograničeno. Međutim, obzirom da većina vladinih fmancijskih procedura i odluka, te postupaka koji se odnose na nabavku, ne uključuje nikakva osjetljiva niti privatna pitanja pojedinaca, one trebaju biti otvorene uvidu javnosti. Zakon bi takođe trebao utvrđivati osobne fmancijske kazne za vladine dužnosnike koji ne poštuju zahtjeve za objavljivanjem podataka.

Drugi važan korak je uspostavljanje ureda za transparentnost na državnoj, entitetskoj i lokalnoj razini vlasti, koji bi bili odgovomi za pregled postojećih i predloženih zakona i procedura i, kada je to neophodno, predlaga1i bi izmjene da bi se osigurala transparentnost. Vladina agencija uključena u dato pitanje bi trebala biti obavezna da usvoji predložene promjene ili da da pismeno objašnjenje zašto izmjene nisu neophodne. Ured za transparentnost bi onda, ako nije zadovoljan odgovorom, predložio neophodni zakon parlamentu da bi se provele izmjene. Ured bi takođe primao i imao ovlasti da razmatra žalbe građana koji tvrde da je njihovo pravo pristupa javnim informacijama uskraćeno ili ometano.

Pored transparentnosti, neophodna je revizija svih vladinih i kvazi-vladinih funkcija da bi se osiguralo pravilno trošenje javnih fondova. Izvještaji o reviziji će se dostaviti parlamentima i javnosti. Djelotvoran, neovisan sistem za reviziju je jedini način na koji će se i vladini zvaničnici i javnost izvjestiti o tome da li se javni fondovi pravilno troše i da li se za njih odgovara. Ovaj proces ne sarno da pruža parlamentima mogućnost da kvantitativno odmjere učinkovitost vlade, već takođe pruža javnosti informacije koje su neophodne da bi birači prilikom glasanja bili informisani. Mora se, međutim, reći da iako su revizije ključna garancija, bez reforme temeljnog proračunskog sistema, te sistema financijskog menadžmenta i računovodstva, korist koja će se postići revizijarna će biti ograničena.

Stub 4 ľ Kontrola i kaznene mjere

Dok su stubovi 2 (Eliminiranje mogućnosti) i 3 (Transparentnost i izvještavanje) po prirodi preventivni i služe za odvraćanje, Stub 4 ustanovljava norme ponašanja i osigurava neophodna sredstva za organe vlasti da bi istraživali, krivično gonili i kažnjavali one koji sudjeluju u korupciji. Istražne tehnike i krivični zakoni se moraju razvijati i stalno poboljšavati da bi se suprostavilo sofisticiranoj prirodi kriminala i korupcije u današnjem svijetu. Kazne moraju imati istinski učinak odvraćanja a ne da predstavljaju tek cijenu poslovanja za pojedince i firme koje učestvuju u korupciji. Do one mjere u kojoj je to moguće, istraga i gonjenje ozbiljnih prevara i korupcije se treba poduzimati na entitetskoj razini. Takođe se moraju donijeti građanski zakoni da bi se izmjenila struktura vladinih institucija i osigurala transparentnost.

Ovu će strategiju provesti međunarodna zajednica zajedno sa lokalnim dužnosnicima, pod koordiniranjem OHR-a. Putem periodičnih sastanaka Koordinacijske grupe za borbu protiv korupcije, koja će se sastojati od svih organizacija uključenih u anti- korupcione napore, OHR će nadgledati i koordinirati napredak strategije. Druga važna uloga Koordinacijske grupe će biti uloga središta za razmjenu informacija i materijala, da bi se izvještavalo o svim naporima međunarodne zajednice na pružanju pomoći i provođenju reformi u polju borbe protiv korupcije, a u cilju izbjegavanja dupliranja napora. Kao što je rečeno, strategija je zarnišljena kao fleksibilan dokument koji še se stalno razmatrati i mijenjati da bi odrazio znanje stečeno putem stalnih napora međunarod

Glava III

ANALIZA PO SEKTORIMA

A. Javni prihodi

1. Pojednostavljenje i usklađivanje poreza

Poreske reforme u BiH su tipizirane po problemima koji su uobičajeni za privrede u tranziciji. Na primjer, slabe strukture za ubiranje poreza i nekonzistentni napori u ubiranju poreza i dalje predstavljaju problem. Ali pred BiH se nalaze i izazovi koji nisu uobičajeni za privrede u tranziciji. Dva entiteta su u početku usvojila različite poreske stope koje, iako s tehničke tačke gledišta nisu nezakonite i u suprotnosti sa Daytonskim sporazumom, podstiču izbjegavanje plaćanja poreza te za posljedicu imaju gubitak prihoda od poreza. Mada je međunarodna zajednica apelirala na entitete da usk1ade poreske stope, o tom području još uvijek odlučuju entiteti.

Sektori analizirani po strateškim stubovima

  • Javni prihod
  • Vladavina zakona
  • Institucije vlasti
  • Informisanje javnosti
  • Privatizacija

Poduzeti su početni koraci vezani za usk1ađivanje i saradnju između entiteta. Dana

1. augusta 1998. godine ministri fmancija oba entiteta su postigli sporazum o uk1anjanju prepreka za slobodni promet roba i usluga između eniteta. Ministri su se obaveza1i da će usk1aditi akcizne stope i porez na promet i da će usk1aditi mjesto ubiranja poreza i temelje na kojima se izračunavaju porezi. Ministri su se dalje obavezali na saradnju po pitanjima ubiranja poreza i izbjegavanja plaćanja poreza. U toku je provedba projekta Ministarstva fmancija SAD-a za pojednostavljenje i usk1ađivanje poreskih stopa a CAFAO program radi na tomu da razvije administrativnu saradnju između entiteta koji će takođe dati doprinos usk1ađivanju. Mada će ovi napori imati direktno djelovanje na smanjenje poremećaja i prepreka za trgovinu, važan indirektni efekat će biti smanjenje mogućnosti za korupciju.

Aktivnosti: Do jula 1999. godine usk1aditi mjesto ubiranja poreza na promet i akciza. Do decembra 1999. godine u oba entiteta usvojiti zakone da bi se uskladi1e akcizne stope i stope poreza na promet do decembra 1999. godine treba revidirati i izmijeniti i dopuniti zakon o porezima na profit kako bi se regulisala pnvatizacija. (US Treasury -Minista.rstvo finansija SAD-a). Nastavjti sa pojednostavljenjem poreskih struktura. (Ministarstvo finansija SAD-a).

2. Carinski prihodi i ubiranje poreza

Ispravno ubiranje prihoda od carina i poreza je od suštinske važnosti za privredni razvitak BiH kao i za osiguranje slobodne i fer trgovine. Efektivne caririe i poreski sistem zahtijevaju uvođenje dobro organiziranih, struktuiranih i učinkovitih poreskih i carinskih službi. Oba entiteta su napredovala na ovom polju i trenutačno su se koncentrirala na uvođenje odgovarajućih odjela za poštivanje i provođenje propisa da bi se bavili pitanjima prijevare i izbjegavanja plaćanja poreza.

Program Evropske komisije CAFAO je identificirao ona područja na polju carina i indirektnog oporezivanja koja zahtijevaju daljnje unapređivanje s ciljem uspostavljanja samoodrživih carinskih i poreskih službi. Ova područja obuhvataju 4 Strateška stuba za borbu protiv korupcije i sadrže projekte unutar slijedećih polja:

  • Zakoni i procedure
  • Organizacija i infrastruktura
  • Obuka
  • Poštivanje i provođenje propisa
  • Kompjuterizacija
  • Sporazumi o međusobnoj pomoći sa drugim carinskim i poreskim organima
  • Pristup međunarodnim konvencijama vezanim za carine
  • Osiguranje unutarnje kontrole i rukovođenja

CAFAO program je predložio detaljne projekte koji uključuju sva gore navedena polja unutar službi carina i indirektnog oporezivanja i uključio je i plan provedbe.

Aktivnosti: Do juna 1999. godine uvesti efektivne zakone o provođenju carina. Do juna 1999. godine uvesti službene sporazume o saradnji carina između entitetskih carinskih uprava i sporazume o saradnji na polju poreza između dvije poreske uprave. Do juna 1999. godine uvesti efektivne carinske pečate. Do decembra 1999. godine poboljšati poštivanje propisa u vezi s prihoda od carina i uspostaviti efektivan mehanizam za provođenje carina. Do decembra 1999. godine uvesti sporazume o međusobnoj pomoći u vezi s carinama sa susjednim zem1jama. Do decembra 1999. godine uvesti koncept osiguranja rukovođenja i unutamje revizije u carinskim i poreskim upravama. Do decembra 2000. godine poboljšati poštivanje propisa vezanih za prihode od poreza u svakoj od entitetskih poreskih uprava. Do decembra 2000. godine izraditi efektivne zakone i procedure za otplatu duga u obje poreske uprave. Provesti faznu provedbu dogovorenih sistema kompjuterizacije carina u obe entitetske carinske uprave čija se puna provedba treba završiti do juna 2001. godine. (CAFAO)

3. Funkcija riznice

Primarna uloga riznice je da se optimizira fmansijsko rukovođenje resursa organa vlasti, tako što će se putem pažljivog planiranja i nadgledanja priliva i odliva sa računa vlade osigurati da agencije korisnici sredstava pravovremeneo dobiju sredstva potrebna za neometano osiguranje javnih službi i istovremeno svođenje na minimum troškova finansiranja organa vlasti. U junu 1998. godine Upravni odbor Vijeća zaimplementaciju mira na svom zasjedanju održanom u Luksemburgu je zatražio da postupci vezani za javni proračun budu fiskalno čvrsti, realistični, transparentni i perativni te apeliralo na organe vlasti da promoviraju kulturu javne odgovomosti.

Efektivna riznica je takođe i moćan instrumenat u sprečavanju pronevjera i korupcije unutar finansijskog sektora organa vlasti. Ispravno planiranje proračuna rezultira u potrošnji unutar fiskalnih ogranićenja i na temelju makroekonomskih i strateških ciljeva koji za uzvrat eliminiraju mogućnost neopravdanih troškova. Moderni računovodstveni sistem i funkcija riznice koja daje ovlaštenja za i kontrolira plaćanja smanjuje mogućnost korupcije dok se povećava mogućnost za otkrivanje korupcije tamo gdje je ima. Funkcija riznice se mora uspostaviti na državnom, entitetskom i lokalnim nivoima vlasti.

Od osobite važnosti je stvaranje sustava nabavke na različitim nivoima vlasti a koja se zasniva na načelima privrede, učinkovitosti, odgovomosti i otvorene konkurencije. Jedinica za monitoring i kontrolu nabavke (PMAU) je uspostavljena u Federaciji u pogledu procesa nabavke u programima rekonstrukcije i druga jedinica bi treba1a biti uspostavljena u Republici Srpskoj. PMAU se prvenstveno koristi da se odobre nabavke preko Svjetske banke. Koncept bi treba1o institucionalizirati i proširiti na sve nabavke javnog sektora bez obzira na porijek1o finansiranja.

"Malo je djelatnosti koje stvaraju veće mogućnosti za korupciju od nabavke u javnom sektoru. Svi nivoi vlasti i sve vrste vladinih organizacija često kupuju robu i usluge u količinama I za novčane iznose koji se protive zdravom razumu".

The Transparency International Source Book, 1996

Na osnovu normi i procedura koje su uspostavljene u " Pregledu javne potrošnje Bosne i Hercegovine" koji je izdala Svjetska banka, vlade entiteta su načinile početni napredak prema reformi proračuna. Ministarstvo finansija SAD-a je izradilo program za uspostavu učinkovitog upravljanja javnog finansiranja putem transparentnih proračuna i odgovomosti.

Transparentni proračuni: Transparentnost nalaže da se javna potrošnja i prihodi reflektiraju u proračunu i da je upotreba javnih fondova jasno specificirana. To se postiže razvijanjem sistema k1asifikacije proračuna; destimuliranjem nagomilavanja neevidentiranih neizmirenih obaveza; uspostavom temeljite kontrole izvršenja budžeta; izradom detaljnih proračuna; i razvijanjem unutarnje i vanjske funkcije revizije.

Snažne institucije smanjuju područje za korupciju

Sve opsežnija istraživanja pokazuju da je korupcija, odnosno zloupotreba javne funkcije radi osobne koristi, štetna za investiranje i razvoj:

Korupcija opterećava privatni sektor, smanjuje povjerenje javnosti u organe vlasti, koči učinkovitost javne politike i vjeruje se da ima disproporcionalan učinak na siromašne.

Jačanje institucija je od osnovnog značaja za dobro upravljanje javnim sektorom i kontrolisanje korupcije. Izgradnja profesionalne državne službe, zdravi financijski menadžment, disciplinirano utvrđivanje politike i obezbjeđivanje ravnoteže odgovomosti među različitim nivoima vlasti, jačanje pravnog i sudskog okvira i povećavanje transparentnosti i odgovomosti javnog sektora osposobljavanjem građanskog društva su institucionalna sredstva za jačanje koja pomažu da se smanji prostor za korupciju.

  • Upravljanje proračunom uključujući strateško planiranje troškova.
  • Finansijski menadžment.
  • Poreska poltika i reforma ubiranja poreza.
  • Reforma upravljanja javnim sektorom.
  • Reforma nabavke koju vrše organi vlasti.

Pomoć zemljama u borbi protiv korupcije, Svjetska banka 1997.

Od osobite važnosti su neregistrirani izvanproračunski prihodi i troškovi koji se moraju uvesti i reflektirati u proračunu. U Federaciji su ovi neregistrirani izvanproračunski prihodi i troškovi često vezani za paralelne strukture moći zasnovane na etničkoj pripadnosti. Međunarodna pomoć bi se takođe trebala uvesti u proračune da bi se osiguralo da se ona na pravi način odražava i da se elirninira mogućnost zloupotreba donatorskih sredstava.

Višak dobiti javnih preduzeća kao što su telekomunikacije i energetska preduzeća se moraju uvesti u proračun do trenutka dok ne budu privatizovani. Dobit ovih preduzeća se ne prebacuje rutinski u proračune i postoji vrlo malo transparentnosti u njihovim financijskim transakcijama. Ova preduzeća moraju postati financijski odgovorna prema odgovarajućem ministarstvu i putem ministarstva parlamentu.

U Federaciji je usvojen sveobuhvatan zakon o proračunskom sistemu kojim se potvrđuje funkcija riznice u Ministarstvu financija i koji uključuje neke odredbe o transparentnosti a bit će usvojen i od strane Republike Srpske. Federacija je isto tako usvojila i sistem klasifikacije proračuna koji je korišten pri izradi proračuna za 1998. godinu.

Ministarstvo finansija SAD-a je izradilo pravilnik o tabelarnom prikazu računa i računovodstva I pravilnik o finansijskom izvještavanju za koje se očekuje da će ih uskoro usvojiti ministarstva finansija. Federalno ministarstvo finansija treba da izvrši reviziju naloga u vezi s računima za uplatu javnih prihoda da bi se uključili svi javni prihodi. Ono što još treba uraditi u oom području jeste uspostava kontrola izvršenja proračuna, na primjer, uspostava odjela riznica u ministarstvima finansija; uspostava jedinstvenog računa riznice za svaki nivo vlasti; i zatvaranje svih računa prihoda i rashoda institucija koje su pokrivene proračunom u zavodima za platni promet. Sličan program se planira za Republiku Srpsku.

Pravo na informaciju je

Neraskidivo povezano sa odgovornošću, koja predstavlja osnovni cilj svakog demoktratskog sistema vlasti. Sud donesen na osnovu informacija i ocjena kako javnosti, medija tako i parlamenta je isto tako težak, čak i uzaludan, zadatak ako se aktivnosti organa vlasti i proces odluživanja sakrivajku od očiju javnosti. Tamo gdje preovladava tajnovitost, može doćI do stvaranja velikih obaveza čime se zatvaraju vrata za bilo kakvu buduću revizijui ponovno ramatranje u svjetlu javne rasprave na osnovu informacija. .

The Transparency International

Source Book, 1996.

OSCE trenutačno obučava općinske vlasti za planiranje kapitala i izradu proračuna kao što im i pomaže u vezi s javnim rasparama o proračunu i drugim instrumentima transparentnosti. Ova obuka je dio šestomjesečnog projekta koji će uključiti otprilike 61 općinu i predviđeno je da se završi i junu 1999.godine. Ovisno o uspjehu prvog šestomjesečnog projekta, postoji mogućnost za drugi šestomjesečni projekt.

Odgovornost: Ovo zahtijeva da se rukovodioci u javnom sektoru smatraju odgovomim za resurse koje su im povjereni i da proračunski proces bude otvoren za javnost. Trebalo bi održavati javne raspre o mogućnostima trošenja a izvještaji revizora bi trebali biti dostavljeni parlamentima i javnosti. Neke županije i općine su održali javne raspre o predloženim proračunima za 1998. Proračunsku godinu. Ono što još treba uraditi u ovom području jeste da se uspostavi funkcija generalnog revizora (vrhovna revizorska institucija) da podnosi izvještaje parlamentima te da se uvedu intemi revizori unutar svakog ministarstva financija. ( Pogledati Glava III, C, 3, funkcija revizije ).

Aktivnosti: Do 1. januara 2000. godine upostaviti odjeljenja trezora u ministarstvima financija. Do 1. januara 2000. godine uspostaviti jedinstven račun riznice za svaki nivo vlasti. Do 1. sjanuara 2000. godine u zavodima za platni promet zatvoriti sve račune prihoda i rashoda institucija koje su pokrivene proračunom. (Ministarstvo finansija SAD-a)

4. Zavodi za platni promet

Zavodi za platni promet u BiH su direktni potomci bivšeg socijalističkog jugoslavenskog sistema plaćanja. Zavod za platni promet (ZPP) u Federaciji i Služba za platni promet (SPP) u Republici Srpskoj koriste monopolna ovlašćenja u sektoru plaćanja i imaju značajne dodatne ovlasti. Uz to, iako pravno postoji samo jedan sistem plaćanja u Federaciji, zavodi za platni promet u područjima sa hrvatskom večinom (ZAP- Zavod za platni promet ) nastavljaju raditi neovisno kao paralelna institucija. Uz svoje ovlasti u sistemu plaćanja, zavodi za platni promet su uključeni u slijedeće poslove: prikupljanje finansijskih podataka, ubiranje poreza; aktivnosti riznice; usluge računovodstva i upravljanje rezervnim računima banaka zajedno sa Centralnom bankom Bosne i Hercegovine.

Sa ovim ovlašćenjima, zavodi za platni promet imaju centralnu ulogu u privredi u oba entiteta. Zbog nedostatka transparentnosti, snažnih veza sa političkim strankama i njihove moći i ovlasti bez presedana u svim privrednim i financijskim aktivnostima, zavodi imaju snažan negativan utjecaj na poslovne i financijske sektore. Kao rezultat ovih restriktivnih kontrola procjena je da 50% ekonomije djeluje ilegalno te tako vlada ostaje uskraćena za značajne prihode.

Nespomo je da ove institucije u određenoj mjeri imaju kontrolu nad odlukama privatnih preduzeća glede fiskalnog menadžmenta što nije u skladu sa ekonomijom slobodnog tržista. Stroga ograničenja u poslovanju guše poslovnu neovisnost i fleksibilnost. Uloga banaka u BiH je marginalizirana kao rezultat dominacije zavoda u fmansijskom sektoru. Da bi se došlo do kontinuiranog rasta u gospodarstvu potreban je energičan inovativan bankarski sistem a takav sistem naprosto ne može da postoji u sadašnjim uvjetima.

Svi strateški stubovi imaju utjecaj na zavode za platni promet. Potrebne su kratkoročne reforme glede ubiranja poreza i financijske kontrole. Koncept transparentnosti i nadzor od strane javnosti zapravo ne postoje. Unutarnje aktivnosti zavoda i dalje su misterija i međunarodne organizacije ne samo da nisu bile u mogućnosti da dobiju njihova izvješća o djelatnosti nego nisu bile u mogućnosti da provjere da li su ova izvješća zavodi uopće i pripremili. Iako se smatra da je prihod zavoda značajan, nije poznato kako se on raspoređuje. Postoji ozbiljna zabrinutost da se prihodi zavoda koriste za finansiranje ilegalnih paralelnih institucija.

Postojeći zakoni se moraju izmijeniti i dopuniti ili staviti van snage i treba izraditi nove zakone glede usluga plaćanja koje pružaju komercijalne banke i drugim područjima reforme. Međunarodni kreditori i preduzeća kao i lokalne poslovne organizacije i javnost treba da budu informisani o detaljima tih reformi da bi se ojačalo povjerenje u ekonomski sistem.

Međunarodni monetarni fond (IMF), Svjetska banka, USAID i EC PHARE su odradile značajan dio posla u vezi sistema plaćanja. Nakon završetka izrade konačne studije USAID-a o strukturi, vođenju djelatnosti i funkciji zavoda kao i pregleda rezultata iz bankarskog i poslovnog sektora, usvojit će se sveobuhvatna strategija da bi se izvršila reforma i da bi se postepeno ukinuli zavodi do decembra 2000. godine.

Aktivnosti: Do februara 1999. godine će se podnijetj detaljan plan za reformu zavoda za platni promet a do maja 1999. godine će se postići dogovor o sveukupnoj strategiji. Reforma zavoda za platni promet će početi u junu 1999. godine a što će dovesti do njihovog ukidanja do decembra 2000. godine. (USAID, IMF, Svjetska banka, EC PHARE, OHR)

5. Revizija procedura organizacija za pruzanje pomoci

Konferencija za provedbu mira održana u Bonnu je izrazila zabrinutost glede procedura koje koriste neke od organizacija za pružanje pomoći pri distribuciji pomoći u BiH.

