Vrijedi izgovorena riječ.
Tijekom rata, a posebno poslije rata koji je okončan prije skoro 21 godinu, deseci tisuća muškaraca i žena iz raznih krajeva svijeta došli su u ovu zemlju da rade zajedno s njenim građanima i za njih. A neki od tih muškaraca i žena dali su svoje živote za mir u Bosni i Hercegovini.
Toga se ovdje danas sjećamo. Toga bismo se trebali sjećati svaki dan.
U proteklu 21 godinu, međunarodna zajednica je pomagala građanima Bosne i Hercegovine u konsolidiranju mira i izgradnji prosperitetnog i suverenog demokratskog društva utemeljenog na vladavini prava.
Okupili smo se danas ovdje da odamo počast našim hrabrim kolegama, a ovom prilikom želim javno ponoviti opredjeljenje međunarodne zajednice da podrži Bosnu i Hercegovinu. I dalje ćemo činiti sve što je u našoj moći da pomognemo građanima ove zemlje.
I dalje ćemo nastaviti ulagati napore čak i ukoliko nam retorika i politika koje pozivaju na podjele i oslanjaju se na prošlost odvuku pažnju, mi znamo šta je naša misija i znamo koji je naš cilj: budućnost ove zemlje. I dalje ćemo raditi jer, na kraju, uprkos svakom izazovu, uprkos svakom zastoju, građani Bosne i Hercegovine će prevladati. Oni će izgraditi pravedno društvo, oni će izgraditi sigurnu i suvremenu demokraciju. A mi ćemo im u tome pomoći.
Kao što je Ivo Andrić rekao: “Jer, i najveće pustinje imaju svoje proleće, pa ma kako kratko i neprimetno bilo.” A “proljeće” koje će ponovo donijeti dobrobit i pravdu Bosni i Hercegovini je pozitivnost, suosjećanje i osnovno ljudsko dostojanstvo građana ove zemlje.
Danas odajemo počast Peteru Backesu, Liviju Beccacciou, Andrzeju Buleru, Davidu Kriskovichu, Leah Melnick, Charlesu Morpethu, Williamu Nesbittu, Marvinu Padgettu, Thomasu Reinhardtu, Jurgenu Schaufu, Georgu Stiebleru i Gerdu Wagneru.
Odajemo im počast nastavljajući posao koji su oni počeli i s ovog mjesta odlazimo s novim opredjeljenjem da istim putem nastavimo dalje.