Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku date člankom V Aneksa 10 (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini prema kojemu je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem gorenarečenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojemu visoki predstavnik “pomaže, kada visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih  problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno gorenarečenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavku (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se na članak V.5(a) Ustava Bosne i Hercegovine, u kojem se navodi, između ostalog, da “svaki član Predsjedništva ima, po službenoj dužnosti, ovlast za civilno zapovjedništvo nad oružanim snagama” i da “Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini djeluju sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine”;

Uzimajući u obzir članak V.5(b) narečenog Ustava, u kojemu se navodi da “članovi Predsjedništva biraju Stalno povjerenstvo za vojna pitanja s ciljem koordiniranja aktivnosti oružanih snaga u Bosni i Hercegovini”;

Svjesni obveza Bosne i Hercegovine sukladno Kodeksu ponašanja o političko-vojnim aspektima sigurnosti Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi, uključujući i obveze koje se odnose na demokratsko-političku kontrolu oružanih snaga;

Imajući na umu obveze u oblasti obrane koje su organi vlasti Bosne i Hercegovine preuzeli 28. siječnja 2003. godine u nazočstvu političkih direktora Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, naročito obveze da “se provedu reforme u oblasti obrane koje će ubrzati integraciju BiH u europsku obitelj država, te zemlju kao i širi region učiniti stabilnijim u dugoročnom periodu” te da “se ojačaju one institucije na državnoj razini koje vrše civilno zapovjedništvo i kontrolu nad vojnim snagama u BiH, sukladno najvišim međunarodnim standardima”;

Svjesni činjenice da je Povjerenstvo za reformu u oblasti obrane, koja je uspostavljeno 9. svibnja 2003. godine Odlukom visokog predstavnika, intenzivno i na profesionalan način radilo kako bi izradilo Zakon o obrani BiH i izmjene i dopune na entitetske ustave koje je potom usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, te zakonodavna tijela Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske;

Svjesni također činjeniceda je Povjerenstvo za reformu obrane načinilo važne korake u daljnjoj provedbi reforme u oblasti obrane u 2004. godini;

Uzimajući u obzir činjenicu da je na sastanku zemalja članica Sjevernoatlantskog vijeća na ministarskoj razini održanom 9. prosinca 2004. godine konstatirano da je Bosna i Hercegovina “u oblasti reforme obrane ostvarila neke pomake od Istanbulskog samita” ali da se “zahtijevaju poboljšanja u sigurnosnim strukturama i strukturama za provedbu zakona u Bosni i Hercegovini, sukladno zahtjevima iz Istanbula”. 

Uzimajući dalje u obzir da su šefovi zemalja i vlada članica Sjevernoatlantskog vijeća, na samitu 28. lipnja 2004. godine, apelirali na Bosnu i Hercegovinu da ostvari “stalan napredak prema uspostavi jedne vojne sile”;

Dalje konstatirajućida je generalni tajnik NATO-a uputio pismo Predsjedništvu Bosne i Hercegovine 16. prosinca 2004. godine u kojemu je apelirao da se poduzmu sustavne reforme koje će Bosni i Hercegovini omogućiti da u potpunosti surađuje sa Haškim tribunalom uključujući i to da brže počne jačati državnu razinu zapovjedništva i kontrole time što će nadležnost entitetskih ministarstava obrane i zapovjedništva prenijeti na odgovarajuće državne obrambene institucije;

Imajući u vidu Kominike od 3. prosinca 2004. godine, kojim je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira pružio potporu “produljenju mandata Povjerenstva za reformu u oblasti obrane do kraja 2005. godine, pod kopredsjedavanjem ministra Radovanovića i dr. Raffija Gregoriana, pod operativnom odgovornošću stožera NATO-a u Sarajevu”;

Imajući dalje u vidu da bi ovo produljenje mandata trebalo da se realizira u kontekstu sistematskog prijenosa odgovornosti sa Povjerenstva za reformu u oblasti obrane na Ministarstvo obrane Bosne i Hercegovine kada to Ministarstvo postane u potpunosti operativno. U tom pogledu, Upravni odbor je apelirao na ministra Radovanovića da kao  prioritet završi aktivnosti na kadrovskom popunjavanju Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine.