Fondovima za rekonstrukciju kojima uprav1jaju organizacije za pružanje pomoći nedostaju odgovarajuće strukture kontrole, i, ostajućj, izvan struktura koordinacije pomoći oni su podložni z1oupotrebi. Vijeće ape1ira na članove da osiguraju da organizacije za pružanje pomoći koje koriste javne fondove učestvuju u strukturama koordinacije i po potrebi koriste usluge postojećih jedinica za provedbu projekata.

Mnogo donatora i organizacija za pružanje pomoći su usavršile monitoring programe koji osiguravaju da se sredstva koja oni distribuiraju koriste za određene namjere. Međutim, manjim organizacijama za pružanje pomoći nedostaju ugrađeni mehanizmi kontrole koji bi im pomogli da se zaštite od zloupotreba u korišćenju njihovih sredstva. Ove slabe strukture čine programe podložnim korupciji i korisnicima daju slabe prirnjere tehnika rukovođenja projektima.

Kao minimum, svi projekti bi trebali uključivati "obavezu o neuzimanju mita", transparentnost u izboru konzultanata i detaljnu reviziju bez najave.

Aktivnosti: OHR zajedno sa drugim međunarodnim organizacijama će koordinirati planove da bi se izvršila revizija procedura organizacija za pružanje pomoći do aprila 1999. godine. Do jula 1999. godine OHR će započeti revizije organizacija za pružanje pomoći i dati će informacije i preporuke onim organizacijama čijim sistemima distribucije nedostaju potrebni ugrađeni mehanizmi zaštite. (OHR)

B. Vladavina zakona

Uspostava "vladavine zakona" u bosanskom društvu obuhvata sve stubove ove strategije. Moraju se usvojiti zakoni u cilju eliminiranja mogućnosti za korupciju (Stub II) te davanja ovlasti za funkcije finansijske revizije i osiguranja transparentnosti (Stub III). Neophodna je izrada i usvajanje novih zakona i propisa iz oblasti građanskog i krivičnog prava u cilju sprečavanja prevare i korupcije i borbe protiv njih. Moraju se utvrditi i implementirati instrumenti koji su potrebni vladi za istrage, krivično gonjenje i kažnjavanje osoba umiješanih u korupcijske aktivnosti (Stub IV). Od ključnog značaja za uspjeh vladavine zakona jeste obuka koja je neophodna za upoznavanje pripadnika policije, tužitelja i sudaca sa novim odredbama i za njihovo stručno usavršavanje. Informiranje javnosti o mjerama koje poduzima vlada će takođe dodatno doprinijeti uspjehu vladavine zakona (Stub I).

Primarni cilj u ovom sektoru predstavlja utvrđivanje pravnog okvira kojim će se za lokalne dužnosnike osigurati instrumenti neophodni za učinkovito rješavanje problema korupcije.

Do trenutka kada međunaordna zajednica bude napuštala BiH mora biti uspostavljen operativan i održiv dugoročni sistem za borbu protiv korupcije.

Iako se sudska i pravna reforma u BiH smatra elemento od suštinske važnosti za proces provedbe mira, ona je apsolutno ključna za uspjeh strategije za borbu protiv korupcije.

Uspostava vladavine zakona od ključnog je značaja za izgradnju povjerenja u vladu I demokratski sistem.

Vladavina zakona

Incijative

  • Opća primjena:
  • Neovisnost sudtsva
  • Praćenje rada sudova
  • Revizija krivičnih zakona
  • Restrukturiranje i obuka policije
  • Centra za obuku iz oblasti sudstva

      Samo za borbu protiv korupcije:

    • Paket zakona za borbu protiv korupcije
    • Radne skupine
    • Obuka

        Dojam koji potencijalni investitori imaju o vladavini zakona u BiH nije povoljan i on svakako utiče na njihove odluke o investicijama. U Ekonomskom pregledu za područje Centralne Evrope, koji je nedavno objavio Wall Street Journal, daje se komparativna tabela 27 zemalja Centralne i Istočne Evrope i bivšeg Sovjetskog saveza. U poređenju u okviru nekoliko političkih i ekonomskih kategorija, BiH je zauzela 26., pretposljednje, mjesto u kategoriji vladavine zakona.

        OHR trenutno vrši globalnu koordinaciju aktivnosti na polju pravne i sudske reforme u BiH i u sklopu ovih zajedničkih aktivnosti utvrđeno je nekoliko inicijativa koje za cilj imaju reforme. Iako sve ove inicijative imaju utjecaja na aktivnosti u borbi protiv korupcije, postoji nekoliko područja koja su specifična za oblast borbe protiv korupcije. Područja opće reforme obuhvataju: Neovisnost i profesionalnost sudstva; Praćenje rada sudova; Reviziju krivičnih zakona; Unapređenje tužilaštva; Restrukturiranje i obuku policije; i Centar za obuku iz oblasti sudstva. Ove opće inicijative u cilju reformi koordinira Koordinator OHR-a za sudsku reformu, uz potporu Jedinice za borbu protiv prevare.

        Inicijative koje su specifične za oblast borbe protiv korupcije obuhvataju: Zakone za borbu protiv korupcije, Radne skupine za borbu protiv korupcije, i Program obuke za borbu protiv korupcije. Ove inicijative koordinira OHR-ova Jedinica za borbu protiv korupcije i zloupotreba. Najprije će biti razmotrene opće inicijative za reforme, a zatim konkretne inicijative za borbu protiv korupcije.

        1. Neovisnost i profesionalnost sudstva

        Neovisnost i profesionalnost sudstva možda predstavlja najvažniju reformu u sklopu uspostave vladavine zakona. Dobro formulirani zakoni, profesionalna policija i marljivi tužitelji ne znače ništa ukoliko je sudstvo i dalje korumpirano, nesposobno ili pristrasno. U očima javnosti ništa ne podriva temelj vladavine zakona brže od sudstva koje ne podržava upravo zakone i zakonske principe zbog čije je zaštite uspostavljeno. Nadalje, nakon donošenja neovisnih i profesionalnih sudskih odluka, mora postojati struktura vlasti kako bi se osiguralo provođenje tih odluka.

        Nedavni izbor sudaca u BiH je, u mnogim slučajevima, bio proizvod političkog patronata. To je rezu1tiralo imenovanjem nekih osoba bez posvećivanja dovoljno pažnje kvalificiranosti, osoba koje su u prvom redu lojalne stranci koja je osigurala njihovo imenovanje. Pošto su u sve slučajeve korupcije umiješani dužnosnici ili javni radnici, uvijek će biti upitno sudstvo koje se oslanja na političku stranku koja je na vlasti.

        OHR, uz konzultacije sa drugim međunarodnim organizacijama i Udruženjima sudaca iz oba entiteta, trenutno radi na izradi zakona kojima se u svakom entitetu uspostavlja Komisiju za sudsku službu. Nakon revizije koju će izvršiti ekspertna grupa Vijeća Evrope, ovi zakoni će početkom 1999. godine biti predočeni vladama entiteta. Njima će se osigurati izbor i imenovanje sudaca na temelju kvalificiranosti a ne na temelju političkih veza.

        Plaće sudija u oba entiteta su previše niske, zbog čega mnogi od njih nisu u mogućnosti da na odgovarajućI način izdržavaju svoje obitelji. Visina plaća u sudstvu u Republici Srpskoj kreće se od 300 do 350 DM mjesečno. Iako su primanja u sudstvu u Federaciji nešto bolja, plaće su još uvijek neadekvatne za sudsku funkciju.

        "....sudac koji čita spis a koji se ne boji za svoju sigurnost, što je, do sada, često bio slučaj, sudac koji nije gladan dok čita spis, ili koji nema bojazni u vezi s tim kako da izdržava svoju porodicu. Samo takav sudac može raditi neovisno i pošteno."

        Milan Trbojević,

        Ministar pravosuđa RS Panorama

        10. novembar 1998

        Ova situacija rezultira podložnošću korupciji, koja dovodi u iskušenje pojedince koji su inače pošteni. Ruku pod ruku sa malim plaćama ide niži društveni položaj. Drugi državni službenici, kao što su pripadnici policije, često imaju više plaće od sudija. Sve ovo doprinosi niskom stupnju poštovanja s kojim javnost gleda na suce i sudski sistem u cjelini, što, opet, otežava zapošljavanje kvalificiranih osoba u sudstvu.

        Trenutno je u toku izrada zakona o primanjima sudija za svaki od entiteta, kojim će se poboljšati i pokušati izjednačiti plaće u svakom od entiteta. Međutim, za sredstva za povećanje plaća moraju biti odgovomi entiteti i/ili Kantoni a ne međunarodna zajednica. Proračun za sudski sistem mora takođe biti odvojen i neovisan o proračunu izvršne vlasti kako bi se osigurala neovisnost o neodgovarajućim utjecajima. Osim toga, sudskom sistemu u oba entiteta nedostaju potrebna oprema i sredstva da bi učinkovito, blagovremeno i profesionalno vršili svoje dužnosti. Od ključne je važnosti da se završe aktivnosti koje su trenutno u toku, a čiji je cilj utvrđivanje tehničkih, financijskih i materijalnih potreba sudova, te da se utvrdi koordinirani program pomoći. OSCE je poduzeo početne korake u ovoj oblasti i izvršio snimanje stanja u sudstvu u oba entiteta.

        Ove revizije će, zajedno sa jačanjem profesionalnih Udruženja sudaca i usvajanjem Sudskog etičkog kodeksa, rezultirati neovisnim profesionalnim sudstvom, koje predstavlja kamen temeljac vladavine zakona. Međutim, neovisno sudstvo ne može se uspostaviti niti održati bez jake političke potpore i potpore javnosti.

        Aktivnosti: Sa Vijećem Evrope i Udruženjima sudaca koordinirati i fina1izirati nacrte Zakona o sudskoj službi i Zakona o primanjima sudaca, te ih prezentirati vladama Federacije i Republike Srpske do aprila 1999. godine, i usvojiti do jula 1999. godine. (OHR, Vijeće Evrope, OSCE, UN JSAP). Kompletirati snimanje stanja potreba glede opreme i sredstava u sudstvu na svim razinama vlasti utvrditi tehničke, finansijske i materijalne potrebe u sudstvu te utvrditi program finansiranja do juna 1999. godine. (UN JSAP, OHR)

        2. Praćenje rada sudova

        Svrha praćenja rada sudova jeste osiguranje tačnih, sveobuhvatnih informacija u vezi s funkcioniranjem sudova u cilju razrade aktivnosti na reformi koje su u toku, te u cilju sprečavanja zloupotreba i afirmiranje korektnih suđenja putem osiguranja praćenja prioritetnih slučajeva od strane predstavnika međunarodne zajednice. Praćenjem rada sudova šalje se poruka sudstvu i javnosti da se neće tolerisati korupcija i osigurava transparentnost u sudskim postupcima. S obzirom na utjecajne pozicije vladinih dužnosnika koji su obično umiješani u korupciju, praćenje slučajeva korupcije je apsolutno neophodno. Trenutno Jedinica za borbu protiv korupcije i zloupotreba , CAFAO i IPTF prate slučajeve korupcije, prevare i privrednog kriminala, i nazočnost njihovih predstavnika na sudskim saslušanjima imala je pozitivan efekat.

        Ujedinjeni narodi su u julu 1998. godine podržali projekat procjene stanja u sudstvu u okviru Misije Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini (UNMIBH). U okviru Programa procjene sudskog sistema (JSAP), za svaku od sedam regija koje UNMIBH pokriva u Bosni i Hercegovini zaduženi su domaći i strani advokati. Ovaj projekat u prvom redu predstav1ja program procjene stanja, ali očekuje se da će se uz aktivnosti na polju procjene u određenoj mjeri vršiti i praćenje rada sudova. OHR će sa JSAP-om koordinirati aktivnosti u vezi s eventualnim praćenjem slučajeva korupcije i koristiti generalne rezultate procjene stanja kako bi se osiguralo podnošenje izvješća o utvrđenim problemima i slabostima i kako bi oni uzeli u obzir u aktivnostima međunarodne zajednice na polju sudske reforme.

        Aktivnosti: OHR će i dalje u koordinaciji sa CAFAO-om, lPTF-om i drugim međunarodnim organizacijama, pratiti slučajeve vezane za korupciju dok će sa UN JSAP-om koordinirati mogućnost praćenja slučajeva korupcije i drugih slučajeva privrednog kriminala u budućnosti. (OHR, UN JSAP).

        3. Revizija krivičnih zakona

        Nakon usvajanja Daytonskog sporazuma, krivični sudski sistem u oba entiteta je u osnovi bio sistem izgrađen u bivšoj Jugoslaviji. Ministarstva pravde oba entiteta formirala su ekspertne grupe koje se sastoje od domaćih i stranih eksperata i čiji je zadatak da prouče i revidiraju krivične zakone.

        Zbog obima revizije koja je neophodna u svrhu ažuriranja zakona i njihovog usklađivanja sa standardima ljudskih prava i modernim krivičnim zakonima, usvojen je pristup u dvije faze. Prva faza revizije predviđena je za usklađivanje Krivičnih zakona i Zakona o krivičnom postupku sa relevantnim zakonima u oblasti ljudskih prava, posebno sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, i za unošenje promjena koje su neophodne da bi se uzelo u obzir postojanje nove strukture vlasti. Prva faza je nedavno usvojena u Federaciji i stupila je na snagu 28. novembra 1998. godine. Uskoro će biti završeno utvrđivanje prve faze u Republici Srpskoj.

        Druga faza reforme bit će mnogo sveobuhvatnija i obuhvatiće nekoliko značajnih pitanja, od kojih će mnoga uključivati potrebne zakone koji su ključni za aktivnosti vlade u borbi protiv prevare i korupcije.

        Aktivnosti: Očekuje se da će prva faza reforme u Republici Srpskoj biti završena do juna 1999. godine i da će je ubrzo nakon toga usvojiti Narodna Skupština. Ministarstva pravde će za drugu fazu formirati Ekspertne grupe, koje će činiti domaći i međunarodni pravni eksperti. Očekuje se da će ove grupe početi sa radom na drugoj fazi u Federaciji U martu 1999. godine, a u Republici Srpskoj nakon usvajanja prve faze. Zbog obima reformi u drugoj fazi, ne očekuje se da će one biti završene pnje juna 2000. godine. (OHR, Vijeće Evrope, UNCICP i UN JSAP)

        4. Unapređenje tužilaštva

        U sudskom sistemu bivše Jugoslavije uloga tužitelja bila je relativno slabija nego što je to uobičajeno u modemim zemljama zapadne i centralne Evrope. Vijeće za implementaciju mira (PIC) je na luksemburškoj konferenciji konstatiralo ovaj nedostatak i pozvalo na unapređenje uloge tužitelja. Na madridskoj konferenciji Vijeće za implementaciju mira (PIC) pozvalo je na jačanje uloge tužitelja na entitetskoj razini. U sklopu prve faze reforme Krivičnog zakona poduzeti su početni koraci na poboljšanju situacije, dok će druga faza obuhvatiti sveobuhvatnu reviziju i unapređenje uloge tužitelja u oba entiteta.

        Naročito je značajno unapređenje Federalnog tužilaštva s obzirom na strukturu vlasti u Federaciji. Iako Federalno tužilaštvo ima nadzor nad Kantonalnim tuilaštvima i ustavnu nadležnost za krivično gonjenje počinilaca krivičnih djela koja su u isključivoj nadležnosti Federacije, ono nema potrebne ovlasti niti sredstva da izvršisvoj mandat. Iako Republičko tužilaštvo u Republici Srpskoj ima direktniju nadležnost nad tužilaštvima na nižim razinama, ni ovo tužilaštvo nema financisjka sredstva, opremu niti osoblje koje bi omogućilo učinkovito vođenje slučajeva ili odgovarajuće nadgledanje rada lokalnih ureda. Utvrđen je plan za unapređenje tužilaštva u Federaciji u okviru kojeg će biti osigurana sredstva kako bi se omogućilo stvaranje jezgre profesionalnih tužitelja i potrebne potpore glede infrastrukture. Izrađeni su i prijedlozi zakona kojima će Federalnom tužilaštvu biti data ista nadležnost koju Kantonalna tužilaštva imaju prema reviziji Zakona o krivičnom postupku u okviru prve faze i kojima će se jasno definirati nadležnost Vrhovnog suda Federacije u odnosu na isključivu nadležnost Federacije za određena krivična djela. Republički tužitelj je izradio amandmane na Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske čiji je cilj jasno definiranje odnosa između tužitelja i policije i utvrdio plan Pomoći za svoj ured, u kojem se utvrđuju potrebe sistema Republičkog tužilaštva.

        Na svim razinama potrebno je provesti obuku za tužitelje, sukladno novim zakonima i procedurama i njihovim proširenim ulogama. Potrebna obuka obuhvata: tehnike prezentacije slučajeva, angažiranje eksperata, način obrade, pitanja vezanih za dokaze, vođenje slučcajeva i administraciju, reviziju slučajeva, te koordiniranje istraga sa policijom u cilju osiguranja timskog pristupa od početka do kraja slučaja.

        Strukturu plaća tužilaca karakteriziraju isti nedostaci kao i strukturu plaća sudija, naročito u Republici Srpskoj. Mora se izvršiti revizija sadašnjeg sistema plaća tužitelja i njihove plaće se moraju povećati istovremeno sa plaćama sudaca. Osim toga, nedostatak tehničke, finansijske i materijalne pomoći za tužilaštva predstavlja značajnu prepreku za razvoj modemog koordiniranog sistema tužilaštva u oba entiteta.

        Trenutno se vrši snimanje stanja u tužilaštvima u cilju utvrđivanja njihovih potreba. Mora se utvrditi koordinirani program pomoći kako bi se zadovoljile ključne potrebe.

        Aktivnosti: U februaru 1999. godine započeti će druga (mentorska) faza obuke tužjtelja iz oblastj novog Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupk, čiji glavni dio treba da počne u aprilu 1999. godine. (DOJ/CEELI). Planirano je da implementacija pnjedloga za unapređenje Federa1nog i Republičkog tužilaštva bude okončana do juna 1999. godine. (OSCE; OHR) Zakoni kojima se reguliraju plaće u Republici Srpskoj biti će izrađeni i podneseni na usvajanje do juna 1999. godine, zajedno sa zakonima o izboru sudaca i tužjtelja. Utvrđeni su prijedlozi finansiranja za osnovne potrebe glede kompjuterske opreme i oni bi trebali biti kompletirani do jula 1999. godine (OSCE, OHR, UN CICP, DOJ/CEELI). Nakon završetka snimanja stanja glede plaća u Federaciji do augusta 1999. godine biti će utvrđeni zakoni kojima će se povećati i izjednačiti plaće u Federaciji (OSCE, OHR, UN JSAP, DOJ/CEELI).

        5. Reforma policije

        Strukture policije u dva entiteta se razlikuju s obzirom na to da one odražavaju različite strukture vlasti. Ministarstvo unutarnjih poslova Federacije prvenstveno je nadležno za provođenje krivičnih zakona u isključivoj nadležnosti Federacije i za zaštitu istaknutih ličnosti. U svakom Kanonu postoji samostalno Ministarstvo unutarnjih poslova koje je nadležno za lokalnu policiju. Ministarstvo unutarnjih poslova u Republici Srpskoj nadležno je za policiju kako na entitetskoj tako i na loka1noj razini.

        IPTF trenutno radi na izradi prijedloga za restrukturiranje kriminalističke policije Federacije, što je od ključnog značaja za istrage o krivičnim djelima koja spadaju u Isključivu nadležnost Federacije. Pored toga, CAFAO radi na izradi prijedloga za restrukturiranje Finansijske policije. Pošto su ovim inicijativama na polju restrukuriranja obuhvaćena krivična djela koja spadaju u nadležnost Federacije i mogućnost da Federacija vodi istrage o slučajevima korupcije i fiancijskog kriminala, one su izuzetno značajne za aktivnosti u borbi protiv korupcije.

        Primama odgovomost IPTF-a je svakako obuka pripadnika policije, dok nedavno formirana Jedinica za obuku iz oblasti organiziranog kriminala, droge, javnog reda i djelovanja u kriznim situacijama treba da osigura specijalističku obuku i savjete za policiju u ovim oblastima. IPTF je utvrdio program obuke u dva dijela koji pokriva ove oblasti. Na lokalnoj razini IPTF će osigurati obuku za domaće instruktore, koji će opet obučavati pripadnike policije na cijelom području entiteta. IPTF predlaže formiranje policijskih jedinica na entitetskoj razini u cilju borbe protiv korupcije, kao i svih vrsta organiziranog kriminala, kao što su prevara, nezakonite droge, krađa vozila i krijumčarenje. IPTF će pružiti tehničku potporu u formiranju ovih jedinica, kao i potporu u vidu specijalističke obuke i praktičnih savjeta o određenim pitanjima. Ovim konceptom se predviđa da ove jedinice u oba entiteta imaju sličnu strukturu kako bi se unaprijedila međuentitetska saradnja. Ove policijske jedinice obuhvatati će policijsku komponentu koncepta koji je utvrdio OHR, a koji uključuje tužilaštvo i policijske snage. (Vidi Odjeljak II, B. 8 -Radne grupe za borbu protiv korupcije).

        IPTF i OSCE takođe sarađuju na zajedničkom projektu obuke "Vladavina zakona" iz oblasti novih krivičnih zakona u Fedraciji, naročito u vezi sa standardima i zaštitom predviđenom Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (ECHR). IPTF je, u saradnji sa OSCE-om, radio na utvrđivanju i provedbi ovog programa obuke lokalne policije i ustanovio program praćenja ove obuke.

        I dalje je malo prave saradnje u odnosu između policije I tužitelja. Saradnja je od kljužnog značaja od početne istrage preko suđenja oa sve do presude.

