19.07.2001 Studentski Dani
Elada Hasanagic

Intervju: Wolfgang Petritsch, Visoki predstavnik u BiH

Obrazovanje mora biti prioritet za cijelu BiH, u istoj mjeri u kojoj su ekonomski oporavak i povratak izbjeglica prioriteti ­ i, svakako da ce efikasno organiziran i na odgovarajuci nacin proveden nastavni plan i program potpomoci ekonomski oporavak i povratak izbjeglica. Dakle, potrebno je da organi vlasti na najvisim nivoima preuzmu obavezu, te da shvate da visokokvalitetan obrazovni sistem ne predstavlja luksuz vec apsolutnu nuznost.

 

SD: Mozete li dati kratak komentar o trenutnoj situaciji u BiH.

WP: U regionu je doslo do znacajnih promjena. Politicke promjene koje su se desile u Hrvatskoj i Jugoslaviji pocinju da daju rezultate. Kontakti i saradnja se prosiruju i to upravo predstavlja osnovu stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Mesic je ove sedmice bio u posjeti Sarajevu kako bi prisustvovao sastanku Medjudrzavnog vijeca, a pocetkom ovog mjeseca delegacija Predsjednistva BiH je posjetila Beograd. Zadovoljan sam sto susjedi BiH, koji su imali tako destabilizirajuci uticaj na BiH, konacno postaju pravi partneri ove drzave.

Na drzavnom nivou, novo Vijece ministaou, novo Vijece ministara je pokazalo da se politika u Bosni i Hercegovini moze staviti u sluzbu ekonomskog razvoja umjesto da biva taocem neproduktivnih i nekreativnih nacionalistickih slogana. Vijece ministara je nedavno zakljucilo svojih prvih 100 dana rada a Upravni odbor Vijeca za implementaciju mira i ja licno pozdravljamo tijesne konsultacije i partnerstvo izmedju medjunarodne zajednice i postojeceg Vijeca ministara. Vijece ministara je izradilo okvirnu ekonomsku strategiju, ulozilo napore na izradi platforme vanjske politike te znatno unaprijedilo rad institucija. Vijece ministara je takodjer uputilo i Izborni zakon u parlamentarnu proceduru. Drzavne institucije koje funkcioniraju predstavljaju kljucni element ekonomskog oporavka koji je potreban Bosni i Hercegovini.

Takodjer se povecao i broj ljudi koji se vracaju u svoje domove, iako, naravno preostaje jos mnogo toga da se uradi. Od usvajanja imovinskih zakona, 43. 266 hiljada porodica je preuzelo kljuceve svojih predratnih domova u Federaciji, 19.322 hiljade u Republici Srpskoj te 1.433 hiljade u Distriktu Brcko. Medjutim, ukupna stopa implementacije imovinskih zakona je i dalje izuzetno niska. Povecanje stope implementacije u Republici Srpskoj iznosi samo 1% u mjesecu aprilu, i iako je u Federaciji tokom aprila ova stopa imala brzi rast nego u Republici Srpskoj, povecanje iste jos nije dostiglo 2%.

SD: OD: Obrazovni sistem u BiH je naslijedje socijalizma. Jasno je da se moraju napraviti odredjene promjene. Kakav je stav OHR­a u vezi sa ovim pitanjem?

WP: Obrazovanje mora biti prioritet za cijelu BiH, u istoj mjeri u kojoj su ekonomski oporavak i povratak izbjeglica prioriteti ­ i, svakako da ce efikasno organiziran i na odgovarajuci nacin proveden nastavni plan i program potpomoci ekonomski oporavak i povratak izbjeglica. Dakle, potrebno je da organi vlasti na najvisim nivoima preuzmu obavezu, te da shvate da viskokvalitetan obrazovni sistem ne predstavlja luksuz vec apsolutnu nuznost. Putem osmisljenih inicijativa i finansijske podrske Vijeca Evrope, Svjetske banke, Evropske Unije, UNESCO-a i mnogobrojnih nevladinih organizacija, te uz doprinos prosvjetnih radnika u BiH, zelimo osigurati efikasno uspostavljanje standarda koji ce se pirmjenjivati u cijeloj zemlji za predskolsko, osnovno, srednje, visoko, strucno i specijalno obrazovanje te obrazovanje za odrasle. Zelimo osigurati uvodjenje nastavnog plana i programa u oba entiteta koji ce imati zajednicke nastavne jezgre i koji ce biti fleksibilan i omoguciti izrazavanje kulturnog nasljedja uz promoviranje univerzalnih vrijednosti tolerancije ­ te odrzavanje najvisih akademskih standarda.

