Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se  na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu s gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI .2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”, koje “mogu uključivati preduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne funkcije;

Imajući u viduda je Vijeće za implementaciju mira na sastanku, održanom u maju 2000. godine u Briselu, apeliralo da se donesu mjere za poboljšanje transparentnosti javnih sredstava i mjere u cilju uklanjanja prepreka za privrednu reformu, i svjesni potrebe za stvaranjem uvjeta za samoodrživi, tržišno orijentirani ekonomski razvoj kako bi se Bosni i Hercegovini omogućila tranzicija putem napuštanja faze ekonomije zavisne od donacija;

Uzimajući u obzir  da javna preduzeća u Republici Srpskoj raspolažu nedovoljnim mehanizmima potrebnim za sprečavanje pustošenja javnih sredstava, pogotovu ako se ima u vidu da je takvo pustošenje skandalozno obzirom na oskudnost tih javnih sredstava;   

Priznavajućivisok nivo profesionalizma i stručnosti koje istrajno pokazuje Glavna služba za reviziju Republike Srpske i njenu sposobnost da se brzo mobilizira radi provođenja revizija kojima će se utvrditi finansijske nepravilnosti i time uvesti odgovornost i transparentnost potrebna radi zaštite interesa javnosti;     

Svjesnida je finansijska podrška za provođenje revizija neophodna, obzirom na enormni obim poslova koje će provođenje revizija iziskivati za Glavnu službu za reviziju Republike Srpske, čiji su resursi inače ograničeni;

Iz razloga koji su ovdje navedeni Visoki predstavnik donosi slijedeću;

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji javnog sektora Republike Srpske

(“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 18/99 i 39/03)

koji se nalazi u prilogu Odluke i čini njen sastavni dio.

Taj zakon se objavljuje na službenoj internet stranici Ureda Visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Republike Srpske, na privremenoj osnovi, sve dok ga Narodna skupština Republike Srpske ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O REVIZIJI JAVNOG SEKTORA REPUBLIKE SRPSKE

(“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 18/99 i 39/03)

Član 1.

U Zakonu o reviziji javnog sektora Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 18/99 i 39/03), u članu 15, stavovi 1. i 2. se mijenjaju i glase:

“Ministarstvo, organizacija, preduzeće ili drugi organ iz člana 14. ovog zakona, izuzev Narodne skupštine Republike Srpske i Vlade Republike Srpske, čiji se finansijski obračuni revidiraju na njegov zahtjev ili za koji se obavljaju posebne revizije u skladu sa članom 18, dužno je platiti naknadu za reviziju na osnovu važećeg cjenovnika koji utvrdi glavni revizor i odobri Komisija za privredu i finansije Narodne skupštine.

Naknada se plaća u roku od 30 dana nakon izdavanja računa. Kada se obavljaju posebne revizije u skladu sa članom 18. ovog zakona, Narodna skupština može od provjeravane strane zahtijevati plaćanje unaprijed u visini do 50% ukupnog iznosa naknada za reviziju. U slučaju plaćanja unaprijed Narodna skupština može zahtijevati da se račun za plaćanje unaprijed izmiri u roku koji može biti kraći od 30 dana nakon izdavanja računa. Iznos naknade za reviziju koji se plaća unaprijed oduzima se od ukupnog iznosa naknade koja se plaća nakon završetka posebne revizije.”

Stav 4. se mijenja i glasi:

“Glavni revizor može neplaćenu naknadu, uključujući i naknadu čije se plaćanje vrši unaprijed u skladu sa stavom 2. ovog člana, naplatiti kao dug putem nadležnog suda.”

Član 2.

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”.