Koristeći se ovlaštenjima koja su data visokom predstavniku članom V Aneksa 10 (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem je visoki predstavnik ovlašten da “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu obezbjeđenja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na član I:1 pomenutog Aneksa 10, koji se eksplicitno odnosi na promoviranje poštivanja ljudskih prava i povratka izbjeglica i raseljenih osoba;
S obzirom na važnost koju Vijeće za mirovnu implementaciju pridaje ubrzanju povratka izbjeglica i osiguranju potpune i nediskriminirajuće provedbe imovinskih zakona u Bosni i Hercegovini;
S obzirom i na Deklaraciju Vijeća za mirovnu implementaciju objavljenu 24. maja 2000. godine, kojom se naglašava potreba usklađivanja imovinskih zakona u oba entiteta uz snažnu podršku OHR-a, OSCE-a, UNHCR-a i UNMIBH-a kako bi se osiguralo poštivanje i shvatanje individualnih prava na povratak i uspostavljanje vladavnine zakona;
Svjestan činjenice da bi postojanje različitih pravnih sistema u dva entiteta i različito postupanje sa građanima Bosne i Hercegovine, kako je već utvrdio Dom za ljudska prava u odlukama koje se odnose na provedbu odluka CRPC-a, moglo rezultirati diskriminacijom među građanima i kršenjem Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine;
Konstatirajući da Zakon o provedbi odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/99, 51/00 i 56/01) treba izmijeniti i dopuniti da bi se osigurala veća usklađenost imovinskih zakona u Bosni i Hercegovini;
Uzimajući u obzir sve navedeno, Visoki predstavnik donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine
Zakon sadržan u ovoj Odluci i koji predstavlja sastavni dio ove Odluke stupa na snagu u skladu sa članom 7. Zakona na privremenoj osnovi, dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u redovnoj proceduri bez izmjena i dopuna i bez ikakvih drugih uslova.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i bez odlaganja se objavljuje u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 15. maj 2003. godine Paddy Ashdown Visoki predstavnik
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠENJU ODLUKA KOMISIJE ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE IZBJEGLICA I RASELJENIH OSOBA
Član 1
U članu 4. stav 3. Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/99, 51/00 i 56/01) riječ “dispozitivu” mijenja se u riječ “preambuli”.
Član 2
U članu 7. dodaju se novi stavovi 7. i 8. koji glase:
“U slučaju kada osoba ima pravni interes na predmetnu imovinu ili stan koji je stečen nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Komisije, i kada može prezentirati važeći ugovor o zamjeni ili prenosu prava, nadležni organ uprave će, u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 2/98) kojima se rješavaju prethodna pitanja, prekinuti postupak i uputiti stranke da pokrenu postupak pred nadležnim sudom u cilju odlučivanja o navodima.
Izuzetno, u slučaju kada osoba ima pravni interes na predmetnu imovinu ili stan koji je stečen nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Komisije, i kada je nadležni organ uprave donio zaključak o dozvoli izvršenja prije stupanja na snagu ovog Zakona, a koji još nije izvršen, nadležni organ uprave će po službenoj dužnosti obustaviti postupak izvršenja do donošenja pravosnažne sudske odluke ukoliko zainteresirana strana pruži dokaz o pokretanju postupka pred nadležnim sudom i prezentira važeći ugovor o zamjeni ili prenosu prava.”
Član 3
U članu 10. stav 1. dodaje se tekst koji glasi:
“Pravilnost odluke Komisije može se preispitivati samo u postupku ponovnog razmatranja iz člana 11. ovog Zakona.”
Stav 2. ovog člana briše se.
Član 4
U članu 12. stav 1. riječi “prema stavu 2. člana 10. ovog Zakona” brišu se.
Član 5
Član 12a. briše se.
Član 6
U članu 13. stav 2. dodaje se tekst koji glasi:
“U slučaju gdje se jedna od prometovanih nekretnina nalazi na teritoriji neke od država nastalih od bivše SFRJ, teret dokazivanja je na stranki koja tvrdi da prenos prava na nekretnini nije izvršen na dobrovoljan način i u skladu sa zakonom, u cilju uspostavljanja stanja prije izvršenog prenosa prava”.
Član 7
Ovaj zakon stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja u ”Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.