Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

S obzirom na član III 5. (a) Ustava BiH koji predviđa da će “Bosna i Hercegovina preuzeti odgovornost za”, između ostaloga, stvari “koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine.”

Pozivajući se na član V 3. (a) Ustava Bosne i Hercegovine u skladu sa kojim je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nadležno za vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine. 

Pozivajući se dalje na član V 3. (c) Ustava BiH kojim se određuje da je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nadležno za predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim institucijama i evropskim organizacijama i institucijama; 

Pozivajući se na član V 5. (a) Ustava BiH kojim se određuje, između ostaloga, da “ćesvaki član Predsjedništva, po službenoj dužnosti, vršiti funkciju civilnog zapovjednika oružanih snaga” i da “će sve oružane snage u Bosni i Hercegovini funkcionisati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine”;

Uzimajući u obzir član V. 5 (b) Ustava BiH kojim se reguliše da “će članovi Predsjedništva izabrati Stalni komitet za vojna pitanja koji će koordinirati aktivnosti oružanih snaga u Bosni i Hercegovini.” 

S obzirom na aktivnosti Bosne i Hercegovine prema Kodeksu o političko-vojnim aspektima sigurnosti Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi uključujući i aktivnosti vezano za demokratsku političku kontrolu vojnih snaga;

Uzimajući u obzir Komunike kojim je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira sa sjednice održane 28. marta 2003. godine u vezi prodaje oružja Iraku koju je izvršio Vazduhoplovni zavod Orao, “naglasio da je, s obzirom na pitanja sistemske reforme i političke odgovornosti, od ključne važnosti poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo da ponovo dođe do takve situacije” i da “očekuje punu saradnju svih mjerodavnih organa vlasti u BiH u smislu ispunjavanja obaveza koje imaju prema Dejtonsko-pariškom mirovnom sporazumu i kao organi zemlje članice Ujedinjenih nacija. Upravni odbor je također naglasio potrebu za reformom odbrane u cilju rješavanja pitanja koja su u suprotnosti sa Ustavom BiH i pripreme BiH za integraciju u evro-atlantske strukture”;

Prisjećajući se obećanja koja su vezano za oblast odbrane, 28. januara 2003. godine, u prisutvu političkih direktora Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira  dali organi  vlasti Bosne i Hercegovine a posebno obećanja da “se provedu odbrambene reforme koje će ubrzati integraciju Bosne i Hercegovine u evropsku porodicu te učiniti zemlju i širi region dugoročno stabilnijim”, kao i da “se ojačaju one institucije na nivou države koje vrše civilnu komandu i kontrolu nad oružanim snagama u Bosni i Hercegovini u skladu sa najvišim međunarodnim standardima”. 

Imajući na umusva prethodnonavedena pitanja, Visoki predstavnik donosi sljedeću odluku:

ODLUKA

kojom se uspostavlja Komisija za odbrambenu reformu

Član 1.

Komisija za odbrambenu reformu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: “Komisija”), koja se ovom odlukom uspostavlja, bit će odgovorna, u skladu s uputama predsjedavajućeg navedene Komisije, za izradu i vršenje izmjena i dopuna zakona čije donošenje se može tražiti od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i zakonodavnih tijela Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u oblastima utvrđenim u skladu sa tekstom ove odluke. Komisija će takođe biti nadležna za izradu propisa, bude li to smatrala neophodnim radi osiguravanja provedbe tih zakona.

Član 2.

Komisija će razmatrati pravne mjere neophodne za reformu odbrambenih struktura u Bosni i Hercegovini, utvrditi ustavne i zakonske odredbe koje se kose sa takvim potrebama i predlagati zakone i druge pravne instrumente u skladu sa sljedećim principima:

1) Odbrambene strukture u Bosni i Hercegovini kao i zakoni kojima se te strukture uspostavljaju moraju biti usklađeni sa evro-atlantskim standardima, s ciljem da se, kao minimum, osigura prihvatljiva kadidatura Bosne i Hercegovine za ulazak u program Partnerstvo za mir.

2) Odbrambene strukture u Bosni i Hercegovini kao i zakoni kojima se te strukture uspostavljaju moraju poštivati i biti u potpunosti usklađeni sa obavezama koje je Bosna i Hercegovina preuzela u sklopu političko-vojne dimenzije Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE). 

