Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se  na stav XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu s gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI .2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se takođe na Deklaraciju Vijeća za implementaciju mira iz decembra 1998. godine, u kojoj je Vijeće ukazalo na to da uspostava vladavine zakona u koju će svi građani imati povjerenje predstavlja preduvjet za trajni mir i samoodrživu privredu, što će omogućiti privlačenje i zadržavanje stranih i domaćih investitora;

Ukazujući na Deklaraciju Vijeća za implementaciju mira iz maja 2000. godine, u kojoj je istaknuto da su “demokratska i odgovorna policija i nezavisno pravosuđe preduvjeti za vladavinu zakona i punu zaštitu ljudskih prava”;

Uzimajući u obzir  upute koje je dao Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira u februaru 2002. godine, prema kojima se traži nastavak ulaganja napora u jačanje vladavine zakona u Bosni i Hercegovini;

Imajući u vidu to da je u septembru 2004. godine Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira konstatirao da je od trajnog značaja izgradnja domaćih kapaciteta u svim institucijama za vladavinu zakona u BiH, uključujući policiju, sudstvo i tužilaštva, kako bi se osiguralo da ove institucije budu u potpunosti sposobne za borbu protiv organiziranog kriminala i drugih teških krivičnih djela;

Imajući na umu činjenicu da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donijela zakon kojim je osnovana Državna agencija za istrage i zaštitu (u daljem tekstu: Zakon) u junu 2004. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 27/04 i 63/04);

Imajući na umu takođe činjenicu da od donošenja ovog Zakona, Državna agencija za istrage i zaštitu (u daljem tekstu: Agencija) preduzima mjere kako bi se što prije razvila u jaku državnu policijsku snagu sposobnu da se, između ostalog, bori protiv organiziranog kriminala i terorizma;

Konstatirajući da bi, prema prijelaznim i završnim odredbama ovog Zakona, postupak imenovanja rukovodnog osoblja Agencije, uključujući i njenog direktora, trebalo okončati najkasnije za šest mjeseci od dana stupanja na snagu navedenog Zakona;

Uzimajući u obzir da do dana donošenja ove Odluke takvo imenovanje nije izvršeno;

Podsjećajući na to da je kratkoročno imenovanje v.d. direktora Agencije isteklo 24. aprila 2005. godine;

Svjesni potrebe za nominiranjem direktora Agencije kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje navedene Agencije;

Iz razloga koji su ovdje navedeni visoki predstavnik ovim donosi sljedeću

ODLUKU

o imenovanju direktora Državne agencije za istrage i zaštitu

Član 1.

Ovom Odlukom se predviđa imenovanje g. Sredoja Novića na mjesto direktora Agencije na mandat u trajanju od četiri (4) godine, počevši od 7. juna 2005. godine.

Član 2.

Tokom perioda navedenog u članu 1. ove Odluke, g. Nović će ispunjavati svoje dužnosti i odgovornosti direktora Agencije u skladu sa Zakonom o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu i ostalim relevantnim zakonima i propisima Bosne i Hercegovine.

Član 3.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.