|
Koristeći se ovlastima koje su visokom
predstavniku dane člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog
ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je
visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje navedenog Sporazuma o civilnoj
provedbi Mirovnog ugovora, i člankom II 1. (d) prethodno navedenog Sporazuma,
koji od visokog predstavnika zahtijeva da olakša rješavanje bilo kojih poteškoća
koje se pojave u svezi s civilnom provedbom Općeg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini;
Pozivajući sena stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu
mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za
provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni
autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi
olakšao rješavanje bilo kojih poteškoća kao što je gore rečeno „donošenjem
obvezujućih odluka kakogod on ocijeni da je neophodno” o određenim pitanjima,
uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2)„ mjere kojima se osigurava provedba
Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih
entiteta, kao i neometano funkcioniranje zajedničkih institucija”;
Pozivajući se takođerna članak III. Aneksa Deklaracije Vijeća
za provedbu mira donesene u Madridu, 15. i 16. prosinca 1998. godine, u kojoj je
Vijeće za provedbu mira ukazalo na potrebu da se zajedničke institucije učine
učinkovitim u ulozi koja je kao ključni zadatak za njih utvrđena u Općem
okvirnom sporazumu za mir, te u nastavku naznačilo svoju potporu danu visokom
predstavniku u radu s organima vlasti Bosne i Hercegovine da “reformiraju rad
Vijeća ministara sukladno ustavnim procedurama kako bi se poboljšala njegova
sposobnost da donosi i provodi odluke na poslovan i djelotvoran način;
Imajući u viducommuniqué koji donio Upravni odbor Vijeća
za provedbu mira u Briselu 7. prosinca 2000. godine, u kojem je naglašena
neophodnost suradnje u cilju izgradnje funkcionalne države, posebice putem
učinkovitog Vijeća ministara koje uživa punu političku i financijsku potporu
entiteta, i koje je sposobno za suradnju, na ravnopravnim osnovama, s drugim
državama i međunarodnim organizacijama;
Podsjećajući seda je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira, u
svom communiquéu donesenom u Briselu 3. veljače 2005. godine,
istaknuo centralnu ulogu Vijeća ministara u provedbi reformi koje su potrebne
unutar procesa stabilizacije i pridruživanja Europskoj uniji i apelirao na
Vijeće ministara da nastavi tim tempom reforme i demonstrira svoje vodstvo bh.
institucijama te žurno djeluje ukoliko Bosna i Hercegovina želi u skoroj
budućnosti ispuniti uvjete Studije izvodljivosti Europske
unije;
S obziromda je Vijeće ministara donijelo samo desetak novih
zakona u tijeku devet mjeseci svog mandata kao i dvadesetak zakona kojima se
vrše izmjene i dopune u postojećem zakonodavstvu, te da nije uspjelo donijeti
ključne odluke poput odluke o imenovanju novog direktora Regulatorne agencije za
komunikacije;
Imajući u vidu daje načelo kontinuiteta javne službe zasnovano
na pravu građana Bosne i Hercegovine da očekuju da će se u njihovo ime
neprekidno donositi odluke i izvršavati aktivnosti upravljanja;
Konstatirajući da ustaljena praksa odlaganja, kašnjenja i
izostajanja pridonosi umanjenju sposobnosti Vijeća ministara;
S obziromda je u cilju da se Bosni i Hercegovini osigura
stabilna, učinkovita i funkcionalna vlada potrebno da se izvrši reforma Vijeća
ministara i njegovog procesa donošenja odluka;
Uzevši u obzir, konstatirajući, te imajući u vidu sve prethodno navedeno,
visoki predstavnik donosi sljedeću:
ODLUKU
o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
Vijeću
ministara Bosne i Hercegovine
(“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 38/02, 30/03, 42/03, 81/06 i
76/07)
Zakon koji slijedi i koji čini sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu kako
je predviđeno u članku 7. ovog Zakona na privremenoj osnovi, sve dok ga
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez
izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju da važe sve suprotne odredbe
Poslovnika o radu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne
i Hercegovine”, br. 22/03).
Ova Odluka objavljuje se na službenoj Internet stranici Ureda visokog
predstavnika i stupa na snagu odmah.
Ova Odluka se odmah objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
|
Sarajevo, 19. listopada 2007. |
Miroslav Lajčák |
|
|
Visoki predstavnik |
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VIJEĆU MINISTARA BOSNE I
HERCEGOVINE
Članak 1.
U članku 7. stavak (3) Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine
(“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 38/02, 30/03, 42/03, 81/06, 76/07),
ispred riječi: “Zamjenici ministara zamjenjuju ministre” dodaju se riječi: “Ako
drugačije nije predviđeno ovim Zakonom,”.
U članku 7., sadašnji stavak (4) zamjenjuje se novim stavkom (4), koji
glasi:
“Zamjenik ministra koji sudjeluje na sjednici Vijeća ministara umjesto
odsutnog ministra u skladu sa stavkom (3) ovog članka, ima pravo odlučivati u
njegovo ime po svim ili po pojedinim pitanjima sukladno ovlastima koje mu
odsutni ministar prenese i koji o tome pismeno obavijesti predsjedavajućeg
Vijeća ministara.”
Članak 2.
U članku 14. stavak (3), riječi: “najkasnije u roku od 15 dana od dana
podnošenja njegove ostavke i/ili od dana kada je ustanovljeno da je
ministar ili zamjenik ministra trajno spriječen da vrši svoju dužnost” dodaju se
iza riječi: “imenuje njegovog nasljednika”.
U članku 14. dodaju se novi stavci (4) i (5), koji glase:
“(4) Zamjenik ministra privremeno obavlja dužnosti ministra tijekom perioda
između:
a) dana kada ministar podnese ostavku i dana
kada nasljednik navedenog ministra preuzme dužnost sukladno postupku predviđenom
ovim zakonom; ili
b) dana kada se ustanovi da je ministar trajno
spriječen da vrši svoju dužnost i dana kada nasljednik navedenog ministra
prezume dužnost sukladno postupku predviđenom ovim zakonom.
(5) U slučaju da privremeno vršenje dužnosti iz stavka (4) ovog članka
nastane u svezi s ostavkom ministra obrane ili ustanovljenje trajne
spriječenosti vršenja dužnosti nastane u svezi s ministrom obrane,
predsjedavajući Vijeća ministara će odrediti koji od zamjenika ministra obrane
će privremeno obavljati dužnosti navedenog ministra tijekom odnosnog perioda
propisanog u stavku (4) ovog članka.”
Članak 3.
U članku 15, dodaju se novi stavci (3) i (4), koji glase:
“(3) Ako Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donese odluku o potvrdi
smjene ministra u skladu sa stavkom (1) ovog članka, zamjenik ministra će
privremeno obavljati dužnosti navedenog ministra tijekom perioda između dana
donošenja navedene odluke o potvrdi i dana kada novoimenovani ministar preuzme
dužnost sukladno postupku predviđenom ovim zakonom.
(4) Ako Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donese odluku o potvrdi
smjene ministra odbrane u skladu sa stavkom (1) ovog članka, predsjedavajući
Vijeća ministara će odrediti koji zamjenik ministra će privremeno obavljati
dužnosti navedenog ministra tijekom perioda između dana donošenja navedene
odluke o potvrdi i dana kada novoimenovani ministar preuzme dužnost sukladno
postupku predviđenom ovim zakonom.”
Članak 4.
U članku 16, stavak (2), poslije prve rečenice dodaje se sljedeći tekst:
“Po pravilu, sjednice Vijeća ministra održavaju se najmanje jednom tjedno,
osim u opravdanim slučajevima utvrđenim u Poslovniku o radu Vijeća ministara
Bosne i Hercegovine. Ako suprotno odredbama ovog zakona i odredbama navedenog
Poslovnika predsjedavajući Vijeća ministara ne sazove dvije uzastopne sjednice
Vijeća ministara, sjednicu će zajednički sazvati zamjenici
predsjedavajućeg.”
U članku 16, stavak (3), iza riječi “članova Vijeća ministara”, zarez se
zamjenjuje točkom i ostatak teksta se briše.
Članak 5.
U članku 18. stavak (1), riječi: “od ukupnog broja svojih članova” zamjenjuju
se riječima: “članova koji su prisutni i glasaju”.
U članku 18. stavak (2), iza riječi “konsenzusom” a prije riječi “a osobito o
propisima”, dodaju se riječi: “članova koji su prisutni i glasaju”.
U članku 18. stavak (3) riječi: ”odluku donosi Vijeće ministara većinom
glasova koja podrazumijeva i po najmanje dva člana iz svakog konstitutivnog
naroda” zamjenjuju se riječima: “odluku donosi Vijeće ministara u skladu sa
stavkom (1) ovog članka, s tim da navedena većina podrazumijeva glas najmanje
jednog člana iz svakog konstitutivnog naroda”.
U članku 18. dodaje se novi stavak (4), koji glasi:
“(4) U slučaju da zamjenik ministra zamjenjuje ministra sukladno ovom zakonu,
glas navedenog zamjenika ministra računa se za potrebe izračunavanja većine
propisane u stavku (1) ovog članka i za potrebe utvrđivanja postojanja
konsenzusa propisanog u stavku (2) ovog članka. Prilikom računanja većine
propisane u stavku (3) ovog članka, uračunava se glas navedenog zamjenika
ministra, ali se ne smatra glasom pripadnika bilo kojeg od konstitutivnih
naroda.”
Članak 6.
Članak 32. briše se i zamjenjuje novim člankom 32. koji glasi:
“Predsjedavajućeg Vijeća ministara, u slučaju njegove odsutnosti ili druge
vrste spriječenosti da obavlja svoje dužnosti, zamjenjuje najmlađi od zamjenika
predsjedavajućeg Vijeća ministara. U tom slučaju, navedeni zamjenik
predsjedavajućeg ima sva prava i dužnosti predsjedavajućeg Vijeća ministara.”
Članak 7.
Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i
Hercegovine”.
|