Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku date u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenarečenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se  na stavak XI. 2. Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno s gore navedenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI .2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”, koje “mogu uključivati poduzimanje mjera protiv osoba koje obnašaju javne dužnosti;

Pozivajući se  također na Deklaraciju Vijeća za provedbu mira iz prosinca 1998. godine, u kojoj je Vijeće ukazalo na to da uspostava vladavine zakona u koju će svi građani imati povjerenje predstavalja preduvjet za trajni mir i samoodrživo gospodarstvo, što će omogućiti privlačenje i zadržavanje inozemnih i domaćih investitora;

Ukazujući na Deklaraciju Vijeća za provedbu mira iz svibnja 2000. godine, u kojoj je istaknuto da su “demokratska i odgovorna policija i neovisno pravosuđe preduvjeti za vladavinu zakona i punu zaštitu ljudskih prava”;

Uzimajući u obzir  upute koje je dao Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u veljači 2002. godine, prema kojim se traži nastavak ulaganja napora u jačanje vladavine zakona u Bosni i Hercegovini;

Shvatajući da službenici za provedbu zakona mogu uživati povjerenje građana kojima služe samo ako su dio strukture koja od njih zahtijeva najviše razine efikasnosti i stručnosti u radu;

Imajući na umu  činjenicu da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donijela zakon kojim je osnovana Državna agencija za istrage i zaštitu (u daljnjem tekstu: Agencija) u lipnju 2004. godine i da ova Agencija od tada poduzima mjere kako bi se što prije razvila u jaku državnu policijsku snagu sposobnu da se bori protiv organiziranog kriminala i terorizma, između ostalog;

Konstatirajući činjenicu da postupak imenovanja direktora i zamjenika direktora Agencije predviđen u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 27/04) još nije završen, te priznajući potrebu da se osigura kontinuitet upravljanja Agencijom do imenovanja njenog najvišeg rukovodstva;

Iz razloga koji su ovdje navedeni Visoki predstavnik donosi sljedeću

ODLUKU

o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu

(“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 27/04)   

koji se nalazi u prilogu Odluke i čini njen sastavni dio.

Navedeni zakon se objavljuje na službenoj internet stranici Ureda Visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Bosne i Hercegovine, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu

Članak 1.

(1)   U Zakonu o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 27/04), u stavku 1. članka 26. riječi “6 mjeseci” zamjenjuju se riječima “8 mjeseci”. 

(2)   U stavku 2. članka 26. riječi “6 mjeseci” zamjenjuju se riječima “8 mjeseci”.

Članak 2.

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje.