Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku date u članku V Aneksa 10 (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje gore navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;

S obzirom na stavak I.2.a Zaključaka navedene Konferencije iz Bonna, kojim je utvrđeno “da je nepristrano i neovisno pravosuđe” od “suštinske važnosti za vladavinu zakona i pomirenje u Bosni i Hercegovini”;

Uzimajući u obzir Aneks Deklaracije Vijeća za provedbu mira od 16. prosinca 1998. godine, u kojem je Upravni odbor apelirao na potrebu “usvajanja zakona, do 30. lipnja 1999. godine, kojim bi se uspostavilo neovisno i nepristrano pravosuđe, sa akcentom na sudačkim i tužiteljskim imenovanjima, primjerenim plaćama i objektivnim standardima za imenovanje sudaca i tužitelja, koji će biti sukladni istim koji se primjenjuju u europskoj demokratskoj praksi, te promicanju multietničkog pravosuđa širom BiH”;

Shvatajući da je 8. ožujka 2001. supervizor za Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine donio Nalog supervizora o imenovanju članova pravosuđa Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine;

Shvatajući da je financijska situacija u sudstvu i tužiteljstvu na svim razinama u Bosni i Hercegovini i dalje izrazito kritična i da godišnji troškovi plaća i naknada za suce i tužitelje jasno predstavljaju neproporcionalan dio ukupnih proračuna, te da je trenutna situacija neodrživa i da bi mogla dovesti do kolapsa u sudstvu i tužiteljstvu u Bosni i Hercegovini;

Uzimajući u obzir Kominike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 3. prosinca 2004. godine, u kojem je Upravni odbor naglasio da “efikasan rad pravosuđa, ključni element poslijeratnog oporavka BiH, ovisi o pravilnom funkcioniranju i odgovarajućoj nagrađenosti pravosudnih tijela”, i u kojem je dao svoju punu podršku stavu “da je žurno potrebno izvršiti reviziju plaća u pravosuđu da bi se osigurala odgovarajuća raspodjela sredstava koja će omogućiti efikasan rad pravosudnog sistema”.

Konstatirajući također da je, u cilju izbjegavanja daljnjeg pogoršanja situacije, visoki predstavnik zamrznuo plaće u entitetskom pravosuđu prosinca 2004. godine i da je uspostavljena radna skupina koju čine predstavnici iz ministarstava pravde na razini entiteta i Bosne i Hercegovine, Pravosudnog povjerenstva Brčko Distrikta, Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine kao i udruženja sudaca i tužitelja u oba entiteta sa zadaćom izvršiti reviziju plaća u pravosuđu i izraditi nove zakonske propise;

Prihvatajući preporuke radne grupe da bi plaće sudija i tužilaca trebale biti usklađene između entiteta, da naknade koje su ukinuli entitetski parlamenti 2003. godine ne bi trebalo ponovo uvesti, da bi plaće za sudije i tužioce trebale biti umjereno umanjene, da bi sadašnje plaće trebale ostati i dalje zamrznute sve dok prosječna plaća u Bosni i Hercegovini ne dostigne određeni nivo, te da će, nakon što ponovo počnu da rastu, plaće rasti u istom procentu kao i prosječna plaća u Bosni i Hercegovini čime će se osigurati fiksni omjer između prosječne plaće u Bosni i Hercegovini i plaća u pravosuđu kao i dalje usklađivanje između entiteta;

Prihvatajući preporuke radne skupine da bi plaće sudaca i tužitelja trebale biti usklađene između entiteta, da naknade koje su ukinuli entitetski parlamenti 2003. godine ne bi trebalo ponovo uvesti, da bi plaće za suce i tužioce trebale biti umjereno umanjene, da bi sadašnje plaće trebale ostati i dalje zamrznute sve dok prosječna plaća u Bosni i Hercegovini ne dostigne određenu razinu, te da će, nakon što ponovno počnu rasti, plaće rasti u istom procentu kao i prosječna plaća u Bosni i Hercegovini čime će se osigurati fiksni omjer između prosječne plaće u Bosni i Hercegovini i plaća u pravosuđu kao i daljnje usklađivanje između entiteta;

Prihvatajući činjenicu da je Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine, na svojoj sjednici održanoj 23. kolovoza 2005. godine, izrazilo podršku preporukama radne skupine;

Prisjećajući se Kominikea Upravnog vijeća Vijeća za provedbu mira od 24. lipnja 2005. godine u kojem je ukazano na to da je Upravno vijeće i dalje zabrinuto “zbog izazova fiskalne održivosti sa kojim se suočavaju vlasti u BiH, naročito na entitetskoj razini”;

Shvatajući da je realizacija preporuka radne skupine od ključnog značaja za funkcioniranje pravosudnog sustava u Bosni i Hercegovini i da je u tom pogledu od vrhunske važnosti da se one ostvaruju od početka naredne proračunske godine i to počevši od 1. siječnja 2006 godine;

Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću:

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o plaćama i drugim naknadama sudaca i tužitelja u Brčko Distriktu

koji se nalazi u privitku Odluke i čini njen sastavni dio.

Taj zakon stupa na snagu kao zakon Brčko Distrikta danom predviđenim u članku 17. Zakona, osim ako ga Skupština Brčko Distrikta ne usvoji u istom tekstu, istom obliku i bez izmjena i dopuna ili dodatnih uvjeta prije 31. prosinca 2005. godine. Ako Skupština Brčko Distrikta usvoji navedeni zakon u drugačijem tekstu, uz izmjene i dopune ili dodatne uvjete, taj zakon neće stupiti na snagu.

U slučaju da Zakon koji je sastavni dio ove Odluke stupi na snagu sukladno odredbama ove Odluke, stupit će na snagu na privremenom osnovu, sve dok ga Skupština Brčko Distrikta ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna ili bez dodatnih uvjeta.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”.

Sarajevo, 9. prosinca 2005.                                                                  Paddy Ashdown

                                                                                                            Visoki predstavnik

ZAKON O PLATAMA I DRUGIM NAKNADAMA

SUDACA I TUŽITELJA U BRČKO DISTRIKTU

I

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Okvir Zakona

Ovim zakonom utvrđuju se plaće, naknade i određena materijalna prava sudaca i tužitelja u Brčko Distriktu.

II

PLAĆE, NAKNADE I DRUGA MATERIJALNA PRAVA

Članak 2.

Osnovna mjesečna plaća sudaca 

Osnovna mjesečna plaća sudaca iznosi:

a)      Za suce Osnovnog suda u Brčkom: 2.980 KM.

b)      Za predsjednika Osnovnog suda u Brčkom: 3.200 KM.

c)      Za suce Apelacionog suda u Brčkom: 3.200 KM.

d)      Za predsjednika Apelacionog suda u Brčkom: 3.500 KM.

Članak 3.

Osnovna mjesečna plaća tužitelja 

Osnovna mjesečna plaća tužitelja iznosi:

a)      Za tužitelje Tužiteljstva Brčko Distrikta: 2.980 KM. 

b)      Za zamjenika glavnog tužitelja Tužiteljstva Brčko Distrikta: 3.100 KM.

c)      Za glavnog tužitelja Tužiteljstva Brčko Distrikta: 3.400 KM.

Članak 4.

Dodatak na radni staž

Osnovna mjesečna plaća svakog suca i tužitelja iz čl. 2. odnosno 3. ovog zakona povećava se za  0,5% za svaku punu godinu radnog staža, najviše do 40 godina.

Članak  5.

Reguliranje osnovne mjesečne plaće

1.         Plaće propisane članom 2. i 3. ovog Zakona neće se povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne ili ne pređe iznos od 800 KM.

2.         Počevši od godine koja uslijedi nakon godine u kojoj prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu po prvi put dostigne ili pređe iznos od 800 KM, osnovna mjesečna plaća sudaca i tužitelja propisana člankom 2. odnosno 3. godišnje će se korigirati za procenat povećanja prosječne mjesečne neto plaće u Bosni i Hercegovini.

3.         Procenat povećanja iz stavka 2. ovog članka izračunat će se tako što će se uporediti prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini za kalendarsku godinu sa prosječnom mjesečnom neto plaćom u Bosni i Hercegovini iz prethodne kalendarske godine.

4.         U slučaju da se u nekoj godini prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu smanji, osnovna mjesečna plaća sudaca i tužitelja ostaje ista i neće se ponovo povećavati  sve dok prosječna mjesečna neto plaća u Bosne i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne najviši nivo  od prvog povećanja plaća u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Nakon toga, plaće sudaca i tužitelja se povećavaju u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

5.         Prosječna mjesečna neto plaća bit će ona plaća koja bude objavljena od strane Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine.   

Članak  6.

Radno vrijeme

1.         Broj radnih sati za suce i tužitelje je 40 sati sedmično.

2.         Ukoliko sudac odnosno tužitelj radi pola radnog vremena, u skladu sa posebnim zakonom ili propisima, osnovna mjesečna plaća iz članka 2. odnosno 3. ovog zakona, korigirat će se u skladu sa brojem odrađenih dana u odnosu prema broju redovnih radnih dana za taj mjesec.

Članak  7.

Plaćeni godišnji odmor i odustvo za zadovoljavanje vjerskih potreba

1.         Suci i tužitelji imaju pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana.

2.         Pored prava na godišnji odmor definiranog u stavku 1. ovog članka, suci i tužitelji imaju pravo na dva plaćena i dva neplaćena dana odmora godišnje za zadovoljenje vjerskih potreba.

3.         Svi suci i tužitelji imaju pravo na neto naknadu za godišnji odmor u iznosu od 50% osnovne mjesečne plaće iz članka 2.a odnosno 3.a. 

4.         Neto naknada za godišnji odmor iz stavka 3. ovog članka plaća se kao dodatak na redovnu plaću u srpnju svake godine, bez obzira na to kada se uzima godišnji odmor.

5.         Plaćeni godišnji odmor za svakog suca i tužitelja bit će reguliran planom godišnjih odmora kojeg će odrediti predsjednik suda ili glavni tužitelj na godišnjem osnovu u skladu sa propisima o unutarnjem poslovanju predmetnog suda odnosno tužiteljstva.

Članak 8.

Izvanredno plaćeno odsustvo

Pored godišnjeg odmora reguliranog člakom 7. ovog Zakona, suci i tužielji imaju pravo na sedam plaćenih dana odmora u kalendarskoj godini kako slijedi:

(i)         U slučaju ženidbe/udaje: 5 dana;

(ii)        U slučaju smrti bliskog srodnika (supružnika, partnera, majke, oca, očuha, maćehe, djeteta, pastorka/pastorke, brata, sestre, polubrata, polusestre): 3 dana;

(iii)       U slučaju smrti manje bliskog srodnika (dede, bake ili bliskog srodnika bračnog druga ili partnera): 1 dan;

(iv)       U slučaju rođenja djeteta: 2 dana;

(v)        U slučaju selidbe iz stalnog prebivališta u drugo prebivalište: 1 dan.

Članak 9.

Plaćeno odsustvo

1. Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće može odlučiti da sudac odnosno tužitelj nastavi primati svoju plaću tokom odsustva koje mu odobri Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće u skladu sa člankom 17. točkom 13. Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 25/04).

2. Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće u saradnji sa Pravosudnim povjerenstvom Brčko Distrikta izdaje propise u svezi sa okolnostima pod kojim sudac odnosno tužitelj nastavlja primati plaću tokom odsustva definiranog u stavku 1. ovog članka.

Članak  10.

Naknada prilikom odlaska u mirovinu

Suci i tužitelji imaju pravo na jednu osnovnu mjesečnu plaću kao naknadu prilikom odlaska u mirovinu, kao što je to propisano u članku 2. odnosno 3. ovog zakona.

Članak 11.

Zdravstveno osiguranje i bolovanje

Suci i tužitelji imaju pravo na zdravstveno osiguranje i bolovanje u skladu sa važećim Zakonom o zdravstvenom osiguranju u Brčko Distriktu. 

Članak 12.

Mirovinsko i invalidsko osiguranje

Suci i tužitelji imaju pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje u skladu sa važećim Zakonom o mirovinskom i invalidskom osiguranju u Republici Srpskoj ili u Federaciji Bosne i Hercegovine, ovisno od fonda u koji su uplaćivali doprinose.

Članak 13.

Naknada za putne troškove

Suci i tužitelji imaju pravo na naknadu za putne troškove u skladu sa propisima o unutarnjem poslovanju suda ili tužiteljstva i odobrenim proračunom suda odnosno tužiteljstva. 

Članak 14.

Naknada za troškove edukacije

Suci i tužitelji imaju pravo na naknadu za troškove nastale tijekom edukacije u skladu sa propisima o unutarnjem poslovanju suda ili tužiteljstva i odobrenim proračunom suda ili tužiteljstva.

Članak 15.

Naknada za upućivanje u drugi sud sa ili bez pristanka suca

U slučaju upućivanja suca da vrši dužnost suca u drugom sudu u skladu sa člankom 50. ili 51. Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću, taj sudac ima pravo na naknadu za troškove u skladu sa odredbama koje donese Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće u suradnji sa Pravosudnom komisijom Brčko distrikta.

III

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 16.

Stavljanje odredbi van snage

Odredbe sadržane u drugim zakonima, propisima ili odlukama Brčko Distrikta koje su u suprotnosti s odredbama ovog zakona prestaju važiti danom stupanja na snagu ovog zakona.

Članak 17.

Objavljivanje i stupanje na snagu

Ovaj zakon stupa na snagu 1.1.2006. godine.