Nedavno sam čuo kako je jedan investitor iz Njemačke htio uložiti nekoliko miliona maraka u jedan agroindustrijski projekat u Bosni i Hercegovini koji bi zaposlio stotine ljudi. Kada je počeo sa realizacijom projekta, otkrio je da bi morao podmititi dugačku listu srednjerangiranih službenika da dobije potrebna odobrenja. Tako je odustao i prenio svoju investiciju u Poljsku, u područje gdje je zemljište manje plodno nego ovdje, ali gdje je poslovno okruženje manje korumpirano.
Ovo je razlog za veliku zabrinutost.
Ovo bi također trebalo izazvati gnjev kod svakog poštenog građanina Bosne i Hercegovine.
Korupcija rađa siromaštvo u ovoj zemlji, dok omogućava bogaćenje pokvarenih zvaničnika i političara.
Mnogi građani su do sada jednostavno pretpostavljali da je korupcija neizbježan dio života. Međutim, ova pretpostavka je odriješila ruke onima koji su korumpirani.
Rezultat je katastrofalan.
Bosna i Hercegovina postaje sve korumpiranija.
U nedavno objavljenom izvještaju Transparency Internationala ova zemlja je rangirana pored Senegala i Zambije, na zajedničkom 99. mjestu, na međunarodnoj tabeli korupcije, daleko ispod Albanije, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Hrvatske. Kao ilustracija, Bosna i Hercegovina je 2003. godine bila na 70. mjestu, a 2005. godine na 88. mjestu.
U izvještaju se navodi da usvojene antikorupcijske reforme nisu implementirane.
Ovo će se promijeniti ako građani korupciju budu rješavali na izborima i ako građani budu podržavali institucije koje su pokazale vjerodostojnu odlučnost da urade nešto u vezi ovoga problema.
Ured javnog tužioca BiH i Državni sud počeli su izvoditi zvaničnike pred sud zbog korupcije. Niko se neće iznenaditi da su Tužilaštvo i Sud istovremeno postali predmet intenzivne političke kritike.
Međutim, ohrabruje činjenica da su pravosudni organi na raznim nivoima, uprkos kritici i političkom pritisku, počeli da se bave pitanjem korupcije. Njima je potrebna svenarodna podrška da bi mogli nastaviti tu borbu i treba im glasna i praktična podrška svakog političara koji je ozbiljan u pogledu namjera da se očisti sfera javnog života. Prosto nije istina da se korupcija ne može zaustaviti.
Ona se i te kako može zaustaviti.
U septembru prošle godine Vijeće ministara je usvojilo dugoročni antikorupcijski plan, a krajem 2009. godine Parlamentarna skupština je usvojila Zakon o osnivanju Agencije za prevenciju korupcije. Nažalost, imenovanje direktora Agencije je zaustavljeno zbog parlamentarnog manevriranja, što ugrožava proces liberalizacije viznog režima.
Zakoni i institucije su tu – ali oni će promijeniti stvari ako se u temelju i odlučno promijeni fokus i pristup političke elite.
To može promijeniti izborno tijelo.
Korupcija košta desetine hiljada radnih mjesta jer potencijalni investitori neće ulagati svoj novac u zemlju gdje je mito toliko duboko ukorijenjeno u administrativnom i političkom sistemu.
Korupcija razjeda tkivo svakodnevnog života u svakom dijelu Bosne i Hercegovine – kada doktori odbijaju da liječe pacijente dok im se ne da mito, kada studenti plaćaju da bi položili ispit, kada se građevinske dozvole izdaju tek nakon davanja skromnog poklona odgovarajućem službeniku.
A ako ćemo krenuti za sitnim službenicima koji uzimaju manji mito, krenimo onda i za političkim veličinama koji su u stanju pronevjeriti milione.
Činjenica je da previše političara i odgovornih zvaničnika u Bosni i Hercegovini kradu i ne odgovaraju za to. Oni koji to čine kradu od vas.
Birači će 3. oktobra imati zlatnu priliku da izraze svoje stavove o ovoj velikoj krađi.
Ako građani usmjere svoj gnjev na političku akciju, bit će moguće donijeti stvarne promjene, bit će moguće početi privlačiti značajne investicije u Bosnu i Hercegovinu, stvarati nova radna mjesta i smanjivati siromaštvo.
Zbog toga moramo korupciju prioritetno rješavati na izborima.
Valentin Inzko je visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU u Bosni i Hercegovini.