        Uprkos dosad obavljenom poslu, i da1je je malo prave saradnje između policije i tužite1ja. Pripadnici policije rijetko kontaktiraju ili se konzultiraju sa tužiteljima u početnim fazama istrage. Uobičajeni problem koji imaju tužitelji jeste da policija ne odgovara na njihove zahtjeve nakon što oni prime slučajeve. Uobičajeni problem za policiju jeste da tužitelji ne uvažavaju ili u potpunosti ne razumiju proslijeđene krivične slučajeve i iz tog razloga ne pokreću krivično gonjenje. Iako je potrebno da se ovaj nedostatak komunikacije otkloni u čitavom području djelovanja policije i tužitelja, njegovom rješavanju treba posvetiti posebnu pozornost kod složenih krivičnih djela, kao što su prevara i korupcija. Saradnja je od ključne važnosti od početne istrage pa sve do kraja suđenja. Zajedničke radne grupe sastojati će se od pripadnika policije i tužitelja, koji će zajedno raditi na slučajevima korupcije, prevare i privrednog krirninala od početne istrage pa sve do za,vršetka suđenja.

        Aktivnosti: Obuka po1icije nastaviti će se na dvije razine: na razinj opće obuke iz oblasti istraga o korupciji i prevari koju će na loka1noj razini vršiti domaći instruktori i specijalističke obuke na razini entitetskih jedinica. (IPTF) OHR će podržati aktivnosti na refomi i restrukturiranju kriminalističke i finansijske policije kako bi im se omogući1o da učinkovito izvršavaju svoje dužnosti u istragama o slučajevima korupcije, prevare i pivrednog kriminala.

        6. Centri za obuku iz oblasti sudstva

        Formalna izobrazba onih koji žele da postanu suci i tužitelji važan je element u razvoju profesionalnog, neovisnog sudstva. Osim toga, mogućnost da sadašnji suci i tužitelji usavrše svoja znanja i sposobnosti potrebna je da bi sudstvo održalo profesionalnost i samostalnost. Ova obuka je naročito značajna u BiH, gdje je došlo do promjene strukture vlasti i usvajanja novih zakona, procedura i konvencija. Trenutno se obuka odvija pod pokroviteljstvom međunarodnih organizacija na ad hoc osnovi i uz minirnalan stupanj koordinacije.

        Neophodno je poboljšati učinkovitost postojećeg procesa obuke i omogućiti stalnu strukturu obuke, što će osigurati dosljednost i eliminirati dupliciranje. Ova struktura biti će osigurana putem uspostave Centara za obuku iz oblasti sudstva u oba Entiteta, sa zajedničkim Nadzomim odborom.

        Centri će obezbijediti početne obrazovne tečajeve iz oblasti prava i sudstva za suce i tužitelje u BiH, kako bi ih pripremili za odgovomosti koje proizilaze iz rada u sudstvu. Osiguraće se kontinuirana obuka za sadašnje suce i tužitelje kako bi irn se pružila prilika da unaprijede svoja znanja i stručnost. Dolje pomenuti programi obuke za borbu protiv korupcije biti će integrirani u Centre za obuku čirn isti otpočnu s radom. Nacrt zakona o Centrima, koji je pripremljen i koji trenutačno razmatraju stručnjaci Vijeća Evrope, će do marta 1999. godine biti spreman za razmatranje koje će obaviti predstavnici međunarodne zajednice i lokalnih sudskih i pravnih organa vlasti.

        Aktivnosti: Vijeće Evrope će do februara 1999. godine završtiti razmatranje nacrta prijedloga, a zakoni kojim se uspostavljaju Centri biti će usvojeni do jula 1999. godine. Planirano je da do oktobra 1999. godine Centri otpoćnu s radom (CoE; OSCE; UN JSAP; ABA/CEELI;OHR).

        7. Zakoni o borbi protiv korupcije

        Iako se u sadašnjirn Krivičnim zakonirna i Federacije i Republike Srpske nalazi poglavlje pod nazivom "Krivična djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti", nitijedan Entitet nema modeme, sveobuhvatne zakone protiv korupcije. U razgovorima s lokalnim tužiteljima, jedno od prvih pitanja koje se postavlja je neadekvatnost postojećih zakona s kojom se lokalni tužitelji suočavaju pri njihovirn pokušajima poduzirnanja pravnih radnji protiv slučajeva koji se tiču korupcije, te je usvajanje takvih zakona prioritet u oba Entiteta.

        Izvjestan broj srednjoevropskih i istočnoevropskih zemalja je u posljednje vrijeme pored konkretnih odredbi u krivičnirn zakonirna izradio i specijalne zakone o borbi protiv korupcije. Jedan od ciljeva usvajanja posebnih zakona o borbi protiv korupcije je podizanje nivoa političke i javne svjesti o borbi protiv korupcije. Ovi posebni zakoni definiraju korumpirane oblike ponašanja, tko je sve predmetom zabrana vezanih za korupciju, i socijalne oblasti koje su posebno podložne korupciji.

         

        Pored toga, neophodno je razmatranje i usvajanje zakona u slijedećim oblastima: etički kodovi ponašanja i transparentnost u radu dužnosnika koji su nositelji javnih funkcija u organima vlasti; finansiranje kampanje, obstruiranje pravde, zaštita svjedoka, pranje novca, prijevara i pronevjera od strane organa vlasti; i proširivanje definicije "dužnosnika" u zakonima o mitu i borbi protiv korupcije kako bi se obuhvatili dužnosnici i rukovodeće osobe u javnim poduzećima ili poduzećima u društvenom vlasništvu. Usvajanje ovih zakona neće samo osigurati mehanizme koji su neophodni za borbu protiv korupcije i prijevare, nego će poslati i jasnu poruku da organi vlasti Bosne i Hercegovine neće toleririrati ove nezakonite radnje.

        Aktivnosti: Formiraće se Radna skupina koju će sačinjavati tužjtelji i suci iz oba Entiteta i stručnjaci iz Vijeća Evrope, kako bj razmotrila poštojeće evropske zakone o borbj protiv korupcije i izradila nacrt zakona za Entitete j organe vlasti na razini BiH. Radne skupine biti će uspostavljene u martu 1999. godine, a planirano je da se prvi nacrt zakona završi u julu 1999. godine. (OHR, CoE; OSCE;UN CICP)

        Za borbu protiv prevare i korupcije u radu organa vlasti potreban je dobro obučen kadar i snažan, neovisan sistem za provođenje propisa u cijeloj Federaciji. Po svom opsegu i efektu problemi su lokalni i međunaordniů Sadašnji decentralizirani kantonalni sistem za provođenje propisa, iako važan za rješavanje slučajeva lokalnih kriminalnih radnji, stvara pogodno tlo za korupciju i prevaru u organima vlasti. Ovi slučajevi po pravilu uključuju imućne i moćne pojedince i/ili velike organizacije koje vrše pritisak i utjecaj na mali lokalni sistem za provođenje propisa. Snažno, neovisno i centralizovano provođenje propisa i sudski sistem koji ima iste atribute moraju biti nadležni za ove politički osjetljive i kompleksne prekršaje.

        Prevara i korupcija u BiH

        Mansfield, Studija USAID-a, 1998

        8. Radne grupe za borbu protiv korupcije (Task Forces)

        Jedan od suštinskih problema učinkovitog poduzimanja pravnih radnji protiv korupcije u bilo kojoj zemlji je činjenica da su u korupciju .žesto uk1jučeni dužnosnici organa vlasti. Pravno gonjenje ovih dužnosnika, posebice od strane lokalnih tužitelja, je često vrlo teško. Jedinica za borbu protiv korupcije i zloupotreba je izradila prijedlog za uspostavljanje Radnih grupa za borbu protiv korupcije u oba Entiteta (Task Forces). Članovi Radne grupe će biti policijski dužnosnici i tužitelji koji će na slučajevima korupcije zajednički raditi od faze iniciranja istrage pa do faze pravnog gonjenja. Ovaj koncept se pokazao uspješnim u drugim evropskim zem1jama, a prvi razgovori sa dužnosnicima iz ministarstava pravde i ministarstava unutrašnjih poslova bili su pozitivni.

        Predviđeno je da će Radne grupe (Task Forces) imati ovlasti da prihvate slučajeve koje na njih upute lokalni tužitelji i policija, ovlasti da preuzmu slučajeve koji su u toku, kao i ovlasti da iniciraju vlastitu istragu i pravno gonjenje. Lokalna policija i tužitelji će i dalje biti nadležni za provođenje istrage i pravno gonjenje lokalnih slučajeva korupcije. Za ovaj koncept biti će potrebno zakonodavstvo kojirn će se uspostaviti struktura i utvrditi nadležnost ovih Radnih grupa (Task Forces).

        Aktivnosti: Uspostavće se radne grupe koje će do maja 1999. godine izraditi koncept za Radne grupe (Task Forces) i zakone za svaki od Entiteta. Planirano je da do maja 1999. godine bude završena izrada zakona o Radnim grupama i da do decembra 1999. godine ove Radne grupe započnu sa radom (OHR; CoE; OSCE; IPTF; UN CICP; DOJ/CEELI).

        9.Obuka za borbu protiv korupcije

        Obuka za borbu protiv korupcije je od osnovne važnosti kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Dok policija, tužitelji i suci trebaju proći obuku glede novih zakona i procedura, obuka je potrebna i za privatni sektor - za poduzetnike i za civilne institucije. (Vidjeti Poglavlje III, D (Informiranje javnosti) USAID je, nastojeći da zadovolji potrebe oba sektora, osigurao obuku o pranju novca, kriminalnirn radnjama djelatnika i etici za dužnosnike entitetskih agencija za superviziju banaka kao i za komercijalne banke.

        Jedinica za borbu protiv korupcije i zloupotreba je u oblasti borbe protiv korupcije razvila program obuke za javni sektor; taj program je u toku. Program obuhvata fazu orjentacije, koja uk1jučuje posjet povjerenika entitetskih ministarstava pravde i unutarnjih poslova u Njemačkoj, kako bi se upoznali s uspješnim njemačkirn istražnirn sistemom i sistemom pravnog gonjenja koji se koriste u konceptu Radne grupe za borbu protiv korupcije. Ova posjeta uk1jučuje nekoliko dana obuke na bavarskoj Policijskoj akademiji i posjete njemačkim i austrijskim tužiteljima i sudovirna. OSCE- ov Odjel za demokratizaciju sponzorirao je prvi posjet, njemačka Vlada je osigurala prijevoz u i iz Njemačke, dok su bavarsko Ministarstvo unutarnjih poslova i rninhenski generalni tuitelj osigurali logističku potporu i obuku u Njemačkoj.

        Svrha ovih posjeta je upoznavanje dužnosnika s modelom njemačkih Radnih grupa, a posebno s konceptom bliske saradnje između policije i tužitelja, što nije bio tradicionalni koncept u bivšoj Jugoslaviji ili u Bosni i Hercegovini. Do prve posjete je došlo u decembru 1998. Godine, a planirani su i dalje posjete.

