Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku date članom V Aneksa 10 (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih  problema koji se pojave u vezi s implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući sena stav XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojima je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se na član V.5(a) Ustava Bosne i Hercegovine, u kojem se navodi, između ostalog, da “svaki član Predsjedništva ima, po službenoj dužnosti, ovlast za civilnu komandu nad oružanim snagama” i da “Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini djeluju u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine”;

Uzimajući u obzir član V.5(b) navedenog Ustava, u kojem se navodi da “članovi Predsjedništva biraju Stalni komitet za vojna pitanja s ciljem koordiniranja aktivnosti oružanih snaga u Bosni i Hercegovini”;

Svjesni obaveza Bosne i Hercegovine u skladu sa Kodeksom ponašanja o političko-vojnim aspektima sigurnosti Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi, uključujući i obaveze koje se odnose na demokratsko političku kontrolu oružanih snaga;

Imajući na umu obaveze u oblasti odbrane koje su organi vlasti Bosne i Hercegovine preuzeli 28. januara 2003. godine u prisustvu političkih direktora Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, naročito obaveze da “se provedu reforme u oblasti odbrane koje će ubrzati integraciju BiH u evropsku porodicu država, te zemlju kao i širi region učiniti stabilnijim u dugoročnom periodu” te da “se ojačaju one institucije na državnom nivou koje vrše civilnu komandu i kontrolu nad oružanim snagama u BiH, u skladu sa najvišim međunarodnim standardima”;

Svjesni činjenice da je Komisija za reformu u oblasti odbrane, koja je uspostavljena 9. maja 2003. godine Odlukom visokog predstavnika, intenzivno i na profesionalan način radila kako bi izradila Zakon o odbrani BiH i izmjene i dopune na entitetske ustave koje je potom usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, te zakonodavna tijela Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske;

Konstatirajući da je Komisija za reformu u oblasti odbrane izradila paket preporuka s ciljem izrade Zakona o vojsci u Federaciji Bosne i Hercegovine, kako bi se uvela parlamentarna demokratska kontrola nad oružanim snagama, te kako bi se te oružane snage restrukturirale i brojčano smanjile;

Uzimajući u obzir činjenicu da je Sjevernoatlantsko vijeće, na svom sastanku održanom 4. decembra 2003. godine konstatiralo napredak koji je ostvarila Bosna i Hercegovina u svojim nastojanjima da se pridruži programu Partnerstvo za mir, te izjavilo da “sa zadovoljstvom očekuje da pozdravi BiH u programu Partnerstvo za mir kada ispuni uslove koje je postavio NATO savez” te apeliralo na BiH “da predvidi samit koji će se održati u Istanbulu kao realan datum do kojeg može ispuniti neispunjene uslove”;

Imajući u vidu Kominike od 11. decembra 2003. godine u kojem je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira “toplo pozdravio usvajanje gotovo svih zakonodavnih preporuka Komisije za reformu u oblasti odbrane, na taj način otvarajući mogućnost da se BiH razmotri za članstvo u NATO-vom programu Partnerstvo za mir;

Konstatirajući nadalje da je Upravni odbor “apelirao na organe vlasti BiH da ostvare brz napredak u vezi sa svim neriješenim uslovima za članstvo” i “što skorijim imenovanjem ministra odbrane i dva zamjenika ministra odbrane, načelnika Zajedničkog štaba i dva zamjenika načelnika, te komandanta Operativne komande i dva zamjenika komandanta”;

Uzimajući u obzir da je Upravni odbor pozdravio te iskazao svoju široku podršku prijedlogu koji je prezentirao predsjedavajući Komisije za reformu u oblasti odbrane James Locher da se proširi i preusmjeri mandat Komisije za reformu u oblasti odbrane kako bi nadzirala implementaciju preporuka koje je izradila Komisija i to na vrijeme za samit u Istanbulu, te kako bi dalje poboljšala koordinaciju pomoći međunarodne zajednice za reformu odbrane;

Nadalje uzimajući u obzir da je u pismu visokog predstavnika od 19. decembra 2003. godine apelirano na Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara “da pokažu brz i opipljiv napredak” u implementaciji preporuka Komisije za reformu u oblasti odbrane s ciljem ispunjenja standarda koje je postavilo Sjevernoatlantsko vijeće.