Metodi obrazovanja u Evropi su uznapredovali. Jednostavno ucenje cinjenica i pretrpani nastavni planplanovi i programi ne mogu pripremiti omladinu u BiH za buducnost u Evropi. Ukoliko ce se mladi ljudi BiH natjecati za svojim vrsnjacima u Evropi, reforma nastavnih planova i programa je neophodna. Za ovo je potrebna podrska nastavnika i politicara u BiH.

SD: Mladi ljudi masovno napustaju zemlju. Da li OHR moze uciniti nesto u vezi sa tim?

WP: Da, mi cemo nastaviti da saradjujemo sa drzavnim i entitetskim organima vlasti kako bismo uspostavili takve ekonomske, socijalne i politicke strukture koje ce od BiH napraviti zemlju u kojoj ce mladi ljudi htjeti da zive, mjesto koje nudi karijeru i mogucnosti, mjesto gdje je kvalitet zivota visok. Vec smo mnogo uznapredovali od rusevina i ocaja koji su bili ostavstina rata. Ekonomija funkcionira ­ mada jos uvijek na neprihvatljivo niskom nivou ­ dok mi pomazemo da se uspostavi vladavina zakona u cijeloj zemlji, na primjer, kroz rad Komisija za provjeru sudija i tuzilaca. Ono sto bih zelio reci je sljedece: mladi gradjani BiH, oni koji su danas u srednjim skolama i na fakultetima, uz pravilan angazman politickog rukovodstva, naci ce se na trzistu rada upravo kad se situacija poboljsa. BiH je na pocetku perioda koji obecava nagli rast zivotnog standarda i sansi za posao. Ovo nije vrijeme da se odlazi iz BiH; ovo je vrijeme kada treba ostati u zemlji i iskoristiti sanse koje nisu postojale prije pee pet godina a kojih sada ima sve vise.

SD: U Mostaru postoje dva univerziteta. Svakako da je ovo apsurdno. Sta mislite o ovoj situaciji?

WP: Univerziteti stvaraju obrazovni proizvod. Njihova egzistencija zavisi od njihove mogucnosti da obezbijede taj proizvod na profesionalan i efikasan nacin. Ukoliko obrazovna institucija postoji zbog razloga koji ne ukljucuju obrazovnu funkciju iste, mislim da takva institucija nece biti u stanju da beskonacno postoji ili da radi na zadovljavajuci nacin. Situacija u Mostaru se odrazava i na drugim mjestima u zemlji. Postoji prevelik broj univerziteta, sto znaci da su finansijska i nastavna sredstva nedovoljna. U mnogim slucajevima, diplome koje dodjeljuju univerziteti se ne priznaju. Ove probleme, te moguce reforme, rjesava Odbor za visikoskolsko obrazovanje.

SD: OHR i druge medjunarodne institucije sporo su reagovale na dogadjaje u Mostaru u vezi sa Hercegovackom bankom. Kriminalna proslost nekih ljudi iz paralelnih struktura u BiH bila je dobro poznata. Sta medjunarodna zajednica kani poduzeti sada?

WP: Trenutno je u toku sveobuhvatna procjena Hercegovacke banke, uz strogo postovanje Zakona o bankama Federacije BiH i medjunarodnih standarda. Ovu procjenu vrsi privremena upraviteljica, koja ima punu operativnu nezavisnost i koja ce biti korektna i transparentna u svojimu svojim izvjestajima i nalazima. Ja sam imenovao privremenu upraviteljicu jer sam imao razloga da vjerujem da postoje izvjesne nepravilnosti u nacinu na koji je banka radila. Privremena upraviteljica je poduzela mjere na osiguranju sredstava banke u cilju zastite stednje obicnih gradjana. Tamo gdje bude dokaza o prevari, pokrenuce se krivicne prijave protiv odgovornih osoba.

SD: Da li mislite da entitet koji je stvoren krvlju i zlocinom, kao sto je RS, moze u potpunosti postivati ljudska prava i prevesti Daytonski sporazum?