        Program obuke za borbu protiv korupcije

        • Faza orjentacije
        • Specijalizirana obuka
        • Opća obuka

        Program obuke takođe uključuje specijaliziranu obuku, a ovaj program će biti intenziviran kada budu izabrani članovi Radne grupe. Program će se sastojati od koncentrirane obuke za policiju i tužitelje -članova radne grupe, uključujući i radne posjete jedinicama za borbu protiv korupcije i radnim grupama u drugim evropskim zemljama. Specijalizirana policijska obuka biti će koordinirana putem IPTF -ove jedinice za borbu protiv organiziranog kriminala. Trenutačno se za lokalnu policiju i tužitelje organizira opća obuka za borbu protiv korupcije, a koordinirati će se putem IPTF -ove jedinice za borbu protiv organiziranog kriminala.

        Aktivnosti :U Njemačkoj je u toku obuka za orjentaciju. Opća obuka za loka1nu poljciju j tužitelje će započeti u junu 1999. Godine, a specija1izirana obuka za članove Radne grupe će započeti onda kada članovi Radne grupe budu izabrani (OHR; OSCE; IPTF; UN CICP; DOJ/CEELI).

        C. Institucionalne promjene

        1. Granična služba

        Međunarodna granica BiH proteže se dužinom od otprilike 1160 km i prolazi kroz sve vrste terena. Obuhvata preko 400 raskrižja, stotine puteva i zeljezničkih pruga, 11 prijelaza skelom, 13 željezničih prijelaza i 8 riječnih prijelaza. Održavanje i kontrola međunarodne granice predstavlja relativno novi koncept za BiH, a posljedica toga je činjenica da zemlja nema graničnu službu. Nekontrolirane granice ne samo da narušavaju suverenitet, nego i podstiču kriminalne radnje i ugrožavaju ekonomsku politiku.

        Trenutačno funkcionira 40 graničnih prijelaza kojima rukovode carinske uprave na entitetskoj razini. Izbjegavanje ovih graničnih prijelaza pri krijumčarenju nije teško s obzirom da postoje mnogi neregulisani granični prijelazi koji mogu biti iskorišteni u tu svrhu. Kontrola granice bi služila za usmjeravanje pošiljki robe na uspostavljene granične prijelaze, čirne bi se povećala učinkovitost carniske uprave i poboljšao priliv prihoda organa vlasti na državnoj razini.

        Vijeće za implementaciju mira u Madridu (PIC) je bilo mišljenja da je kontrola BiH granice od vitalnog značaja za suverenitet BiH i za mogućnost BiH da bude pouzdan partner za druge evropske zemlje i međunarodnu zajednicu u cjelosti. PIC u Madridu je snažno podržao prijedlog Visokog predstavnika glede pojačanja kontrole i rukovođenja međunarodnom graničom BiH putem uspostave multietničke granične službe BiH. Granična služba bi bila nadležna za integritet BiH granice i održavanje graničnih punktova. Služba obučena prema međunarodnim standardima, imati će zadaću da osigura zakonit ulazak u i izlazak iz BiH, zaštitu BiH od prodora kriminala, uključujući trgovinu drogom i nezakonito useljavanje, pridržavanje međunarodnih obaveza kao što su sankcije, i pomaganje carinskirn organirna u izvršavanju njihovih zadaća. Dok granična služba ne bude uspostavljena, potrebno je žurno poduzeti korake kako bi se zatvorili neregularni granični prijelazi.

        Aktivnosti: OHR trenutno vrši izradu nacrta Zakona o graničnoj službi uz koordinaciju sa predstavnicima međunarodne zajednice. Očekuje se da će nacrt Zakona biti završen do aprila 1999. godine. PIC je u Madndu zatražio da do 1. oktobra 1999. godine s radom započne prvi kontignent granične službe BiH. (OHR; SFOR; UNMBiH)

        2. Paralamentarne komisije

        Još jedna strukturna reforma koja je od osnovnog značaja za napore koji se poduzimaju u vezi sa borbom protiv korupcije je uspostava stalnih parlamentarnih komisija sa zadaćom nadgledanja proračuna i nadležnosti organa vlasti u oba Entiteta i na državnoj razini. Ove komisije bi takođe imale ovlasti da istraže i izvjeste o surnnjivirn korumpiranim radnjama vezanirn za prikupljanje i trošenje javnih prihoda. Skupštine su odgovome glasačima za pravilno trošenje i obračun javnih prihoda. Skupštine ne mogu u cjelosti izvršavati svoje zadaće ukoliko nemaju mogućnost poduzirnanja istražnih radnji u vezi s spornim rashodima ili optužbama vezanirn za navodnu korupciju. Postupci ovih komisija osiguravaju transparentnost i izradu izvješća o radu organa vlasti (Stub III) što, za uzvrat, rezultira boljim informiranjem javnosti. (Stub I)

        Komisije za nadgledanje, kada imaju odgovarajuće ovlasti, pokazale su se kao vrlo učinkovita u razotkrivanju korupcije i djelovanju u pravcu njenog suzbijanja. Komisije međutim moraju imati ovlasti da upute sudski poziv svjedocima i da nametnu obavezu izrade dokumenata u vezi s rashodirna organa vlasti. Neodazivanje na sudski poziv bi trebalo za posljedicu irnati diskvalificiranje pojedinca i/ili preduzeća iz daljnje službe u organima vlasti ili ukidanje mogućnosti da ti pojedinci i/ili preduzeća u budućnosti sklapaju ugovore s organima vlasti. Bez ovih ovlaštenja, učinkovitost komisija biti će ozbiljno ograničena.

        Aktivnosti: OHR će u aprilu 1999. godine uputiti dopise odgovarajućim Skupštinama pozivajući ih da do juna 1999. godine uspostave ove komisije i nudeći tehničke savjete i pomoć međunarodne zajednjce. (OHR)

        3. Funkcija financijske revizije

        Uspostavljanje Vrhovne institucije za financijsku reviziju predstavlja značajnu institucionalnu promjenu u strukturi organa vlasti. Dužnosnici koji obnašaju javne funkcije u organima vlasti moraju javnosti odgovarati za svoj rad i za raspolaganje javnim prihodima. Neovisne vanjske i unutarnje financijske revizije aktivnosti organa vlasti predstavljaju osnovne elemente u okviru demokratskih sistema. Bez financijske revizije u cilju sistemske analize aktivnosti tokom ranijih proračunskih perioda, niti javnost niti članovi Parlamenta ne mogu dobiti bilo kakvu taćnu informaciju o korištenju javnih sredstava. Radi toga dolazi do podrivanja sistema odgovomosti i transparentnosti organa vlasti. Međutim, da bi se ovi rezultati postigli, izvješća o fmancijskoj reviziji koja izrade Vrhovne institucije za financijsku reviziju moraju biti prezentirana odgovarajućim parlamentarnim komisijama kao i medijima radi dostavljanja ovih informacija u javnost.

        "Generalni financijski revizor je, na mnogo načina, glavna spona sistema zaštite integriteta države. Kao dužnosnik koji je zadužen za financijsku reviziju prihoda i rashoda organa vlasti, učinkovit generalni financisjki revizor djeluje kao čuvar financisjkog integriteta i kredibiliteta informacija o kojim je podneseno izvješće."

        The Transparency International Source Book, 199

        Jedan o ključnih elementata reforme Programa Svjetske banke za strukturalno prilagođavanje javnog financiranja je uspostava Vrhovnih institucija za financijsku reviziju (SAIs) u okviru Entiteta kao i za zajedničke državne institucije. Prijedlog Svjetske banke poziva na uspostavu SAIs u okviru entitetskih organa vlasti da bi izvršili reviziju poštivanja propisa; reviziju kojom se odobrava izdavanje dozvola za obavljanje određenih aktivnosti; i reviziju obavljanja poslova. Na državnoj razini bi se uspostavio Državni ured za financijsku reviziju u cilju osiguranja mehanizama za fmancijsku reviziju zajedničkih institucija države i sredstava koja su osigurali Entiteti. Prijedlog takođe poziva na uspostavu snažne politike fmancijske revizije i institucija u okviru svakog Entiteta i na državnoj razini.

        Pored toga, program CAFAO-a uključuje projekt kojim se uvodi interna financijska revizija i mehanizmi, a kojima se osigurava učinkovito rukovođenje: u organima vlasti koji se bave prikupljanjem prihoda. Ovo uključuje izradu procedura za intemu financijsku reviziju, razvoj struktura za podršku kao i proširivanje stručnih znanja putem dolaska međunarodnih stručnjaka koji će raditi uz lokalne carine i poresko osoblje.

        Zahtjevi vezani za transparentnost i financijsku reviziju takođe trebaju obuhvatiti javna poduzeća i poduzeća u društvenom vlasništvu, kao što su poduzeća za pružanje telefonskih usluga i snadbijevanje električnom energijom, kako bi se osiguralo potpuno informiranje javnosti o svim aspektima javnih prihoda i rashoda.

        Aktivnosti: Oba Entiteta će do juna 1999. godine usvojiti Zakone kojima se uspostavljaju Vrhovne institucije za financijsku reviziju; a planirano je da do 30. decembra 1999. godine ovi uredi u cjelosti budu uspostavljeni i započnu s radom. (US Treasury; Svjetska banka., USAlD)

        4. Uredi za transparentnost

        Potreba za transparentnošću je obrađena u dijelu ovog teksta koji se odnosi na strateške stubove kao i u dijelu o javnim prihodima. Međutim, do ispunjenja uvjeta potrebnih za transparentnost neće doći automatski. Na svim razinama organa vlasti treba biti uspostavljen Centralni ured koji će izvršiti pregled postojećih i predloženih zakona, pravila i procedura i utvrditi promjene koje je potrebno izvršiti kako bi se osigurala transparentnost. Predviđeno je da ovi uredi blisko surađuju s raznim uredima ombudsmana u BiH. Uredi će takođe dobiti i imati ovlaštenje da istražuju primjedbe građana koji tvrde da im je uskrćeno ili onemogućeno uživanje njihovog prava na pristup javnim informacijama ili prava da izvrše pregled postupaka organa vlasti. Uredi za transparentnost će skupštini i javnosti podnositi periodična izvješća o svojim nalazima i preporukama. Ovi uredi bi trebali neovisni od izvršnih organa vlasti i odgovomi javnosti i skupštinama.

        Aktivnosti: Radna grupa za izradu naccrta zakona kojima se osigurava transparentnost u radu organa vlasti i odobrava uspostava ureda za transparentnost na razini Entiteta i države, bti će uspostavljena do marta 1999. godine. Nacrt zakona će biti završen do septembra 1999. godine, a skupštine će ga usvojiti do decembra 1999. godine. Planirano je da ovi uredi započnu sa radom do marta 2000. godine. (OHR)

        5. Reforma državne službe

        U mnogim oblastima javnog sektora u BiH, kao i u velikom broju organa vlasti koji se nalaze u procesu tranzicije iz socijalističkih struktura, postoji neravnoteža u pogledu broja djelatnika zaposlenih u organima vlasti. Prema postojećim nivoima proračuna, ovi djelatnici su slabo plaćeni zbog ekonomske situacije i radi nedovoljnih prihoda koje imaju organi vlasti. To rezultira situacijom koja je kao stvorena za korupciju. Neophodno je izvršiti reformu državne službe kako bi se broj zaposlenih djelatnika sveo na realan broj i kako bi im se povećala primanja, te će na taj način postojati manja vjerovatnoća da će ovi službenici doći u iskušenje i pribjeći korumpiranim radnjama.

        U ovoj oblasti mora doći do dodatnih prilagođavanja s obzirom da u izvjesnoj mjeri sadašnji sistem djeluje kao oblik socijalne zaštite. Ako veliki broj djelatnika zaposlenih u organima vlasti bude otpušten u ekonomskoj situaciji gdje ne postoje mogućnosti za zapošljavanje u privatnom sektoru, onda organi vlasti samo prebacuju odgovornost za isplatu ličnih dohodaka na obvezu placanja socijalne zaštite.

        Aktivnosti: Radne grupe će biti uspostavljene do jula 1999. godine. Za svako ministarstvo na entitetskoj razini potrebno je do septembra 1999. godine izraditi analize u vezi s popunjavanjem kadrovima i o učinkovitosti kako bi se odredio optima1ni broj zaposlenih djelatnika u svakom ministarstvu uzimajući u obzir odgovarajuće zadaće i nadležnosti koje imaju ova Ministarstva. Ove analize i preporuke će biti završene do januara 2000. godine. Entitetske vlade trebaju do marta 2000. godine usvojiti planove za prestruktuiranje kako bi revidirale broj zaposlenih djelatnika u svakom ministarstvu i usvoji realne razine plaća (OHR).

        6. Vladini propisi

        Karakteristika organa vlasti u socijalističkim sistemima je da su bili preopterećeni velikim brojem propisa, od kojih su se rnnogi odnosili na izdavanje različitih dozvola, potvrda i odobrenja koje su pojedinci i poduzeća trebala imati da bi započela privatne ili poslovne projekte. Dobijanje službenog "pečata" bilo je, i u rnnogim slučajevima još uvijek jeste, uvjet za skoro svaki poduhvat. Da bi odmah izdali čak i rutinsku potvrdu rukovodećih organa, slabo plaćeni djelatnici u organima vlasti su očekivali "poklon", a oni kojima je potrvda potrebna prihvatali su plaćanje "mita" kao neizbježan dio ovog procesa. Nažalost, opći stav u BiH nije osuđivanje ovih djelatnika, nego im se radije zavidi na tome što imaju tako dobar posao.

        U Bosni i Hercegovini, pojedinci koji namjeravaju otvoriti nova poslovna preduzeća prihvataju, a njihova predviđanja koja se odnose na troškove čak kao sastavni dio navode ova dodatna plaćanja djelatnicima zaposlenim u organima vlasti. Oni su motivirani željom da izbjegnu odlaganja, a i saznanjem da će drugi koji plate mito imati prioritet pri pružanju tražene usluge.

        "Ukidanje ili smanjenje broja propisa i ekspanzija tržIšta predstavljaju moćna sredstva za kontrolu korupcije ..".

        Pružanje pomoćI zemljama u borbi protiv korupcije, Svjetska banka, 1997

        Krug institucionalne korupcije mora biti prekinut. Cijena koju plaća ekonomija ne uključuje samo povećane troškove za one koji traže dozvole, nego i gubitak za organe vlasti u slučajevirna kada se dozvole izdaju bez plaćanja nakanda u korist organa vlasti.

        Međutim, veći gubitak predstavlja naglašena ekonomska distorzija prouzročena mitom i potkopavanjem kredibiliteta vlasti.

        Nažalost, nedavna povijest je pokazala da vlade u tranziciji često donose dodatne propise u pokušaju da "prilagode" ekonomiju njegovoj novoj fazi, čime se pogoršavaju problemi u vezi s postojanjem pretjeranog broja propisa. Glede reforme, dužnosnici i uposleni u organirna vlasti irnaju malo interesa za preuzirnanje inicijative za elirniniranje teških zahtjeva.

        Smanjenje broja propisa i ekspanzija tržišta predstavljaju moćne instrumente za kontrolisanje korupcije. Stirnuliranje pojedinaca i poduzeća se može promijeniti preko noći uklanjanjem kontrola i uvođenjem sistema raspodjele koje diktira tržište. Ovo se može postići, i to djelomice, sistemskim smanjenjem broja propisa, zahtjeva za izdavanje licenci i ostalih prepreka za ulazak novih firmi, kako stranih, tako i domaćih.

        Aktivnosti: Uspostavit će se radna skupina međunarodnih i lokalnih eksperata koja će pregledati i analizirati procedure raznih ministarstava i izdati preporuke u vezi s vladinim regulatomim procedurama i procedurama za izdavanje dozvola. Radne grupe će biti uspostavljene do jula 1999. godine, dok će njihova izvješća i preporuke biti završene do janauara 2000. godine. Implementiranje preporuka će početi u julu 2000. godine. (OHR).

        D. Javno informisanje

        1. Konferencija OHR-a na temu korupcija i transparentnost

        Visoki predstavnik Carlos Westendorp će biti domaćin dužnosnicima BiH na Konferenciji o borbi protiv korupcije/o transparentnosti koja će se održati u Sarajevu u prvoj polovici 1999. godine. Državni i entitetski dužnosnici iz sve tri grane vlasti će biti pozvani da daju potporu strategiji za borbu protiv korupcije/strategiji za transparentnost i da surađuju u implementiranju efektivnog programa za borbu protiv korupcije. Konferencija će označiti početak prve pune godine iskoordinirane i sveobuhvatne međunarodne strategije za borbu protiv korupcije.

        Iskoordinirat će se medijska pokrivenost kako bi se uputila jasna poruka onima koji su involvirani u korupciju, kao i javnosti općenito, da se u Bosni i Hercegovini korupcija neće tolerisati. Na Konferenciju će biti pozvan određeni broj iskusnih predstavnika domaćih nevladinih organizacija (NVO). Te nevladine organizacije mogu dati dragocjen doprinos u smislu ostvarenja veze između političara i građana u svrhu obrazovanja i pružanja informacija (pogledati: Civilno društvo i jačanje javnog informisanja).

        Aktivnosti: OHR će iskoordinirati Konferenciju koja je planirana za april 1999. godine.

        2. Dužnosnici i uposleni u organima vlasti

        Kako bi strategija za borbu protiv korupcije bila uspješna, ona mora naići na potporu i razumijevanje svih građana, uključujući i potporu i razumijevanje dužnosnika i uposlenih u organima vlasti. To su pojedinci koji su obično u najboljoj poziciji da zamijete i izvijeste o aktivnostima vezanim za korupciju. Seminari će se organizirati, za uposlene u organima vlasti u oba entiteta na temu korupcije i štete koju korupcija prouzrokuje po društvo. Nakon usvajanja, Etički kodeksi za dužnosnike i uposlene u organima vlasti će se u okviru seminara ana1izirati i o njima će se voditi rasprava. Prezentirat će se različiti modeli pristupa borbi protiv korupcije na svim razinama vlasti sa naglaskom na instrumente koji su potrebni za trenutačno poduzimanje aktivnosti na lokalnim i regionalnim razinarna vlasti.

        Aktivnosti: Planirano je da ti seminari počnu u julu 1999. godine. Seminari pod vodstvom OSCE-a će pomagati uposlenim u organima vlasti (kantonalnim i općinskim) u izradi Etičkog kodeksa i boljem razumijevanju štete koju korupcija prouzrokuje po privredu i društvo i takođe će pomoći razvoju struktura vlasti ili kanala komuniciranja kojima se korupcija suzbija. CAFAO takođe ima planove za seminare iz te oblasti. (OSCE; CAFAO).

        3. Civilno društvo

        Civilno društvo obuhvaća one organizacije, strukture i rnreže koje su odvojene od vlasti, ali čije se aktivnosti ipak prožimaju sa aktivnostima vlasti i u poziciji su da vrše utjecaj. Civilno društvo obuhvaća, prirnjerice, profesionalne asocijacije poput državne odvjetničke komore, sindikata, gospodarskih komora, nevladinih organizacija i medija. Civilnom društvu u BiH je potrebita daljnja potpora i razvoj kako bi postalo učinkovit partner u borbi protiv prijevare i korupcije.

        Potpora civilnog društva svakom programu za borbu protiv korupcije je krucijalna za uspjeh takvog nastojanja. Pripadnici civilnog društva moraju shvatiti posljedice po demokratske institucije i ekonomiju ukoliko se dozvoli cvjetanje korupcije. Informirano i obrazovano civilno društvo mora preuzeti aktivnu ulogu u nastojanjima usmjerenim na borbu protiv korupcije. U borbi protiv korupcije je potrebno stvoriti partnerstvo između vlasti i civilnog društva.

        Apelirat će se na domaće nevladine organizacije (NVO) i ostale članove civilnog društva da dostave informacije i saznanja putem javnih debata o tim pitanjima. Između građana i lokalnih vlasti mora započeti dijalog, dok će se predstavnici nevladinih organizacija i drugih civilnih institucija podsticati na sudjelovanje u svojstvu eksperata i sudionika na tribinama u okviru zajednica, kao i na drugim sastancima.

        Mediji, koji su možda najvidljiviji i potencijalno najučinkovitiji segmet civilnog društva, su od osnovnog značaja za uspjeh programa za borbu protiv korupcije. Ne može se tolerisati kršenje garancija za slobodu štampe sadržanih u Ustavu BiH i Ustavima entiteta, kao i u Evropskoj konvenciji o Ijudskim pravima. Mora se podsticati odgovomo izvješćivanje temeljem istraživanja bez uplitanja vlasti i politike. Program OSCE-a za demokratizaciju podstiče domaće nevladine organizacije da preuzmu jaču propagandnu ulogu, zatraže veću odgovomost od vladajućih stranaka i drže političare odgovomim za trenutnu situaciju.

        Aktivnosti: Od jula 1999. godine će se organizirati seminari za članove civilnog druŠtva u oba entiteta. (OSCE; USAID, FondacIja SOROŠ).

        4. Jačanje javnog informisanja

        Osim potpore uposlenim u organima vlasti i civilnim institucijama, potrebna je snažna i javna potpora izradi održivog programa za borbu protiv korupcije. Potrebno je osloboditi se percepcije da je korupcija neminovna i bezopasna. To se može postići putem: opće medijske kampanje o metodama i posljedicama korupcije; posebne obuke namijenjene širokoj javnosti i skupinama građana; obrazovnog paketa za borbu protiv korupcije koji će se prezentirati u školama; širenja informacija u vezi s borbom protiv korupcije putem Centara za demokratiju (OSCE)/Čitaonica i Centara za političke resurse (PRC); i organiziranja okruglih stolova i sastanaka na lokalnoj razini u cilju pružanja pomoći zajednicama na temu korupcije, s osvrtom na ulogu i odgovomost pojedinačnih građana. Samo onda kada građani prepoznaju korupciju i kada budu svjesni njenih posljedica biti će u mogućnosti da prigodom glasanja izvrše pravi izbor.