Konstatirajući da će pomoć organima vlasti Bosne i Hercegovine i njenim entitetima, kao i koordinacija između istih, biti potrebna ako Bosna i Hercegovina želi ispuniti uslove za program Partnerstvo za mir, te da Komisija za reformu u oblasti odbrane treba nastaviti da vrši koordinaciju međunarodnih i domaćih napora koji se ulažu u oblasti reforme odbrane;

Konstatirajući nadalje da sastav Komisije za reformu u oblasti odbrane mora odražavati nove institucionalne strukture koje su predviđene Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine i entitetskim ustavima.

Uzevši u obzir, konstatirajući, te imajući na umu sve prethodno pomenuto, visoki predstavnik donosi sljedeću:

ODLUKU KOJOM SE PROŠIRUJE MANDAT

KOMISIJE ZA REFORMU U OBLASTI ODBRANE

Član 1.

Mandat Komisije za reformu u oblasti odbrane Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: “Komisija”) se ovom Odlukom proširuje i uključuje pružanje pomoći Bosni i Hercegovini u vezi sa implementacijom njenih preporuka, te vršenje nadzora nad ispunjavanjem standarda za program Partnerstvo za mir odobrenih od strane Sjevernoatlantskog vijeća. 

Član 2.

Komisija će ispitati zakonske i institucionalne mjere koje su potrebne da bi se provele preporuke Komisije tako što će, između ostalog:

1.      Pratiti blagovremeno imenovanje osoblja u nove institucije u skladu sa Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 43/03, 29. decembar 2003. godine); uključujući, ali se ne ograničavajući na, imenovanje ministra odbrane i dva zamjenika ministra odbrane na državnom nivou, načelnika Zajedničkog štaba i dva zamjenika, te komandanta Operativne komande i dva zamjenika.

2.      Pružati podršku uspostavi novih institucionalnih struktura koje će stvoriti funkcionalan i savremen odbrambeni sistem. Ovo uključuje punu uspostavu Odbora za sigurnost pri Parlamentarnoj skupštini, usvajanje Pravilnika za državno Ministarstvo odbrane, Zajednički štab i Operativnu komandu, te restrukturiranje entitetskih Ministarstava odbrane.

3.      Vršiti nadzor nad izradom, usvajanjem i provedbom budžeta za odbrambenu strukturu BiH, čime će se omogućiti blagovremena implementacija preporuka Komisije i standarda za program Partnerstvo za mir na nivou BiH i entiteta.

4.      Pružati pomoć organima vlasti BiH i entiteta u uređenju nove strukture oružanih snaga BiH, njihovom racionaliziranju na ekonomičan nivo u skladu sa standardima NATO saveza i u izradi dugoročnog finansijskog plana koji će obezbijediti sistem za državni i entitetski budžet za odbranu i zajednički sistem upravljanja odbrambenim resursima.

5.      Pružati podršku organima vlasti BiH i entiteta u ostvarivanju interoperabilnosti i jednakih uslova služenja unutar cjelokupnih Oružanih snaga BiH, uključujući stvaranje zajedničkog sistema za upravljanje kadrovima i ljudskim resursima.

6.      Pomagati u razvijanju kompatibilnih operativnih standarda u izvršenju vojnih misija i operacija, uključujući i zajedničku politiku obuke, te program za rješavanje potreba kolektivne obuke (uključujući kako obuku osoblja i obuku jedinica tako i vježbe) u skladu sa standardima NATO-a.

7.      Ustanoviti dodatne reforme potrebne za dalju stabilizaciju sveukupne sigurnosne situacije, uključujući i utvrđivanje buduće reforme za prenos vojnih potencijala na državni nivo.

Član 3.

Komisija će se sastojati od predsjedavajućeg, potpredsjedavajućeg, te sljedećih članova:

i.                    Ministar odbrane na državnom nivou;

ii.                   Predsjedavajući Zajedničke komisije za sigurnost i odbranu Parlamentarne skupštine BiH;

iii.                 Ministri odbrane Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.

Evropska unija, Sjevernoatlantski savez (NATO) i Stabilizacijske snage (SFOR) se također pozivaju da imenuju po jednog predstavnika u Komisiju.

Predsjedavajući može imenovati nove članove u Komisiju nakon što zahtjev koji se u tu svrhu podnese visokom predstavniku bude odobren.

Član 4.

Sjedinjene Američke Države, Evropska unija, Turska, kao predstavnik Organizacije islamske konferencije, i Ruska Federacija mogu imenovati po jednog stalnog posmatrača u Komisiju.

Predsjedavajući može također pozvati eksperte da pruže stručno mišljenje i dokaze na sastancima Komisije, ukoliko to bude smatrao neophodnim u cilju ispunjenja mandata Komisije kako je to predviđeno ovom Odlukom.

Član 5.

Načelnik Zajedničkog štaba BiH te vojni oficir najvišeg čina u svakom od entiteta biće savjetnici Komisiji.

Evropski centar za sigurnosne studije George C. Marshall će biti pozvan da u Komisiju imenuje člana sa statusom posmatrača.

Predsjedavajući može imenovati i druge savjetnike/posmatrače kako bude ocijenio potrebnim u svrhu ispunjenja mandata Komisije navedenog u ovoj Odluci.

Član 6.

Komisija će imati predsjedavajućeg kojeg imenuje visoki predstavnik. Direktor Odjela za sigurnost i saradnju Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi će vršiti dužnost potpredsjedavajućeg Komisije.

Član 7.

Predsjedavajući je odgovoran za rukovođenje radom Komisije. Predsjedavajući priprema raspored rada i procedure rada, te saziva sastanke Komisije, koji se mogu održavati kako to bude potrebno na lokacijama na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Neće biti potreban nikakav određen kvorum da bi se održao sastanak Komisije.

Potpredsjedavajući će vršiti funkciju predsjedavajućeg u odsustvu predsjedavajućeg.

Član 8.

Komisija će osnovati Komitet pomoćnika čiji će zadatak biti koordinacija svakodnevne podrške i pomoći Komisiji u vezi sa pitanjima koja se odnose na provedbu ove Odluke.  

Potpredsjedavajući Komisije za reformu u oblasti odbrane je predsjedavajući Komiteta pomoćnika Zamjenik ministra odbrane na državnom nivou je zamjenik predsjedavajućeg Komiteta pomoćnika.

Članove u Komitet pomoćnika predlaže predsjedavajući Komisije za reformu u oblasti odbrane, a odobrava ih Komisija.

Predsjedavajući je odgovoran za usmjeravanje rada Komiteta pomoćnika. Nije potreban nikakav određen kvorum da bi se održao sastanak Komiteta pomoćnika.

Član 9.

Predsjedavajući Komisije za reformu u oblasti odbrane može zatražiti formiranje radnih podgrupa kako bude ocijenio potrebnim u cilju ispunjenja mandata Komisije koji se navodi u ovoj Odluci.

Član 10.

Potrebe za pomoćnim i tehničkim osobljem za rad Komisije utvrdit će se naknadno.

Član 11.

Komisija će nastaviti sa radom do kraja 2004. godine osim ako visoki predstavnik ne odluči drugačije.

Član 12.

Sve do imenovanja članova Komisije predviđenih u članu 3. stav 1. i) i ii) ove Odluke, Komisija će se i dalje sastajati u svom prethodnom sazivu. Nakon imenovanja prvog člana navedenog u članu 3. stav 1. i) i ii) ove Odluke, navedeni član može učestvovati u radu Komisije kao punopravni član.

Član 13.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i bit će odmah objavljena u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.