3) Demokratski civilni nadzor nad oružanim snagama u Bosni i Hercegovini mora se uspostaviti kako na državnom tako i na entitetskom nivou.

4) Komanda i kontrola na državnom nivou moraju biti zajamčene time što će se, pored ostalog:

a. osigurati da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine bude u mogućnosti da u punoj mjeri ispunjava svoju odgovornost za zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine;

b. osigurati da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine bude u punoj mjeri nadležno za zastupanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama u vezi s odbrambenim pitanjima;

c. osigurati da državni organi vlasti imaju isključivu nadležnost da na međunarodnom nivou razmjeste oružane snage iz Bosne i Hercegovine (npr. u doprinošenju operacijama mirovne podrške); 

d. osigurati transparentnost svih odbrambenih struktura u Bosni i Hercegovini;

e. osigurati da relevante državne institucije budu u mogućnosti da vrše nadzor nad odbrambenim strukturama u cijeloj Bosni i Hercegovini;

f. osigura pokretanje mehanizama zaštite kako bi se omogućila puna usklađenost sa slijedećim odredbama u članu V.5(a):

  “Nijedan entitet neće prijetiti silom niti upotrebljavati silu protiv drugog entiteta”; i 

  “Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini će funkcionisati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine”.

5) Međusobna operativnost odbrambenih struktura u cijeloj Bosni i Hercegovini mora biti osigurana.

6) Finansiranje za odbrambene strukture u Bosni i Hercegovini mora se kretati unutar fiskalnih granica utvrđenih od strane političkih organa vlasti putem demokratskog procesa. 

Član 3.

U skladu s principima navedenim u članu 2. Komisija, pored ostalog, priprema:

1.         zakone na državnom nivou, uključujući i državni zakon o odbrani;

2.         izmjene i dopune na ustave entiteta; i

3.         zakone na nivou entiteta, uključujući i izmjene i dopune zakona.

Član 4.

U sastav Komisije će ući najviše dvanaest članova od kojih jednog imenuje Visoki predstavnik da obavlja  funkciju predsjedavajućeg.

Članovi Komisije će biti generalni sekretar Stalnog komiteta za vojna pitanja i zamjenici generalnog sekretara Stalnog komiteta za vojna pitanja. 

Predsjednik Republike Srpske i predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine će u Komisiju imenovati po dva civilna predstavnika. Po jedan predstavnik iz svakog od entiteta bit će entitetski ministar odbrane. 

U svojstvu specijalnog predstavnika Evropske unije, Visoki predstavnik će u sastav Komisije odrediti jednog člana iz reda svog osoblja.

Organizacija zemalja sjevernoatlantskog saveza (NATO), Stabilizacijske snage (SFOR), te Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) bit će pozvane da imenuju po jednog predstavnika u Komisiji.

Član 5.

Sjedinjene Američke Države, Predsjedništvo Evropske unije, Turska u svojstvu predstavnika Organizacije islamskih zemalja i Ruska Federacija mogu imenovati po jednog stalnog posmatrača u Komisiji.

Predsjedavajući takođe može angažovati eksperte za pružanje stručne pomoći i dokaza na sastancima Komisije, bude li to smatrao neophodnim radi ispunjenja madanta Komisije u skladu s odredbama ove odluke.

Član 6.

Imenovanja u Komisiji potvrđuje Visoki predstavnik.

Član 7.

Predsjedavajući je nadležan za usmjeravanje rada Komisije. Predsjedavajući izrađuje plan rada i poslovnik o radu, te zakazuje sastanke Komisije, koji u skladu s potrebama mogu biti održavani na lokacijama u cijeloj Bosni i Hercegovini. Za održavanje sastanaka Komisije nije potreban poseban kvorum.

Član 8.

Predsjedavajući može zahtijevati formiranje radnih podgrupa, bude li to smatrao neophodnim radi ispunjenja mandata Komisije u skladu s odredbama ove odluke.

Član 9.

Komisiju će opsluživati pomoćno osoblje i pružat će joj se tehnička pomoć u skladu s onim što naknadno može biti utvrđeno.

Član 10.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.