Imajući dalje u vidu da je Upravni odbor naglasio potrebu da se na temelju već postignutog naprave daljnji pomaci te pozvao organe vlasti Bosne i Hercegovine da pojačaju svoje aktivnosti u osiguranju potrebnih sredstava kojima bi država Bosna i Hercegovina vršila puno i učinkovito zapovjedništvo i kontrolu nad Oružanim snagama Bosne i Hercegovine putem operativnih i administrativnih lanaca zapovijedanja;

Prihvatajući da će biti potrebna pomoć organima Bosne i Hercegovine i njenim entitetima kao i koordiniranje između njih ukoliko Bosna i Hercegovina želi realizirati NATO-ove uvjete za pristup u Partnerstvo za mir i uspostaviti jednu vojnu silu, te da bi Povjerenstvo za reformu u oblasti obrane trebalo nastaviti sa koordiniranjem međunarodnih i domaćih napora u oblasti reforme obrane;

Uzevši u obzir, konstatirajući, te imajući na umu sve prethodno pomenuto, visoki predstavnik donosi sljedeću:

ODLUKU

 KOJOM SE PRODULJAVA MANDAT

POVJERENSTVA ZA REFORMU U OBLASTI OBRANE

Članak 1.

Mandat Povjerenstva za reformu u oblasti obrane Bosne i Hercegovine (Odluke Visokog predstavnika br. 139/03, br. 188/04 i br. 212/04, «Službeni glasnik BiH», 14/03, 4/04 i 26/04, u daljnjem tekstu: “Povjerenstvo”), u sastavu kako je to definirano u članu 3. ove Odluke, ovom Odlukom se produljava i definira sukladno istoj.

Mandat Povjerenstva, između ostalog, uključuje pomoć Bosni i Hercegovini glede daljnje provedbe njenih preporuka i nadzor nad realiziranjem zahtjeva Organizacije Sjevernoatlantskog saveza (u daljnjem tekstu NATO-a) glede pristupa u Partnerstvo za mir i pomaka prema uspostavi jedne vojne sile za Bosnu i Hercegovinu.  

Članak 2.

Povjerenstvo će ispitati i predložiti zakonske i institucionalne mjere koje su potrebne da bi se unaprijedila kontrola i zapovjedništvo na državnoj razini, promovirala suradnja sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu MKSJ), postigla fiskalna održivost, ojačao parlamentarni nadzor i promovirala uspostava jedne vojne sile putem prijenosa nadležnosti entitetskih ministarstava obrane na razinu države Bosne i Hercegovine, te provele daljnje preporuke Povjerenstva tako što će, između ostalog:

1.      Donijeti mjere za jačanje zapovijedanja i kontrole nad Oružanim snagama i institucijama obrane Bosne i Hercegovine na državnoj razini.

2.      Donijeti mjere da se osigura suradnja institucija obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine sa MKSJ.

3.      Pratiti pravovremeno imenovanje osoblja na sve pozicije u Ministarstvu obrane Bosne i Hercegovine, Zajedničkom stožeru Bosne i Hercegovine, Operativnom zapovjedništvu Bosne i Hercegovine, i zajedničkim jedinicama Bosne i Hercegovine, uključujući vojnu obavještajnu djelatnost i strukture za deminiranje. 

4.      Pružati potporu daljnjoj uspostavi novih institucionalnih struktura koje će stvoriti funkcionalan i suvremen obrambeni sustav. Ovo uključuje prijenos nadležnosti sa entitetskih ministarstava obrane, Glavnog stožera Vojske Republike Srpske i Zajedničkog zapovjedništva Vojske Federacije na razinu Bosne i Hercegovine, te, sukladno tome, i raspuštanje entitetskih ministarstava obrane i zapovjedništva na razini entiteta.

5.      Pružati pomoć u izradi, usvajanju i provedbi jedinstvenog proračuna za obrambenu strukturu Bosne i Hercegovine, čime će se omogućiti pravovremena provedba preporuka Povjerenstva i standarda za program Partnerstvo za mir na razini države Bosne i Hercegovine i entiteta, uključujući mjere koje će se usvojiti sukladno uvođenju poreza na dodatu vrijednost i jedinstvenog državnog računa.

6.      Pružati pomoć organima vlasti Bosne i Hercegovine i entiteta u reorganiziranju nove strukture oružanih snaga BiH, uključujući utvrđivanje i eliminiranje materijalnih, institucionalnih i kadrovskih viškova između entiteta i između entiteta i države Bosne i Hercegovine, razmatranje održivosti, svrhe i strukture rezervnog sastava i sastava novaka,  odnosno vojnog roka, racionaliziranje institucija obrane Bosne i Hercegovine na financijski ostvarljivu razinu sukladno standardima NATO saveza i izradu dugoročnog financijskog plana koji će osigurati sustav za državni i entitetski proračun za obranu i jedinstven sustav upravljanja obrambenim resursima.

7.      Pružati potporu organima vlasti Bosne i Hercegovine i entiteta u ostvarivanju interoperabilnosti i jednakih uvjeta službe unutar cjelokupnih Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, uključujući izradu i realizaciju sustava za upravljanje personalom i ljudskim resursima za Oružane snage Bosne i Hercegovine.