        Aktivnosti: Planirano jc da ovaj program počne u prvoj polovici 1999. godine i to sa Konferencijom OHR -a na temu korupcije i transparentnosti i da se nastavi tokom cijele 2000. godine. (OHR, OSCE).

        E. Privatizaciia

        Privatizacija predstavlja visok prioritet u reformi BiH gospodarstva ne samo kako bi osigurala temelj za gospodarski rast, nego i zato što bi, dugoročno gledajući, trebala umanjiti korupciju. Paralelno sa tradicionalnim ciljevima privatizacije, program u BiH ima dva dodatna cilja: pojašnjenje vlasništva nad sredstvima za proizvodnju; i eliminiranje unutamjih javnih dugova. Ovaj drugi cilj je bio razlog zbog kojeg su oba

        entiteta izabrala model privatizacije putem "vaučera". Entiteti su usvojili svoje zakone o privatizaciji i planirano je da implementacija ubrzo počne.

        Budući da je uspješan program privatizacije od primarne važnosti za razvoj snažne privrede slobodnog tržišta, programu je dodijeljen poseban sektor u strategiji za borbu protiv korupcije. Sva četiri strateška stuba se odnose na sektor privatizacije. Mogu se poduzimati koraci u razvoju procedura u provatizaciji kako bi se smanjila šansa za aktivnosti na korupciji i prevari. Potrebna je transparentnost u procesu privatizacije kako bi se osiguralo da je procedura poštena i nepristrasna. Obrazovanje i informisanje javnosti o procesu privatizacije je potrebno kako bi se osiguralo da su svim podnositeljima zahtjeva koji imaju pravo sudjelovati u procesu privatizacije poznata njihova prava i kako bi se osiguralo povjerenje javnosti u ovaj proces.

        Dokazalo se štetnim prvo izvršiti privatizaciju, a potom pokušati instalirati regulatorni režim. Korupcija nije argument temeljem kojeg se ne bi trebao nastaviti rad, nego je argument za bolje programe planiranja i implementacije.

        Pomoć zemljama u borbi protiv korupcije, Svjetska banjka, 1997

        Uspješnim programom privatizacije će se smanjiti moć i sloboda odlučivanja menadžera i birokrata u javnom sektoru, kao i političkih stranaka, dok će se konkurencija i transparentnost povećati. Međutim, sprečavanje korupcije u procesu privatizacije je teška zadaća, kao što to navodi Svjetska banka:14

        Medutim, kratkoročno gledajući, kompleksnim pregovorima neophodnim za privatizaciju ľobično kada se politike i propisi mijenjaju -stvara se iskušenje i šansa. Vjerovatno da se slabe institucije neće moći oduprijeti tom iskušenju. Ukoliko korupcija postane evidentna, negativna slika o privatizaciji se stvara u očima javnosti -čak iako same transakcije još uvijek pružaju dobar ekonomski i flnancijski smisao.

        Programi privatizacije nude mnoge šanse za prevaru i korupciju, i programi u BiH nisu izuzetak. Bitno je onemogućti da političke stranke, nezakonite strukture vlasti i paralelne institucije dobiju i koriste vaučere u cilju zadržavanja ili sticanja kontrole nad privatiziranim preduzećima. Inače, i dalje bi vršili utjecaj koji štetno djeluje na BiH ekonomiju. Stoga je potrebna određena vrsta ograničenja involviranosti političkih stranaka i njihovih ogranaka u procesu privatizacije. Takođe su potrebni strožiji i jasni propisi za nabavku; neovisni revizori koji će pratiti nabavku; i zakoni protiv monopola/prokonkurentski zakoni, sa značajnim ekonomskim i kaznenim mjerama. Potencijal za "omalovažavanje vrijednosti kapitala" se takođe mora prepoznati i tamo gdje postoji razlog za sumnju da može doći do nepropisnog raspolaganja sredstvima mora se pozorno izvršiti detaljan pregled početne bilance stanja.

        Poseban nadzor se mora posvetiti transakcijama iz oblasti privatizacije na bazi tendera/izravnih pregovora koje su najmanje transparentne metode privatizacije, kao nezakonitoj dokapitalizaciji i zajedničkim ulaganjima gdje postoji jasna namjera da se reducira procenat društvenog vlasništva. Potrebna je jedna jaka komisija za vrijednosne papire u kojoj će djelovati neovisni članovi koji će osigurati da je prijelaz na preduzeća koja imaju akcijski kapital proveden na zakonski i transparentan način.

        Okvirni zakon o privatizaciji kojeg je Visoki predstavnik stavio na snagu u julu 1998. godine zahtijeva od entiteta da usvoje zakone koji osiguravaju maksimalnu transparentnost i javnu odgovomost u procesu privatizacije i koji će biti u skladu sa Daytonskim sporazumom. Komisija za praćenje procesa privatizacije, koju je osnovao Visoki predstavnik, pruža garancije kojima se osigurava efikasna primjena principa iz Daytonskog sporazuma i Okvirnog zakona od strane entitetskih agencija za privatizaciju i agencija za privatizaciju na lokalnoj razini.

        Cilj Jedinice za borbu protiv korupcije i zloupotreba jeste smanjiti mogućnosti korupcije u procesu privatizacije, pritom ne ometajući progres cjelokupnog programa. Ta Jedinica ce takođe surađivati sa Komisijom za praćenje procesa privatizacije kako bi prema potrebi pružala pomoć i potporu.

        Aktivnosti: Potrebno je do marta 1999. godine uspostaviti nadzomi odbor za agencije za pnvatizaciju. Entiteti, takođe do marta 1999. godine, trebaju usvojiti jasne propise za nabavku koje mogu verificirati neovisni revizori: Do aprila 1999. godine entiteti trebaju usvojiti zakone kojima se ograničava involviranost političkih stranaka i njihovih ogranaka u procesu pnvatizacije. U Federaciji se mora uspostaviti Komisija za vrijednosne papire i početi sa radom do marta 1999. godine, a do maja 1999. treba biti uspostavljena odgovarajuća komisija u Republici Srpskoj: Do juna 1999. godine entiteti trebaju usvojiti zakone protiv monopola i za promoviranje konkurencije. (USAlD, OHR, Svjetska banka, MMF).

        F. Međunarodna saradnja

        Bosna i Hercegovina bi treba1a iskoristiti iskustvo drugih zema1ja, kao i iskustvo međunarodnih organizacija, budući da korupcija i organizirani krimina1 imaju međunarodnu dimenziju. Saradnja bi se treba1a razvijati sa drugim zem1jama putem bi1atera1nih sporazuma, u potpunosti iskorištavajući re1evantne međunarodne ugovore, ne samo da bi suzbi1i prevaru i korupciju, nego da bi i podstaknu1i međunarodno investiranje u privredi. BiH bi treba1a ojačati zvaničnu, i kada to odgovara i kada je pravno moguće, neformalnu međunarodnu saradnju na razini istrage, tužite1jstva i na operativnoj razini. Ovo može dovesti do: razmjene priručnika u kojima se objašnjavaju procedure koje slijede druge zem1je; određivanja "punktova za kontakte" za ubrzanje zahtjeva za informativnu i1i pravnu pomoć; uspostave zajedničkih međunarodnih tije1a (Task Force); i identificiranja "najbo1jih praksi" u istražnim tehnikama; razmjene napredne istražne tehno1ogije; i razvoja adekvatnih garancija u međunarodnoj razmjeni osjet1jivih informacija.

        BiH bi treba1a odmah poduzeti korake kako bi se upozna1a sa re1evantnim međunarodnim konvencijama i programima koji će ići u pri1og njenim nastojanjima usmjerenim na borbu protiv korupcije. Trebalo bi pojačati pravni okvir BiH i entiteta kako bi odražavao 20 vodećih principa protiv korupcije koje je Vijeće Minstara Vijeća Evrope usvojilo (6. novembra 1997. godine). Takođe je potrebno razmotriti Konvenciju o korupciji krivičnog zakona Vijeća Evrope (4. novembra 1998.), Evropsku konvenciju o ekstradiciji iz 1957., Evropsku konvenciju o zajedničkoj pomoći u krivičnim predmetima iz 1959., i Konvenciju o pranju novca, traženju, oduzimanju i konfiskaciji i1egalne dobiti (1990.).

        Aktivnosti: Do marta 1999. godine OHR će izvršiti koordinaciju sa vlastima na entitetskoj i državnoj razini kako bi se poduzeli neophodni koraci na ratifikaciji relevantnih međunarodnih konvencija u cilju sudjelovanja j uspješnog korištenja međunarodne saradnje i pomoći u oblasti borbe protiv korupcije.

        Zaključak

        Izazov za međunarodnu zajednicu, kao i za vlasti i građane Bosne i Hercegovine je jasan -korupcija se mora zaustaviti.
        Štetu koju korupcija izravno nanosi osjećaju građani BiH, ali je ona suptilnija u potkopavanju nastojanja na uspostavi tržišne ekonomije i daljnjeg razvoja demokratskih vlasti.

        Strategija za borbu protiv korupcije je ambiciozna, ali kada bude implementirana osigurat će uspostavu neophodne infrastrukture za borbu protiv korupcije i takođe će osigurati da su dužnosnici u organima vlasti, građansko društvo i javnost upoznati sa opasnošću koju korupcija predstavlja za njihovu zemlju. Konačan uspjeh borbe protiv korupcije će se odrediti kroz političku volju građana Bosne i Hercegovine i kroz izraz te volje u izboru njihovih vođa.

         

        Akronimi i skraćenice

        ABA/CEELI - Američka odvjetnička komora/Zakonska inicijativa središnje i Istočne Evrope

        BiH - Bosna i Hercegovina

        CAFAO - Ured Evropske komisije za carinsku i fiskalnu pomoć CoE Vijeće Evrope

        DOJ/CEELI - Odjel za pravosuđe SAD-a/Zakonska inicijativa Središnje i Istočne Evrope

        ECHR - Evropska konvencija o ljudskim pravima

        Federation - Federacija Bosne i Hercegovine

        IMF - Međunaordni monetarni fond

        IPTF - Međunaordna policija (UNMIBH)

        JSAP - Program procjene pravosudnog sistema (UNMIBH)

        OHR - Ured Visokog predstavnika

        OSCE - Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi

        PMAU - Jedinica za monitoring nabavke i reviziju

        RS - Republika Sprska

        SSB - Srpska državna banka

        SFOR - Stabilizacijske snage

        SAI - Vrhovna institucija za reviziju

        TI - Transparency International

        UNCICP - Centar Ujedinjenih naroda za sprečavanje međunarodnog kriminala

        UNMIBH - Misija Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini

        USAID - Agencija SAD-a za međunarodni razvoj

        ZPP - Zavod za Platni Promet

      •