Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se na važnost koju međunarodna zajednica pridaje Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine u kontekstu uspostavljanja vladavine zakona i jačanja zajedničkih institucija u Bosni i Hercegovini;

Konstatujući, na osnovu navedenog primjera pridavanja značaja, da je Vijeće za implementaciju mira na svom zasjedanju u Madridu 16. decembra 1998. godine prioritet dalo stvaranju profesionalne i nepolitične državne službe kao vitalne komponente svake države koja efikasno funkcionira; i konstatujući nadalje punu podršku koju je Vijeće iskazalo riješenosti Visokog predstavnika da se ojačaju zajedničke institucije kroz saradnju sa organima vlasti Bosne i Hercegovine osiguravanjem profesionalne i politički nezavisne državne službe u institucijama Bosne i Hercegovine;

Prisjećajući se da je  3. juna  2003. godine Parlament Federacije Bosne i Hercegovine usvojio Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, 29/03);

Potvrđujući preporuku reforme javne uprave da se javna uprava reorganizira na svim nivoima vlasti i racionalizira broj zaposlenih u javnom sektoru kako bi postao ekonomičan;    

Imajući u vidu da je Bosna i Hercegovina u procesu uspostave novih institucija ili unaprjeđenja postojećih nakon prenosa nadležnosti sa entiteta na Bosnu i Hercegovinu ili nakon usvajanja zakona u skladu s kojima je država Bosna i Hercegovina preuzela, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, nadležnosti koje su ranije vršili entiteti;

Imajući u vidu  dalje da pravovremena uspostava određenih institucija predstavlja preduvjet za daljnje intergracije u evroatlantske institucije kao i za ispunjenje uslova postavljenih u Studiji izvodljivosti Evropske unije i uvjeta NATO-a za Partnerstvo za mir;           

Svjesni činjenice da će pravilno funkcioniranje navedenih institucija na način koji omogućava učinkovito i pravovremeno pružanje usluga zahtijevati premještaj onih državnih službenika koji imaju iskustvo na relevantnom području;        

Uzimajući u obzir i imajući na umu sve gore navedeno, Visoki predstavnik donosi slijedeću odluku: 

ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOJ SLUŽBI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Navedeni zakon čini sastavni dio ove Odluke i stupa na snagu na dan predviđen u članu 2. zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOJ SLUŽBI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1.

U Zakonu o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 29/03), dodaje se novi član 35a. koji glasi:

“Član 35a

Eksterni premještaj i raspoređivanje

1.      Eksterni premještaj i raspoređivanje državnog službenika iz organa državne službe u instituciju Bosne i Hercegovine može se vršiti u slučaju kada je osnovana nova institucija Bosne i Hercegovine po osnovu prijenosa nadležnosti sa Federacije Bosne i Hercegovine na Bosnu i Hercegovinu ili kada Bosna i Hercegovina, u skladu s Ustavom, preuzme nadležnosti koje je do tada obavljala Federacija Bosne i Hercegovine.

2.      Postupak prijema u radni odnos putem eksternog premještaja iz stava 1. ovog člana može se urediti zakonom Bosne i Hercegovine. Kada se postupkom prijema u radni odnos provedenim na osnovu zakona Bosne i Hercegovine ne osigura dovoljan broj kandidata za premještaj iz Federacije Bosne i Hercegovine u instituciju Bosne i Hercegovine, organ državne službe predlaže rukovodiocu institucije Bosne i Hercegovine da organ državne službe rasporedi državnog službenika odnosno službenike u tu instituciju. Ukoliko državni službenik ne prihvati radno mjesto na koje se raspoređuje, proglašava se prekobrojnim i ostvaruje prava vezana za taj status propisana zakonom.

3.      Državni službenici izabrani za premještaj i raspoređivanje na osnovu ovog članka ne ostvaruju prava vezana za prestanak radnog odnosa propisana zakonom.”

Član 2.

Ovaj zakon stupa na snagu 21. aprila 2004. godine i odmah se objavljuje na službenoj internet stranici Ureda Visokog predstavnika i u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.