|
Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom
predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog
dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i
posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki
predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema
koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za
implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je
Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da
iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme u skladu s gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka,
kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema
tački (c) stava XI .2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog
sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”, koje
“mogu uključivati preduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne funkcije;
Imajući u viduda je Vijeće za implementaciju mira na sastanku,
održanom u maju 2000. godine u Briselu, apeliralo da se donesu mjere za
poboljšanje transparentnosti javnih sredstava i mjere u cilju uklanjanja
prepreka za privrednu reformu, i svjesni potrebe za stvaranjem uvjeta za
samoodrživi, tržišno orijentirani ekonomski razvoj kako bi se Bosni i
Hercegovini omogućila tranzicija putem napuštanja faze ekonomije zavisne od
donacija;
Uzimajući u obzir da javna preduzeća u Republici Srpskoj
raspolažu nedovoljnim mehanizmima potrebnim za sprečavanje pustošenja javnih
sredstava, pogotovu ako se ima u vidu da je takvo pustošenje skandalozno obzirom
na oskudnost tih javnih sredstava;
Priznavajućivisok nivo profesionalizma i stručnosti koje istrajno
pokazuje Glavna služba za reviziju Republike Srpske i njenu sposobnost da se
brzo mobilizira radi provođenja revizija kojima će se utvrditi finansijske
nepravilnosti i time uvesti odgovornost i transparentnost potrebna radi zaštite
interesa javnosti;
Konstatirajućida je finansijska podrška za provođenje revizija
neophodna, obzirom na enormni obim poslova koje će provođenje revizija
iziskivati za Glavnu službu za reviziju Republike Srpske, čiji su resursi inače
ograničeni;
Imajući u vidurelevantne odredbe Zakona o reviziji javnog sektora
Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 18/99 i 39/03,
izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji javnog
sektora Republike Srpske donesenim Odlukom Visokog predstavnika od 16. decembra
2004.
godine);
Iz razloga koji su ovdje navedeni Visoki predstavnik donosi slijedeću;
ODLUKU
o donošenju Zaključka kojim se generalnom revizoru
Republike Srpske nalaže da obavi posebne revizije
koji se nalazi u prilogu Odluke i čini njen sastavni dio.
Navedeni Zaključak se objavljuje na službenoj internet stranici Ureda Visokog
predstavnika i stupa na snagu odmah kao zaključak Narodne skupštine Republike
Srpske, na privremenoj osnovi, sve dok ga Narodna skupština Republike Srpske ne
usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Generalni revizor će Uredu Visokog predstavnika poslati primjerak svakog od
izvještaja iz stava 2. člana 2. Zaključka.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku
Republike Srpske”.
Sarajevo, 16. decembar 2004.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
Zaključak kojim se generalnom revizoru Republike Srpske
nalaže da obavi posebne revizije
Član 1.
Generalni revizor Republike Srpske (u daljem tekstu: generalni revizor) dužan
je izvršiti posebne revizije, na osnovu člana 18. Zakona o reviziji javnog
sektora Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 18/99 i
39/03, izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji
javnog sektora Republike Srpske donesenim Odlukom Visokog predstavnika od 16.
decembra 2004. godine, u daljem tekstu: Zakon), u slijedećim organizacijama (u
daljem tekstu: provjeravane
strane):
1. AD Telekom Srpske
Banja
Luka, Vuka Karaxića 6
2. JMDP Elektroprivreda
Republike Srpske
Trebinje,
Obala Luke Vukalovića 3
3. JP NIRS Bosanski Brod
Bosanski
Brod, Svetog Save bb
4. AD Željeznice Republike
Srpske
Doboj,
Svetog Save 71
5. JP Srpske šume Republike
Srpske
Sokolac,
Romanijska 1/3
6. JODP Srpske Pošte
Banja
Luka, Kralja Petra Prvog Karađorđevića 61b
Član 2.
Za svaku od provjeravanih strana nabrojanih u članu 1. generalni revizor je,
pored ostalog, dužan izvijestiti o:
- tome da li su finansijski obračuni za kalendarske
godine 2003. i 2004. sastavljeni i pripremljeni u skladu s relevantnim
zakonima;
- tome da li finansijski obračuni predstavljaju tačan i
nepristrasan pregled poslovanja za kalendarske godine 2003. i 2004. i stanja
na kraju godine;
- ekonomičnosti, efikasnosti i rentabilnosti kojima je organizacija
iskoristila svoje resurse pri obavljanju svojih funkcija.
Generalni revizor izvještaje podnosi Narodnoj skupštini Republike
Srpske.
Član 3.
U roku od 20 radnih dana nakon stupanja na snagu ovog Zaključka, generalni
revizor procjenjuje, na osnovu člana 15. Zakona, naknade za reviziju potrebne za
obavljanje svake od posebnih revizija naloženih u članu 1. ovog Zaključka.
Svaka od provjeravanih strana dužna je izvršiti plaćanje unaprijed 50%
naknada za reviziju koja se vrši u vezi sa datom provjeravanom stranom.
Iznos naknada za reviziju koji se mora platiti unaprijed plaća se u roku od
15 dana nakon ispostavljanja računa za plaćanje.
Iznos naknada za reviziju koji se plaća unaprijed odbija se od ukupnog iznosa
naknada koji plaća svaka od provjeravanih strana nakon okončanja posebne
revizije.
Član 4.
Ovaj Zaključak stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom
glasniku Republike Srpske”.
|