Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku date članom V Aneksa 10 (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih  problema koji se pojave u vezi s implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući sena stav XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojima je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se na član V.5(a) Ustava Bosne i Hercegovine, u kojem se navodi, između ostalog, da “svaki član Predsjedništva ima, po službenoj dužnosti, ovlast za civilnu komandu nad oružanim snagama” i da “Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini djeluju u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine”;

Uzimajući u obzir član V.5(b) navedenog Ustava, u kojem se navodi da “članovi Predsjedništva biraju Stalni komitet za vojna pitanja s ciljem koordiniranja aktivnosti oružanih snaga u Bosni i Hercegovini”;

Svjesni obaveza Bosne i Hercegovine u skladu sa Kodeksom ponašanja o političko-vojnim aspektima sigurnosti Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi, uključujući i obaveze koje se odnose na demokratsko-političku kontrolu oružanih snaga;

Imajući na umu obaveze u oblasti odbrane koje su organi vlasti Bosne i Hercegovine preuzeli 28. januara 2003. godine u prisustvu političkih direktora Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, naročito obaveze da “se provedu reforme u oblasti odbrane koje će ubrzati integraciju BiH u evropsku porodicu država, te zemlju kao i širi region učiniti stabilnijim u dugoročnom periodu” te da “se ojačaju one institucije na državnom nivou koje vrše civilnu komandu i kontrolu nad vojnim snagama u BiH, u skladu sa najvišim međunarodnim standardima”;

Svjesni činjenice da je Komisija za reformu u oblasti odbrane, koja je uspostavljena 9. maja 2003. godine Odlukom visokog predstavnika, intenzivno i na profesionalan način radila kako bi izradila Zakon o odbrani BiH i izmjene i dopune na entitetske ustave koje je potom usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, te zakonodavna tijela Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske;

Svjesni također činjeniceda je Komisija za reformu odbrane načinila važne korake u daljoj implementaciji reforme u oblasti odbrane u 2004. godini;

Uzimajući u obzir činjenicu da je na sastanku zemalja članica Sjevernoatlantskog vijeća na ministarskom nivou održanom 9. decembra 2004. godine konstatirano da je Bosna i Hercegovina “u oblasti reforme odbrane ostvarila neke pomake od Istanbulskog samita” ali da se “zahtijevaju poboljšanja u sigurnosnim strukturama i strukturama za provedbu zakona u Bosni i Hercegovini, u skladu sa zahtjevima iz Istanbula”. 

Uzimajući dalje u obzir da su šefovi zemalja i vlada članica Sjevernoatlantskog vijeća, na samitu 28. juna 2004. godine, apelirali na Bosnu i Hercegovinu da ostvari “stalan napredak prema uspostavi jedne vojne sile”;

Dalje konstatirajućida je generalni sekretar NATO-a uputio pismo Predsjedništvu Bosne i Hercegovine 16. decembra 2004. godine u kojem je apelirao da se preduzmu sistemske reforme koje će Bosni i Hercegovini omogućiti da u potpunosti sarađuje sa Haškim tribunalom uključujući i to da brže počne jačati državni nivo komande i kontrole time što će nadležnost entitetskih ministarstava odbrane i komandi prenijeti na odgovarajuće državne odbrambene institucije;

Imajući u vidu Kominike od 3. decembra 2004. godine, kojim je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira pružio podršku “produženju mandata Komisije za reformu u oblasti odbrane do kraja 2005. godine, pod kopredsjedavanjem ministra Radovanovića i dr. Raffija Gregoriana, pod operativnom odgovornošću štaba NATO-a u Sarajevu”;

Imajući dalje u vidu da bi ovo produženje mandata trebalo da se realizira u kontekstu sistematskog prenosa odgovornosti sa Komisije za reformu u oblasti odbrane na Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine kada to Ministarstvo postane u potpunosti operativno. U tom pogledu, Upravni odbor je apelirao na ministra Radovanovića da kao  prioritet završi aktivnosti na kadrovskom popunjavanju Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine.

Imajući dalje u vidu da je Upravni odbor naglasio potrebu da se na temelju već postignutog naprave dalji pomaci te pozvao organe vlasti Bosne i Hercegovine da pojačaju svoje aktivnosti u osiguranju potrebnih sredstava kojima bi država Bosna i Hercegovina vršila punu i efikasnu komandu i kontrolu nad Oružanim snagama Bosne i Hercegovine putem operativnih i administrativnih lanaca komandovanja;

Prihvatajući da će biti potrebna pomoć organima Bosne i Hercegovine i njenim entitetima kao i koordinacija između njih ukoliko Bosna i Hercegovina želi realizirati NATO-ove uslove za pristup u Partnerstvo za mir i uspostaviti jednu vojnu silu, te da bi Komisija za reformu u oblasti odbrane trebalo da nastavi sa koordiniranjem međunarodnih i domaćih napora u oblasti reforme odbrane;

Uzevši u obzir, konstatirajući, te imajući na umu sve prethodno pomenuto, visoki predstavnik donosi sljedeću:

ODLUKU

KOJOM SE PRODUŽAVA MANDAT KOMISIJE ZA REFORMU U OBLASTI ODBRANE

Član 1.

Mandat Komisije za reformu u oblasti odbrane Bosne i Hercegovine (Odluke Visokog predstavnika br. 139/03, br. 188/04 i br. 212/04, “Službeni glasnik BiH”, 14/03, 4/04 i 26/04,  u daljem tekstu: “Komisija”), u sastavu kako je to definirano u članu 3. ove Odluke, ovom Odlukom se produžava i definira u skladu sa istom.

Mandat Komisije, između ostalog, uključuje pomoć Bosni i Hercegovini u pogledu dalje implementacije njenih preporuka i nadzor nad realizacijom zahtjeva Organizacije Sjevernoatlantskog saveza (u daljem tekstu NATO-a) u pogledu pristupa u Partnerstvo za mir i pomaka prema uspostavi jedne vojne sile za Bosnu i Hercegovinu. 

Član 2.

Komisija će ispitati i predložiti zakonske i institucionalne mjere koje su potrebne da bi se unaprijedila komanda i kontrola na državnom nivou, unaprijedila saradnja sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: MKSJ) postigla fiskalna odr`ivost, ojačao parlamentarni nadzor i promovirala uspostava jedne vojne sile  putem prenosa nadležnosti entitetskih ministarstava odbrane na nivo dr`ave Bosne i Hercegovine, te provele dalje preporuke Komisije tako što će, između ostalog:

1.             Donijeti mjere za jačanje komande i kontrole nad Oružanim snagama i institucijama odbrane Bosne i Hercegovine na državnom nivou.

2.             Donijeti mjere da se osigura saradnja institucija odbrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine sa MKSJ.

3.             Pratiti blagovremeno imenovanje osoblja na sve pozicije u Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine, Zajedničkom štabu Bosne i Hercegovine, Operativnoj komandi Bosne i Hercegovine, i zajedničkim jedinicama Bosne i Hercegovine, uključujući vojnu obavještajnu djelatnost i strukture za deminiranje.

4.             Pružati podršku daljoj uspostavi novih institucionalnih struktura koje će stvoriti funkcionalan i savremen odbrambeni sistem. Ovo uključuje prenos nadležnosti sa entitetskih ministarstava odbrane, Generalštaba Vojske Republike Srpske i Zajedničke komande Vojske Federacije na nivo Bosne i Hercegovine, te, sukladno tome, i raspuštanje entitetskih ministarstava odbrane i komandi na nivou entiteta.

5.             Pružati pomoć u izradi, usvajanju i provedbi jedinstvenog budžeta za odbrambenu strukturu Bosne i Hercegovine, čime će se omogućiti blagovremena implementacija preporuka Komisije i standarda za program Partnerstvo za mir na nivou države Bosne i Hercegovine i entiteta, uključujući mjere koje će se usvojiti u skladu sa uvođenjem poreza na dodatnu vrijednost i jedinstvenog državnog računa.

6.             Pružati pomoć organima vlasti Bosne i Hercegovine i entiteta u reorganizaciji nove strukture snaga BiH, uključujući utvrđivanje i eliminiranje materijalnih, institucionalnih i kadrovskih viškova između entiteta i između entiteta i države Bosne i Hercegovine, razmatranje održivosti, svrhe i strukture rezervnog sastava i regrutnog sastava, odnosno vojnog roka, racionaliziranje institucija odbrane Bosne i Hercegovine na finansijski ostvarljiv nivo u skladu sa standardima NATO saveza i izradu dugoročnog finansijskog plana koji će obezbijediti sistem za državni i entitetski budžet za odbranu i jedinstven  sistem upravljanja odbrambenim resursima.

7.             Pružati podršku organima vlasti Bosne i Hercegovine i entiteta u ostvarivanju interoperabilnosti i jednakih uslova službe unutar cjelokupnih Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, uključujući izradu i realizacijusistema za upravljanje personalom i ljudskim resursima za Oružane snage Bosne i Hercegovine.