WP: Entiteti su dio Daytonskog sporazuma i moj mandat u BiH je da provedem odredbe Daytonskog sporazuma. Entiteti su u stvari administrativne jedinice. Sporazum sadrzi obaveze svih strana da postuju prava i imovinu svih gradjana, bez obzira na njihovu vjersku ili etnicku pripadnost. Zakoniti nacin postizanja ovog cilja u oba entiteta bit ce brzo ojacan radom Ustavnih komisija. Dogadjaji koje smo vidjeli u Banjaluci i Trebinju su potpuno neprihvatljivi. Ja sam potpuno jasno stavio do znanja rukovodstvu Republike Srpske da ukoliko ne dodje do dramaticnih promjena, dramaticne reforme, posebno u oblasti ljudskih prava, slobode kretanja, vjerskih sloboda i fundamentalnih socijalnih prava svih gradjana, sto znaci Hrvata i Bosnjaka pored Srba u Republici Srpskoj, nece biti buducnosti za Republiku Srpsku. Ja vjerujem jem da gosp. Ivanic ovo dobro zna. Nadam se da shvata da se Daytonski proces moze nastaviti, a s njim i Republika Srpska, jedino uz punu saradnju sa Hrvatima i Bosnjacima.

SD: Mi vjerujemo da BiH moze funkcionirati jedino kao drzava bez entiteta. Nakon nedavnih dogadjaja u Banjaluci i Trebinju ocigledno je da RS nije u stanju osigurati jednaka prava za sve svoje gradjane. Smatrate li da je potrebno da RS nestane?

WP: Dogadjaji u Banjaluci i Trebinju ukazuju na postojanje ozbiljnih problema u socijalnom i politickom tkivu RS, i na propust rukovodstva RS da rijesi ove probleme. Ali ja vjerujem da su sramne scene kojih smo bili svjedoci posljednji pokusaji nereformiranih zastupnika tvrde struje, ultra-nacionalista i ekstremista da zaustave plimu normalizacije i odrze san o monoetnickoj, sovinistickoj, kriminalnoj sredini u kojoj oni cvjetaju. Ja sam rukovodstvu RS jasno stavio do znanja da se moraju rjesiti osnovni uzroci stalnih ustavnih povreda, i to brzo i efikasno. Ja cu pratiti kako ce to rukovodstvo ispuniti ovaj zahtjev.

SD: Vasi kriticari sugeriraju da je Vas mandat ovdje skoro istekao. Je li to tacno? Ako nije, koliko dugo cete ostati u BiH?

WP: O tome pitanju ne odlucujem ja. O njemu odlucuje Vijece za implementaciju mira. Ono sto je vazno jeste da moj ured nastavi i dalje unapredjivati pjivati politicki i ekonomski proces koji ce dati vidljive i pozitivne rezultate za gradjane BiH. Naravno, to je zadatak koji me osobno veoma ispunjuje.

SD: I u zakljucku, koja je Vasa poruka mladim ljudima u BiH?

WP: Vjerujem da ima mnogo pozitivnih znakova koji pokazuju da su narod u BiH i novo rukovodstvo nacinili dosta progresa. Ima uzasnih problema, ali ja vjerujem da narod u Bosni i Hercegovini ima snage da ih prevlada. U ovom pogledu, posebno su vazni mladi ljudi jer oni imaju energiju i kreativnost, sto su dvije osobine koje u kombinaciju mogu prevladati najvece prepreke. Buducnost lezi u odupiranju trenutnim strahovima i njihovom odagnavanju. Ovaj otpor nece doci od onih koji se hrane strahom, onih koji se drze sopstvene nacionalne paranoje i dijele ljude i teritorije u nastojanju da zadrze svoja mala carstva. Probijanje kruga straha ce ovisiti o intelektualcima i umjetnicima i onima koji imaju snage da gledaju mimo granica i mimo nacionalisticke uskogrudnosti.

Kako ce doci do procvata na Balkanu? Da li ce biti tolerantnih drustava koja postuju prava gradjana? Hoce li drzave na Balkanu vremenom zauzeti svoja legitimna mjesta u Evropskoj Uniji ­ radeci zajedno na promoviranju svojih zajednickih interesa? Odgovor zavisi od mladih ljudi ove zemlje i susjednih zemalja. Oni ce odluciti o tome da li ce strah od bu od buducnosti odrediti pravce kretanja ovog regiona, ili ce drzave na Balkanu iskoristiti svoje pravo na sopstvenu buducnost u porodici evropskih drzava.