8.      Pomagati u uspostavi i provedbi operativnih standarda za Oružane snage Bosne i Hercegovine u izvršenju vojnih misija i operacija, uključujući i jedinstvenu politiku obuke, te program za rješavanje potreba kolektivne obuke (uključujući kako obuku osoblja i obuku jedinica tako i vježbe) sukladno standardima NATO-a.

9.      Pružati pomoć u aktivnostima na ažuriranju Sigurnosne politike Bosne i Hercegovine i Obrambene politike Bosne i Hercegovine sukladno reformama koje su poduzete ili odobrene.

10.  Ustanoviti dodatne reforme potrebne za daljnju uspostavu jedne vojne sile i stabiliziranje sveukupne sigurnosne situacije, uključujući i utvrđivanje buduće reforme za prijenos vojnih potencijala i nadležnosti na državnu razinu.

Članak 3.

Povjerenstvo će se sastojati od dva kopredsjedatelja, jednog dopredsjedatelja, te sljedećih članova:

1. Predsjedatelj i dva dopredsjedatelja Zajedničkog povjerenstva za sigurnost i obranu  Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine;
2. Ministri obrane Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.

NATO, Europska unija, snage Europske unije (EUFOR) se također pozivaju da imenuju po jednog predstavnika u Povjerenstvo.

Kopredsjedatelji mogu imenovati nove članove u Povjerenstvo nakon što zahtjev koji se u tu svrhu podnese visokom predstavniku bude odobren.

Članak 4.

Ruska Federacija, Sjedinjene Američke Države i Turska, kao predstavnik Organizacije islamske konferencije, mogu imenovati po jednog stalnog promatrača u Povjerenstvo.

Kopredsjedatelji mogu također pozvati eksperte da pruže stručno mišljenje i dokaze na sastancima Povjerenstva, ukoliko to budu smatrali neophodnim u cilju ispunjenja mandata Povjerenstva kako je to predviđeno ovom Odlukom.

Članak 5.

Načelnik Zajedničkog stožera Bosne i Hercegovine će biti glavni vojni savjetnik Povjerenstva. Kopredsjedatelji mogu pozvati druge visoke vojne časnike da nazoče sastancima Povjerenstva kao savjetnici.

Europski centar za sigurnosne studije George C. Marshall će biti pozvan da u Povjerenstvo imenuje člana sa statusom promatrača.

Kopredsjedatelji mogu imenovati i druge savjetnike/promatrače kako budu ocijenili potrebnim u svrhu ispunjenja mandata Povjerenstva navedenog u ovoj Odluci.

Članak 6.

Visoki predstavnik će imenovati kopredsjedatelja povjerenstva iz reda predstavnika NATO-a. Ministar obrane Bosne i Hercegovine će biti drugi kopredsjedatelj Povjerenstva. Direktor Odjela za sigurnosnu suradnju Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi će vršiti dužnost potpredsjedatelja Povjerenstva.

Članak 7.

Kopredsjedatelji će biti odgovorni za rukovođenje radom Povjerenstva. Oni pripremaju raspored rada i procedure rada, te sazivaju sastanke Povjerenstva, koji se mogu održavati kako to bude potrebno na lokacijama na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Neće biti potreban nikakav određen kvorum da bi se održao sastanak Povjerenstva.

Potpredsjedatelj će vršiti funkciju predsjedatelja u odsustvu kopredsjedatelja.

Članak 8.

Kopredsjedatelji mogu osnovati Odbor zamjenika čija će zadaća biti koordiniranje potpore i pomoći Povjerenstvu u svezi sa pitanjima koja se odnose na provedbu ove Odluke.  

U slučaju da se Odbor zamjenika osnuje sukladno stavku 1. ovog članka potpredsjedatelj Povjerenstva za reformu u oblasti obrane će vršiti dužnost predsjedatelja Odbor zamjenika. Kopredsjedavajući mogu imenovati dopredsjedatelja ili dopredsjedatelje Odbora zamjenika, po potrebi.

Članove u Odbor zamjenika imenuju kopredsjedatelji Povjerenstva za reformu u oblasti obrane.

Nije potreban nikakav određen kvorum da bi se održao sastanak Odbora zamjenika.

Članak 9.

Kopredsjedatelji Povjerenstva za reformu u oblasti obrane mogu zatražiti formiranje radnih skupina i podskupina kako budu ocijenili potrebnim u cilju ispunjenja mandata Povjerenstva koji se navodi u ovoj Odluci.

Članak 10.

Potrebe Povjerenstva za pomoćnim osobljem i tehničkom pomoći utvrdiće se naknadno.

Članak 11.

Povjerenstvo će nastaviti sa radom do kraja 2005. godine osim ako visoki predstavnik ne odluči drugačije.

Članak 12.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i bit će odmah objavljena u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.

Sarajevo , 31. prosinca 2004. godine