Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se nadalje na stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa sjednice održane u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine, kojim se jasno stavlja do znanja da gore pomenuto Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava u koju svi građani imaju povjerenje preduslov za trajni mir i samoodrživu ekonomiju koja će biti sposobna da privuče i zadrži međunarodne i domaće investitore;

Imajući u vidu da odgovornost prema javnosti dužnosnika i nosilaca izabranih funkcija predstavlja jedan od osnovnih temelja funkcionalne demokratije, ali takođe konstatirajući da je u demokratiji koja funckionira na ispravan način potrebno da te osobe uživaju imunitet u odnosu na odgovarajuće krivične i parnične postupke kako bi propisno obavljale svoje funkcije i dužnosti;

Svjestan potrebe da se zaštiti integritet institucija zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine,

Razmotrivši i imajući na umu sva gore navedena pitanja, Visoki predstavnik donosi slijedeću

ODLUKU

o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine

Ova Odluka sa izmjenama i dopunama koje predstavljaju njen sastavni dio stupaju na snagu odmah i biće odmah objavljena u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.

Sarajevo, 6 oktobar 2002.

Paddy Ashdown

Visoki Predstavnik

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i glasi:

Amandman LXIV

Član IV.A.3.13 Ustava Federacije mijenja se tako što se postojeći tekst briše i zamjenjuje slijedećim tekstom:

“Članovi i delegati zakonodavnih organa Federacije ne podliježu krivično-pravnoj, ni građansko-pravnoj odgovornosti za radnje koje čine u okviru svojih dužnosti u zakonodavnim organima Federacije.”

Amandman LXV

Član IV.B.4.10. se briše.

Amandman LXVI

Na kraju člana IV.C.3.10. dodaje se stav koji glasi:

“Ustavni sud odlučuje o pitanjima koja proističu iz zakona kojima se uređuje imunitet u Federaciji.”

Amandman LXVII

Član V.2.7. stav 4. mijenja se tako što se postojeći tekst briše i zamjenjuje slijedećim tekstom:

“Članovi zakonodavnih organa kantona ne podliježu krivično-pravnoj, ni građansko-pravnoj odgovornosti za radnje koje čine u okviru svojih dužnosti u zakonodavnim organima kantona.”