Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se nadalje na stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa sjednice održane u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine, kojim se jasno stavlja do znanja da gore pomenuto Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava u koju svi građani imaju povjerenje preduslov za trajni mir i samoodrživu ekonomiju koja će biti sposobna da privuče i zadrži međunarodne i domaće investitore;

Imajući u viduda odgovornost prema javnosti dužnosnika i nosilaca izabranih funkcija predstavlja jedan od osnovnih temelja funkcionalne demokratije, ali takođe konstatirajući da je u demokratiji koja funckionira na ispravan način potrebno da te osobe uživaju imunitet u odnosu na odgovarajuće krivične i parnične postupke kako bi propisno obavljale svoje funkcije i dužnosti;

Svjesni potrebe da se zašititi integritet institucija zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine;

Uzimajući u obzir cjelinu gore navedenih pitanja Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću odluku koja stupa na snagu odmah

ODLUKA

kojom se proglašava Zakon o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine,koji čini sastavni dio ove Odluke.

Zakon koji slijedi stupa na snagu u skladu sa članom 9. istog na privremenom osnovu dok ga ne usvoji Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.

Sarajevo, 6. oktobar 2002

Paddy Ashdown

Visoki predstavnik

ZAKON O IMUNITETU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1.

(Cilj zakona)

Ovaj zakon se donosi s ciljem da se zaštiti integritet institucija zakonodavne i izvršne vlasti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) putem utvrđivanja procedure prema kojoj se delegati i članovi Parlamenta Federacije, kao i članovi kantonalnih zakonodavnih tijela, mogu pozvati na imunitet od krivične i građanske odgovornosti, a predsjednik i  potpredsjednici Federacije, članovi Vlade Federacije, kao i članovi kantonalnih vlada, mogu pozvati na imunitet od građanske odgovornosti.

Član 2.

(Predmet i primjena zakona)

Ovim zakonom se utvrđuju osobe koje imaju pravo pozvati se na svoj imunitet u odbrani u krivičnom i parničnom postupku i propisuju se posebna pravila krivičnog i parničnog postupka po kojem su tužilaštva, sudovi, kao i drugi učesnici u krivičnom i parničnom postupku dužni postupati u skladu sa ovim zakonom. Nijedna odredba ovog zakona neće na bilo koji način biti u suprotnosti sa postupcima ili nadležnošću Ustavnog suda Federacije kako to predviđa Ustav Federacije.

Član 3.

(Osobe koje imaju pravo na imunitet (isključenje od krivične i građanske odgovornosti))

Članovi Zastupničkog doma i delegati u Domu naroda, kao i članovi kantonalnih zakonodavnih tijela, neće biti krivično ili građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, ili kantonalnih zakonodavnih tijela.

Predsjednik i potpredsjednici Federacije, članovi Vlade Federacije, kao i članovi kantonalnih vlada, neće biti građanski odgovorni za bilo koji postupak izvršen u okviru njihovih dužnosti u izvršnim organima Federacije, ili izvršnim organima kantona.

Član 4.

(Trajanje i definicija imuniteta)

Na imunitet koji imaju, osobe iz člana 3. ovog Zakona mogu se pozvati u bilo koje vrijeme za postupke izvršene u okviru dužnosti tih osoba u navedenim institucijama, ali se on ne može smatrati općom preprekom za krivično gonjenje ili pokretanje parničnog postupka.

U smislu ovog zakona, “postupci izvršeni u okviru njihovih dužnosti” podrazumijevaju postupke koji proističu iz dužnosti koje pojedinac ima u Parlamentu Federacije, kantonalnom zakonodavnom tijelu, izvršnim organima Federacije odnosno izvršnim organima kantona, prema definiciji iz Ustava Federacije.

Član 5.

(Važeći zakoni)

Osim ako nije drugačije predviđeno ovim zakonom, krivični i parnični postupak protiv osoba navedenih u članu 3. ovog zakona vodi se prema važećem zakonu o krivičnom i zakonu o parničnom postupku.

Član 6.

(Procedura u krivičnom postupku)

Ukoliko, u toku krivičnog postupka, osoba iz stava 1. člana 3. ovog zakona izjavi da je postupak koji je osnova za pokretanje krivičnog postupka izvršen u okviru njegovih dužnosti prema definiciji iz člana 4. ovog zakona, to pitanje će se raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda.

Resorno ministarstvo donosi standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje tih pitanja te određuje sud nadležan za njihovo rješavnje.

Ta odluka je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može podnijeti žalba Ustavnom sudu Federacije.

Član 7.

(Procedura u parničnom  postupku)

Ukoliko, u toku parničnog postupka koji se vodi protiv osoba iz člana 3. ovog zakona, osoba izjavi da je postupak koji je osnova za pokretanje parničnog postupka izvršen u okviru njegovih dužnosti prema definiciji iz člana 4. ovog zakona, to pitanje će se raspravljati i rješavati odlukom nadležnog suda. Resorno ministarstvo donosi standardna proceduralna pravila kojima se uređuje rješavanje tih pitanja te određuje sud nadležan za njihovo rješavnje.

Ta odluka je konačna i obavezujuća, a protiv nje se može podnijeti žalba Ustavnom sudu Federacije.

Član 8.

(Stavljanje van snage) 

Na dan stupanja na snagu ovog Zakona, stavljaju se van snage prethodne proceduralne zabrane krivičnog gonjenja ili pokretanja parničnog postupka protiv onih osoba koje su inače imale pravo na imunitet. Takvo stavljanje van snage ne prejudicira pravo na odbranu u krivičnim i parničnim postupcima koje je ranije regulirano zakonom.

Član 9.

(Stupanje na snagu i objavljivanje)

Ovaj Zakon stupa na snagu odmah i biće objavljen odmah u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine