Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku date u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenarečenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se  na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno s gore navedenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI .2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”, koje “mogu uključivati poduzimanje mjera protiv osoba koje obnašaju javne dužnosti;

Imajući u viduda je Vijeće za provedbu mira na sastanku, održanom u svibnju 2000. godine u Brislu, apeliralo da se donesu mjere za poboljšanje transparentnosti javnih sredstava i mjere u cilju uklanjanja prepreka za gospodarsku reformu, i svjesni potrebe za stvaranjem uvjeta za samoodrživi, tržišno orijentirani gospodarski razvoj kako bi se Bosni i Hercegovini omogućila tranzicija putem napuštanja faze ekonomije zavisne od donacija;

Uzimajući u obzir  da javna poduzeća u Republici Srpskoj raspolažu nedovoljnim mehanizmima potrebnim za sprečavanje pustošenja javnih sredstava, pogotovu ako se ima u vidu da je takvo pustošenje skandalozno obzirom na oskudnost tih javnih sredstava;    

Priznavajućivisok nivo profesionalizma i stručnosti koje istrajno pokazuje Glavna služba za reviziju Republike Srpske i njezinu sposobnost da se brzo mobilizira radi provođenja revizija kojima će se utvrditi financijske nepravilnosti i time uvesti odgovornost i transparentnost potrebita radi zaštite interesa javnosti;     

Svjesni da je financijska potpora za provedbu revizija neophodna, obzirom na enormni obim poslova koje će provedba revizija iziskivati za Glavnu službu za reviziju Republike Srpske, čiji su resursi inače ograničeni;

Iz razloga koji su ovdje navedeni Visoki predstavnik donosi slijedeću;

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji javnog sektora Republike Srpske

(“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 18/99 i 39/03)

koji se nalazi u privitku Odluke i čini njen sastavni dio.

Taj zakon se objavljuje na službenoj internet stranici Ureda Visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Republike Srpske, na privremenom osnovu, sve dok ga Narodna skupština Republike Srpske ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REVIZIJI JAVNOG SEKTORA REPUBLIKE SRPSKE

(“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 18/99 i 39/03)

Članak 1.

U Zakonu o reviziji javnog sektora Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 18/99 i 39/03), u članku 15, stavci 1. i 2. se mijenjaju i glase:

“Ministarstvo, organizacija, poduzeće ili drugo tijelo iz članka 14. ovog zakona, izuzev Narodne skupštine Republike Srpske i Vlade Republike Srpske, čiji se financijski obračuni revidiraju na njegov zahtjev ili za koji se obavljaju posebne revizije sukladno članku 18, dužno je platiti naknadu za reviziju temeljem važećeg cjenovnika koji utvrdi glavni revizor i odobri Komisija za privredu i finansije Narodne skupštine.

Naknada se plaća u roku od 30 dana nakon izdavanja računa. Kada se obavljaju posebne revizije sukladno članku 18. ovog zakona, Narodna skupština može od provjeravane strane zahtijevati plaćanje unaprijed u visini do 50% ukupnog iznosa naknada za reviziju. U slučaju plaćanja unaprijed Narodna skupština može zahtijevati da se račun za plaćanje unaprijed izmiri u roku koji može biti kraći od 30 dana nakon izdavanja računa. Iznos naknade za reviziju koji se plaća unaprijed oduzima se od ukupnog iznosa naknade koja se plaća nakon završetka posebne revizije.”

Stavak 4. se mijenja i glasi:

“Glavni revizor može neplaćenu naknadu, uključujući i naknadu čije se plaćanje vrši unaprijed sukladno stavku 2. ovog članka, naplatiti kao dug putem nadležnog suda.”

Članak 2.

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”.