8.             Pomagati u uspostavi i provo|enju operativnih standarda za Oružane snage Bosne i Hercegovine u izvršenju vojnih misija i operacija, uključujući i jedinstvenu politku obuke, te program za rješavanje potreba kolektivne obuke (uključujući kako obuku osoblja i obuku jedinica tako i vježbe) u skladu sa standardima NATO-a.

9.             Pružati pomoć u aktivnostima na ažuriranju Sigurnosne politike Bosne i Hercegovine i Odbrambene politike Bosne i Hercegovine u skladu sa reformama koje su preduzete ili odobrene.

10.         Ustanoviti dodatne reforme potrebne za dalje uspostavljanje jedne vojne silei stabilizaciju sveukupne sigurnosne situacije, uključujući i utvrđivanje buduće reforme za prenos vojnih potencijala i nadležnosti na državni nivo.

Član 3.

Komisija će se sastojati od dvojice kopredsjedavajućih, jednog potpredsjedavajućeg, te sljedećih članova:

1. Predsjedavajući i dva zamjenika predsjedavajućeg Zajedni~ke komisije za sigurnost i odbranu Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine;
2. Ministri odbrane Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.

NATO, Evropska unija, snage Evropske unije (EUFOR) se također pozivaju da imenuju po jednog predstavnika u Komisiju.

Kopredsjedavajući mogu imenovati nove članove u Komisiju nakon što zahtjev koji se u tu svrhu podnese visokom predstavniku bude odobren.

Član 4.

Ruska Federacija, Sjedinjene Američke Države i Turska, kao predstavnik Organizacije islamske konferencije, mogu imenovati po jednog stalnog posmatrača u Komisiju.

Kopredsjedavajući mogu također pozvati eksperte da pruže stručno mišljenje i dokaze na sastancima Komisije, ukoliko to budu smatrali neophodnim u cilju ispunjenja mandata Komisije kako je to predviđeno ovom Odlukom.

Član 5.

Načelnik Zajedničkog štaba Bosne i Hercegovine će biti glavni vojni savjetnik Komisije. Kopredsjedavajući mogu pozvati druge visoke vojne oficire da prisustvuju sastancima Komisije kao savjetnici.

Evropski centar za sigurnosne studije George C. Marshall će biti pozvan da u Komisiju imenuje člana sa statusom posmatrača.

Kopredsjedavajući mogu imenovati i druge savjetnike/posmatrače kako budu ocijenili potrebnim u svrhu ispunjenja mandata Komisije navedenog u ovoj Odluci.

Član 6.

Visoki predstavnik će imenovati kopredsjedavajućeg Komisije iz reda predstavnika NATO-a. Ministar odbrane Bosne i Hercegovine će biti drugi kopredsjedavajući Komisije. Direktor Odjela za sigurnosnu saradnju Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi će vršiti dužnost potpredsjedavajućeg Komisije.

Član 7.

Kopredsjedavajući će biti odgovorni za rukovođenje radom Komisije. Oni pripremaju raspored rada i procedure rada, te sazivaju sastanke Komisije, koji se mogu održavati kako to bude potrebno na lokacijama na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Neće biti potreban nikakav određen kvorum da bi se održao sastanak Komisije.

Potpredsjedavajući će vršiti funkciju predsjedavajućeg u odsustvu kopredsjedavajućih.

Član 8.

Kopredsjedavajući mogu osnovati Odbor zamjenika čiji će zadatak biti koordinacija podrške i pomoći Komisiji u vezi sa pitanjima koja se odnose na provedbu ove Odluke. 

U slučaju da se Odbor zamjenika osnuje u skladu sa stavom 1. ovog člana potpredsjedavajući Komisije za reformu u oblasti odbrane će vršiti dužnost predsjedavajućeg Odbora zamjenika.  Kopredsjedavajući mogu imenovati zamjenika predsjedavajućeg ili zamjenike predsjedavajućih Odbora zamjenika, po potrebi.

Članove u Odbor zamjenika imenuju kopredsjedavajući Komisije za reformu u oblasti odbrane.

Nije potreban nikakav određen kvorum da bi se održao sastanak Odbora zamjenika.

Član 9.

Kopredsjedavajući Komisije za reformu u oblasti odbrane mogu zatražiti formiranje radnih grupa i podgrupa kako budu ocijenili potrebnim u cilju ispunjenja mandata Komisije koji se navodi u ovoj Odluci.

Član 10.

Potrebe Komisije za pomoćnim osobljem i tehničkom pomoći utvrdiće se naknadno.

Član 11.

Komisija će nastaviti sa radom do kraja 2005. godine osim ako visoki predstavnik ne odluči drugačije.

Član 12.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.