|
Koristeći se
ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Opšteg okvirnog sporazuma za
mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u
zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela
Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema
kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju
svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog
ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za
implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je
Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da
iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka,
kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema
tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog
sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se na značaj koji međunarodna zajednica
daje Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine kao dijelu
uspostavljanja vladavine zakona i jačanja zajedničkih institucija u Bosni i
Hercegovini;
Konstatirajući da je, slijedom navedenog pridavanja
značaja, Vijeće za implementaciju mira na svom zasjedanju u Madridu 16. decembra
1998. godine prioritet dalo stvaranju profesionalne i nepolitične državne službe
kao vitalnoj komponenti svake države koja uspješno funkcionira; i konstatirajući
nadalje punu podršku koju je Vijeće iskazalo riješenosti Visokog predstavnika da
se ojačaju zajedničke institucije putem saradnje sa organima vlasti Bosne i
Hercegovine kako bi se osigurao profesionalizam i politički nezavisna državna
služba u državnim institucijama Bosne i Hercegovine;
Podsjećajući da je Zakon o državnoj službi u
institucijama Bosne i Hercegovine Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine
usvojila 03. jula 2002. godine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, 12/02), te
podsjećajući takođe da se ovim zakonom predviđa rok od tri mjeseca za javno
oglašavanje upražnjenog radnog mjesta u državnoj službi i rok od jednog mjeseca
za interno oglašavanje;
Smatrajući da je iskustvo pokazalo da su za
postizanje efikasnosti potrebni kraći rokovi koji bi ipak pružili mogućnost i
potencijalnim povratnicima da budu kandidati za državnu službu;
Svjestan potrebe da se omogući otvoren, javan i brz
postupak selekcije i zapošljavanja za sve državne službenike u državnim
institucijama Bosne i Hercegovine.
Imajući na umu sveukupnost gore navedenih pitanja,
Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću
Odluku
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
Navedeni Zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine, na dan utvrđen u
članu 4. ovog Zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i
dodatnih uslova.
Odluka stupa na snagu odmah i biće odmah objavljenja u Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine, službenim glasilima entiteta i Službenom glasniku Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 13. mart 2003. godine
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u
institucijama Bosne i Hercegovine
Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine se
mijenja i dopunjava kako slijedi:
Član 1.
U članu 20. stav 2. riječi “jedan mjesec” zamjenjuju se riječima i
brojevima “dvadeset (20) dana”.
Član 2.
U članu 21. stav 2. riječi “tri mjeseca” zamjenjuju se riječima
“trideset (30) dana”.
Član 3.
U članu 63. stav 4. tačka a) riječi “tri mjeseca” zamjenjuju se
riječima “trideset (30) dana”.
Član 4.
Ovaj zakon stupa na snagu 13. marta 2003. godine.
|